Br. 8.
DUBROVNIK 21. februara 1922.
— ===
y
Plativo i utuživo u Dubrovniku
Uredništvo i Uprava kod Bube Brvat. Tiskare,
i
| Cijena je listu sa donsšasjem (1 kuću ili poštom 2 za mjesec U da K 12;
zlazi svakog 'utornika. ru
Pojedini broj 4 Kr. Tisak
zahvale i priopćena po posebnom cijeniku.
= — Odgovomi
k A, FI&. — Vlasništvo Odhora Narodne Svijesti. —
Dubrovačke Hrvatske Tiskare. — KE se ne A
Hrv. blok i Dalmacija.
Hrvatsko pitanje, usprkos g. ministru Pribičeviću,
koji ga uporno niječe, ipak opstoji. U zadnje vrijeme
(o njemu se već raspravlja i s ove i s one strane Drine.
S riješenjem općeg hrvatskog problema usko je skop-
\čana i sudbina kolijevke hrvatstva, hrvatske Dalmacije.
sl Hrvatski blok proglasio se je zastupnikom svih
Hrvata i hoće da se sudbina Hrvata riješi, kako on
traži. A kako hrv. blok hoće da riješi hrvatski pro-
blem ? Riješava ga onako, kako ga riješava Ustav Ra-
dićeve stranke, jer je nedavno g. Predavec narodni za-
stupnik, podpresjednik Radićeve stranke izjavio u Mo-
staru: ,Kad su u Blok stupili zajedničari i zastupnici
stranke Prava, razumije se, da su naš Ustav prihvatili
i odobrili.“ Dakle mjerodavan je jedino Radićev Ustav.
Kako pak Radićev Ustav hoće da riješi hrvatsko pitanje ?
U drugoj točki tog Ustava, stoje ove doslovne riječi -
»Državni teritorij neutralne seljačke republike
Hrvatske obsiče svih 8 Županija banske Hrvatske
(Hrvatske-Slavonije s Megjumurjem), kako je taj teri-
torij bio pod banskom upravom dne 28. studenoga
1920, na kojem je teritoriju isti dan izvršen republi-
kanski plebiscit sa 280.000 republikanskih glasova
prema 158.000 glasova monarhističkih, a izborom 59
epublikanskih zastupnika prema 36 monarh sta, te
otok Krk i Kastavštinu u Istri.“
»Temeljem sveopće priznatoga načela o pravu
narodnoga samoodregjenja ovaj se državni terilorij
može proširiti samo plebiscitom kojega pograničnoga
\sudbenoga okruga x Dalmaciji ili Sloveniji, kojega
q see u NO i Hercegovini, ako taj plebiscit odo-
O x nije; dotično- Dalmacije «ili Bosne-Her- |
kore: ili plebiscitom koje županije u bivšoj južnoj
|| Ugarskoj. Temeljem istoga načela može se ovaj teri-
\torij i umanjiti plebiscitom koje pogranične županije
uz odobrenje hrvatskoga sabora.“
Dali išta može biti jasnije od ovoga ? Stjepan
Radić i snjim Hrvatski Blok stavili su se na stano-
vište Hrvatske od nekoliko županija, a napuštaju ne
amo Bosnu i Hercegovinu, Bačku i Baranju nego i
Dalmaciju, kolijevku Hrvatstva ! Hrvatski Blok bi se
zadovoljio, da se stvori Hrvatska, od koje se plebisci-
om mogu oikinuti ili čitave županije (srijemska i
ičko krbavska) ili najmanje njihovi stalni djelovi, a o
Bosni-Hercegovini, Bačkoj i Baranji neka odluči sreća
plebiscita, dotično mogu da pripadnu Velikoj Srbiji!
i To znači, da se čitavi Hrvatski Blok stavio na
\stanovište Male Hrvatske, koja bi za Hrvate, koji bi
potpali pod Veliku Srbiju, imala biti ,Iuka sreće“, kako
lje to nedavno izjavio g. Predavec u Mostaru. Baš
lijepo?! Kad dakle budu Srbi bez milosrgja srbovali
(u Velikoj Srbiji, kad budu kundačili svakoga Hrvata
iu njoj, onda će sva naša sreća u Dalmaciji biti, da
preko Save gledamo u ,luku sreće“ !
i Mi Hrvati u Dalmaciji toga. nećemo! Hrvatska
Pučka stranka neće i ne smije nikada pristati na ta-
| ikovu politiku | Mi zahtijevamo upravne i zakonodavne
\autonomije ne samo za Hrvatsku, nego i za sve
ostale pokrajine. :
Ne ćemo Male Hrvatske zato, jer ragja na drugoj
trani Veliku Srbiju. Već hoćemo Jugoslaviju, u kojoj
će u potpunoj ravnopravnosti živjeti Hrvat ne samo
ju Hrvatskoj, nego i u svim ostalim pokrajinama.
Ovo smo smatrali dužnošću iznijeti pred' zdravi
\isud bistrog hrvatskog naroda u južnoj Dalmaciji, da
(uvidi, kakova bi sudbina pak snašla baš nas Hrvate
južne Dalmacije, kad bi se proveo ovakav ustav
| Hrvatskog bloka.
