Sir. 2. Pisma iz naroda. BLATO (na Korčuli). (Večernja škola za usa- gršivanje). Iza oslobogjenja opaža se i u Blatu, oso- bito megju omladinom, jaka volja za prosvjetom. Kao svugdje po većim mjestima tako i kod nas ima tu i tamo ratobornih elemenata, (koji bi htjeli dobro jesti i malo raditi, pa za tugjim gramze, bilo na koji na- čin, ali u šuštini blatski je narod miran i radišan. Otvorom gragjanske škole u našem mjestu, mnogi stariji dogjoše do plemenite zavisti videći, kako se mlagjima oivara put do svakovrsnog znanja, dočim su oni bili lišeni toga možda dosta i svojom kriv- njom, a nešto i nemarom onih, koji su malo marili, da narod napreduje u prosvjeti. — Sakupiše se neki mladići, te zamoliše učitelja gragjanske škole g. N. Raška, da bi ih štogod podučavao. On objeručke pri- mi njihovu želju i pozove druge sposobne osobe u mjestu, da i oni sudjeluju u tom pothvatu. Sastavi se i nastavnički odbor, koji pozove sve Blaćane voljne da štogod napreduju u znanju, nek se prijave, jer da će se otvoriti ,večernja škola za usavršivanje“. Oda- ziv je bio neočekivan. — Na 6. studenog prošle go- dine bio je svečani otvor te škole. — Budući je bio velik odaziv, tu se odluči razdijeliti pohagječe u tri odsjeka: 1. analiabetski tečaj, gdje dolaze oni, koji ne znaju ni čitati ni pisati; II. večernja osnovna škola za one, koji znaju čitati i pisati, ali dalje ništa; Il. vešernja škola za usavršivanje, gdje im se predavaju predmeti gragjanske škole. Prvi i drugi tečaj imaju po 4 sata sedmično (sada od 8—10 sati večer), a treći 6 sati sedmično (isto od 8—10 s. večer). Upisa- nih imade u sva tri tečaja do sada 340, izmegju kojih imade dosta ljudi i do 50 godina. Čovjek se mora zbilja diviti, kako ijudi dolaze rado u večernju školu, premda su preko dana dnevnim poslom izmoreni. Nastavnici su u pojedinim tečajevima: gg. N. Baško učitelj, M. Luketa učitelj, Dn. F. Milat kateheta, Dr. Niko Baničević odvjetnik, M. Radimiri ljekarnik, N. Baničević učitelj, Dn. I. Ostoić kapelan, P. Batistić učitelj. — Pa se je otišlo i dalje, te su se počela držati i javna predavanja, kojima je prisustvovala puna dvorana zadruge svake dobi Blaćana gdje je i večer- nja škola. Do sada je bilol0 predavanja iz raznih pred- meta. Predavali su: gg. N. Raško, Dun. 1. Ostoić, I. Šeman trgovac, N. Zoković pravnik, Dr. N. Moretti liječnik, Don F. Milat, M. Radimifi. — Upravljena je molba na vladu, e bi nam dala bar uz sniženu cijenu ako ne besplatno jedan ,skioptikon“, pa se nadamo, da će nau molba biti uslišana, kad upozna iz posla- tog izvješća zanos za večernjom školom. — Pa i naše ženske nijesu htjele ostati najzadnje, te je i za njih početkom nove godine otvorena škola za usavršivanje, razdijeljena u 2 odsjeka: I. analfabetski tečaj i Il. te- čaj za kućansivo i ženski ručni rad. Njima se bave gg. nčiteljice. Upisanih do sada imade u oba odsjeka 900. — Sigurni smo, de će sve ovo donijeti obilna ploda našem do sada zapuštenom Blatu i da će u svemu pokročiti naprijed. Samo nek bude ustrajnosti koli sa strane gg. nastavnika i predavača, toliko sa strane pohagjača. Pohagjač Večernje Škole. Zahvala učenjaka. Svim mojim dobrim prijateljima, znancima i dru- govima znanosti u domovini i na strani, koji nadjoše vrijednim da se prijatno sjete moje sedamdesetpete godišnjice života, a petdesete znanstvenoga rada, mo- rao bih da zahvalim napose