Si

NARODNA_ SVIJEST R g Š Bii.Ll.

 

Beogradski list o Papi. Beogradska »Epoha«
donijela je na prvom mjestu sliku pape Pija XI.,Koju
je popratila lijepim člankom. »Epoha« želi, da megju
Papom i našom državom budu uvijek najljepši odno-
šaji. Megju ostalim veli, kako bi vjersko pitanje imalo
već danas spadati u krug elementarnih prava, o koji-
ma no bi trebalo više ni. diskusije ni borbe, i sve što
spada na vjeru pojedinaca i masa imalo bi se zajam-
čiti naširim granicama slobode.

Isključenje jednog pjesnika iz pravoslavne,

crkve. Kako »Samouprava« javlja, bitće po svoj pri-
lici isključen iz pravoslavne c.kve Ratko Petrović, koji
je u beogradskom omladinskom časopisu >»Putevi«
objelodanio jednu škandaloznu pjesmu o Isukrstu.

Predavanje o našoj književnosti u Gracu.
Profesor hrvatsko-srpskoga jezika na državnoj trgovač-
koj akademiji u Štajerskom Gracu, dr. Natl predavao
je 18. o. mj. u Uraniji o najnovijoj južnoslovenskoj
književnosti. Lanjske godine je predavao o političkim,
privredaim i prosvjetnim prilikama naše Kraljevine.

Nova vrst stakla. Na staklarskoj izložbi u Brnu,
u Čehoslovačkoj veliku je senzaciju pobudio Dr. Horak,
ravnatelj kavaliranih staklara, sa svojim novim staklom.
Ovo se staklo odlikuje, što podnosi majveći žar i
najveću promjenu topline, pače i bacanje iz znatne vi-
sine na zemlju bez štete. Čaša od ovog stakla, jedva
1 mm. debela, postavljena na ražarenu peć, oko 300%
topi. bačena je odmah u mrzlu vodu. Pri padu u vodu
čaša je ciknula kao usijano gvožgje ali ostade čitava.
Isti pokus ponovio se je tri puta i samo je jedna od
tri čaše, skojima se pravio pokus pukla. U takovim
čašama topila se je tutija i gasio se je gorući koks.
U smjesi ovog stakla najviše ima kremena (98%) za
to se i zove silex (kremen) — staklo, ili Kavalirovo
staklo. Od Kavalirova stakla neće se praviti obične
staklene sivari, da se ne bi konkurencijom uništila
stakiena industrija, već će se od njega praviti samo
drugo posugje, osobito kuhinjsko, što se dosad pravilo
od raznih kovina. Kavalirovo je staklo tvrgje i od sa-
moga karborunduma. Karborundum izumio je pred
malo vremena jedan Amerikanac. To je jedna kemička
smjesa, u kojoj ima najviše ugljena (carbonium) za to
se i zove karborundum. Na pločama od ove smjese
mogu se brusiti i diamanti,

Prosvjetni rad goričkih Slovenaca. U Gorici
ma Soči i u tri okolna mjesta priredio je Dramatični
Kružok slovenske omladine razne pozorišne predstave
i koncerte. Ovakav rad se provodi sistematički po svim
mjestima. U Gorici postoji Goriška Matica“, čija su
izdanja već izašla.

Češka ,narodna crkva“ spiritistička. Megju
pristašama česke takozvane narodne crkve“ silno se
širi spiritizam. Broj spiritista je već nadmašio 300.000.
To su uspjesi česke ,nove vjere“. Okrenuli su istini
legja, a sada padaju u spiritističko praznovjerje.

Zemlja u kojoj se ne plaća porez. Ta bajo--

slovna zemlja je kneževina Lichtenstein. Nju je kne-
ževska porodica Lichtenstein oprostila od 1. siječnja
o. g. od svakog poreza i vojne dužnosti. To je naime
zato, jer je vladalačka porodica jako bogata, a državni
aparat malen ali siguran. To je prava zemlja blago-
stanja, u kojoj se skoro neće pojaviti Lenjin i Trocki.

