Si NARODNA_ SVIJEST R g Š Bii.Ll. Beogradski list o Papi. Beogradska »Epoha« donijela je na prvom mjestu sliku pape Pija XI.,Koju je popratila lijepim člankom. »Epoha« želi, da megju Papom i našom državom budu uvijek najljepši odno- šaji. Megju ostalim veli, kako bi vjersko pitanje imalo već danas spadati u krug elementarnih prava, o koji- ma no bi trebalo više ni. diskusije ni borbe, i sve što spada na vjeru pojedinaca i masa imalo bi se zajam- čiti naširim granicama slobode. Isključenje jednog pjesnika iz pravoslavne, crkve. Kako »Samouprava« javlja, bitće po svoj pri- lici isključen iz pravoslavne c.kve Ratko Petrović, koji je u beogradskom omladinskom časopisu >»Putevi« objelodanio jednu škandaloznu pjesmu o Isukrstu. Predavanje o našoj književnosti u Gracu. Profesor hrvatsko-srpskoga jezika na državnoj trgovač- koj akademiji u Štajerskom Gracu, dr. Natl predavao je 18. o. mj. u Uraniji o najnovijoj južnoslovenskoj književnosti. Lanjske godine je predavao o političkim, privredaim i prosvjetnim prilikama naše Kraljevine. Nova vrst stakla. Na staklarskoj izložbi u Brnu, u Čehoslovačkoj veliku je senzaciju pobudio Dr. Horak, ravnatelj kavaliranih staklara, sa svojim novim staklom. Ovo se staklo odlikuje, što podnosi majveći žar i najveću promjenu topline, pače i bacanje iz znatne vi- sine na zemlju bez štete. Čaša od ovog stakla, jedva 1 mm. debela, postavljena na ražarenu peć, oko 300% topi. bačena je odmah u mrzlu vodu. Pri padu u vodu čaša je ciknula kao usijano gvožgje ali ostade čitava. Isti pokus ponovio se je tri puta i samo je jedna od tri čaše, skojima se pravio pokus pukla. U takovim čašama topila se je tutija i gasio se je gorući koks. U smjesi ovog stakla najviše ima kremena (98%) za to se i zove silex (kremen) — staklo, ili Kavalirovo staklo. Od Kavalirova stakla neće se praviti obične staklene sivari, da se ne bi konkurencijom uništila stakiena industrija, već će se od njega praviti samo drugo posugje, osobito kuhinjsko, što se dosad pravilo od raznih kovina. Kavalirovo je staklo tvrgje i od sa- moga karborunduma. Karborundum izumio je pred malo vremena jedan Amerikanac. To je jedna kemička smjesa, u kojoj ima najviše ugljena (carbonium) za to se i zove karborundum. Na pločama od ove smjese mogu se brusiti i diamanti, Prosvjetni rad goričkih Slovenaca. U Gorici ma Soči i u tri okolna mjesta priredio je Dramatični Kružok slovenske omladine razne pozorišne predstave i koncerte. Ovakav rad se provodi sistematički po svim mjestima. U Gorici postoji Goriška Matica“, čija su izdanja već izašla. Češka ,narodna crkva“ spiritistička. Megju pristašama česke takozvane narodne crkve“ silno se širi spiritizam. Broj spiritista je već nadmašio 300.000. To su uspjesi česke ,nove vjere“. Okrenuli su istini legja, a sada padaju u spiritističko praznovjerje. Zemlja u kojoj se ne plaća porez. Ta bajo-- slovna zemlja je kneževina Lichtenstein. Nju je kne- ževska porodica Lichtenstein oprostila od 1. siječnja o. g. od svakog poreza i vojne dužnosti. To je naime zato, jer je vladalačka porodica jako bogata, a državni aparat malen ali siguran. To je prava zemlja blago- stanja, u kojoj se skoro neće pojaviti Lenjin i Trocki. Pisma iz naroda. Stonjsko Primorje. (Prosvjetna društva — krčme). Ima nas ništa manje nego 18 sela. Teškom mukom i borbom dobismo 5 škola, od kojih dvije izgragjene ma nezgodnom položaju, te su od male koristi. Odcije- pljeni smo i