7
Br. 2.
Ratna literatura. Amerikanci su sakupili knjiž-
nicu, u kojoj se nalaze sve knjige, kao i (svi doku-
menti o evropskom ratu. Ista je do god. 1918./sad:-
žavala više nego 20.000 knjiga ; i i
potrostručio te dostiže sada skoro 75.000 tiskopisa.
Najduži trgov..put po zraku poduzeo je jedan
engleški trgovac, koji je u tu svrhu najmio ,zračnu
lagju“. Trgovac taj kani obavili cijeli niz megju-
marodnih trgov. poraba. Ou se vozi — dotično leti —
najprije u Pariz, a'odanle u Španjolsku i do Maroka.
Uz put se zaustavi u Bordeauxu, Madridu, Sevili i
Mogadoru. Zatim preleti preko Algira u Tunis, a otuda
preko Sredozemnoga mora na Siciliju i u Italiju.
Zaustavlja se opet u Cataniji i u Brindisi. Onda preko
Sredozemnoga mora, leti do Atere i napokon završi
svoje putovanje u Carigradu. Na-povratku svome po-
sjeti on Bukarešt, Budapesi, Beč (Wien), Minchen,
Frankfurt i t. d. U svemu preleti on 8.000 do 10.000
engleških milja. +
Pisma iz naroda.
+ PERO LUČIĆ — Broce (Ston)
Iz Stona smo primili ovaj tužni dopis na žalost
ne od našeg redovitog i revnog dopisnika i saradnika,
već o njegovoj smrti: Na 10. ov. mi. preminuo je u
Brocama vrli rodoljub i čelik značaj Pero Lučić poč.
Nikole. On bijaše veoma radišan, pošten i zauzetan
čovjek, da mu nije bilo nadaleko premca. Neumornim
radom i štednjom uredio je svoje imanje i otkupio
ga od kmetstva. Ustanovio je ,Ribarsku Zadrugu“
na Brocama, kojoj je bio za mnogo godina pred-
sjednikom i mudro njom _ upravljao na zadovoljstvo
sviju članova i divljenje revisora, koji su mu pri sva-
koj pregledbi izrazivali pohvale. Svojim zauzimanjem
postigao je pomoćnu školu na Brocama, jer ga je
boljelo u duši, da djeca prevaljuju po zimi i žegi dugi
put do Stona. On je za tu svrhu više puta išao u
Dubrovnik na svoje troškove i on je jedini za to ne-
prestano radio, pa na dan otvora škole sav je bio
blažen i izrekao takav govor, da su se župnik i uči-
telj i svi prisutni divili.
Njegovom inicijativom osnovala se je ,Težačka
Potrošna Zadruga“ u Stonu; bio je potpresjednik i
duša iste, te za njim mne žali samo njegovo rodno
mjesto Broce, nego i svi težaci naše okolice. Bio je
prožet ljubavlju za napredak težaka. Koliko se je za-
uzimao za nabavu sumpora galice i drugih težaćkih
potrepština, to će se najbolje sada znati cijeniti, kad
njega više nema.
Od naravi nadaren pisao je prije u ,Pučkom
listu“ o težačkim pitanjima pod imenom ,Samouk“,
te je više puta primao od urednika Kapića laskavo
pismo. Zadaje je doba pisao u ,Narodnoj Svijesti“
razna poučna razmatranja i bio je oduševljeni pri-
staša i povjerenik Hrvatske Pučke Stranke. Bio je
pravi rodoljub i na prigovore zašto se bavi poliiikom
znao je reći: ,Kao kršćanin moram vršiti kršćanske
dužnosti, a kao državljanin one, koje mi zakon dava“,
Prigodom svake narodne svečanosti dolazio je u Ston
na službu Božiju, a osobito je štovao naše narodne
apostole sv. Cirila i Metoda, te je i svomu sinu stavio
ime Ciril. Kao pravi kršćanin živo se je zauzimao za
ures crkve u svom mjestu i svojom poslužbom bio
je desna ruka župnicima pri službi Božjoj i pri svim
župničkim radnjama. Kršćanski je živio, ie je i umro
kao pravi kršćanin. Nawrijeme je više puta uredio
svoju dušu i svoje domaće posle lijepo rasporedio.
Takove je mudre i razborite preporuke i savjete dao
svojoj djeci pri smrti, da je sve prisutne ganuo do
suza. Mirno je i veselo isčekivao smrt, te je premi-
nuo uprav kako je rekao na dan svoga rogjenja u
92. godini života. Njegov svečani sprovod pokazao je
koliko je bio cijenjen u mjestu i cijeloj ž4pi.
Duša mu se raja nauživala, a njegovoi djeci i
svojti naša iskrena saučešća !
