ESET ISS
str. 2.
Kulturne vijesti.
350-godišnjica smrti Petra Hektorovića. .Ove
se godine navršava 350 godina, kako: je umro Petar
Hektorović r. 1487. predstavnik renesanse u dalmatin-
skoj kujiževnosti. Najpoznatije mu je djelo megju
ostalima »Ribanje i ribarsko. prigovaranje«, a preveo
je više stvari sa talijanskog i latinskeg. Hektorović
nije bio samo književnik, već takogjer vješt arhitekt i
kao takav sagradio je na Hvaru lijep dvorac »Tvrdalj«.
Na tom će mu se dvorcu; koji je dobro sačuvan, po-
staviti spomen-ploča prigodom 380-.godišnjice smrti.
Nemirno srce. God. 1920. izdao je glasoviti ho-
landeški slikar, a sada beyronski benediktinac, Vili-
brord Verkade svoje uspomena pod naslovom »Die
Unruhe zu Gott«, u kojima opisuje svoje obraćenje.
Ne samo da nije bio ni kršten, nego je već u svojoj
mladosti bio pun predrasuda i mržnje proti katoličkoj
crkvi. Ipak od vremena do vremena ćutio je neki ne-
mir u duši. Iz počelka htio se otrestiti = tih do-
sadnih misli, ali koliko im-se više opirao, one se sve
više navraćale, a najposlije proučavanjem katoličke vjere
dao se krstiti. g. 1890. Zatim pogje u Italiju i stupi
u treći Red sv. Franje u Firenci, a dvije godne ka-
snije stupi u benediktinski red u Beyronu. Niegov
primjer slijedio je i njegov drug danski židov Mogens
Baltin. Ova dvojica konvertita djelovali su i na obra-
ćenje znamenilog pisca Jčrgeasena. — Tu se vidi, da
je istinita ona sv. Augustina : »Nemirno je srce naše,
dok se ne smiri s Bogom.«
,Je li čelov. crkva vjerska ili politička stranka ?*
»Lid« piše: Mi mislimo, da to nije jasno ni vogjama
čelov. sekte, pa ni njezinim pristašam. ,Crkva“ čslov.
upriličuje javne zborove, pučke tabore, vjeučiće, ple-
sove, koncerte, razne zabave i izlete. Njezina organi-
zacija sasma je prema uzoru polit. stranaka. Na Žiž-
kovu imade ta ,crkva“ svoj dramatski odbor, koji na
svojim plakatima javlja, da ,čslov. crkva“ upriličuje
kazališnu predstavu ,Praške švelje“.
Sastanak francuskih crkvenih pastira. Dne 14.
marta irancuski kardinali i nadbiskupi održaše zajed-
nički sastanak u Parizu. Taj je sastanak od velike
važnosti za cijeli katol. svijet, osobito u Francuskoj,
jer pastiri crkve stvoriše važnih zaključaka, osobito u
pitanju podignuća morala u Francuskoj. Zaključak
glede škola glasi: ,Država ne smije da sama odlučuje
u pitanju dječje obuke, što pripada kompetenciji ro-
ditelja, nego ima samo da im pomaže, da oni mogu
da provedu svoju volju u tom pitanju, kakve škole da
budu, u kojima će da se odgojaju njihova djeca.“
Najveća biskupija na svijetu je jedna od naj-
manjih sa geografskog gledišta. To je pariška bisku-
pija. Ona uz najveći broj vjernika obuhvata predstav-
nike svih rasa na svijetu. Prema pariškom. »Excelsioru«,
nabrojio ih je u svojoj pastirskoj poslanici kardinal
Dubois 40. U Parizu ima katolika : Američana iz svih
dijelova i država Amerike, zatim Belgijanaca, Španjo-
laca, Poljaka, Nijemaca, Švicara, Rumunja, Holandeza,
Portugiza, Šveda, Danaca, Hrvata, Talijanaca itd. —
iz svih krajeva svijeta, pa i Japanaca i Kineza, pre-
krštenih na katoličku vjeru. Dakle je, završuje »Excel-
sior« pariška biskupija me samo najjača po broju je-
dinica svoga stada, nego je i najheterogenija.
Iz Praga do Berlina moći će se prispjeti za 3
sata i to od 1. aprila. Tim danom ima se uvesti stalni
letalački promet izmegju Praga-i Berlina. Odlazak iz
Praga bit će u 102, a dolazak u Berlin u 1/2. Iz
Berlina polazak natrag u 3, a dolazak u Prag u 5 s.
