St: &

Komunikej Vijeća Pučke Stranke

U nedjelju dne 15. siječnja održan je sa-
stanak izvršnog odbora Bunjevačko-šokačke
stranke, Slovenske ljudske stranke i Hrvatske
Pučke stranke. Nazočni su bili delegati iz svih
hrvatskih i slovenačkih krajeva i poslaniei
Jugoslavenskog kluba. Pretresena je današnja
politička vanjska i unutarnja situacija. Dano
je jednodušno povjerenje Jugoslavenskom klu-
bu za njegov dosadašnji parlamentarni rad i
taktiku. Vodstvo je kluba ovlašteno, da u
smislu programa SLS, HPS i BŠS i u spora-
zumu sa vrhovnim vodstvima svih triju stra-
naka poduzme daljne korake u borbi za pot-
punu jednakopravnost Hrvata i Slovenaca kao
i svih staleža i konfesija u državi.

Slijedeći sastanak izvršnih odbora svih triju
stranaka održat će se tijekom mjeseca veljače.

 

Monopolizacija škole i prosvjete.

Država nije nositeljica narvdne izobrazne. U na- .

šoj državi vrijedi još uvijek ono načelo, koje se u
istinski demokratskim državama već davno preživljelo
i pokopalo skupa s državnim apsolutizinom, ono na-
čelo, što ga je nekada uzakonio Likurg u staroj Šparti.
U toj strogo militarističkoj državi nije se čovjek cije-
nio više, nego u koliko je bio član i sredstvo države.
Ljudi, u prvom redu omladina, bili su vlasništvo
države. Država je s njima raspolagala po miloj volji.
Ona je propisivala način, kako di služe državi, pa
ujedno i način, kako da se za to izobraze. Kvantitet
i kvalitet školske i omladinske izobrazbe i uopće sva
narodna prosvjeta spadala je u kompetenc ju države
kao prvi njezin monopol.

Čudit se moramo, kako ovo protunapredno načelo,
koje niječe slobodu i dostojanstvo čovječjeg individu-
aliteta, te ruši u prah prirodno i prvotno pravo obi-
telji na uzgoj djece i omladine, prevladava kod poje-
dinaca i kod stranaka. Još više se moramo čuditi,
kako se ti ljudi usugjuju nadmetat slobodoumljem i
_ liberalizmom i protivno mišljenje ismjehivati i psovati
kao natražnjaštvo i mračnjaštvo. Monopolizacija škole,
uzgoj mladeži i opća narodna prosvjeta ne pripadaju
državi po njenom bivsivu i zadaći već je to jedan
njezin nepovlastan privilegij. Kakove ciljeve ima taj
privilegij ovdje kod nas, vidimo iz toga, što državna
vlast hoće da potpuno laicizira školu, što u nekim
krajevima zatvara katoličkim svećenicima vrata škole,
što se mauk vjere sve više smanjuje, vjerski uzgoj
onemogučuje, te što državna vlast po svojim organima
u vojničkoj odori i u školskim prosiorijama protežira
katoličkim načelima protivno sokolstvo i zatire kršćan-
sku orlovsku organizaciju. Uz monopolizaciju duhana,
soli i šećera hoće država da pominoži svoje dohotke
monopolizacijom škole i narodne prosvjele, da na taj
način poveća broj pristaša onim strankama, koje se
kite paunovim perjem državotvornosti. Naše geslo jest
i ostat će: Narodu na polju školstva i izobrazbe pra-
vica ! Prosvjetnom radu sloboda! Rad za pravu i po-
štenu narodnu izobrazbu neka se podupire, a neka se
me sprečava, kako to radi financijska vlast sa svojim
taksama i porezima, što ih zahtijeva za piiredbe pro-
svjetnih organizacija, ne samo u gradovima, nego u
cijeloj pokrajini. *

* Iz govora poslanika Pučke Sranke Dr. Hohnjeca na javnoj
skupštini kršć. socijalne Zveze u Ptuju 6. o. mj.