Pisma iz naroda.
Stonjsko Primorje. (Prosvjetna društva — krčme).
Ima nas ništa manje nego 18 sela. Teškom mukom i
borbom dobismo 5 škola, od kojih dvije izgragjene
ma nezgodnom položaju, te su od male koristi. Odcije-
pljeni smo i udaljeni od centruma Stona, bez puteva, bez
pošta, bez brzojava, bez telefona; ali da to je za gra-
gjane. Nama je dosta lijepi naziv: Stonjsko Primorje,
pak sa time imamo sve. Ali zato nas nadariše sa
»prosvjetnim zavodima“ naime krčmama, jer tu mi
više naučimo nego li naša omladina na visokim ško-
lama. Svako selo ima svoju krčmu, a nekoja dvije, a
nekoja i tri; tu se dakako ne broje one privatne prigodne
krčme. A zašto ovoliki broj? Jer naši dobri oci sva-
kom, tko podastre molbu za krčmu, slobodno davaju
dozvolu ili preporuku. Ta svakome treba činit pravo,
a opet se nikome ne zamjeriti | Ali ta blažena politika
nije'nipošto očinska već grobarska. Čemu nam krčme ?
U nas neme prometa, trgovine, putnika, osim 2-3 puta
godišnje po koji činovnik, koji se opet voli svratiti u
skladni privatni stan. Onda čemu krčme? Naprosto
da se narod opija, karta, zavagja i truje, a neki zaduže
i propadnu. Koliko bi bolje učinili naši starješine, kad
bi skupa sa popom, učiteljem i nekojim pametnijim
a dobromislećim seljacima poradili, kako da se narod
* prosvijetli, oplemeni i materijalno podigne. Nije općina
naprosto mašina-ured, da daje dozvole i ispunja razne
tiskanice, već otac i majka svoga naroda, a kao tako-
vih je dužnost da se makne i poradi oko osnivanja
raznih prosvjetnih i ekonomskih neophodno potrebitih
društava, zadruga, blagajna. Krčme ometaju rad
i onim agilnim ljudima, koji su dorasli  sadaš-
njim vremenima i koji bi rado raditi oko podizanja i
osviještenja svoga zapuštenog naroda. Ovo pišemo iz
duboke boli našega srca, jer svagdano gledamo kako
narod pati i propada, ga nije kriv jer je neupućen, a
sam se ne može dići, jer ga mnogi nitkovi okovaše.

Stražar sa Tmora.

 

s«Nadodatak uredništva. Pitanj+ krčama od velike je
zamašitosti za napredak našeg naroda. Krčme st pro-
past pojedinaca, obitelji, zadruga, sela, mjesta i na-
roda. Srce te zaboli, kad pogledaš u onu zadimljenu,
crnu izbu. Kod štacije željezničke u Gružu na pro- :
storu od kojih 300 m. ima ništa manje nego devet
krčama, punih naših radnika. I što je krčma zapušte-
nija, tamnija, to kao da više privlači. Higijenski pro-
pisi tu ne dopiru. Za to valia da neina još posebnog
nadzornika, neka radnik gubi svoje zdravlje. Više smo
puta čuli tužbe i na veliki broj krčama i u našoj Župi
a i po drugim mjestima. Naši politički aventurijeri
kupe narod u krčmu, tu je oajlakše steći aplauz, još
kad se pije na iačun stranke. Nadamo se, da će na-
rod uviditi, da oni koji mu pri čaši govore o sretnoj
budućnosti, nijesu to njegovi prijatelji, 1e6go izrabljivači.