5
Kršćanski socijalizam.
IV. Ali zar se takav program ne protivi kršćan-
skim načelima ? Dužnost rada? Sv. Pavao kaže: Tko
ne radi, ne treba da jede! Privatno vlasništvo ? O nje-
mu_ kršćanstvo šuti! Maksimalna granica bogatstva?
O tom se u sv. Pismu ne može naći ni riječi! No
čitav Novi Zavjet govori, da se. je maš Gospodin dru-
žio najviše i najradije sa siromasima te im pomagao!
Ostavio nam je primjer, koji smo dužai slijediti. Pa
ako u danim prilikama treba u tu svrhu ograničiti pri-
vatno vlasništvo te postaviti još druge radikalne za-
htjeve, tadu ne samo što smijemo, nego smo dužni
to uraditi. — Iz opisanih pravaca i svojstava kršćan-
skog socijalizma slijedi i njegova taktika, t. j. način,
kako hoće da ostvari svoj program.
U prvom ređu krsćanski je socijalizam svijestan,
da se socijalno pitanje ne da najedamput za uvijek,
za trajno riješiti. I svako, ma kako zadovoljivo uregje-
nje socijalnih prilika, vrijedi samo privremeno, dok :e
ne pojave nove poteškoće i nove nesuglasice. To će
se pak prije ili kasnije nužno dogoditi, jer se ljudi
brzo mijenjaju i svako ima već po svojoj naravi pre-
više onih osobina, koje su u prvom redu krive soci-
jalnom zlu. Zato vidimo, da se čovječanstvo vječuo
iznova vraća u stare grijehe i pogrješke. Vanjski oblik
se takogjer mijenja. Namjesto sužanjstva siupilo je
feudalno podaništvo, a to je opet zamijenio moderni
proletarijat, dok je jezgra pitanja ostala ista.
Posve je dakle uaravno, da kršćanski socijalizam,
koji sve to priznaje, nastoji da svoj program ostvari
postepeno putem razvoja. On ne može biti revolucijo-
naran u tom smislu, da bi htio bezuvjetno ostvariti
sve svoje zahtjeve najedamput, kroz noć. To lagano
pokušavaju i zahtijevaju samo oni, koji svoje riješenje,
socijalnog problema smatraju za konačno valjano, dok
svi drugi moraju da idu putem evolucije.
No kršćanski je socijalizam revolucijonaran u
drugom smislu. Ne u tom, da bi pripravljao na jednom
ili drugom polju socijalnog života krvavu i nasilnu
revoluciju, nego u tom, da upotpunjuje one_ stare
socijalne nazore, koji su takogjer ispravno naglašivali
pravo radnih slojeva, ali nisu dosta odlučno i jasno
zahtijevali, da ih mora svatko stvarno priznati i cije-
niti, s novim korikretnim i odlučnim zahtijevima, koji-
ma se mora pokoriti svatko, slagao se s njima ili ne
slagao. Revolucionarnost kršćanskog socijalizma sastoji
u njegovoj odlučnosti, koukretnosti i praktičnosti, u
tom, da nam namjesto općih socijalno-teoretskih načela
daie praktična pravila za praktično uregjenje socijal-
nih prilika.
Kršćanski socijalizam hoće dakle — makar po-
sredno — i nasilje možda i boljševizam ? Ne, jer o
nasilju ne može biti govora, gdje se ide zatim, da se
osigura socijalna pravednost. Ako kapitalist ne će da
radi što je njegova socijalna dužnost, onda ga treba
na to prisiliti. Tako postupa već i danas liberalno ka-
pitalistička država naročito prema radnim slojevima.
To pak nazivlje pravnim redom i upravom, a ne na-
siljem ili dapače boljševizmom.
Na podlozi svega ovoga mogao je svatko lako
prosuditi, da li su na početku navedene sumnje i pri-
govori proti kršćanskom socijalizmu opravdani ili ne.
Da dodamo još samo jedno: kršćanski socijalizam
znači prelaz iz kršćanško-socijalne teorije u praksu.
Tko je zaista kršćanin, on mora biti za posljednje,
on mora htjeti čine.
Jadi naših ribara i pomoraca.
_ (Glas iz Vignja — Pelješac)
U broju 2. »Narodne Svijesti«, čitao sam dopis
iz Dubrovačke okolice, u kojem se tamošnji ribari
tuže na nove naredbe od strane zapovjedništva po-
graničnih straža, jer da im ove sprječavaju dosadašnje
slobodno ribanje. Takovih ,komedija“ ima i u našoj
okolici. 'Megju ostalim smiješnim prizorima dobro mi
je poznat onaj, što se odigrao u Račišću na otoku
Korčuli i to na ovaj način: Dva maša siromašna ri-
bara iz Vignja pošli su uvečer 17. pr. mj. ribati uz-
duž spomenutog otoka. Isti nepoznavajuć novih pra-
vila pograničnih straža, približiše se luci Račišća, nu
stražar ih pogranične straže zaustavi. — Stražar je od
njih tražio ,dozvolu za ribanje“ ili dokumente lagje.
