Str. 2 NARODNA SVIJEST Br. 10.
Arheološka iskopavanja : jit »Kunst- | Zali su Hrvatske Pučke Stranke stali dosada Vlada oduzela lični doplatak za skupoći
chronik« javlja, da je naša vlada dozvolila jednom na braniku hrvatskih i seljačkih interesa, pak $e na- vim dio f 1
danskom naučnom društvu pod vodstvom dra ser: damo, da će tako biti unaptij&da. Želiitio pak da naš ima umirovljenim RI i a Šoe
šteta, da počne naučna istraživanja u Splitu i okolici. ge go dlga o i O Di Šimlikt Boni 6B | Svak ko je za ovo čuo sne se.od čuda
da poreše te RENEA SPU, pet pohodi g Dr. Šimtak koniu želimo: |... Go U 2. li
U ovoj ekspeđiciji nalazi se i danski arhčolog Bel- ao i ola pitajući se: zašto, kako to? je li
bach. Radi se hiaime! o iskopavaniju jedne bazilike iz do Vigienja. — Učesnik. stvar je nevjerojal M žal
petog stoljeća koja je bila porušena u ošmoitt_ stoljeću.
Katedra slavenske civilizacije i Sorboni. Ja-
vljaju iz Pariza da je profesor Eisentian 24. januara
otvorio katedru slavenske civilizacije, koju je na Sor-
boni osnovala vlada češkoslovačke republike. Svake
sedmice se francuskom djaštvu predaje povijest sla-
venstva i njegovih problema. Za sada su njegova pre-
davanja ograničena na slušatelje fakulteti. Sa kate-
drom su spojene praktične vježbe, na kojima profesor
i djaci izmijenjuju svoje misli i obaviješćuju se o
svojim radovima. Kasnije će početi i predavanja o toj
stvari za širu javnost. Prof, Eisenman bio je jedan od
najboljih saradnika Ernesta Denisa. Ta nova katedra
u Parizu mnogo će doprinijeti približenju slavenske
i romanske prosvjete.
Od šegrta do doktora. Nazad malo vremena
bio je promoviran u Pragu na čast doktora filozofije
Adoli Fischer. Qu je u svoje vrijeme bio swlarski
šegrt, i kao takav bavio se za slobodnog vremena u-
vijek knjigom. U 20. godini stupi u šesti razred gim-
nazije. Megjutim bukne rat i kao zarobljenik prispije
u Rusiju, odakle mu uspije, da pobjegne natrag u
domovinu, gdje nastavi najprije gimnaziju a onda je
ponagjao sveučilište, Šegrt-doktor Fischer govori dobro
sedam jezika.
Pisma iz naroda.
Iz okolice DUBROVAČKE. Ovih dana imali smo
prigode govoriti s jednim cd onih regruta, pozvatih u
vojnu službu prošloga dećembra. Bio otišao zdrav i
jak od kuće, a vratila ga vojna vlast kući slaba i bo-
lesna. ,Nijesam se —- kazao nam je — ja s4am razbolio!
Ima ih na pretek iz Dalmacije i Hercegovine, a za-
hvaljivam dobrom Bogu, da nijesami ja ostavio kosti,
kako neki dalmatinci, a preko stotinu iz Hercegovine.
Postupalo se s nama bezobzirno i nečovječki. Najprije
iz Gruža do Mostara morali smo sa velikom studeni
putovali u konjskim vagunima, a kako kažu bile su
naše općine platile za nas treći razred. Tu su premno-
gi tako prezebli, da su već tada uhvatili bronkitu, a
bilo je i slučajeva smrti nakon nekoliko dana boravka
u Mostaru. Pa i u Mostaru trpili smo i studeni i
glada: slabo obućeni, slaba posve jadna hrana a preko
noći da umreš od zime, jer nema ni ležišta ni pokri-
vala dovoljna u studenim ledenim sobama. Kao da to
nije dosta morali smo iz Mostara krenuti u studenije
mjesto, u Valjevo. Strpaše nas opet u konjske vagune,
gdje smo morali stati četiri dana i pet noći bez i
malo slame da pružimo ukočeno tijelo od umornosti
i prevelike studeni, nego smo morali ili stati ili spa-
vati na nogama naslonjeni jedan o drugomu ili ležati
na studenom tlu. U Valjevu pak neopisiva grozota.
