Plativo i utuživo u Dubrovniku
ECO i Uprava kod pi li Tiskare.

Cijena je ih sa i donašanjen u e ili poštom za mjesec u Kk 1.

 

_ Pojedini broj: 4 Kr.

li Izlazi svakog utornika.

ži Oglasi,

Tisak Dubrovačke Hrvatske Tiskare. —-

EIO i priopćena po posebnom cijeniku. — Odgovorni

urednik A. FI&. — Vlasništvo Odbora Narodne  Svijesti. —
Rukopisi se mne vraćaju

 

Na pragu Nove Godine.

Mnogi će se na početku Nove Godine naći
kao Heraklo na raskršću kolebajući kamo. će, na
koju li stranu ? Mi ne tako! Odregjenim pogledom
ina svijet i njegove prilike, stupamo odlučno, potpuno
svijesni svoje zadaće, u movu godinu da nastavimo
svoj rad. :
Nećemo, neda nam se, ne znamo, ća pišemo da-
nas članak o kakvom nebuloznom programu, punom
megalomanskih — amerikanskih — fraza, obećavajući
našem narodu zlatna brda i doline. Ne to! Jer mo-
mo da ponosno pokažemo na našu zvijezdu polar-
nicu : program Pučke stranke, čiju savremenu izragje-
nost i protivnici priznaju, pa i kopiraju I Ne treba
nam se bojati hoćemo li uspjeti, jer sva bojaznost
pada pred činjenicom, da ideologija programa Pučke
Stranke hvata sve veće dimensije kod naprednijih na-
roda i inteligentnijih pojedinaca. Dosta nam je, dane
spominjemo druge, pokazati na napredne Čehe i Slo-
vence. A da realizacija programa Pučke Stranke, do-
nosi narodu napredak u svakom pogledu te blago-
stanje dokazuje nam Belgija. | mi danas upiremo
prstom u tu malenu, ali evropsku, naprednu zemlju,
kojom već od 35 godina upravlja Pučka Stranka na
opće zadovoljstvo. Pokazujemo ma tu blagoslovljenu
zemlju, jer hoćemo, da i naša domovina po načelima
Pučke' Stranke bude evropska, napredna, da u njoj
cvate blagostanje te zavlada opće zadovoljstvo.

Mi to moramo postići! Ito skoro ! Da, program
Pučke Stranke mora da slavi pobjedu, jer on je jedna
velebna ideja pravo shvaćene socijalne pravednosti,
“istinskog demokratizi i razumne slobode, što ih de-
terminuje auktoritativna iskustvom vjekova najboljom
potvrgjena kršćanska etika. — Svi eksperimenti, što
su ih ljudske strasti pravili iz prkosa proti njoi, iz-
daii su, i civilizovana Evropa opet se svraća na njenu
\stazu; ona je naravna potreba naprednog čovječan-
stva, koje je skupo platilo skrenuće s njene staze.
Čvrsto smo uvjereni, da i našem narodu bez nje
ne može biti dobro. Zar mogu što solidna donijeti
našem narodu konfuzne, megalomanske, većinom ne-
gativno destriktivne ideje ljudi bez programa, koji
mijenjaju kabanicu prama vjetru što puše? Ili kojoj
pei da se naš narod nada od antisocijalnih klasnih
diktatura kao i nemoralnih njihovih krilatica ? — Ako
.|nas ne spase ispravni principi socijalne pravde i slo-
bode razumnih bića — propadosmo !

Program Pučke Stranke izgragjen je na tim prin-
cipima i za njegovo ostvarenje Pučka se Stranka
emergično bori. Zadnji smo put pokazali na uspjehe
njenog rada u parlamentu na korist našeg naroda.
Danas ističemo, da imamo potpuno povjerenje u nje-
|zine vogje koji su neumorni u radu za narod stekli
opće priznanje. Da ne govorimo na dugo, spomenut će-
mo samo, da im je najbolju svjedodžbu političke zrelosti
dalo glavno glasilo radikalne stranke, proti kojoj su
|najenergičnije nastupali u parlamentarnoj borbi; na-
me ,Sainouprava“ od 21. pr. mj. na uvodnom mje:
\\stu piše, da je Jugoslavenski klub pokazao svojim
raktičnim radom u parlamentu veliku političku
\sposobnost.

Takovo priznanje sa a protivnika najbolje
dokazuje kakove vogje ima Pučka Stranka. Oni su,
uvjereni smo, kadri provesti u život njezina načela.
Sretni smo, da imamo ljudi, koji se neustrašivo bore za
jedino spasonosne principe kršćanske pravde i slobode,
|da po njima naš narod dovedu do napretka i blagostanja.
Dao Bog, da se to čim prije realizuje. U to ime že-
llimo našem marodu, da mu bude

 
 
 
   
 
 
  
 

 

 

  
  

 

 

Sretna Nova Godina!

_ Čitajte i širite katoličku štampu.!