udaljeni od centruma Stona, bez puteva, bez pošta, bez brzojava, bez telefona; ali da to je za gra- gjane. Nama je dosta lijepi naziv: Stonjsko Primorje, pak sa time imamo sve. Ali zato nas nadariše sa »prosvjetnim zavodima“ naime krčmama, jer tu mi više naučimo nego li naša omladina na visokim ško- lama. Svako selo ima svoju krčmu, a nekoja dvije, a nekoja i tri; tu se dakako ne broje one privatne prigodne krčme. A zašto ovoliki broj? Jer naši dobri oci sva- kom, tko podastre molbu za krčmu, slobodno davaju dozvolu ili preporuku. Ta svakome treba činit pravo, a opet se nikome ne zamjeriti | Ali ta blažena politika nije'nipošto očinska već grobarska. Čemu nam krčme ? U nas neme prometa, trgovine, putnika, osim 2-3 puta godišnje po koji činovnik, koji se opet voli svratiti u skladni privatni stan. Onda čemu krčme? Naprosto da se narod opija, karta, zavagja i truje, a neki zaduže i propadnu. Koliko bi bolje učinili naši starješine, kad bi skupa sa popom, učiteljem i nekojim pametnijim a dobromislećim seljacima poradili, kako da se narod * prosvijetli, oplemeni i materijalno podigne. Nije općina naprosto mašina-ured, da daje dozvole i ispunja razne tiskanice, već otac i majka svoga naroda, a kao tako- vih je dužnost da se makne i poradi oko osnivanja raznih prosvjetnih i ekonomskih neophodno potrebitih društava, zadruga, blagajna. Krčme ometaju rad i onim agilnim ljudima, koji su dorasli sadaš- njim vremenima i koji bi rado raditi oko podizanja i osviještenja svoga zapuštenog naroda. Ovo pišemo iz duboke boli našega srca, jer svagdano gledamo kako narod pati i propada, ga nije kriv jer je neupućen, a sam se ne može dići, jer ga mnogi nitkovi okovaše. Stražar sa Tmora. s«Nadodatak uredništva. Pitanj+ krčama od velike je zamašitosti za napredak našeg naroda. Krčme st pro- past pojedinaca, obitelji, zadruga, sela, mjesta i na- roda. Srce te zaboli, kad pogledaš u onu zadimljenu, crnu izbu. Kod štacije željezničke u Gružu na pro- : storu od kojih 300 m. ima ništa manje nego devet krčama, punih naših radnika. I što je krčma zapušte- nija, tamnija, to kao da više privlači. Higijenski pro- pisi tu ne dopiru. Za to valia da neina još posebnog nadzornika, neka radnik gubi svoje zdravlje. Više smo puta čuli tužbe i na veliki broj krčama i u našoj Župi a i po drugim mjestima. Naši politički aventurijeri kupe narod u krčmu, tu je oajlakše steći aplauz, još kad se pije na iačun stranke. Nadamo se, da će na- rod uviditi, da oni koji mu pri čaši govore o sretnoj budućnosti, nijesu to njegovi prijatelji, 1e6go izrabljivači. Iz KONAVALA. Konavljani, poput drugih ljudi, imaju svojih dobrih i zlih strana, svojih kreposti i mana. Pozuata je na daleko konavoska susretljivost, darežljivost i gostoljubivost, koju još podržavaju krsna imena. Mnogi pak znaju, da zamjere Konavljanima, e su previše oprezni, čak puni nepovjerenja i sum- njičavosti. Neoboriva je istina, da su Konavljani više puta bili prevareni i razočarani, pak tu treba tražiti uzrok ovom nepovjerenju. Gradska gospoda dolazila su k njima neposredno prije izbora, pak im obećavala zlatna brda, samo da za njih glasuju, a poslije od svega obećanja — okruglo zero. Osim toga su i neki uredi zloupotrebljavali njegovu nepismenost i prosto- dušnost. Zato danas kad je narod prilično prosvijet- ljen i otvorio oči, spozna i uvigja kako su s njim postupala neka gospoda, pak u njemu vlada veliko nepovjerenje. Dok je ovo shvatljivo i opravdano u mnogo slučajeva, ne može se opravdati | nikako nje- govo nepovjerenje prama svima pa i prema vlastilim sinovima. Češće se danas čuje u narodu pogubna izreka: ,Nema više poštenog čovjeka, svak gleda svoj interes, nemoj više nikomu vjerovati.