;va od tada se taj broj
%
NARODNA SVIJEST
of Don GJURO STJEPČEVIĆ — Tivat:
Dne 8. t. mi. ugrabi nam sinrt ljubljen
Dn. Gjura Stjepčevića u napo
e ! za
f pro
. Pokojnik nije samo radio oko duševnog dobra
svoga stada, već mu je bio pri ruci i naš materijalni
boijitak. Zato je prvi u Boki osnovao kod nas Seosku
Blagajnu i lijepi ju niz godina vodio. Nedavno je u-
putio Potrošnu Zadrugu, potakao mladost da csnuju
mjesnu glazbu, a nije mirovao, dok nije vidio ostva-
ren i mjesni dom. Zato nije čudo, da je njegova smrt
pokosila srca svih župljana, što se najbolje pokazalo
pri njegovom sprovodu, što se bolje imade prozvati
trinmi ljubavi i harnosti župljana prema svom pokoj-
nom pasliru. Osim velikog broja vijenaca (19 ih na
broju!) nije bilo muške glave, koja je mogla ići, a
da se nije pridružila sprovodu. Starci, koji ne mogahu
hoditi, dopeijaše se do puta, kuda je imao proći spro-
vod, eda tim načinom iskažu zadnju poštu. svom ne-
zaboravnom pastiru. A školska dijeca, koja uslijed r.e-
čovječje naredbe ministra Pribičevića ne smješe kor-
porativno prisustvovati, sakupiše se na razna mjesta,
eda se barem tako oduže, svom ljubljenom vjerouči-
telju. Sprovodu se pridruži i cjelokupno časništvo naše
ralne mornarice, radništvo arsenala i veliki broj nje-
govih štovatelja osobilo svećenika, koji ne žališe truda,
eda do groba isprate milog prijatelja. Tačno u 2 s.
pop. uputi se iz župnog stana žalosna povorka pre-
vogična mjesnom glazbom put Donje Lastve, rodnog
mjesta pokojnika. Sprovod je vodio dekan Preč. A.
Rosa uz pratnju brojnog svećenstva. Nad otvorenim
grobom oprostiše se s pokojnikom u ima svećenstva
vIč. Tripo Milošević, župnik Dobrote, u ime župljana
učitelj Rajčević i A. Fažo, a u ime rodnog mu mje-
sta upravitelj općine g. Mahovec. Vječna mu slava
i trajna uspomena!
Cavtat. (Dječja zabava). Marnim zauzimanjem
preč. dekana Dua. Iva Dagoniga, mjesnih nastavnika i
odbora gospogja na treći dan Božića imali smo kra-
snu dječju zabavu. Osim veoma lijepih deklamacija
djeca su prikazivala veoma zgodnu i poučau Božićnu
igru u pet čina sa pjevanjem »Merlin, kralj patuljaka«,
koja je završena sa veoma uspjelom živom slikom, u
kojoj je učestvovalo preko 30 djece kao angjeli. Za-
bava je uspjela veoma dobro, a dupkom puna dvo-
rana hotela Kalačić nek bude poticalom revnim po-
kretačima i marnoj dječici, da nasiave započetim radom.
(Požar). Na 13. t. mi. uveče zapalila se ie peč
g. A. Ossiana. Požar je bio već zahvatio veliki mah,
te su bile u pogibelji kuće gg. Burlović. i Kušelja.
Prvo sišjeđstvo pi ča možemo reći cijeli Mi
priskočilo je u pomoć da gasi vatru. Cijevi g. Kuše-
lja i općinska štrcaljka mnogo su doprinijeli, da je
požar bio lokalizovan. Osobito se je pri gašeniu odli-
kovao g. Baica, koji je i život više puta izložio, da
zapriječi, dalje širenje požara. Šteta je znatna. Dobro
bi bilo, da se i u Cavtatu osnuje ako i mali vatro-
gasni zbor.
(Banka). Ovih se dana otvara u Cavtatu podruž-
nica Jadranske banke. Bilo i to na uhar našem uba-
vom Caviatu!
iz Jugoslavije.