Tako će se moći poslati pismo iz Praga u Berlin i
ujedno dobiti odgovor na isto, sve u jednom danu.
Pregovori u Rapalu.
10. 0. mj. započeli su zmegju Dra Ninčića, našeg
ministra vanjskih posala, i Schanzera tal. minista. Talijan.
ministar nastojao je, da se posebno raspravlja pitanje
Rijeke, a posebno pitanje Dalmacije, te traži neku re-
viziju rapalskog ugovora. Svakako pregovori teku teško
ine može da dogje do nikakvog sporazuma. Dr. Nin-
čić primio je od ministarskog savjeta istrukcije, da ne
smije pristati na reviziju rapalskog ugovora niti odvo-
jeno raspravljati pitanja Rijeke i Dalmacije. — Megjutim
novine konstatuju uspjeh Italije, da je znala zapriječili,
da rapalski ugovor nije još došao pred Savez Naroda,
te je privukla sebi Lojd Džordža, koji bi mogao
učiniti pritisak, na našu državu da popusti Italiji. —
Dr. Ninčić javio je našoj vladi da mu je oslabio po-
zicije memorandum Hrv. Bloka konferenci u Genovi,
koji traži, da se odmah izvrši rapalski ugovor. —
Posljednje vijesti javljaju, da se jasno uvigja, da su
Talijani protivnici nezavisne riječke države, Oni opet
NARODNA SVIJEST
predlažu konsorcij, koji bi eksploatisao riječka prista-
ništa, te zahtjevaju, da se od pristaništa Barošaodvoji
Delta, a što više umanji teritorij Sušaka. — Dakle pre-
govori izmegju Ninčića i Schanzera teško da dađu
kakvog rezultata. o o
Pisma iz naroda. i
LOPUD. (; Gašpar Labaš Franov, pravnik.)
Nakon duge teške bolesti, podnesene svetom ustrplji-
vosti, kako ste javili u zadnjem.broju »Nar. Svijesti«,
preminuo je naš ljubljeni Gašpar u 24. godini života
dne 6/4 popodne, pokrijepljen sv. sakramentima, koje
je primio divnom pobožnošću. .Mili pokojnik bio je
u svemu uzor kršćanskog mladića inteligentnog i kre-
posnog, koji je pokazao svoju duševnu jakost osobito
u zadnjim danima svoje teške bolesti trpljene neobič«
nom inirnoćom i sabranosti, te je bio živa propovijed
svima, koji su ga pohagjali. Svi mješćani, a osobi!o
mladost obojeg spola, da iskažu zadnju počast nje-
govoj dobroti i plemenštini srca, otpratiše, ga u veli-
čanstvenom sprovodu sa brojnim vjernicima i u obilju
cvijeća do zadnjeg počivališta. Time se odužiše i nje-
govim cijenjenim roditeljima, kojima uza svu gorku
žalost, da su izgubili tako vrijedna sina, ipak može
biti od velike utjehe, što su ga odgojili takovim, da
se je u današnjem pokvarenom svijetu održao na vi-
sini krepošti, te mogu da budu izgledan primjer i
drugim roditeljima. Nek mu laka bude rogjena gruda,
a sjajan spomea megju nama! — Lopugjanin.
Op. Uredništva. Zadnji smo put donijeli samo
kratku vijest o smrti našeg vrlog prijatelja, kako smo
biii za nju čuli tek kratko vrijeme prije zaključka lista.
Danas dodajemo gornjem dopisu, da je pok. Gašpar
bio za vrijeme svog boravka na universi jedan od naj-
aktivniiih članova katoličkog akademskog prosvjetnog
društva »Domagoj« u Zagrebu. Svi »Domagojci« isti-
cali su njegovu veliku požrtvovnost i radinost, koju
je pokazao osobito u povjerenoj mu delikatnoj službi
srednjoškolskog sekretara u »Jug. Katol. Gjačkoj Ligi«,
organizaciji katol. studenata u Jugoslaviji. Nadasve su
cijenili njegovu duboku kulturnu spremu i izglednu
praktičnu religioznost. Pokrajinsko kat. prosvjetno dru-
štvo »Pavlinović« za Dalmaciju postavljalo je u t$đmu
svome članu velike nade i baš kad se je spremao, da
razvije svoje lijepe duševne sile i na tom polju, za-
priječila ga je u mauftu nemila bolest. Svi će njegovi
kolege akademičari kad začuju za njegovu lijepu smrt,
zasuziti za njim, žaleći, da im nije bilo moguće doći
osobno oprostiti se's njim nad preranim mu grobom.