Iz KONAVALA. Konavljani, poput drugih ljudi,
imaju svojih dobrih i zlih strana, svojih kreposti i
mana. Pozuata je na daleko konavoska susretljivost,
darežljivost i gostoljubivost, koju još podržavaju krsna
imena. Mnogi pak znaju, da zamjere Konavljanima,
e su previše oprezni, čak puni nepovjerenja i sum-
njičavosti. Neoboriva je istina, da su Konavljani više
puta bili prevareni i razočarani, pak tu treba tražiti
uzrok ovom nepovjerenju. Gradska gospoda dolazila
su k njima neposredno prije izbora, pak im obećavala
zlatna brda, samo da za njih glasuju, a poslije od
svega obećanja — okruglo zero. Osim toga su i neki
uredi zloupotrebljavali njegovu nepismenost i prosto-
dušnost. Zato danas kad je narod prilično prosvijet-
ljen i otvorio oči, spozna i uvigja kako su s njim
postupala neka gospoda, pak u njemu vlada veliko
nepovjerenje. Dok je ovo shvatljivo i opravdano u
mnogo slučajeva, ne može se opravdati | nikako nje-
govo nepovjerenje prama svima pa i prema vlastilim
sinovima. Češće se danas čuje u narodu pogubna
izreka: ,Nema više poštenog čovjeka, svak gleda svoj
interes, nemoj više nikomu vjerovati.“ Istina, danas
nije više poštenje u onoj cijeni kao prije; duh obo-
gaćivanja i interesa zavladao je svijetom, te mnogi
na žalost ne obaziru se na sredstva obogaćivanja već
samo gledaju prigodu, ali to se ne može reći uopće
o svima. Ima još ljudi poštenih, savjesnih, iskrenih,
koji ne žalu truda, vremena, ni novaca za opće dobro, /
za slogu, za prosvjetu, za napredak i blagostanje.
Ima još ljudi, koji rade i govore iz uvjerenja a ne
kojekakvog vlastitog interesa, jer mu ovaj nije ideal.
Nepovjerenie dakle prama svakomu od štetnih je pos-
ljedica, jer i oni, koji bi imali ljubavi, da rade za opće
dobro, gube svaku volju i oduševljenje, kad vide ne-
shvaćanje i nepovjerenje baš onih, za koje ima naj-
ljepše namjere i želje. Treba biti oprezan i pametan,
ali se ne smije svakoga istim laktom mjeriti, ne smije
čovjek svakomu sve vjerovati, ali ioš manje nikomu
ništa ne vjerovati, Jer dok god budu Konavljani ne-
povjerljivi i prama svojim ljudima, neće nikad ništa
imati ni postići, jer se neće htjeti niko ni zauzimati,
kad zna što će na posljetku dočekati. — Konavljanin.

Iz OKOLICE.  Skupoća - prošla nerodica-
Narod je zabrinut jako radi vanredne skupoće. Do
sada se je nalazilo po štogod u blanku, al se više is-
puzlo. Bilo je i zelja, pa se je prolazilo. Sada je naj-
gore. Nastaju dugi “danci, a prazni blanci. | Zaredale
radnje u polju, pa se hoće radniku, jer gladna želudca
ne može se cijeli dan mlatiti motikom i objetelicom. x Kolegi MIKELANGJELU i
Hoće mu se hljeba. Uz današnju cijenu koliko se hoće aš u Pljesnavcu. |
težačkoj obitelji hljeba! Dobro tko je imao i ima, da s : i
što proda, al nas prošla ljetina od ulja izdala, neki Plata ti je došla ovih dana :
ni za kuće, a neki tek za prekrstit, a ulje je naš glavni Polovica plate macakana ! ...
proizvod. Radi nesretnog rata i teških posljedica svi Sad objedu možeš imat svega:
su naši poljski proizvodi skoro uništeni; danas se mo- Komad kruha, vode i čepčega, .
ramo boriti za opstanak. Ovo su skoro četiri godine, Vina ništa, ulja ni za lieka,
da smo dobili slobodnu domovinu, na glasu bogatu i I bez kafe sad si i bez mličta, i
žitorodnu državu, a tamu gladuje narod i upada u Ae ENE O
dug, odakle se nikad izbaviti neće, ako mu odakle Iziješ li glavu od skurina ...
vanredna pomoć ne dogje. Svak već uvigja, da je svemu Kako vidiš baš si blagoslovljen,
kriva loša uprava naših državnika, kojima je više na I u pravom smislu umirovljen :
srcu privatni interes, nego li opće dobro. Gospodo u Duh bo ti je u kostima samo, |
Beogradu, narod gladuje, bosuje i golotuje. Dajte mu Pa ne možeš ni tamo ni amo!

hljeba, snizite cijene uopće na životnim namirnicama, Što da činiš ? Ze! da E disperaš,
jer je više nesnošljivo ! Il da vraga iz torine tjeraš ?

u Piši knjigu desnom prijatelju, i
a ČILIPI. (Kulturni rad ,Pučkog Doma“.) Zapri- Prislavnomu ministru  Krstelju, i
ječen da prisustvujem zabavi, koju je naše hrv. pro- Srčan pozdrav svijeh nas izruči,
svjetno društvo ,Pučki Dom“ dalo svojim članovima Nejelu ga svetom. preporuči ;
na zadnje poklade, čujem da je zabava bila kulturna, I reci mu, uz one \dodatke«
lijepa i uz to šaljiva, te da je ispala na veliko zado- Da ćeš liepo otegnuti alli
voljstvo domaće i strane publike. Jer nitko o tom nije A megjutim, moj Angjelko liepi,
pisao, a običaj je da se kulturne vijesti iz sela turnu Čep ti ei i njim se g
u gradske novine, to ću po čuvenju i pričanju prisutnih :

kratko o tom izvijestiti, da se vidi kako se u Konav- Šeremeta.