“ Istina, danas nije više poštenje u onoj cijeni kao prije; duh obo- gaćivanja i interesa zavladao je svijetom, te mnogi na žalost ne obaziru se na sredstva obogaćivanja već samo gledaju prigodu, ali to se ne može reći uopće o svima. Ima još ljudi poštenih, savjesnih, iskrenih, koji ne žalu truda, vremena, ni novaca za opće dobro, / za slogu, za prosvjetu, za napredak i blagostanje. Ima još ljudi, koji rade i govore iz uvjerenja a ne kojekakvog vlastitog interesa, jer mu ovaj nije ideal. Nepovjerenie dakle prama svakomu od štetnih je pos- ljedica, jer i oni, koji bi imali ljubavi, da rade za opće dobro, gube svaku volju i oduševljenje, kad vide ne- shvaćanje i nepovjerenje baš onih, za koje ima naj- ljepše namjere i želje. Treba biti oprezan i pametan, ali se ne smije svakoga istim laktom mjeriti, ne smije čovjek svakomu sve vjerovati, ali ioš manje nikomu ništa ne vjerovati, Jer dok god budu Konavljani ne- povjerljivi i prama svojim ljudima, neće nikad ništa imati ni postići, jer se neće htjeti niko ni zauzimati, kad zna što će na posljetku dočekati. — Konavljanin. Iz OKOLICE. Skupoća - prošla nerodica- Narod je zabrinut jako radi vanredne skupoće. Do sada se je nalazilo po štogod u blanku, al se više is- puzlo. Bilo je i zelja, pa se je prolazilo. Sada je naj- gore. Nastaju dugi “danci, a prazni blanci. | Zaredale radnje u polju, pa se hoće radniku, jer gladna želudca ne može se cijeli dan mlatiti motikom i objetelicom. x Kolegi MIKELANGJELU i Hoće mu se hljeba. Uz današnju cijenu koliko se hoće aš u Pljesnavcu. | težačkoj obitelji hljeba! Dobro tko je imao i ima, da s : i što proda, al nas prošla ljetina od ulja izdala, neki Plata ti je došla ovih dana : ni za kuće, a neki tek za prekrstit, a ulje je naš glavni Polovica plate macakana ! ... proizvod. Radi nesretnog rata i teških posljedica svi Sad objedu možeš imat svega: su naši poljski proizvodi skoro uništeni; danas se mo- Komad kruha, vode i čepčega, . ramo boriti za opstanak. Ovo su skoro četiri godine, Vina ništa, ulja ni za lieka, da smo dobili slobodnu domovinu, na glasu bogatu i I bez kafe sad si i bez mličta, i žitorodnu državu, a tamu gladuje narod i upada u Ae ENE O dug, odakle se nikad izbaviti neće, ako mu odakle Iziješ li glavu od skurina ... vanredna pomoć ne dogje. Svak već uvigja, da je svemu Kako vidiš baš si blagoslovljen, kriva loša uprava naših državnika, kojima je više na I u pravom smislu umirovljen : srcu privatni interes, nego li opće dobro. Gospodo u Duh bo ti je u kostima samo, | Beogradu, narod gladuje, bosuje i golotuje. Dajte mu Pa ne možeš ni tamo ni amo! hljeba, snizite cijene uopće na životnim namirnicama, Što da činiš ? Ze! da E disperaš, jer je više nesnošljivo ! Il da vraga iz torine tjeraš ? u Piši knjigu desnom prijatelju, i a ČILIPI. (Kulturni rad ,Pučkog Doma“.) Zapri- Prislavnomu ministru Krstelju, i ječen da prisustvujem zabavi, koju je naše hrv. pro- Srčan pozdrav svijeh nas izruči, svjetno društvo ,Pučki Dom“ dalo svojim članovima Nejelu ga svetom. preporuči ; na zadnje poklade, čujem da je zabava bila kulturna, I reci mu, uz one \dodatke« lijepa i uz to šaljiva, te da je ispala na veliko zado- Da ćeš liepo otegnuti alli voljstvo domaće i strane publike. Jer nitko o tom nije A megjutim, moj Angjelko liepi, pisao, a običaj je da se kulturne vijesti iz sela turnu Čep ti ei i njim se g u gradske novine, to ću po čuvenju i pričanju prisutnih : kratko o tom izvijestiti, da se vidi kako se u Konav- Šeremeta. 