Kralj se je zaručio! Posjet našega krelja ru-
imunjskom kraljevskom paru u Sinaji imao je za po-
sljedicu zaruke našega mladog kralja Aleksandra [.
sa princesom Marijolom, kćerju rumunjskoga kralja
Ferdinanda. Na tu vijest sva naša država dijeli radost
i veselje sa svojim kraljem. Ministarski je savjet na
tu vijest održao ,posebnu sjednicu i
službenu proklamaciju na narod o toi
gogjaju. Svi grado:
u s ruho
odlučio izdat!
adosnom do-
avije okitili su
ost nad kralje
'Naša buduća kra
Ima sada 22 i
narodni odgoj. Princesa Marija je dijete Kralja Fer.
dinanda, sina princa Leopolda iz kuće Hohenzolle:n
od katoličke loze i Kraljice Marije iz kuće Saxem-
Coburg Gotha. Mlada princeza Marija bavi se litera-
turom i poezijom, a veoma je muzikalna. Voli šport,
te je u tome prava Engleskinja. Ona je vecma ob-
ljubijena u Londonu kao unuka Kraljice. Viktorije, a
ima takogjer rodbinske sveze sa španjolskom kraljev-
skom kućom. U Madridu i u Ateni, gdje joj je sestra
Jelisava udata za grčkog prestolonasljednika Gjorgja,
poznata je i obljubljena. Rese je vrlo lijepe kreposti
uz krasnu vanjštinu. Ona dolazi k mama kao Kraljica
i majka cijelog naroda.
Kraljev povratak u domovinu od Subotice do
Beograda bio je triumfalan. Na svim stanicama doče-
kivao ga je narod silnim oduševljenjem, a u Beogradu
je dočekan najvećim slavljem. Pred dvorskom čekao-
nicom dočekali su ga članovi vlade i Narodne Skup-
šline, diplomatski kor, predstavnici vjera, megju kojima
nadbiskup Dr. Bauer iz Zagreba i knez-biskup Dr. Jeglić
iz Ljubljane. Zatim predstavnici svih društava i kor-
poracija. Kad ie kralj izašao iz dvorskog vagona po-
zdravio je vojsku, a onda je redom primio čestitke
predstavnika vojnih i civilnih vlasti, zadržavši se naro-
člto kod dvojice visokih. katoličkih dostojansivenika.
Kralj je bio dočekom vrlo dirnut i srdačno se zahvalic.
Uz burno klicanje naroda odvezao se autom u.«crkvu
pred kojom ga je dočekao pairijarha Dimitrije čestit-
kom, a zatim je u crkvi odsluženo svečano blagoda-
renje. — Beogragjani su tog dana. priredili kralju
spontanu oduševljenu manifestaciju i bakljadu, na ko-
joj se kralj didjivo zahvalio. ž
Kraljevo vjenčanje i krunisanje. Beogradske
novine javljaju, da bi vjenčanje kraljevo moglo slije-
diti već o Uskrsu. Krunisanje bi se kraljevo i-!
malo obaviti na mnajsvečaniji način u Beogradu po
svoj prilici ma sam Vidovdan 1922. Odmah poslije
toga kralj će biti miropomazan u manastiru Žiči
kodi Kraljeva i RR So SEE e
Širenje Pučke Stranke. U benkovačkoj se kra-
jini sve više širi misao Pučke“ stranke, koja se bori
za autonomiju pokrajina i za plemensku ravnoprav-
nost. Narodu je osobito simpatičau kulturni program
Pučke stranke, koja stoji na kršćanskom stanovištu.
Nared vidi odlučnu borbu poslanika Pučke stranke u
parlamentu za pravedne interese seljaštva u Dalmaciji
pa će i prigodom izbora dati svoje povjerenje kandi-
datima Hrvatske Pučke Stranke.
nerazderive kaučuk-pete za cipele.
Privremeni kratki odgovor na kritiku
g. A. Petravića.
U podlisiku »Novog Doba« prošl. rujna, g. A.
Petravić pišući ,o Dantu u našoj književnosti“, izvalio
je takih neistina glede mojega prevagjanja iz talijan-
skoga i s takovom je simpatijom prikazao pjevaniju
,Objavljenje“ M. Strahinića (prof. Luke Zore), da sam
bio primoran odgovoriti mu, eda bi čitaoci onog lista
vidjeli, kakav je kritičar taj gospodin i kakva je ta nje-
gova simpatija. Nu, na moje čudo, »N. Doba«
nije hjelo moj odgovor tiskati, motivirajući da je dug.
'Ali ako je on dug, duga je i pisanija g. Petravića, a
odgovor ne sadržava ništa suvišna, nego sanio ono što je
potrebito da uvjeri čitaoce, e moj odgovor nije prosto
protutvrgjenje kao što su prosto tvrgjenje odnosni izvodi
g. Petravića, već da se on osniva na jasnim i jakim do-
kazima. Riječ: gratis asseritur, gratis negalur, nije, ja
mislim, za širu publiku dostatna u književnim sivarima.