 

Preporoditelj Istre.

Na 13. o. mj. navršilo se 40 godina, kako je
umro veliki istarski biskup dr, Juraj Dobrila. U da-
našnjim danima, kada tužna Istra čami pod jarmoim
tugjinaca, uspomena na ovoga velikog radnika i pro-
svjetitelja još više para srce. Mi se sjećamo golemih
napora velikoga pučanina biskupa, što ih je uložio,
da Istru spasi hrvatstvu i slavenstvu.

Dr. Jaraj Dobrila rodio se 16. IV. 1812. u selu
Ježenj, polilički kotar Pazin. Svoj je rad započeo o-
snovavši tlednik. ,Naša Sloga“, koji je vršio veliki
utjecaj na naš istarski živalj. Osobitu je pak pažnju
svraćao osnivanja hrvatskih škola. koje su narodu
bile potrebne kao komad kruha. Austrija, koja je to-
bože stvarala Hrvate, nije davala Istri hrvatskih škola
i naš je tamošnji svijet bio prepušten privatnoj inici-
jativi. Dr. Dobrila položio je g. 1878. 80.000 K za
konvikt u Pazinu, uz ove velike riječi: ,Eto sad sam
opet siromah! Pa hvala Bogu | Siromah sam se rodio,
i siromah ću umrijeti“. Izabran je bio odbor za sabi-
ranje milodara, kome je uspjelo, da sabere još 80.000 K.
Nastala je razlika mišljenja, gdje da se gradi konvikt,
pa je protiv želje biskupa Dobrile prevladalo mnijenje

NARODNA SVIJEST

za Trst, u koju je svrhu Kalister dao 40.000 K. Kad
je KE 1879. pritisla Istru grozna glad, započeo je
isk ie veliku akciju u čitavom narodu z

ijednim Istranima. Akcija nije ostala bez u
te je marodu u Istri poslano bilo sa svih stran
kuruza, pšenice i krumpira, Oporuk: i: a
1880. svjedoči, koliko je biskupu Dobrili ležala na
srcu hrvatska i slovenska mlađež latre, Baštinikom
svegu svoga imanja označio je ,štipendijalnu učeničku
zaklađu*, kojoj je pripalo i onih 80.000 K što ih je
položio za osnivanje dječačkog sjemeništa u Pazinu,
a koje se nije moglo oživotvoriti radi pomanjkanja
novčanih sredstava. Društvu sv. Jeronima u Zagrebu
je poslao 2000 K, da svake godine pošalje za iznos
otpadajućih kamata godišnjih svojih akcija, knjige za
seljake u pazinakom sudb. kotaru. Ukupno je za 24
god. biskupovanja ostavio za štipendije gimnazijskoj
mladeži oko 17.000 K i utemeljio oko 80 štipendija
za lstrane lirvatsko-slovenske narodnosti, od čega 6
za svoje rogiake. Njegov je sprovod bio obavljen 18.
siječnja 1882., a prisustvovali su mu predstavnici na-
roda iz svih krajeva, gdje ž:vu Hrvati.

Za ovaj veliki rad biskupa Dobrile, ostat će mu
naš narod uvijek haran. Danas, kada njegova zasu-
žnjena lstra tako mnogo trpi, mi ćemo se najbolje
odužiti uspomeni ovoga zaslužnoga muža ako ne iz-
gubimo iz vida onog dijela naše domovine, za koji
je on tako muogo redio i koji je on toliko ljubio.
Najbolji pak način,, da mu se odužimo, jest da pot-
pomognemo Jugoslavensku Maticu u njezinu radu za
naše zarobljene krajeve. Neka bude slavna uspomena
biskupa dra. Jurja Dobrile, preporoditelja Istre !

     
   

   

 

Kulturne vijesti.