Za to će podvostručene biti njihove molitve Sveviš-
njemu za vječni pokoj plemenitoj mu duši! I s naše
strane ucvijeljenim roditeljima usrdno saučešće !
KOTOR. (Dolazak amerikanskih bogataša.) Dne
1. o. mj. stigao je u 8 s.:j. veliki amerikanski paro-
brod >»George Washington« sa 650 amerikanaca. Po
gradu je bilo sve živahno, jer je već dan prije bilo
izloženo na raznim mjestima i u naročitim dućanima
svakovrsnih produkta, bogatih narodnih odijela, sku-
pocijenog oružja, sagova, starinarskih predmeta, oso-
bito iz Crne Gore, kovina i zlatnog novca itd., čijem
bi se mogla napraviti lijepa izložba. Amerikane je
dočekala Kotorska glazba, te kad su se iskrcali u mo-
torima i razišli se po gradu sve su znatiželjno raz-
gledali, ali je njihov interes za starinama i umjetni-
nama bio veoma ograničen, jer je malo koji nabavio
po koji predmet i potrošio po koji dolar, s kojim su
oprezno radili. Osobito su se kupili oko dućana zla-
tara V. i nakupovali srebrenih i zlatnih produkta, ruč-
nih radnja. Neki su pak kupili pomodnih stvari, pa
čak i crevalja, što je cijenije nego kod njih. Pokupili
su mal da ne sve slamnate kufere po raznim duća-
nima. Amerikanci su svi lijepi, zdrava i vesela čeljad,
i mnogo su prijazniji nego laglezi, te je bilo šnjima
smiješnih prizora, osobito sa djecom, kojim su doba-
civali naše dinare. Gragjanstvu je bilo dozvoljeno, da
ide na brod jedino uz dopust »visum« policije, što je
mnogim oduzelo mogućnost da vide jedan od najve-
ćih parobroda, kakav nije u nas do sada bio.
»George Washington« je parobrod kostruiran
prije rata u Bremenu (Njemačka.) Dug je 722 noge,
širok 78 n., a visok 50 n., te nosi 27 tona. Ima dva
dimnjaka i 4 jarbora. Posada sastoji od 631 osoba.
Pošto smo ga letimice vigjeli nije moguće potanko
ga opisati, već samo po momentanoj impresiji. Nu
dojam, kad se prvi putna nj dogje, neopisiv je. Tu su
široka šetališta, po kojim su sa svake strane zatvorena
kristalima, po kojim se redaju na stotine naslonjača, a
na svakom skupocjeni »Plaid«, onda prostrane i ras-
košne ornamentirane dvorane, kao u velikim kazališ-
tima. Osobito je zanimiva glavna dvorana sa slikam
Washingtona, Jeffersona itd., te dvorana za plesove, za
_ jednog u di
sa i so.
Br. 16. |
pušenje i biblioteka sa 10.000 svezaka za štivo. Ti
smo vigjeli nekoliko miljardera;. gdje«piš:
poslove putem radija, ka: la su ui I
cama u Ame
sparherda od ni
Sad smo u sobi zd
pa čak i bi.
nici u klaonici
pekarnam pa čak u štampariji (jer se izdava na brodi
dnevnik), u radiskoj stanici itd. To je pravi moderni
grad! Amerikanci su. bili vrlo susrelljivi, te bi-ist
dame činile od vodića, Na brodu su mnoge gragjant
častili sa pićem i slatkišem a tko je po štogod znaq
s njima zboriti i bolje je prošao. Čili putovanja, kakq
smo se na brodu izvijestili, nije bio Dalmacija,. vei
»Orient« te je u program ušla i Boka kotorska. Brod ji
otplovio u 4 Ya. sata put Palerma i Napulja. Raču
se da su u gradu ostavili oko 2000 dolara. i
KOLOČEP. (Zalostan svršetak ruskog vojnika,
Ruski vojnik pogranične straže u Koločepu Vasili
Andrijević Frankov Kuharčuk ubio se u noći od 6.|
7. aprila o. g. u stražarnici, Ostavio je dva pisma
Jedno komandiru straže, u kojemu se oprašta i izra
zuje posljednju želju, da se ukopa u mjesno grobište
a drugo ruskom vojniku, svome intimnom prijatelj
s kojim se takogjer oprašta i jaduje, da mu je teški
živjeti u bijedi i kako se treći Uskrs primiče, a da
leko od rodbine i otadžbine, te predvigja, da je sw
