St: & Komunikej Vijeća Pučke Stranke U nedjelju dne 15. siječnja održan je sa- stanak izvršnog odbora Bunjevačko-šokačke stranke, Slovenske ljudske stranke i Hrvatske Pučke stranke. Nazočni su bili delegati iz svih hrvatskih i slovenačkih krajeva i poslaniei Jugoslavenskog kluba. Pretresena je današnja politička vanjska i unutarnja situacija. Dano je jednodušno povjerenje Jugoslavenskom klu- bu za njegov dosadašnji parlamentarni rad i taktiku. Vodstvo je kluba ovlašteno, da u smislu programa SLS, HPS i BŠS i u spora- zumu sa vrhovnim vodstvima svih triju stra- naka poduzme daljne korake u borbi za pot- punu jednakopravnost Hrvata i Slovenaca kao i svih staleža i konfesija u državi. Slijedeći sastanak izvršnih odbora svih triju stranaka održat će se tijekom mjeseca veljače. Monopolizacija škole i prosvjete. Država nije nositeljica narvdne izobrazne. U na- . šoj državi vrijedi još uvijek ono načelo, koje se u istinski demokratskim državama već davno preživljelo i pokopalo skupa s državnim apsolutizinom, ono na- čelo, što ga je nekada uzakonio Likurg u staroj Šparti. U toj strogo militarističkoj državi nije se čovjek cije- nio više, nego u koliko je bio član i sredstvo države. Ljudi, u prvom redu omladina, bili su vlasništvo države. Država je s njima raspolagala po miloj volji. Ona je propisivala način, kako di služe državi, pa ujedno i način, kako da se za to izobraze. Kvantitet i kvalitet školske i omladinske izobrazbe i uopće sva narodna prosvjeta spadala je u kompetenc ju države kao prvi njezin monopol. Čudit se moramo, kako ovo protunapredno načelo, koje niječe slobodu i dostojanstvo čovječjeg individu- aliteta, te ruši u prah prirodno i prvotno pravo obi- telji na uzgoj djece i omladine, prevladava kod poje- dinaca i kod stranaka. Još više se moramo čuditi, kako se ti ljudi usugjuju nadmetat slobodoumljem i _ liberalizmom i protivno mišljenje ismjehivati i psovati kao natražnjaštvo i mračnjaštvo. Monopolizacija škole, uzgoj mladeži i opća narodna prosvjeta ne pripadaju državi po njenom bivsivu i zadaći već je to jedan njezin nepovlastan privilegij. Kakove ciljeve ima taj privilegij ovdje kod nas, vidimo iz toga, što državna vlast hoće da potpuno laicizira školu, što u nekim krajevima zatvara katoličkim svećenicima vrata škole, što se mauk vjere sve više smanjuje, vjerski uzgoj onemogučuje, te što državna vlast po svojim organima u vojničkoj odori i u školskim prosiorijama protežira katoličkim načelima protivno sokolstvo i zatire kršćan- sku orlovsku organizaciju. Uz monopolizaciju duhana, soli i šećera hoće država da pominoži svoje dohotke monopolizacijom škole i narodne prosvjele, da na taj način poveća broj pristaša onim strankama, koje se kite paunovim perjem državotvornosti. Naše geslo jest i ostat će: Narodu na polju školstva i izobrazbe pra- vica ! Prosvjetnom radu sloboda! Rad za pravu i po- štenu narodnu izobrazbu neka se podupire, a neka se me sprečava, kako to radi financijska vlast sa svojim taksama i porezima, što ih zahtijeva za piiredbe pro- svjetnih organizacija, ne samo u gradovima, nego u cijeloj pokrajini. * * Iz govora poslanika Pučke Sranke Dr. Hohnjeca na javnoj skupštini kršć. socijalne Zveze u Ptuju 6. o. mj. Preporoditelj Istre. Na 13. o. mj. navršilo se 40 godina, kako je umro veliki istarski biskup dr, Juraj Dobrila. U da- našnjim danima, kada tužna Istra čami pod jarmoim tugjinaca, uspomena na ovoga velikog radnika i pro- svjetitelja još više para srce. Mi se sjećamo golemih napora velikoga pučanina biskupa, što ih je uložio, da Istru spasi hrvatstvu i slavenstvu. Dr. Jaraj Dobrila rodio se 16. IV. 1812. u selu Ježenj, polilički kotar Pazin. Svoj je rad započeo o- snovavši tlednik. ,Naša Sloga“, koji je vršio veliki utjecaj na naš istarski živalj. Osobitu je pak pažnju svraćao osnivanja hrvatskih škola. koje su narodu bile potrebne kao komad kruha. Austrija, koja je to- bože stvarala Hrvate, nije davala Istri hrvatskih škola i naš je tamošnji svijet bio prepušten privatnoj inici- jativi. Dr. Dobrila položio je g. 1878. 