na njihovoj dobroti; no budući da mi je to nemoguće, ja ih molim neka prime svi skupa ove moje iskrene riječi. Mene je zapala sreća, da sam započeo svoj rad na znanstvenom polju, kada su u našoj tijesnijoj do- movini vrli istraživači povjesnice već bili otvorili riz- nice naših bogatih arhiva, a na bečkom se sveučilištu god. 1870., za mojih filoloških nauka, bila osnovala: katedra za arheologiju, a osam godina kasnije i za epigrafiju. Tu sam primio prve upute i savjete od mo- jih profesora, pa me je baš tada zgodno poslužila sreća, da mi se je upravo u početku moga praktičnoga djelovanja otvorilo šire i blagotvornije polje rada na solinskim ruševinam. Sretni rezultati mojih prvih ra- dova otvoriše mi vrata u časne odaje slavnih učenjaka, ne samo moje domovine, nego i drugih kulturnih na- roda u Evropi. U nas je doduše, u ono doba, u široj javnosti vladalo neshvaćanje za ovu granu nauke, koja se je i smatrala nekom čudnom dangubom, nekim allotrium; no kada je skladni korak znanosti prešao sa općenite arheologije na prvo pisano i likovano kamenje naše domaće historije, onda se je amo tamo pojavila po ' koja iskrica shvaćanja, no opet nije izbilo ono odu- ševljenje, koje je moralo u urednim narodnim prili- kama da iznese požrtvovne radenike i gorliive sveće- NARODNA SVIJEST CAVTAT Zadušnice za pok. sv. Oca Papu bile onedjeljak 30. I. u župnoj crkvi sv. N napravljen veličanstven kalafalk zaslugom 'zauzetnog gosp. Antuna P. Bratića. Svečane zadušnice služio je preč. dekan Dn. Ivo Dagonig uz asistenciju OO. Fra- njevaca. Pjevao je mjesni mješoviti zbor i Misu i o- driješenje. Iza Mise preč. dekan održao je prigodni govor. Zadušnicama su prisusutvovali predstavnici svih mjesnih vlasti i društava uz mnogobrojno saučešće uaroda, tako da je crkva bila dupkom puna. — U Nedjelju pak 29. I. bijahu svečane zadušnice sa spo- men-govorom i u franjevačkoj crkvi. Pjevalo se je »Oslobodi me« od Rossi. Zadušnicama je prisustvovalo veliko mnošto svijeta iz mjesta i okolice. GRUŽ. Replika. Naš dopis o prilikama na našoj školi naišao je na opće odobravanje. Mnogima je od- lanulo, kad su čuli, da se je javno o tom počelo pi- sat, te su uvjereni, da će se sada stvari uredit, Sad su sve pučke škole proglašene ,narodnim“ školama, a učitelji su dobili častan naslov pnarodni“ učitelji, \Taj naziv naši učitelji i zaslužuju. A naš je narod re- ligijozan, pak ,uarodni“ učitelj ima da pazi na tu zna- čajku našeg niroda i u tom duhu da uzgaja. Inače dolazi u kontrast sa narodnim duhom i željama na- roda t. j. roditelja. Ispravak g. Antoniola, kako je to i uredništvo primjetilo ne samo što ne ispravlja naših navoda, nego je stavka ispravka ,geć je istina da šk. mise u Gružu nema“ pobudila opći smijeh. Sav Gruž znade, da se u posljednje doba red Misa nije u Gružu promijenio, pak ako je za toliko i toliko go- dina u Gružu redovito bila šk. Misa, kako to, da je sada nema?! Čudo da g. Antonioli nije na sličan na- čin ispravio, da li se u njegovom razredu prije i po- slije pouke moli Boga? U druga pitanja ne ćemo za sada ticati, valja da se i drugovačije riješe, a ne ćemo opet da se toliko uzrujava naš nadučitelj, kao da bi ga pčele izbole, te ne može da čeka ni osam dana, da mu ispravak izide u »Nar. Svijesti«, Već ga šalje odmah i u druge novine, sa nekakvim dopiskom punim raznih insinuacija. I mi ovaj ugodni“ razgo- vor ,prekidamo“ a ustreba li, spravni smo i na drugi recept Stari Gružanin: Iz Jugoslavije. + Fra Didak Buntić, provincijal hercegovačkih franjevaca i narodni poslanik, otac i zaštitnik hercegovačke sirotinje, neustrašivi bo- rac za pravo i slobodu hrvatskog maroda, najveći i najzasluženiji sin kršne Hercegovine, nenadno je pre- minuo 3. o. mj. u 52 god. života. Ime ira Didaka Buntića ostat će u hercegovačkom puku, a iu cijelom našem narodu, u časnoj uspomeni kao vele zaslužnog narodnog prosvjetitelja, koji je prvi kod nas s uspjehom nike u hramu ove vedre znanosti: nije bilo ustrajno- sti, koja je otvarala stalnu vjeru u narodnu budućnost, I tako samoća, ona ledena osamljenost rada ostade i dalje bez ikakve utjehe. To moram da napomenem baš i sada, kada je ova moja duševna radost narod- noga priznanja i kulturne solidarnosti mojih inozem- nih prijatelja, češko pomućena današnjom razvratno- šću i uništavanjem vječnih ideala Čovječanstva, koje je sad zaokupljeno bezsavjesnim klanjem oko kipa Mamonova, što ruši i ubija značajeve i nauku i do- movinske svetinje. Ovu sam osamljenost duše, uz kratke prekide, osjećao do nedavna, osobito ovdje u Splitu i okolici, na ovom klasičnom zemljištu za svako doba historije, gdje mlade generacije znadu da usplamte za časovite novotarije, ali trajno ostaju neosjetljive, za onu dičnu znanost, koja im se velebno pruža pred očima na sva- kom koraku, dostojanstvena i vjekovna, puma sjaja i ponosa i na domaćem pregu i pred golemim svijetom. Moguće je, da je ovaj tugaljivi osjećaj plod mo- jih sjedina, koje nemaju srčana i hitra pogleda u bu- dućnost; to je moguće; pa zato daj Bože da nastajne mlade generacije u svojoj ujedinjenoj otačbini, iza prelaznih trzavica naglih oduševljenja, harmonički po- razdijele svoje dosad poremećene sile, i da prionu, svaka na svoje mjesto, u borbu za ljudske ideale, koji samo pomoću nauke i prosvjete radjaju plodovima ćiste i nepatvorene slobode. Onda će naša omladina u toj harmoniji narodnih sila izdržati životni boj — jer biti čovjek znači biti borac: — da izvojšti robjede daleko veće i uzvišenije od ratnih pobjeda, do kojih ne mogosmo da se dovinemo mi stariji. . Cijelo mjesto bilo je zavito cininom, nasre ve. ie Br. 6. poduzeo - analfabetske tečajeve megju odraslim nmaro- dom, te tisućama prostog siromašnog puka utro staze i | pribraja dičnom u za Boga i O. ira Didak Buntić rodio se . 1870 u či u Brotnju. U franj. red stupio je 18/II. 1888. Više škole svršio jeu Inusbrucku. Od god. 1893-1919 bio je profesorom i kasnije direktorom irani. velike gimnazije na Širokom Brijegu. Bio je članom središnjega odbora Narodnoga Vijeća u Zagrebu, poslanik Privremenog Narodnog Predstavništva i Konstituante, vogja Hrvatske Pučl:e Stranke u Hercegovini. God. 1919 izabran je provir:- | cijalom hercegovačkih Franjevaca. Bio je uvažena lić- nost u našem javnom životu.' Štovali su ga u velike i pravoslavni Srbi i Muslimani, a da i ne govorimo o Hrvatima katolicima Hercegovačkim. Glasilo Hrv. pučke stranke za Hercegovinu /,,Narodna Sloboda“ priredila je u subotu 4 tek. prigodom smrti Buntićeve izvanredno izdanje, sve u crnini. Sprovod. U Negjelu popodne (S tek.) obavljen je sprovod na Čitluku u Brotnju. Her- cegovina ne pamti tako veličanstvena sprovoda. Ne- pregledno mnoštvo naroda iz Mostara i okolice sleglo se u Čitluk, da svome miljeniku odade zadnju