 

 

Primum necessarium. B-ograd.
Čitav naš državni i nacijonalni život nalazi se u
teškoj krizi. Moguće još nikada nije naš narod pro-
življavao težu krizu od današnje. Ako pogiedamo i
svrnemo naše oči naokolo, to ćemo maići na krize u
svim granama državnog života. Kriza u prosvjeti, kriza
u financijama, kriza u saobraćaju, kriza u vanjskoj i
u nutarnjej politici i t d., i t, d. I tko posmatra iz
prikrajka čitavu ovu situaciju, morao bi pasti u tešku
sumnju, da li je naša Jugoslavija sposobna za život.
Ali baš ova pojava, da se mi od prvog dana našeg
državnog života, pa do danas nalazimo u teškoj krizi,
pa da smo ipak tu, ta pojava, kako lijepo opaža pra-
ška ,Tribuna“, najbolje svjedoči, da je naš narod
zdrav i sposoban da iznese ovu državu na svojim
legjima i da povede cijeli naš narodni život boljim
putem. Naš narod će to i učiniti, samo treba da nu
se zapreke dignu s puta. Naši političari, ljudi, koji
vode ovu našu državu, treba da utiru put, kojim će
narod da pogje, a ne da mu oni prvi priječe razvitak.
Glavna zapreka koja neda da naš narod razvije
svoje snage, da pogje putem, koji mu je Providnost
namijenila, po našem je mišljenju —  vldovdanski
ustav. Već, kada se posmatraju prilike, u kojim je taj
ustav donesen i način kako je donesen, vigjet će se,
da je vidovdanski ustav čedo nedonošće. Koliko sc je
vremena vodila ustavna debata za vlade, koja nije
imala faktičnu većinu u parlamentu ? Na kakve sve
načine nije divlji radikalno-demokratski brak osigurao
sebi većinu u parlamentu ? Pa i malo sati prije no
što se je imao da izglasa taj blaženi ustav, trebalo je
udovoljavati zahtjevima raznih grupa, kojima ucjeni-
vale Pašića, ako: je ovaj htlo da dobije neznatnu

većinu za Ustav. Sve ove prilike, da i ne govorimo o

odsutstvu Hrvata i Slovenaca pri izglasanju ustava,
jasno su nam naviještale, šta će da bude poslije iz-
glasanog ustava. Ipak se je nalazilo lakovjernih ljudi,
koji su vjerovali, da će poslije ipak poći sve na bolje.
Oni su već vigjeli vaš dinar al pari sa frankom, oni
su vigjeli cijeli naš državni i narodni život u takovu

svijetlu, da se mi sada ne bismo, prema onome, šta
smo onda bili, mogli ni prepoznati.

I uistinu, mi se ne možemo prepoznati. Ali ne
zbog toga, što smo na bolje pošli, već zbog toga,
što smo pošli unatrag u svemu. I sve to poslije od-
glasanog ustava, kojeg najmanje poštuju oni, koji su
ga donijeli. I zar nije upravo nevigjeno čudo, da čla-
novi opozicije, čak i oni, koji nijesu htjeli tom gla-
sanju ni da prisustvuju, zar nije, kažemo čudo, da
baš oni moraju da dižu svoj glas, da brane vidov-
danski, ustav !

Sve su ovo činjenice, pred kojima se ne može

zatvarati oči. Samo. lugjak zatvara oči pred opasnošću
i zatvorenim očima srće u smrt, Konstatovali smo
činjenice, ali to nije dosta. Destinktivnim elementima

bi moguće to bilo dosta, a nama koji volimo ovu

državu, koji smo je pomogli graditi i koji i dalje
hoćemo da suragjujemo na njezinoj izgradnji, to nije
dosta. Mi treba da nagjemo ovoj teškoj bolesti lijeka.
I mi smo ga odavno pronašli i mi odavno naglasu-
jemo, da je jedino taj lijek sposoban, da ovu gnjilež,
koja se je tako rekuć ukorijenila u našem državnom
životu istrijebi. Taj jedino spasonosni lijek, taj ,pri-
mum necessarium“_jest revizija vidovdanskog ustava.
Zaplašit će se od ove riječi ,revizija“ moguće mnogi.
Mnogi će na nas navaliti, navodeći nam mnogo i
mnogo razloga, koji tobože priječe reviziju. Mnogi,
kojima je vidovdanski ustav dogma, koji reviziju u-
stava mrze gore no gjavola, mnogi će od ovih poka-
zivati na nas kao izdajnike i separatiste. Sve to nas
nimalo ne smeta, da budemo uvjereni, da jedino re-
vizijom ustava može da naš marod pogje naprijed.
Jedino revizijom ustava i skidanjem naših unutarnjih
zadjevica sa dnevnoga reda može naša mlada Jugo-
slavija, da izvrši u historiji čovječanstva onu divnu
ulogu, koju joj je Providnost odredila. Na kojim te-

   

meljima mora da se prov; ova revizija, o. tome
drugi put. — S. >
l
*

Pismo iz Beča.