Nego šicv. Uredništvo »Novog Doba« imalo je
barem, nepristranosti radi, javiti da je primilo moj od-
govor g. Petraviću, ali da ga ne može s navedenoga
razloga donijeti, eda njegovi čitatelji barem to doznadu,
da ima i drugo zvono. A pošto štlov. Uredništvo to
nije učinilo, to sam prisiljen da objelodanim ovo malo
redaka, eda čitatelji »N, Doba«, koji nisu čitali moje
prevode iz talijanskoga o ,Grobovima“ i moje dvije
brošure : ,Protukritika“ i Hrvatski prevodi Foscolovih
Grobova u svjetlu kritike“, pa mi »Obfavljenje“ M.
Strahinića, ne videći nikakva odgovora na pisaniju g.
Petrz
, me bi držali da njegov sud zbilja ima le-
melja; jer oni koji su sve to pročitali, saini će se o
protivnom uvjeriti.
Na izvode dakle g. Petravića ja ovdje u kratko
izjavljujem, da nije istina ,da su meni D. Politeo i
Dr. Lozovina zanijekali pjesuički ukus“, niti da sam
| ja ,zato ma njih napao“, nego je zaprotiv istina, da
J p go 1
je D. Politeo laskavo o svim (dakako onim prije nje-
gove smrti) mojim prevodima pisao, a tako isto i Dr.
V. Lozoviga glede mojega prevoda ,Foscolovih Gro-
bova“, kojim se on jedino bavio. A ako sam ja ipak
s njima polemizovao, to sam nolemizovao o nekim
sasvim drugim njihovim primjedbama, koje nimalo
neosporavaju vrijednost mojih prevoda i kojih sam ja
neosnovanost dokazao.
Izjavljujem madalje, da mije istina, daje usprkos
moji rečenih dviju brošura ,ostalo sve isto (t. i. po
g. Petraviću zdjavo) mišljenje o mom prevagjanju“ ;
nego je istina, da je opće mišljenje o mojeru preva-
gjanju bilo prije i ostalo poslije baš protivno mišlje-
nju g. Petravića.
Napokon izjavljujem, da moram osuditi i da osu-
gjujem način kako g. Petravić piše o ,Objavljenju“
M. Strahinića, jer on o tom (da se što. blaže izrazim)
libelu piše s velikom simpatijom : kaže da je to nof-
važniji pokušaj prenosenja Danteovog prikazivanja
na naše prilike, te da bi bilo dobro proučiti upliv
Danteov na »Objavljenje«; dok to »Obj.« nije drugo
već jedna sramotna parodija Danta, pače prava pro-
fanacija neumrloga Pjesnika.
karaktera, Strahinić pretvara
vrlikapu ;: Daula, pronikauta
u prostačkog modernog
najčvršćom kršć. vjerom,
Darita, tog adamanskog'
prikazuje kae najbezumnijega bogoljuba; a Dantovu
pjesmu, tu najuzvišeniju himnu kršćanskoj vjeri, kao
oportunističnu finkciju - najpodlije vrsti. G. Petravić
kaže ,da je smjer i duh »Objav.« rodoljubiv“, a tu se
stavljaju u Pakao maši najveći i majpožrtveniji rodo-
ljubi; tu se raskapaju najčvršći temelji zdravoga na-
rodnoga života, jer se poriče svaka moć i svaki uspješni.
upliv svima religijama i svima ljudskim zakonima ;
tu se naše cjelokupno svećenstvo, katoličko i pravo-
slavno, koje je baš, jedno i drugo, za naš narod za-
služno koliko možda nije nijedno drugo svećenstvo
za svoj, kao najgora fela ljudi, kao gad i kuga čo-
vječanstva; tu se cjelokupnom svećenstvu bezobrazno
predbacuje majogavniji Dbludni život u isti mah, kad
taj predbacitelj sam pokazuje, da u bludu uživa, i kad
stavlja da Dente, taj čisti zaljubljenik Beatrice zemali-
ske i obožavatelj oduhovljene Beatrice nebeske, vodi
njega, Strahinića, da gleda prizore slične onima, te ih.
je ovaj gledao u pariškim bludilištima. Što bi rekli
naši susjedi Talijani, kad bi doznali, da njihov božan-,
stveni Pjesnik badi u našem narodu: takove. pjesnike|
kao što je Strahinić i da ovaj privlači simpatije jed-|
noga svećenika i odgojitelja mladeži kao što je g. A.
Petravić? Kad bito doznali drugi kulturni narodi, koji
su iz Danta crpili i nepreslano crpe divne i čiste ideale, |
što bi oni rekli o kulturnom stepenu našega naroda ?
Ovo što sam ovdje za čilatelje »Novog Doba«/
natuknuo i juš koješta, kao mn. p. o literarnoj vrijed-|
nosti »Objavljenja«, opširnije ću i potpunije, sa do-
kazima, objelodaniti na drugom mjestu. i
Kotor, 2. I. 1922.
Profi, A, Sasso.