to veća nevolja i žalosnije stanje njegove domovin
koju toliko ljubi; pošto je izgubio svaku nadu u bolji
budućnost, to je naumio svršiti život, Pokojnik se ji
rodio na 28 decembra 1899. u Kijevu. U svome rodi
nom mjestu svršio gimnaziju. Godine 1919. stupio ji
dobrovoljno u službu antiboljševičke armije. Pripada;
je gvardijskom ulanskom puku i borio se je na razniij
mjestima južne ruske fronte. Kad su uzmakli od bol
ševika, boravio je devet mjeseci u Galipoli, a kasniji
je služio u našoj državi kao pogranični stražaj
U subotu ma 8. aprila bilo je pregledano njegovi
mrtvo tijelo od komisije i sahranjeno u mjesno grd
bište uz pratuju vojnika iz Trstenoga i Lopuda
svojim vodnikom i komandirima četa iz Dubrovnik
i mješćana. Lska mu bila naša zemlja ! i
MOČIĆI. (Zaruke). Na Gjurgjevdan u Nedjelji
23. o. mj. vjenčat će se u crkvi sv. Nikole u Čilipiml
dva mlada para i to Korić Mićo iz Čilipa za g.cu Lud
Senjo i Novaković Ivo Robertov za g.cu Nikicu Jovići
Vesele mladence prate srdačne čestitke svih mješčanaj
Mnogo ljeta sretni bili, mnogo ljeta živjeli 1!!!
u kuhinju,
i
Sjedište pomorske vlade.
Spljetski listovi razglagolali se sada, a da: priva
u Split »Pomorsku vladu« kojoj je sada seliti iz Baki
u Dalmaciju. Doduše je Spljet veliki grad u naši
pokrajini i prama svome položaju trgovački grad
ali se nikad nije mogao. takmiti u pomorstvu sa Di
brovnikom. Od svog utemeljenja do danas Dubrovaik
je brodarstvo bilo najveće vrelo bogatstva. Sva poli
jest slavne prošlosti grada Dubrovnika isprepletena!
sa pomorskom trgovinom. Od Molunta do podno Li
višta nema sela, nema kuće, da nije imalo kapetal|
jal mornara. Nijesu samo vlastela gradila brodove, vi
i pučani. Zato je republika dubrovačka mogla nugii
i davala tugjim vladarima svoje flote, kad su ovi vt
' dili ratove po moru. Dubrovnik je neprestano /crpl
veliku korist i bogatsvo od svojih trgovačkih brodovi
pa i dandanas crpi. U Dubrovniku je sijelo upra
parobrodarskih društava, kapetana i armatura ; ovdi|
i pomorska škola: Pomorska akademija. Dubrovači
parobrodi i danas ponosito po svemu svijetu pronoj
barjak naše države. I dubrovačke žene danas o pi
morstvu raspravljaju i u pomorstvu su upućene .Prali
svrsi pomorke vlade nigdje boljeg ambjeata, nigi
boljeg sijela Pomorskoj vladi što je u Dubrovnik
Ovdi će biti neprestano u doticaju sa armatu
ma, sa kapetanima, sa upravama raznih pomors!
društava, koji danomice dobivaju vijesti o trgovački
pomorskom razvilku iz svih strana svijeta. U toliko:
i Boka kotorska, gnijezdo naših pomoraca, u blizi
Dubrovnika. Ako je na srcu našoj vladi, da podig
naše brodarsivo, da ,Pomorska Vlada“ ispunja šf
bolje svoju zadaću, ona će odrediti sijelo Pomorski
vladi u Dubrovniku i nigdje drugovgje. Tim odreg|
njem dat će počast Dubrovniku, koji je od pamtivij
upućen na brodarstvo i pomorsku trgovinu, tim će |
kazati, da joj ma srcu leži razvitak našeg brodarsi
koje je od velike važnosti po blagostanje ne sa
naših primoraca, već i cijele naše domovine. Na viji
da će Pomorska vlada seliti iz Bakra u Dalimaci
dubrovačka općina poznajuć da je Dubrovnik mnaip
desnije sijelo za takovu vladu, odmah se je pobrini
|
uza svu krizu stanbenih prilika, da vladi nagje mjei
za ured .i stanove za njene činovnike, što je u tu sv!
i osjegurala tri najbolje ville na krasnome polo
Budi joj na čast! Mi očekujemo sada odluku beo;
ske vlade, da će odrediti Dubrovnik za sijelo Pom. v
jer su svi uvjeti za takovo sijelo najpodesniji. .V.