Komisija za istraživanje uzroka svjetskog
rata. Početkom ove godine sastala se je u Kristianiji
jedna zaansivena komisija, koja ima da istraži poli-
tičku, gospodarsku i povijesnu pozadinu prošlog rata
i da ustanovi koji su uzroci izazvali, svjetski rat i
koja-je stranka najviše odgovorna za nj. Pozvani su
samo zastupnici neutralnih zemalja, a cijela komisija
nema nikakvoga službenog karaktera. Ona prima samo
potpore od gragjana neutralnih zemalja.

Ruska tragedija. ,Dolaze knama, a podilazi jih
groza: propala su izgleda, porušena zdravlja, otugje-
lih misli. Dobiju nočište i jela, a većina ih s mjesta
stane tražili kakove zavode, ali ih kod toga smetaju
njihova djeca. Nu ovima se otvara iskreni češki na-
ručaj i ona su doskora dobro pohranjena u kojoj o-

bitelji ili u kojem zakloništu. Ruski otac i majka mogu :

dakle biti bez daljnje brige. Ali doskora dolazi do

konilikta, ovo ili ono rusko dijete obiklo je moliti se 4

Bogu, a češki mu se gostoprimac ruga... razumijete
li sada užas i zgražanje priproste ruske duše ? Rugaju
mu se... A zašto? Čemu ?...“ ,Lid“ pišuć ovo, sa-
vjetuje zemaljskoj komisiji i ,Crv. Križu“ neka bi kod
razdiobe ruske djece brižno nato pazili, da u češkim
obiteljima ne bude povrijegjeno nabožio čuvstvo ruske
djece i da se ne povečavaju boli ;uskih bjegunaca,
te jadne žrtve, ruske tragedije. :

Megjunarodni euharistični kongres ove godine
biti će u Rimu i to od 23. do 29. svibnja. Procesija
sa Svetotajstvom proći će Vatikanom. Presveto će
nositi sam sv. Otac Papa.

Stogodišnjice svetaca. Ove godine bi će pro-
slavljene razne stogodišnjice svetaca, tsko_ sv. Ignacija,
sv. Frane Saleškoga, sv. Tereze, sv. Filipa Nerija.
Zbilja velike svjetske ličnosti, čija su djela i misli
danas najpotrebitije za preporod društva.

 

Pisma iz naroda.

GRUŽ. (Uzgoj naše djece.) Naš je Gruž bio sre-
tan i presretan, što je uz dobre i čestite Župnike:
Vodopića, Bazdana i Sardelića imao i dobre i vrijedne
učitelje:  Kurajicu, Vekarića i Torbarinu. I staro i
mlado njih se sjeća sa najvećim poštovanjem. Njihovom
radu ima se zahvaliti, što se je u gruškim kućama
uščuvao još pravi kršćanski duh. Gruški su učitelji bili
pravi uzgojitelji djece ne samo poukom, već još više
svojim živim izgledom. Oni su kao pravi pedagozi
znali, ako škola ne uzgaja, nego samo poučava, da je
onda takova škola na propast — jer uz takovu školu
treba gradit i tamnicu. Kao pravi rodoljubi trsili su
se na sve moguće načine, da njihovi učenici izigju
čestiti ljudi. A sad valja da smo mi Gružani nešto
teško Bogu sagriješili, kad naša djeca u školi ne pri-
maju više ni vjerskog ni moralnog uzgoja. A kako to?
Ima već desetak godina, da su učitelji predavali i
vjeronauk, a župnik je samo nadgledao. Novoimeno-
vani nadučitelj g. Ivo Antonioli izjavio je odmah, da
on neće učiti djecu vjeronauk..U tomu ne može mu
niko ništa zamjeriti. Ne ćemo vjerovati ni uašoj djeci,
što nam dolaze pripovijedat, da učitelj ne vieruje u

