r. 14. Plativo i utuživo u Dubrovniku = Uredništvo i Uprava kod Dubr, Hrvat, Tiskare. DUBROVNIK -4. aprila 1922. * vijest God: IV. a je listu sa donašanjem u kuću ili poštom za mjesec dana K 12, Izlazi svakog utornika. Oglasi, zahvale i priopćena po posebnom cijeniku. — (Odgovorni — liza : urednik A. FI&. — : Vlasništvo Odbora Narodne Svijesti. — Pojedini broj 4 Kr. Tisak Dubrovačke Hrvatske Tiskare. —- Rukopisi se ne vraćaju -rana našega naroda. Atmosfera, u kojoj mi danas živimo, puna je a i svaki čas može doći do eksplozije. Zadnji gjaji u Splitu, Dubrovniku, Sarajevu i Zagrebu, lje nam svjedoče, dokle se je došlo, kad neki ljaju i gragjanski rat. Mi ćemo na ovom mjestu šati da iznesemo uzroke, koji su doveli naš na- ido ovoga današnjega stanja. Podignut ćemo se uskih stranačkih interesa, horizonat ćemo svoj ti preko čitave naše zemlje tamo od Triglava do na i nastojat ćemo da budetno objektivni. Jedina je želja da dokažemo, da je stanje bolesnika oz- , da treba već jednom početi sa liječenjem. Mnoge bolesti rastaču naše narodno tijelo, ali ža nam izgleda unutarnja bolest: mesregjenost nutarnjih prilika. : b Bolest je teška-i izgleda, da se nalazi u akutnom krize, te oni, koji su pozvati treba da već jed: počnu ovu :bolest ozbiljno da liječe. Samo se čuvati babljih lijekova, treba se čuvati raznih jenih ljekara i ljekarija, jer inače, . mjesto da se t izliječi, mjesto đa bolesnik ozdravi, mogla bi stupi katastrofa, koja bi bila ubitačna za sve nas, bi smo morali, ne decenijama, već vijekovima jpaštamo. Žrtve milijona najboljih sinova naše e postale bi na taj način besplodne, a generacije i unuka naših: proklinjale bi uspomenu našu. Stari grčki povjesničari opazili su, da je najveća svih slavenskih naroda nesloga. Otvorimo po- slavenskih naroda i promotrimo uzfoke sviju skih narodnih nesreća, pa ćemo moći sasma ano da vjerujemo grčkim povjesničarima. Šta je Hrvate do Gvozda? Šta je dovelo Srbe do a? Šta Čehe do Bijele Gore? Šta Poljake do Poljske? Nije nam potrebno dugo ispitivanje, nam potrebita duga naučnička istraživanja pa tvrdimo, da je nesloga uzrok svim ovim nesret- ogogjajima naše prošlosti. Poučeni primjerima sti, mi ćemo sasma lako moći da odredimo dia- naše sadašnje bolesti. Zar nijesu nesloga i ne- anje zavladali čitavim našim političkim i narod- ivotom ? Stara slavenska bolest pojavila se j as u moguće najopasnijem obimu. : ada bi oni, koji danas gospodare sudbinom naroda, koji drže u ruci kormilo lagje našeg og i državnog života, znali da iz ovih nepobit- kata naše narodne prošlosti izvuku ,naravouče- a budućnost i sadašnjicu, sigurno je, da mi ne bili došli do ovakovog stanja, u kakvome se naš državni organizam nalazi, Ali nažalost mi no sve više i više uvigjamo, da ljudi, kojima je povjerio svoju sudbinu, ili neće ili ne mogu ate u čemu se je sastojala tragika čitave ža- prošlosti našega naroda. Oni neće ili ne mogu ate uzroke, koji preče našem narodu zdrav, mi- adovoljan kulturni i nacijonalni razvoj. a čim piije potkrijepimo ovn našu tvrdnju, da o ovo današnje stanje uvjetovano neslogom i renjem brata prema bratu, iznijeti ćemo ovdje o fakata iz naše najnovije prošlosti, iz naše, kuć, sadašnjice, a sve u majboljoj namjeri, da o na tešku rak-ranu, koje grize i toči naš na- rganizam i koja nam: upropaščuje tolike ener- oje su više nego ikad našem narodu potrebne. a nam je takogjer, da potaknewo svakoga o- ome je stalo do dobra i napretka naše države, jednom započne sa ozbiljnim, patriotskim radom. eć kod stvaranja Krfske deklaracije, te prve javne tacije našeg narodnog jedinstva, koja je imala atski karakter, pokazalo se je da naši narodni rmilari lagje našeg narodnog života susreću rugoga s nepovjerenjem, da se boje da jedan e što ne podvali. Držanje g. Trumbića i g. Pa- čitavo vrijeme rata najbolje nam svjedoče, ka- mentalitet vladao onda kod predstavnika našeg Rad naših narodnih predstavnika na mirovnoj konferenciji u Parizu pruža nam takogjer ružnu: sliku uzajamnog nepovjerenja. Kao da su se gospoda