(Kako je u Austriji). Ako gledamo poli-
tički barometar javnog mišljenja i osjećanja u raznim
novostvorenim državama iza rata, vidimo svuda veliko
nezadovoljstvo u narodu. Naravno svim metežima ve-
ćeg opsega stoji na čelu opća socijalna katastrofa, koja
ne samo pojedince, nego i cijele mase goni na očaj
i skrajnju bijedu. To je pojava razumljiva, ali uz nju
možemo registrirati i drugu, i to specijalno ovgje u
Austriji, moguće još u većoj mjeri, negoli drugdje: a
to je, da većina ljudstva nije zadovoljna s novom re-,
publikanskom vladavinom, jedni iz principa, a drugi,
jer sadašnja vlada sa svojim duševnim, socijalno-de-
mokratskim, ili — recimo točnije — framasunsko-ži-
dovskim kormilarima hoće da plovi protunaravnim i
protuvjerskim strujama, koje veliki dio riaroda smatra
nametljivim i prema tomu upriličuje svoje držanje.

Za ilustraciju ovih prilika neka služi ova klasična
crtica. Jednom susretnem na ulici odrpanog, stasitog
i krupnog čovjeka, koji griskajući pohlepno komađ
crnog suhog hljeba, uputi se prema meni te će mi po-
kazujući ga: ,Vidite, kako je sretna i darežljiva maj-
čica republika Austrija !“

To je uistinu samo jedna sličica, koja može da
bude izražaj osjećaja i bijede pojedinog čovjeka, ali
uopće ovgje je velika bijeda u pučanstvu, kud i kamo
veća, negoli u Jugoslaviji. Ali ovgje je razumljivo, a
tamo je nerazumljivo, jer je naša država neizmjerno
više produktivna (gotovo u svim artiklima osim indu-
strije) i više izvozi i imade kud i kamo boiju valutu
(nedavno je jedan dinar notirao više od 100 aust. kruna!
— a to naravno ne toliko, jer su ga naši državni i
iinancijalni krugovi podigli, koliko uslijed drugih po-
voljnih okolnosti): a poslije svega toga naš narod je
željan hljeba uz obilje hljeba!

Da nezadovoljstvo naroda ovamo može obuhva-
titi i većeg maha, pokazali su nedavni dogagjaji, t. j.
ogromne demonstracije protiv skupoće; koja u ovoj
s valutnog gledišta ponajnesretnijoj zemlji uprav ia-
bulozno skače i narod u propast vodi. Spomenuti javni
i opći nastup, osobito beskućnog i radnog staleža ni-
je to bio naprosto takav, da bi nosio karakter jedne
obične demonstracije: nč, to je bio pravi, formalni
razbijalački i otimalački juriš na hotele, kavane, bogate
dućanske izloge i nutarnja spremišta. Neizmjerne ma-
se ljudstva u onoj furiji razbijale su sve, što im je
dopalo ruku, a ua nišan su bile uzete baš naiskupo-
cjenije dragocjenosti. Drugi su pak razjarenim masa-
ma bacali iz spremišta svakojakih predmeta, osobito
luksuzne robe i živeža. To je sve za čas bilo razgrab-
ljeno i razneseno. Ko se mogao oprijeti onoj bujici
naroda? Policija je učinila svoju i nekoliko stotina po-
zatvarala, ali to je sve ništa. Računa se, da šteta na-
nesena iznosi oko 1300 milijuna kruna.

Ovo je grozna slika naroda, koji gladuje i koji
izumire, Ipak uza svu bijedu i nevolju, Beč ostaje vazda
Beč: grad veselosti i zabava. Zagješ li u koncertne,
operne i kazališne dvorane: sve ispunjeno.

Kina ne treba ni spominjati. Kavane i hoteli pre-
puni. Dakle silna raskoš i silna bijeda. To su dva
nepomirljiva neprijatelja.

Nadugo bih otišao, kad bih htio dalje i detaljnije
da opisujem prilike u Austriji. Do naših je državnika,
da i u Jugoslaviji ne nastane što slična, osobito u
ekonomskom pogledu. Zadovoljite narod ekonomski i
tri su dijela zla iščezla. V.

 

Kulturne vijesti,

Osnutak ,,Hrv. radničke katoličke zajednice“
u Sjed. državama. Američki radnički Hrvati uspjeli su
da se ovo zadnjih godina organizuju u Narodnoj Hr-
vatskoj Zajednici sa brojnim odsjecima po svim gra-
dovima Udruženih Država. Ovo je udruženje u prvom
redu karitativno, ali takogjer i kulturno-prosvjetno. U
zadnje vrijeme preuzeli su nažalost vodstvo liberalni i
komunistički elementi, koji hoće cijeloj organizaciji _