Boga, da se nikad ne _prekrsti itd. itd. itd. Ali ovo

ne možemo trpjet: da naša djeca nijesu poučavana
nikako u vjeronauku od kada je škola započela, da
ne idu više na školsku Misu, nego jedino, kad su
državni praznici, jer što će biti tako od naše djece?!
U ovo malo' mjeseci, što vlada takovo stanje, već se
opažaju plodovi! Hoće li ovo ovako i dalje iči ? Pita-
mo i crkvene i školske vlasti, zašto jedina škola u
Gružu ima bit tako teško kažnjena, da bude bezika-
kvog vjerskog uzgoja. :

oruka od 18. srpnja |

ljetini. Vina ima još dosta u konobama; a sve izi

Br. 4.

Čujemo megjutim, da je naš novi učitelj izdao

 

         

jednu SEE JO se prelazi U bi bezvjer:
stvo, a da sad sprema jednu drug: slobodnoj lju-
pili der an hoće da bule novi. M 1 slobodne“
isli. Mislimo, da će mu se kritika hi ovoj drugoi
njizi mnogo bolje izraziti, nego prvoj, a zašto?
Neznaju li to već i dec O (Gosp. Antonioli
iskazao se kao vrstan učitelj pčelarstva, ali jer mu je

nekakva krivica učinjena, to je dobio eo učitelja
— gruške škole. - Mi bi molili vlaću, da ga opet po-
vrati kod pčela, da još bolje unapredi naše pčelarstvo,
a neka gruška škola dobije učitelja, koji će nastaviti
tradicijonalni duh uzgoja dobrog našeg učitelja blago-
pok. Krista Kurajice i njegovih nasljednika Vekarića i
Torbarine. Za danas dosta ! Stari Gružanin.
Iz općine ZATON. (Smrt. načelnika). U subotu
dne 14. o. mj. umro je nakom kratko bolovanja ka-
petan Lujo Vlajki. Dvadeset punih godina bio je na-
čelnikom ove općine. Bio je dobar i čestit u svakom
pogledu. Spravan svakomu pomoći, pa više puta i
proti svomu interesu. Koliko je bio obljubljen i čašćen
najbolje se pokazalo na njegovom sprovodu. Bez raz-
like stranaka bili su svi domaćini iz Orašca, gdje je
umro i bio sprovod, a nije falilo ni iz Zatona. Na
žalost nije bio niko iz bližnj h sela, iz kojih inače bilo
bi nagrnulo mnoštvo svijeta, ali za crnu vijest, a još
manje za vrijeme sprovoda nijesu bili obaviješćeni.
Čudno je i ne malo upadno, a da se ne rečei pokudno,
što se nije Uprava uaše Općine pobrinula, da se to
javi barem seoskim glavarima. Ako je smatrala suviš-
nim darovati jedan vijenac kao vidljivi znak harnosti
i poštovanja prama onomu, koji se je tekom dvadeset
godina žrtvovao za blagostanje ove Općine, mogla je
barem tu svoju ne uslugu već dužnost ispuniti i to
bez ikakvih troškova. Žalosno, da se ovako odvraća
zaslužnim ljudima! Pokojniku vječna pamjat, a rastu-
ženoj obitelji iskreno saučešće!
(Umro regrut). Onomadne stigla nenadana crna
vijest, da je u Mostaru umro jeđan mladić iz našik!
sla, koji je bio otišao malo dana prije zdrav u voj-
ništvo. Umro jadnik od prehlade, što je uhvatio po
putu iz Gruža do Mostara. Kako smo informirani bile
su sve Općine dotičnih regrnta platile za treći razred
u željeznici, a kad tamo bila je jadna mladost strpana
kao marva u konjske vagune. Tu je bio i ovaj jadni
čije kosti sada gniiju u zemlji zbog bezdušnosti i beza-
konitosti komrcetentne vlasti, koja je toj zlorabi i
zlostavljanju mogla spriječiti a nije marila, dok tužan
otac i majka jadikuju za svojim sinom, a trpe na
izgubljenom jedinom potporom za svoje i onako s
romaško življenje. i !
(Naša pošta). Kada se je ono bio parobrodić
,Gruž“ nasukao bili smo potpuno izolirani za tolike
dana, a pred vratima grada. Nijesmo dobivali poštu
preko osam dana, ma i ako je bio nastavi rekinutom
prugom »Epidauro«. Ne razumijemo zašto se nije I
poštarski podčinovnik mogao voziti sa >Epidaurom
pa tako kao i dosle u svako pristanište predavao poš
dobivenu iz Gruža, kada seitako vozi »Cavtat«, a da
tu nema nikakve zapreke od subvencije. Sramota,
se ovako postupa ne samo s našom općinom, već č:
sa još četiri do Stona. Samo puče daj, a tebi kako budel
(Snijeg). | mi smo imali na pretek snijega ne
samo na brdima i selima već i u mjestima pri moru,
Težak se veseli s nadom u dobar plod ne samo mas.
line već i loze i svega ostaloga. Bože daj, jer kadi
je dobro težaku nije loše ni gragjaninu. Općinar.