počast. Sprovod je vodio presvij. mostarski biskup O. Alojzije Mišić s velikim brojem svećenika svjetovnih i redovnil iz raznih strana. Bile su zastupane i sve mostarske vlasti. — Žalosti braće u Hercegovini i mi se s iskre- nim saučešćem pridružujemo želeći vječni pokoj ple- menitoj duši Buntićevoj i slavu imenu njegovu ! đ narod svoj Žandarske strahote u Gjakovštini. U Gjurgjan- cima su žandari nemilosrdno utukli starca seljaka Ko- rajka, koji je prenesen u Vinkovačku bolnicu i umio podlegavši udarcima, a njegov sin takogjer istučen, lebdi izmegiu života i smrti, dok su mnogi seljaci tako izlemani, da se svi nalaze u Vinkovačkoj bolnici. — U Strizivojni su uglednog seljaka Damjanovića svezali za jedno stablo, istukli ga, tada napunili puške, uape- rili ih na njega, škljocali s njima držeći ga tako za 3/4 sata u smrtnim mukama. Od udaraca su mu ruke; natekle. To sa žandari učinili jer sumnjahu, da Da mjanović ima pušku, pa da mu iznude to priznanje. — U Vrpolju su nemilo tukli nepunoljetne mladiće, vješajući i prije o konopce. Jednom su posjekli baju- netom prste, a drugom turali bajunetu u usta. Kad su pobjegli žandari su ušli u njihove kuće i prijetili se; da će roditelje svezati u lance, ako im se djeca ne vrate do večeri. — Uzrok ovoga postupka sa seljacima jesu manji prekršaji, o kojima žandari imaju samo napraviti prijave i ništa više. Predsjednik Hrv. Pučke Stranke Stjepan Barić poslao je iz Zagreba brzojavnu interpelaciju ministarstvu policije, tražeći, da ministar- stvo poduzme energične mjere protiv žandarske sa“ movolje i zlostavljanja. = : Dva vagona banknota od 10 Din. prošla st! prošlih dana kroz Ljubljanu za Beograd. Banknote su izragjene u Americi, veoma su lijepe, ali na njima nema više oznake u krunama. U starosti nema čovjek sve što sebi želi: raspli: nuše se mnoge lijepe maštanije i mladenački snovi. Mene je ipak Božja volja obdarila obilatom, čak i ne: zasluženom zadovoljštinom i sva ova priznanja i ši. roke simpatije i ljubav mojih učenika, od kojih su već nekoji i posijedili, ova srdačnost mnogih prijatelja, ovo odlikovanje jednoga od najviših kulturnih zavoda i domovini; izdavanje Spomen Zbornika znanstvenili radnja u jezicima raznih naroda, ova počast Općine Splitske u sjeni Dioklecijanova Mauzoleja — —, ta su sve za mene radosni pojavi, što otvaraju lijepe vi dike nauci, koje sam ja skromni svećenik i koja i sposobna da ovu našu domovinu i ovaj naš mili Spli nametne uvaženju Staroga i Novoga Svijeta. Pogled na svoj dugi život pobudjuje razne osje ćaje i misli. No u meni danas ne vlada jači osjećaj nego što je osjećaj zahvalnosti prema svim mojim pri jateljima, a i topla želja da u ovoj našoj Otadžbin nastanu dani sreće i općenita zadovoljstva, da o bude jaka i poštovana sa svoje razumne organizacije sa svoje kulturne i gragjanske pravde, da bude za dahnuta načelima plemenitijih i uzvišenijih duhovi što će izravnati plemenske i vjerske opreke i voditi i putem prosvjete, koja diže uvjerenje, da su svi ljud i narodi na ovoj zemlji braća, pozvana da skupa uz rade za dobrobit čovječanstva 1 HIMA Ovim osjećajima budi hvala svim prijateljimi Udruženjima i Zavodima iz moje domovine i iz stri noga svijeta, koji se mene tako lijepo sjetiše i poč stiče, pa želim njima svima i njihovim narodini sretnu novu godinu. “29 Split, na badnji dan 1921. i 4 . Don Frane Dr. Bulić.