Napao veliki snijeg, a pri tom oštra studen, da puca
kamen. A mi smješteni u kasarnu bez vrata sa rastvo-
renim prozorima, na kojima nema ni skla ni drveta,
već sve razlomljeno, da na mnogima su samo pragovi
od prozora. Kogod će misliti, da smo barem tu do-
bili postelju i pokrivala. Nešto malo slame našlo se
u vojarni, a to su razgrabili, koji je prvi došao, a ve-
lika većina ostala i bez toga. Zaludu se tražilo i pi-
talo starješine, nije se ništa dobilo, te se moralo ležati
po golom tlehu obučeni. Ma da se barem imalo po-
krivača ! Sa samim jednim istrošenim tankim raspara-
nim pokrivačem morali smo se zadovoljiti. Hrana slaba
i nedostatna, a voda u Valjevu nezdrava. Je li dakle
čudo, — zaključi regrut, — da ih je mnogo i mnogo
umrlo od prehlade, a skoro svi ostali dalmatinci da i
ne govorim o hercegovcima zadobili plućne bolesti !“
Op. Ur. Neke su demokratske novine žestoko
bile napale sada pk. Fra Didaka Buntića, narodnog
poslanika Hrv. Pučke Stranke iz Hercegovine, što se
je odvažno bio zauzeo za naše regrute kod ministra
vojnog. Neke su ga novine pred smrt radi tog odvaž-
nog nastupa nazvale prama ukusu svog mentaliteta
»bestidnim iratrom«, Imamo novi dokaz da je pk. Fra
Didak imao potpuno pravo, a o tomu su raspravljale
i mnoge srbijanske uovine, te su svojim izvodima pot-
krepljivale zahtjev pk. Buntića. e
PLOČICE (Dolazak Dr.J. Šimraka). Ovijeh nas
je dana pohodio narodni zastupnik g. dr. J. Šimraki
držao je ovdje sastanak. Izložio je rad poslanika Hr-
vatske Pučke Stranske i uopće se obazreo na cijeli naš
politički položaj, a osobito je izložio pitanje agrara i
njegovo pravedno riješenje, istaknuo je malu politiku
Stj. Radića i njegovo nehajstvo' za Hrvate izvan Ba-
novine. Harni smo g. poslaniku na njegovim otvore-
nim i iskrenim riječima i ovom prigodom naglasujemo,
da su svi Konmavljani ondje, gdje su i ostali Hrvati,
PRIDVORJE. (Opet o našoj pošti). Molitio vas
da iznesete ovo na dopis u vašem cijenjenom listu
od 21. februara pod naslovom: Gruda jedan ispravak.
Dopisnik veli: ja sam kao listonoša dodijeljen
kod poštanskog ureda u Grudi, te mi je povjeren raz-
nos pošte za sela Ljutu, Lovorno, Pridvorje i Kunu,
i to Srijedom, Petkom i Nedjeljom. To je sve istina
i to je tako odregjeno te je on dužan, da to čini.
Ali se on nato slabo obazire, jer kad prolazi on neide
kroz sva sela. Ljutu, koja prva dolazi, malne svu izo-
stavi, a poštu, što za to selo ide oslavi u trgovini
Iva Pište, gdje.stoji po više dana ležeći Listonoša
pak ide prečim putem, samo da se što prije povrati
natrag. Takogjer i u selo Kunu nikako neide, a pošlu
tog sela ostavlja u župnikova stanu. Dopisnik nadalje
veli: ,što dotična sela nemaju škrabljica za ubacivanja
pisama nije moja krivnja već neka se obrate Ravna-
teljstvu pošti.“ Te su riječi izazvale birau smijeh, a
mnogomu je odlanulo, kad je čuo da se o tom po-
čelo javno pisat. — Mi pitamo g. listonošu i nadležne
faktore, jeli se tko prije pobrinuo od naroda za no-
šenje pošte i za škrabljice za pisma, pak ipak je sve
to bilo i pošta se u redu nosila kroz sva sela te se
ne bi nitko izostavio već svak u svoje ruke poštu do-
bio. To je sve tako bilo do godine 1914. Tad je li-
stonoša bio prestao hodit, te je svak morao svoju
poštu hodit dizat na samom poštanskom uredu. To je
tako bilo ostalo uza sve tužbe i prigovore sve do go-
dine 1920, a g. listonoša Ivo Gjukan isto je platu pri-
mao kao i da ide, jer što bi se mučio kad isto može
mukte platu primati, a od neukog svijeta tko će se
zato odazvat! I tako bi možda to i dan današnji po-
trajalo da nije velč. župnik Don Ivo Dagonig, župnik
Pridvorja, sada dekan u Cavtatu, upravio tužbu na
Ravnaleljstvo pošta, koju su potpisali glavari sviju
četiri sela. Na to bi pošta opet uspostavljena i to sa-
mo dvaput sedmično, dok :nebi opet maregjeno sa
strane Ravnateljstva pošta da se nosi tri put sedmično.