Iz KOTORA. (Jednakopravnost.) Nećemo da go.
vorimo proti ikome, no ono što je pravo. Svakome je
poznato još od lanjske godine kako su Vlasti zabra:
niledržati po kućama oružja i municije. Poznato na
je, da se je nazad nekoliko mjeseci našlo kod jedn
mladića katoličke vjere. karabinu, a kod drugog jedat
šaku praha, te su bili osugjeni ma tri mjeseca za
tvora. Nećemo da to kritiziramo, jer po Zakonu Vlasti
u tomu imađu pravo. I

Red je svakome drag, ali samo bismo željeli 4
bude svakome jednako, kada smo jednokrvna braći
Oglasi su bili po gradskim zidinama, da je strogo za
branjeno držati oružje. Ali kako vidimo taj oglas vrl
jedi za Hrvate, jer prigodom pravoslavnog Božić
svakome Srbinu je bilo dozvoljeno nositi karabinu |
pucati po ulicama sa oštrim kuglama, te je bilo stra
hovito izaći na ulicu, a još manje na prozor stana
ne zaglaviš. Jeli poznato što Kotarskom Poglavarstvi
o ovom neredu što se tiče civilnih osoba, a poznato |
cijelom gragjanstvu ? Zato ne ćemo da spominjem
dotične osobe, koje su se karabinama po gradu
tale i pucale. i

Ove godine spravlja se velika svečanost za Sl
Trifuna. Za komodora izabran je g. Marko Dabčevil

VELALUKA. Ovogodišnji Božićni blagdani proš
su ovdje u veoma veselom raspoloženju svega pučat
stva. Nije ni čuda. Ovo je prvi Božić, što ga iza ra
slavimo oslobogjeni od mrskog talijanskog jarma, ko;
nas je pune dvije godine tištio. Varoš je svih blagdati
bila urešena mnoštiom jugoslavenskih i hrvatskih trQ
bojnica. U crkvi smo uživali slušajući lijepo pjevanj
Misa i božićnih pjesmica našeg poletnog mješovitq
pjevačkog zbora Hum. Ima preko 70 pjevača i pjev
čica. I milozvučna velelučka glazba obradovala iias|
biranim komadima na obali na drugi dan Božića, ti
Mlado ljeto i na Vodokršće. Na Staru godinu pros
vismo Silvestrovu noć lijepom akademijom, koja |
na opći zahtjev morala ponovit i druge Subote. Bil
je pred Vodokršće i smijega, koga odavna nijes
vidjeli, pa nas je i to razveselilo, jer se nadamo dobi

  

 

  

  
 
 
   
   
   
   
  
 
  
  
  
   
  
  
    
   
 
 
   
  
  

   
   
   
 
    
  
 
 
  
  

kapljica, Trgovci dogjite i kupujte! —  Velelući