pred- stavnici takmili, ko će kome da baci klip pod noge. Samo je po sebi shvatljivo, da su se ovakvim prili- kama mogli jedino, da koriste naši narodni neprijatelji, a osobito ltalija. Dolazimo do vremena stvaranja Ustava ; i ovdje nalazimo istu stvar. Izgleda, da je ne- povjerenje jednog dijela naroda naprama drugom i obratno, u ovoj eposi našeg narodnog života uhvatilo dubok korijen. Po priznanju samog g. Protića radikal- no-demokratska koalicija, koju on naziva srpskim blokom, stvorena je samo zato, da bi Srbi mogli u Konstituanti proturati Ustav, kakav to oni žele i hoće, Nepovjerenje naprama Hrvatima i Slovencima, koji su im još , Austrijanci“, (jer inače ne shvaćamo zašto bi se u autonomnim pokrajinama bojali centritugalnih sila) natjeralo ih je, da stvore centralističku državu, u kojoj bi, ne njihovom krivnjom ili zaslugom, već sa- mim faktom, da su Srbi u većini, Srbima bila dama mogućuost da održe prevlast i onemoguće svaki cen- trifugalni pokret kod ,austrijskih* Hrvata i Slovenaca. — Ali nije samo jedna strana kriva što u današ- njem našem javnom životu vlada ova nesloga i ovo nepovjerenje. I sa druge strane ima isto toliko krivnje kao i sa ove. Hrvatima osobito, a ista je stvar i sa Slovencima, kao da je povijest svojim faktima ulila nepovjerenje pratna svakome. I jedno i drugo nepovjerenje ne bazira se na va- ljanim razlozima. Mogli bismo još neke uzroke ne- povjerenja da ovdje iznesemo, ali nedostatak prostora nam to priječi. Uklanjanje ovog nepovjerenja, ovog crva, koji rastače naš garodni organizam, prvi je uslov bolje naše narodne budućnosti. Sve ono što je sa- gragjeno na temelju ovog nepovjerenja. treba srušiti, a graditi novo. To novo, što se bude gradilo, treba da bude gragjeno na punom uzajamnom povjerenju, | na iskrenom sporazumu svih triju dijelova našega na- roda. I tada će zavladati našim narodom duh prave ljubavi, duh bratske uzajamnosti i povjerenja. Spora- zum treba da dogje čim prije, jer je stvar i suviše bitna, Krizu treba spriječiti, katastrofu predusresti. Res clamat, vehementer clamat.“ Protiv fašističkog ispada u Splitu. 27. ožujka narodni poslanik dr. Antom Korošec postavio je ovaj upit na ministra unutrašnjih. djela : Danas smo dobili brzojav slijedećeg sadržaja: Sinoć su nacionalisti (J. N. N. O.) iz zasjede bokserima napali na ulici pred hotelom »Salona« potpredsjednika HPS, svećenika i urednika , Jadrana“ Stanka Banića, koji je išao u društvu s činovnicima Zadružno-gospodarske banke Petrom Kržetom i Lucijanom Gomilščekom. G. Krže je ranjen u glavuiruku, a urednik Banić u glavu, a kada je pao, gazili su ga fašisti dalje. Rana je na glavi teže maravi. Dne 16. ožujka prijetili su se javno fašiste uredniku Baniću, da će obračunati snjime i s Jadranom“. Istog su dana urednik Banić i profesor Juras zatražili zaštitu kod pokrajinskoga namjesnika, koji je dao razumjeti, da je vlast nemoguća u borbi protiv fašista. U isto je vrijeme napadnut sudski pii- slušnik Ivo Šimetin, dok je mirno sjedio pred Narod- nom kavanom, Lani je u mjesecu augustu prigodom - katoličkog kongresa“ jednako napadnut Stanko Banić. Napadači su tuženi sudu, ali se nije počeo proces već godinu dana. : iz ovoga telegrama, kako je uopće poznato, već godinu dana postoji nasilna egzekutivna vlast organi- ziranih fašističkih uličnjaka. Policijska i sudska vlast radi svih izvršenih zločina stoji na miru. Ako se od strane državnih vlasti neintervencija nastavi i dozvo- ljavaju zločinačkim napadajima slobodne ruke potrebno je, da se oboruža pučanstvo, koje ne pripada fašistič- koj organizaciji. Radi toga potrebno je blagovremeno pozvati pučanstvo, da ne predaje oružja, kako je na- regjeno, nego neka ga mirno sakrije, dok se konačno ne obračuna sa fašističkim pokretom. Pitam g. ministra: hoće li drakonskim naredba- ma dokrajčiti fašistički pokret, koji ugrožava život i ime- tak slobodnih gragjana, ako ne, da se omogući slobodna gragjanska obrana prema njihovoj vlastitoj uvigjavnosti. U istoj su stvari zajednički usmeno