Oni o prvom nijesu imali ni pojma, a potonje nijesu
mogli prikazati, jer su iste poslali na lučki Ured u
Dubrovnik, da dobiju nove, koji im još nijesu stigli,
Zamoliše stoga stražara, da bi im pregledao lagjicu
i pustio ih, da pogju na drugu stranu nastavit ribanje.
Ali on ni da čuje o tom, već im naredi da usidre
čamac i da ne mrdaju (po tom sudim, da nije Rus),
jer da su uapšeni. Tada ih otjera u kasarnu, gdje im
je neki Rus (pošto je onaj prvi bio nepismen) proči-
tao neke točke njihovog pravilnika, a onuda im doz-
volio, da mogu spavati u njihovoj sobi na podu pod
nadzorom dvaju Rusa. — Kad je svanulo, sproveo ih
je do tamošnjeg Lučkog ureda, koji ga je uvjerio,
od kuda su ti ljudi i da su poznati kao domaći ribari,
Tad na temelju toga posvjedočenja, i opet da prištedi
sebi trud, nije ih sproveo do svoga komandira u Kor-
čulu, kako im se je grozio pri uapšenju, već ih je
pustio slobodne. Ali prije no što su krenuli, zaplije-
nio im je uhvaćenu ribu, i to na ,svoju odgovornost“ !
Na to se siromasi ribari žalosni i ogorčeni povratiše
svojoj kući, a da oskudaoj i giadnoj obitelji nijesu
ni jednog dekagrama ribe donijeli. F
Pitam ja sada starješine pograničnih straža :
smije li jedan prosti stražar na takav način, da odu-
zimlje tugju svojinu, koja je na pošten nečin i žulje-
vima stečena ? Ako smije, tad pitam sve za to nad-
ležne vlasti: što imamo radit mi pomorci ? U tugji
svijet ne smijemo, kod trgovačke mornarice nema
mjesta, a kad ga čovjek i dobije, ne može ni živjet ni
umrijet, (dakako zahvaljujući »Savezu jug. pomoraca«
za to !). Pomorske nam knjižice ne ispuštaju. U jednu
riječ bodljikava žica ua svakom putu, a zato niko ne
mari, ko ni za lanjski snijeg. Tako da ćemo morat u
goru kao i galeb kad ogladni za ružna vremena, pa
se prilagoditi. pastirskom štapu i fruli te se zanimat
sa stočarstvom. Tad bi sve išlo, ko i sada, što no se
kaže »kao po loju«, jer bi naše zanimanje za stočar-
slvom sličilo sadašnjoj upravi nad našim siromašnim
Jadranskim morem !
»Ah bidno more, ko će te uživat? — Mornaru
jadan, kud ćeš se ti skitat?« —
Ti ćeš morat daleko tamo za brda u zelene gore, .
pastiri od tamo na tvoje more! Nučžda je velika od
toga braćo! Na ljeto se s pravlja utakmica s rakom !?
Jedan pomorac.
Kulturne vijesti,
Izjave učenjaka o šapinstvu. Historik Fallme-
rayer (Gesammel. Schrift. II. 202.) piše: »Okrenimo
stvar kako nas volja, istina je i ostat će: sva zapadna
Evropa je u svojoj unutrašnjoj biti djelo latinske cr-
kve, svete stolice, rimskoga pontifikata.« — Jedan od
prvaka njemačkih protestanskih filozofa Fridrik Paul-
sen (Philosophia militans, Berlin 1901.65.) kaže:
»Papinstvo se je primaklo svom cilju, duševno vladati
svijetom. Ono vlada njime i to u tolikoj mjeri, kako
pred jednu generaciju ne bi bilo nikomu vjerojatno.
Nepogrješivi Papa vlada sada bez oipora ne samo
Crkvom, svećenicima i monasima, već i mišljenjem
laika, a osobito izobraženih laika, kao nikada prije.
Stota obljetnica učenjaka De Rossi. Dne 23.
ov. mj. kulturni svijet slavi 100-godišnjicu rogjenja
glasovitog crkvenog arheologa De Rossi. Giovanni
Battista De Rossi rodio se 23. II. 1822. u Livornu.
Proučio je sve znanosti, koje su u vezi s arheologi-
jom: historiju, filozof ju, pravo i teologiju. Proputovao
cijelu Evropu, a pohodio je i veći dio knjižnica, u
u kojima je tražio razne itinerare, koji su mu služili
za arheološka proučavanja. Ono što je Auguste Ma-
riette učinio u Egiptu u pogledu arheoloških iznala-
zaka' to je bez sumnje i De Rossi učinio u rimskim
katakombama. Do 32 godine otkrio je nadgrobne nat-
pise svih prethodnika pape Pija IX., koji mu je bio
mecenom u njihovim pothvatima. Već u 40. g. svoga
života mogao je da se ponosi otkrićem svih važnijih
katakomba kao i kripta sv. mučenika. Napisao je +La
Roma sotterranea christiana« u 3 dijela, a izdavao je
kroz 30 god. dvomjesečnik »Bullettino di archeologia
sacra« i to u većem dijelu sa samim svojim radnjama