4 lima kulturno radi i napreduje. Pr tačaka; pjevanja, tamburanja, deklamovanja i dvije predstave. Pjevanje uz pratnju harmonijuma izveo je mješ. zbor tako ugodno, da se svak čudi, kako su pje- vači brzo napredovali. Deklamovanje je patriotskih pjesama razdragalo publiku, da su se meki komadi morali na opći zahtjev opetovati. Tamburanje je bilo skladno ; ali predstave su ispale tako dobro, kako se niko nije nadao. Osobito se je publici svidio komad «Teško neznalici“, jer lijep, poučan, a smiješan do skrajnosti. Svi su predstavljači bez pometnje veselo i vješto predstavljali, te im je publika burno pljeskala i klicala: živjeli! I mi kličemo vrijednim 'predstavljačima, pjevačima i tamburašima :_ živjeli, ne zaustavili se na tomu, nego napredovali! Čujem, da se je i na Grudi osnovalo prosvjetno društvo i čitaonica. Bilo u dobar čas i za diku Konavala! vt: Sotoka KORČULE. (Jad i nevolja). Narodu otoka Korčule dosugjeno je da prolazi kroz teške kušnje isvakojake nevolje. Nema još ni godina dana, da smo se oslobodili nesnosne talijanske okupacije, a to nas još uvijek svaki jad bije. Koliko smo samo morali o- čekivati blaženu izmjenu novca i kolike su štete pojedinci u tomu pretrpjeli, a i još trpe. Naši novčani zavodi nemaju još raspoloživa novcu ni za trgovce, ni za po- duzetnike, pak ovi udaraju na sto muka. Najgore je pak pitanje prehrane. Ulja nije bilo ni za domaću po- trebu onomu, koji ga je drugih godina mogao da prodava. Žiloždera se pojavila još za vrijeme rata i uništila dosta vinograda osobito u Velojluci i Blatu. Vinogradi se sad obnavljaju i pritom treba troška truda i muke, a rod dolazi tek do 3-4 godine. Vino ne mo- žemo da prodamo, da bi bar namirili trošak za sumpor i galicu. Glad i nevolja tako je po nekim mjestima zavladala, da nije teže bilo ni u ratnim godinama. Kao za još veću ironiju moramo nabavljati u Italiji rumunj- ski kukuruz — i to jer je jeftinije nego li u Jugosla- viji!! Pak da naši državnici ne zaslužuju vječiti spo- menik svoje ,pametae“ uprave, što nas puštaju gladne kruha u državi, koja kruh vanka izvozi. I tako ćemo ovog ljeta jesti tugjeg kruha — i to pogače od kuku- ruza. I uz ovakove prilike imaju pameti i srca naši politički vogje, da. sazivlju skupštine, manifestacije, polit osvete i progone itd. jede imame kovom blagostanju. Narod je naš istina ustrpljiv, ali ga nemojte izazivat, da ne doživete što više nego li su politički fiaski. I kao da je svega toga malo došli , zemljoradnici“, koji za držalo motike nikad nisu pri. hvatili, da unesu smutnju izmegju kolona i gospodari baš sada kad je zlo gospodaru, a još gore kolonu Narod je sit svih političkih i gospodskih nadmudrivanja a očekuje kruha i zgodne prilike da ga pošteno za služi. Da naše nevolje budu potpune, dolaze još ,Spretna“ naregjenja o ribolovu i pogranična straža da nam i kod ribanja smetnju pravi, mjesto da bi na se pomoć dala za ribarske alate, koji su se kroz vri jeme rata razderali ili inače propali. Eto otvorenoj polja rada našim političkim ,voždama“, radom nek osvoje simpatije naroda, a ne frazama i isprazni obećanjima. Malostranjani. t t i