intervenirali kod ministra pravde i ministra unutrašnjih djela po- slanici dr. Korošec i dr. Dalibić. Fašistička omladina, ti starovječni »vitezovi« ru- šenja i terora, lioće da dokažu svoje junaštvo na.go- lorukim pojedincima | Ne, gospodo starovječna, okre- nite front put Rijeke! Nju.vam pokazuje naš narodi Tu dokažite svoje ,viteštvo“ | Kulturne vijesti, Drevne iskopine u Rimu — Slike sv. Petra i Pavla. Nedavno su u Rimu radnici prigodom kopanja temelja za jednu garažu naišli ma neki tajanstveni podrum. Arheolozi su ubrzo konstatirali, da se radi o jednom drevnom kršćanskom podzemnom trijemu, koji svakako potiče iz prvoga stoljeća. Zidovi su ukra- šeni freskama, koje nesumnjivo prikazuju dvanaest apostola. Jedinstvena vrijednost toga otkrića sastoji u tome da su to — prema tvrdnji arheologa — prvi autentični portreti apostola. Dosadašnje njihove slike datirale su većinom iz četvrtoga stoljeća, dok su ove kud i kamo starije, barem dvije stotine godina. Neki stručnjaci vele, da su te slike morale biti izragjene još za života apostola, dakle za vrijeme cara Nerona, dok najpoznatiji talijanski arheolog profesor Lanciani tvrdi, da su morale biti izragjene sredinom drugoga vijeka po Kristu. Svoju tvrdnju dokazuje profesor Lanciani time, što neke opeke vagjene u zidu trijema, nose ime Domitia Lucilla (majka cara Marka Aureli- jana) s naznakom godine 173 p. K. — Vrijedao je napomenuti, da je nepoznati majstor dospio naslikati apostole, te da mu eventualni progoni sa strane vlasti nijesu mogli naškoditi. Nema tu nikakve apoteoze kršćanstva.- Sva su lica odjevena u rimsku nošnju onoga vremena (koja se razlikovala od judejskih obi- čaja), te pokazuju scene iz rimskoga života, ali nema nikakve sumnje da prikazuje Kršćane. Jedna slika pre- dočuje Isukrsta, kao pastira, kojemu se pratioci klanjaju, ali ne klečeći sa sklopljenim rukama na krš- ćansku, već stojeći, uzdignutih ruku, kao što su činili Rimljani kod svojih religioznih obreda, — Ovaj nalaz ima još i umjetničko-povjesnu važuosi. Ou je najbolji dokaz, na kakvom je visokom stepenu bilo slikarstvo za prvoga doba careva, te kako. je umapredovalo više nego što se obično drži. Slikarstvo se uepće smatralo manje razvijenim od plastike. — Likovi freska poka- zuju vještu ruku -i poznavanje slikarske tehnike u tan- čine. Nabori na odijelima - prirodno, upravo uzorno padaju. Stav je naravan, a izražaji lica nijesu stere- otipni, već puni karakteristike, kao da su ragjeni po , živim modelima. Najbolje su sačuvane slike sv. Petrai Pavla. Te su dvije slike ujedno i najvažnije, jer pokazuju navodno pravi lik apostola. k Katolički Tirolci. Dne'9. X. prošle godine zlo- činačka i bezbožna ruka ukrade sveto posugje i druge dragocjenosti u hodočasnoj crkvi u Kaltenbrumu (sje- verni Tirol), Tamošnjem kršćanskomu narodu pruži se prigoda da pokaže svoju duševnu veličinu. Muževi i žene, bogatog i siromašnoga roda, donašahu župniku svoje zlatne i srebrne nakite: satove, lance, naušnice i dr. Dapače, rado sve davahu i svoje ženidbene prs- tene, kao naknadu za počinjeno svetogrgje i to sa riječima: Gospodine župniče, evo primite sve ovo: naša ljubav i vjernost čvršća je od zlata. Mi nećemo da upotrebljavamo više prstene. Lječivost paralize. Profesor dr. Oskar Fischer, poznati pariški psihijater onomadne na zborovanju liječničkog udruženja izvijestio je, da mu je uspjelo da sastavi lijek protiv paralize. Saopćio je, da je kod paralize i sušice mozga u hrptenjači u lakom stadiju polučio potpuno ozdravljenje, a u posve beznadnim slu- čajevima u toliko je pomogao bolesnicima, da su se ovi mogli vratiti natrag u društvo i prihvatiti se svog zvanja. Djaštvo protiv razuzdanosti na pozornici, Gjaštvo u Ziirichu izviždalo je dvije operete berlin- skoga karaktera te izjavljuje u ziiriškim novinama, da se berlinska razuzdanost ne slaže s njegovim na- rodnim čuvstvima i da omladina želi da ziirička ka-_ zališta goje repertoar ad literame cijene. Taj je slu- čaj značajan te služi na čast svičarskoj inteligenciji.