Još nešto. G. listonoša ne ispravlja ništa glede trub-
lje. Po čudu da nije reko, da se i zato obratimo na
Ravnateljstvo pošia! Pitamo ga, gdje je ona prijašnja
trublja ? Zar ne bi mogao i,nju opet upotrijebit ili joj
što fali? Mislimo, da smo sa ovim potpuno raskrin-
kali listonošu, te se neće više usudit slati lažne is-
pravke u novine, jer ako i pošalje, nema šta nego
ako će laž. Za ovaj put dosta, a ne bude li se udo-
voljilo našim zahtjevima spremni smo i na druge ko-
rake. Molimo Ravnateljstvo Pošta, da za ovo providi
i stvar čim prije uredi.
Jedan od mnogih nezadovoljnika.
PELJEŠAC. Silna skupoća kod nas vlada, ta-
ko da seliak jedva može preživjeti. Prvo krupa, koja
je prošlog ljeta zadesila jedan dio naše općine, uni-
štila je vinograde a drugo nezasitni trgovci koji iz-
rabljuju puk svakim danom te dolazi do suza. Skoro
jedan čovjek iz Oskorušna, išao u Trpanj, da kupi
pšeničnog brašna kod trgovca. Trgovac mu kaže, ako
ćeš platiti kilo je po 21 K, a na vjeresiju bilo bi 24 K.
Bože moj! Zar je ovo liiepo postupanje, ovo su po-
magaći siromašnih slojeva. Žulosno ! Zašto ne svratite
pozornost na svoje mlade dane, kad smo u školi učili,
zašto smo na svijetu ? U istinu pobrat će svak dobre
plodove svoga rada, otkupit će pohlepu za bogastvom,
kad stupi na tezulju vječne pravde. Sad pak prstom
svaki pokazuje ove naše prave nizrabljivače puka“.
ČILIPI 3/3. Sinoć putujuči željeznicom prama
Cavtatu začusmo jaku detonaciju eksplozije. Svi put-
nici strašno su se prestrašili i uzrujali, i počeli ska-
kati iz željeznice, koja je jurila srednjom brzinom.
Na td se iz jednog vagona pojavi vatra, pa kad to
opaziše neki oružnici, koji su u jednom drugom va-
gonu bili, otvoriše vatru iz svojih pušaka, da se vlak
zaustavi. I doista vlak staue. Oružnici su dali naredbu
da nitko ne izlazi iz vlaka, već nek svaki ostane na
svome mjestu. Tim su uistinu zapriječili velikih ne-
sreća, koje bi se u onom strahu sigurno bile dogo-
dile, tim više što je u vlaku bilo mnogo žena i djece.
Tada oružnici stadoše pretraživati stvar, te iznagjoše
u vagunu, u komu se pojavila vatra, jednog vojnika,
koji je imao .kod sebe neku cijev od topa punu praha.
Po svoj prilici vojnik nije znao što to ima, te je neho-
tice cigaretom zapalio prah u cijevi, koja je eksplodirala,
Poželjno je, da se vojnici ne miješaju u vlaku
s ostalim putnicima, a da se izbjegne sličnim po-
gibeljima. — Putnik,
ME
Pozivomi na izvjesni najnoviji otpis ministarstv
vjera, pokrajinske vlade u Splitu odlukom upravlje
nom pripadnim bisk. Ordinarijatima i poreznim ure
dima, obustavila je svrhom veljače o. g. svim umi
rovljenim dušobrižnicima dosadanje lične dodatke z;
skupoću, doznačene im odlukom od 13. jula pr. god
Br. 2271 u iznosu od mjesečnih K 1200, odnosni:
K 1500, naregjujući istodobno da im se s prvim mart;
imadu isplaćivati stari tačni dodaci za skupoću od sa
mih mjesečnih 382 Kruna! Tako je umirovljenicim:
iz svećeničkog stališa dosadanji lični skupotinjski do
datak prikraćen sa cijele tri četvrtine !