80.000 K za konvikt u Pazinu, uz ove velike riječi: ,Eto sad sam opet siromah! Pa hvala Bogu | Siromah sam se rodio, i siromah ću umrijeti“. Izabran je bio odbor za sabi- ranje milodara, kome je uspjelo, da sabere još 80.000 K. Nastala je razlika mišljenja, gdje da se gradi konvikt, pa je protiv želje biskupa Dobrile prevladalo mnijenje NARODNA SVIJEST za Trst, u koju je svrhu Kalister dao 40.000 K. Kad je KE 1879. pritisla Istru grozna glad, započeo je isk ie veliku akciju u čitavom narodu z ijednim Istranima. Akcija nije ostala bez u te je marodu u Istri poslano bilo sa svih stran kuruza, pšenice i krumpira, Oporuk: i: a 1880. svjedoči, koliko je biskupu Dobrili ležala na srcu hrvatska i slovenska mlađež latre, Baštinikom svegu svoga imanja označio je ,štipendijalnu učeničku zaklađu*, kojoj je pripalo i onih 80.000 K što ih je položio za osnivanje dječačkog sjemeništa u Pazinu, a koje se nije moglo oživotvoriti radi pomanjkanja novčanih sredstava. Društvu sv. Jeronima u Zagrebu je poslao 2000 K, da svake godine pošalje za iznos otpadajućih kamata godišnjih svojih akcija, knjige za seljake u pazinakom sudb. kotaru. Ukupno je za 24 god. biskupovanja ostavio za štipendije gimnazijskoj mladeži oko 17.000 K i utemeljio oko 80 štipendija za lstrane lirvatsko-slovenske narodnosti, od čega 6 za svoje rogiake. Njegov je sprovod bio obavljen 18. siječnja 1882., a prisustvovali su mu predstavnici na- roda iz svih krajeva, gdje ž:vu Hrvati. Za ovaj veliki rad biskupa Dobrile, ostat će mu naš narod uvijek haran. Danas, kada njegova zasu- žnjena lstra tako mnogo trpi, mi ćemo se najbolje odužiti uspomeni ovoga zaslužnoga muža ako ne iz- gubimo iz vida onog dijela naše domovine, za koji je on tako muogo redio i koji je on toliko ljubio. Najbolji pak način,, da mu se odužimo, jest da pot- pomognemo Jugoslavensku Maticu u njezinu radu za naše zarobljene krajeve. Neka bude slavna uspomena biskupa dra. Jurja Dobrile, preporoditelja Istre ! Kulturne vijesti. Komisija za istraživanje uzroka svjetskog rata. Početkom ove godine sastala se je u Kristianiji jedna zaansivena komisija, koja ima da istraži poli- tičku, gospodarsku i povijesnu pozadinu prošlog rata i da ustanovi koji su uzroci izazvali, svjetski rat i koja-je stranka najviše odgovorna za nj. Pozvani su samo zastupnici neutralnih zemalja, a cijela komisija nema nikakvoga službenog karaktera. Ona prima samo potpore od gragjana neutralnih zemalja. Ruska tragedija. ,Dolaze knama, a podilazi jih groza: propala su izgleda, porušena zdravlja, otugje- lih misli. Dobiju nočište i jela, a većina ih s mjesta stane tražili kakove zavode, ali ih kod toga smetaju njihova djeca. Nu ovima se otvara iskreni češki na- ručaj i ona su doskora dobro pohranjena u kojoj o- bitelji ili u kojem zakloništu. Ruski otac i majka mogu : dakle biti bez daljnje brige. Ali doskora dolazi do konilikta, ovo ili ono rusko dijete obiklo je moliti se 4 Bogu, a češki mu se gostoprimac ruga... razumijete li sada užas i zgražanje priproste ruske duše ? Rugaju mu se... A zašto? Čemu ?...