4

 

lima kulturno radi i napreduje. Pr
tačaka; pjevanja, tamburanja, deklamovanja i dvije
predstave. Pjevanje uz pratnju harmonijuma izveo je
mješ. zbor tako ugodno, da se svak čudi, kako su pje-
vači brzo napredovali. Deklamovanje je patriotskih
pjesama razdragalo publiku, da su se meki komadi
morali na opći zahtjev opetovati. Tamburanje je bilo
skladno ; ali predstave su ispale tako dobro, kako se
niko nije nadao. Osobito se je publici svidio komad
«Teško neznalici“, jer lijep, poučan, a smiješan do
skrajnosti. Svi su predstavljači bez pometnje veselo i
vješto predstavljali, te im je publika burno pljeskala i
klicala: živjeli! I mi kličemo vrijednim 'predstavljačima,
pjevačima i tamburašima :_ živjeli, ne zaustavili se na
tomu, nego napredovali! Čujem, da se je i na Grudi
osnovalo prosvjetno društvo i čitaonica. Bilo u dobar
čas i za diku Konavala! vt:

Sotoka KORČULE. (Jad i nevolja). Narodu
otoka Korčule dosugjeno je da prolazi kroz teške kušnje
isvakojake nevolje. Nema još ni godina dana, da smo
se oslobodili nesnosne talijanske okupacije, a to nas
još uvijek svaki jad bije. Koliko smo samo morali o-
čekivati blaženu izmjenu novca i kolike su štete pojedinci
u tomu pretrpjeli, a i još trpe. Naši novčani zavodi
nemaju još raspoloživa novcu ni za trgovce, ni za po-
duzetnike, pak ovi udaraju na sto muka. Najgore je
pak pitanje prehrane. Ulja nije bilo ni za domaću po-
trebu onomu, koji ga je drugih godina mogao da
prodava. Žiloždera se pojavila još za vrijeme rata i
uništila dosta vinograda osobito u Velojluci i Blatu.
Vinogradi se sad obnavljaju i pritom treba troška truda
i muke, a rod dolazi tek do 3-4 godine. Vino ne mo-
žemo da prodamo, da bi bar namirili trošak za sumpor
i galicu. Glad i nevolja tako je po nekim mjestima
zavladala, da nije teže bilo ni u ratnim godinama. Kao
za još veću ironiju moramo nabavljati u Italiji rumunj-
ski kukuruz — i to jer je jeftinije nego li u Jugosla-
viji!! Pak da naši državnici ne zaslužuju vječiti spo-
menik svoje ,pametae“ uprave, što nas puštaju gladne
kruha u državi, koja kruh vanka izvozi. I tako ćemo
ovog ljeta jesti tugjeg kruha — i to pogače od kuku-
ruza. I uz ovakove prilike imaju pameti i srca naši
politički vogje, da. sazivlju skupštine, manifestacije,

polit osvete i progone itd.
jede imame

kovom blagostanju. Narod je naš istina ustrpljiv, ali
ga nemojte izazivat, da ne doživete što više nego li
su politički fiaski. I kao da je svega toga malo došli
, zemljoradnici“, koji za držalo motike nikad nisu pri.
hvatili, da unesu smutnju izmegju kolona i gospodari
baš sada kad je zlo gospodaru, a još gore kolonu
Narod je sit svih političkih i gospodskih nadmudrivanja
a očekuje kruha i zgodne prilike da ga pošteno za
služi. Da naše nevolje budu potpune, dolaze još

,Spretna“  naregjenja o ribolovu i pogranična straža
da nam i kod ribanja smetnju pravi, mjesto da bi na

se pomoć dala za ribarske alate, koji su se kroz vri
jeme rata razderali ili inače propali. Eto otvorenoj
polja rada našim političkim ,voždama“, radom nek
osvoje simpatije naroda, a ne frazama i isprazni
obećanjima. Malostranjani.

    
     
  
 
  
  

 

 

t
t

 

 

 

 

i