Pita se vlada, pita se ministarstvo, koje je ova
kovo naregjenje izdalo: znade Ji ono što to znači
koliko to u sadanjim okolnostima vrijedi 350 do 38!
kruna mjesečno? To je, uz mizernu predratnu te
meljnu mirovinu od kakvih 200 do 270 mjesečnil
Kruna, što je «uživaju« umirovljeni dušobrižnici, go
tovo ko i ništa, jer s onim dodatkom »za skupoću
ne mogu dotični da se uzdrže ni za sama dva dana
a kamo li za mjesec dana, kad s€ uzme u obzir ho
rendni porast cijena živežnih namirnica, kao i cijem;
za potrebitu odjeću i obuću.
$ Svaki je razlog i svaka je pravica tražila d:
s porastom skupoće budu povišeni i dodaci, kak:
svakome državnom aktivnom ili umirovljenom namje
šteniku, tako i umirovljenim dušobrižnicima. Ovi zad
nji megjutim dočekali su to, da im se rečeni dodac
ne samo ne povisuju, nego da im se oduzimlje i on
nedostatno što su primali, a što im je doznačeno bili
»na temelju uredbe o dođacima za skupoću M. P
4/6. 1921, d. z. br. 80.000 — kako je to izrično ka
zano u gori naveđenom doznačnom dopisu pokra
jinske vlade.
Bez ikakve motivacije, bez i jedne same riječi
koja bi ovaj odiozni korak makar i prividno oprav
davala, prostim jednim potezom pera, oduzimlju s
umirovljenim dušobrižnicima skupotinjski dodaci do-
značeni im ma temelju zakona; i oni se bez ikakv:
razmišljanja, bez ikakve samilosti predavaju skrajnjo
bijedi i oskudici, da se u njoj duše i da od nji
skapavaju! —- az.
Iz Jugoslavije.
Drugi memorandum Hrv. Bloka. Hrv. Blok posla
je ministarskom predsjedniku Pašiću pismo, u komi
ističe zaključke stvorene na sjednici bloka 25. pr. mj
da se izaberu za genovesku konferencu izaslanici naši
države tako, da Hrvate zastupaju ljudi, koje će ozna
čiti Hrv. Blok. Neke zagrebačke novine označuju ova
drugi memorandum Hrv. Bloka kao uzmak te pokuša
uspostave veze sa Beogradom. M. Marjanović u »Slo
bodnoj Tribuni« kaže, da bi on mogao biti ,mos
sporazuma“ unutar državne zajednice. »Hrvat« upozo
ruje, da je ma beogradskim vlastodršcima da paze, di
se na konferenciji u Genovi jedinstveno nastupi u 0
brani mnog:h zajedničkih financijalnih, trgovačkih |
drugih interesa Srba, Hrvata i Slovenaca.
Iz Narodne Odbrane istupio je general Živko.
vić izjavivši, da se ne slaže sa terorističkim pokretom
koji se je javio u ovoj organizaciji u Dalmaciji. Kaži
se, da će ga slijediti i isti predsjednik Odbrane voj
voda Stepa Stepanović. U organizaciji Odbrane maj
življe rade prijatelji Pribićevića.- i
Sastanak Pokrajinskog Vijeća HPS. u Dalma
ciji obdržavao se je dne 2 o, mj. u Splitu. Prisustvo
vali su narodni poslanici Barić, Milanović i Dr. Šimrak
te veliki broj izaslanika.. Primljene:su važne s
Opširnije ćemo izvijestiti u budućem broju.
Konferenca Male Antaate obdržavala se je 5
o. mj. u Beogradu, a imala je vijećati o gospodarskim
prometnim i financijalnim prilikama.
Dalmacija pred gladom. Zalihe hrane u Dal
maciji dostaju samo za 15 dana. Nove :zalihe, sad
sasvim skupe radi pomanjkanja dobrih željeznički
spojeva teško da. stignu na vrijeme, i tako se Dalma
cija uistinu nalazi pred gladom u žitorodnoj državi
Novi poštanski žigovi. Ministarstvo pošta i |
legrama riješilo je, da se izrade za sve urede jednak
žigovi. Direkcija Zagreb i Ljubljana bi imali najpti
otisak latinicom a ona čirilicom. U svim ostalim di
rekcijama bila bi prije ćirilica — u ime ravnopravnosti!
|