“ ,Lid“ pišuć ovo, sa- vjetuje zemaljskoj komisiji i ,Crv. Križu“ neka bi kod razdiobe ruske djece brižno nato pazili, da u češkim obiteljima ne bude povrijegjeno nabožio čuvstvo ruske djece i da se ne povečavaju boli ;uskih bjegunaca, te jadne žrtve, ruske tragedije. : Megjunarodni euharistični kongres ove godine biti će u Rimu i to od 23. do 29. svibnja. Procesija sa Svetotajstvom proći će Vatikanom. Presveto će nositi sam sv. Otac Papa. Stogodišnjice svetaca. Ove godine bi će pro- slavljene razne stogodišnjice svetaca, tsko_ sv. Ignacija, sv. Frane Saleškoga, sv. Tereze, sv. Filipa Nerija. Zbilja velike svjetske ličnosti, čija su djela i misli danas najpotrebitije za preporod društva. Pisma iz naroda. GRUŽ. (Uzgoj naše djece.) Naš je Gruž bio sre- tan i presretan, što je uz dobre i čestite Župnike: Vodopića, Bazdana i Sardelića imao i dobre i vrijedne učitelje: Kurajicu, Vekarića i Torbarinu. I staro i mlado njih se sjeća sa najvećim poštovanjem. Njihovom radu ima se zahvaliti, što se je u gruškim kućama uščuvao još pravi kršćanski duh. Gruški su učitelji bili pravi uzgojitelji djece ne samo poukom, već još više svojim živim izgledom. Oni su kao pravi pedagozi znali, ako škola ne uzgaja, nego samo poučava, da je onda takova škola na propast — jer uz takovu školu treba gradit i tamnicu. Kao pravi rodoljubi trsili su se na sve moguće načine, da njihovi učenici izigju čestiti ljudi. A sad valja da smo mi Gružani nešto teško Bogu sagriješili, kad naša djeca u školi ne pri- maju više ni vjerskog ni moralnog uzgoja. A kako to? Ima već desetak godina, da su učitelji predavali i vjeronauk, a župnik je samo nadgledao. Novoimeno- vani nadučitelj g. Ivo Antonioli izjavio je odmah, da on neće učiti djecu vjeronauk..U tomu ne može mu niko ništa zamjeriti. Ne ćemo vjerovati ni uašoj djeci, što nam dolaze pripovijedat, da učitelj ne vieruje u Boga, da se nikad ne _prekrsti itd. itd. itd. Ali ovo ne možemo trpjet: da naša djeca nijesu poučavana nikako u vjeronauku od kada je škola započela, da ne idu više na školsku Misu, nego jedino, kad su državni praznici, jer što će biti tako od naše djece?! U ovo malo' mjeseci, što vlada takovo stanje, već se opažaju plodovi! Hoće li ovo ovako i dalje iči ? Pita- mo i crkvene i školske vlasti, zašto jedina škola u Gružu ima bit tako teško kažnjena, da bude bezika- kvog vjerskog uzgoja. : oruka od 18. srpnja | ljetini. Vina ima još dosta u konobama; a sve izi Br. 4. Čujemo megjutim, da je naš novi učitelj izdao jednu SEE JO se prelazi U bi bezvjer: stvo, a da sad sprema jednu drug: slobodnoj lju- pili der an hoće da bule novi. M 1 slobodne“ isli. Mislimo, da će mu se kritika hi ovoj drugoi njizi mnogo bolje izraziti, nego prvoj, a zašto? Neznaju li to već i dec O (Gosp. Antonioli iskazao se kao vrstan učitelj pčelarstva, ali jer mu je nekakva krivica učinjena, to je dobio eo učitelja — gruške škole. - Mi bi molili vlaću, da ga opet po- vrati kod pčela, da još bolje unapredi naše pčelarstvo, a neka gruška škola dobije učitelja, koji će nastaviti tradicijonalni duh uzgoja dobrog našeg učitelja blago- pok. Krista Kurajice i njegovih nasljednika Vekarića i Torbarine. Za danas dosta ! Stari Gružanin. Iz općine ZATON. (Smrt. načelnika). U subotu dne 14. o. mj. umro je nakom kratko bolovanja ka- petan Lujo Vlajki. Dvadeset punih godina bio je na- čelnikom ove općine. Bio je dobar i čestit u svakom pogledu. Spravan svakomu pomoći, pa više puta i proti svomu interesu. Koliko je bio obljubljen i čašćen najbolje se pokazalo na njegovom sprovodu. Bez raz- like stranaka bili su svi domaćini iz Orašca, gdje je umro i bio sprovod, a nije falilo ni iz Zatona. Na žalost nije bio niko iz bližnj h sela, iz kojih inače bilo bi nagrnulo mnoštvo svijeta, ali za crnu vijest, a još manje za vrijeme sprovoda nijesu bili obaviješćeni. Čudno je i ne malo upadno, a da se ne rečei pokudno, što se nije Uprava uaše Općine pobrinula, da se to javi barem seoskim glavarima. Ako je smatrala suviš- nim darovati jedan vijenac kao vidljivi znak harnosti i poštovanja prama onomu, koji se je tekom dvadeset godina žrtvovao za blagostanje ove Općine, mogla je barem tu svoju ne uslugu već dužnost ispuniti i to bez ikakvih troškova. Žalosno, da se ovako odvraća zaslužnim ljudima! Pokojniku vječna pamjat, a rastu- ženoj obitelji iskreno saučešće! (Umro regrut). Onomadne stigla nenadana crna vijest, da je u Mostaru umro jeđan mladić iz našik! sla, koji je bio otišao malo dana prije zdrav u voj- ništvo. Umro jadnik od prehlade, što je uhvatio po putu iz Gruža do Mostara. Kako smo informirani bile su sve Općine dotičnih regrnta platile za treći razred u željeznici, a kad tamo bila je jadna mladost strpana kao marva u konjske vagune. Tu je bio i ovaj jadni čije kosti sada gniiju u zemlji zbog bezdušnosti i beza- konitosti komrcetentne vlasti, koja je toj zlorabi i zlostavljanju mogla spriječiti a nije marila, dok tužan otac i majka jadikuju za svojim sinom, a trpe na izgubljenom jedinom potporom za svoje i onako s romaško življenje. i ! (Naša pošta). Kada se je ono bio parobrodić ,Gruž“ nasukao bili smo potpuno izolirani za tolike dana, a pred vratima grada. Nijesmo dobivali poštu preko osam dana, ma i ako je bio nastavi rekinutom prugom »Epidauro«. Ne razumijemo zašto se nije I poštarski podčinovnik mogao voziti sa >Epidaurom pa tako kao i dosle u svako pristanište predavao poš dobivenu iz Gruža, kada seitako vozi »Cavtat«, a da tu nema nikakve zapreke od subvencije. Sramota, se ovako postupa ne samo s našom općinom, već č: sa još četiri do Stona. Samo puče daj, a tebi kako budel (Snijeg). | mi smo imali na pretek snijega ne samo na brdima i selima već i u mjestima pri moru, Težak se veseli s nadom u dobar plod ne samo mas. line već i loze i svega ostaloga. Bože daj, jer kadi je dobro težaku nije loše ni gragjaninu. Općinar. Iz KOTORA. (Jednakopravnost.) Nećemo da go. vorimo proti ikome, no ono što je pravo. Svakome je poznato još od lanjske godine kako su Vlasti zabra: niledržati po kućama oružja i municije. Poznato na je, da se je nazad nekoliko mjeseci našlo kod jedn mladića katoličke vjere. karabinu, a kod drugog jedat šaku praha, te su bili osugjeni ma tri mjeseca za tvora. Nećemo da to kritiziramo, jer po Zakonu Vlasti u tomu imađu pravo. I Red je svakome drag, ali samo bismo željeli 4 bude svakome jednako, kada smo jednokrvna braći Oglasi su bili po gradskim zidinama, da je strogo za branjeno držati oružje. Ali kako vidimo taj oglas vrl jedi za Hrvate, jer prigodom pravoslavnog Božić svakome Srbinu je bilo dozvoljeno nositi karabinu | pucati po ulicama sa oštrim kuglama, te je bilo stra hovito izaći na ulicu, a još manje na prozor stana ne zaglaviš. Jeli poznato što Kotarskom Poglavarstvi o ovom neredu što se tiče civilnih osoba, a poznato | cijelom gragjanstvu ? Zato ne ćemo da spominjem dotične osobe, koje su se karabinama po gradu tale i pucale. i Ove godine spravlja se velika svečanost za Sl Trifuna. Za komodora izabran je g. Marko Dabčevil VELALUKA. Ovogodišnji Božićni blagdani proš su ovdje u veoma veselom raspoloženju svega pučat stva. Nije ni čuda. Ovo je prvi Božić, što ga iza ra slavimo oslobogjeni od mrskog talijanskog jarma, ko; nas je pune dvije godine tištio. Varoš je svih blagdati bila urešena mnoštiom jugoslavenskih i hrvatskih trQ bojnica. U crkvi smo uživali slušajući lijepo pjevanj Misa i božićnih pjesmica našeg poletnog mješovitq pjevačkog zbora Hum. Ima preko 70 pjevača i pjev čica. I milozvučna velelučka glazba obradovala iias| biranim komadima na obali na drugi dan Božića, ti Mlado ljeto i na Vodokršće. Na Staru godinu pros vismo Silvestrovu noć lijepom akademijom, koja | na opći zahtjev morala ponovit i druge Subote. Bil je pred Vodokršće i smijega, koga odavna nijes vidjeli, pa nas je i to razveselilo, jer se nadamo dobi kapljica, Trgovci dogjite i kupujte! — Velelući