Br. 22. Narodna DUBROVNIK 30. maja 1922. God. IV. vijest Cijena je listu sa donašanjem u kuću cili poštom-za mjesec dana K 12. Izlazi svakog utornika. Oglasi, zahvale i priopćena po. posebnom cijeniku. —— Odgovorni : Plativo i utuživo u Dubrovniku ——— ZRIN : urednik A. Fie. — Viasništvo Odbora Narodne Svijesti. — Uredništvo i Uprava kod Dubr. Hrvat, Tiskare, Pojedini broj 4 Kr. Tisak Dubrovačke Hrvatske Tiskare, —- Rukopisi se ne vraćaju i . vw . +“ Oko seljačkog pitanja. — $S. — Religija je podloga, temelj svakoj zdra- voj kulturi, svakoj zdravoj prosvjeti jednoga naroda. Narod,. koji odbaci. religiju on je počeo: :da kroči u propast, i ako se ne vrati na pravi put, pitanje je vre- mena, kada će konačno da propade. : _I seljačka prosvjeta, kultura koju naša inteligen- cija reba da donese selu, treba da počiva na vjerskom temelju. Naš narod je u svojoj duši religiozan. Naj- ljepše stranice naše narodne prošlosti u uskoj su vezi sa religijom, sa kršćanstvom. Herojsko doba našega naroda, njegova muška borba proti azijatskim navala- ma okazakterisana je idejom : ,Za krst časni i slobodu zlatnu“, Sloboda i krst su usko vezani, bez krsta nema prave slobode. Zar onda nebi bio uprav atentat na narodnu budućnost htjeti našemu narodu talmi-kultu- rom iščupati iz srca ono, što su nam pradjedovi u' amanet namirili ? Za širenje prosvjete i kuliure megju naš seljački narod najzgodnije su prosvjetne organizacije, u kojima će naš seljak naći sve ono što mu treba, da što više proširi svoj umni horizonat. Jedno ovakvo društvo trebalo bi da ima bogatu biblioteku, da prima časo- pise i novine, koje se bave osobito prilikama seljaka i koje seljaka poučavaju, kako da uredi svoje gospo- darstvo, kako da uredi svoju kuću, dau njoj udobno stanuje, kako da se vlada u raznim prilikama, kako da čuva svoje zdravlje i zdravlje svoje stoke. Treba jednom riječju ovakva diuštva učiniti privlačnim za seljake, da oni budu rado zalaziti u ovakva društva, preko kojih će da primaju sve ono, što današnji svi- jet dobroga posjeduje. U. svakom ovakvom društvu naći će se ljudi, koji će biti i pametniji i pismeniji od ostalih njegovih mještana. Ovakvi treba da uzmu tvar u ruke i da njom. rukovode. Oni treba da u luštvu. organizuju analiabetske tečateve, na kojima će la nauče čitati i pisati one, koji to ne znadu. U ova- vim: društvima treba organizirati i računarske tečajeve. (oliki i koliki seljaci znaju čitati i pisati, znadu, mo- uće i na pamet računati, ali za četiri glavna računa iti ne znaju. Koliko bi ovim ljudima koristilo, kada li ih njihovi sumještani; koji znaju ove- stvari uputili Korčula Iretak izvadak iz povijesti grada Korčule na istoimenom otoku priredio: Don MAŠO BODULIĆ mitron. opat. O postanku grada Korčule, a istoimenom otoku, koji sa latinski zove »Cor- ywa-Nigra«, grčki »Korkyra melaina« (crn radi svojih egdašnjih gustih šuma), a talijanski »Curzola«, nemamo ouzdanih povjesničkih podataka. -Kao što su se svi arinski gradovi dičili, da su bili utemeljeni od ka- iva junaka, tako predaja veli o Korčuli, da ju je u- meljio trojanac Antenor. Neki povjesničari kažu, da ila naseobina Feničana. a drugi Liburna. Povjes- čki je priznato samo to, da su prvi stanovnici ovoga oka bili Grci i da je pučki jezik na cijelom otoku 0 grčki sve do polovice XI. vijeka. To nam potvr- uje grčki natpis nagjen prošloga vijeka u mjestu (oludrt«, gdje je sada grobište mjesta Lumbarde. vaj se spomenik čuva sada u Narod. Muzeju u Zagrebu 0 najstariji spomenik tog muzeja. Godine 168. prije ikrsta dogje Korčula pod rimsku vlast, ali pod carem tavijanom bi gotovo uništena, jer jedan dio njezinih inovnika skupa-sa onim bližnjeg otoka Mljeta kano. sari pljačkahu rimske brodove. Prigodom diobe rim- oga carstva Korčula potpade pod istočni dio carstva j. Carigrada), a jer bijaše daleko od središta dr- me vlasti, uživala je poput ostalih dalmatinskih otoka ku vrst neodvisnosti. iDesetoga vijeka dogjoše Sla- li sa kopna blizu rijeke Neretve na ovaj otok, is- a u malom broju, Kašnje sve to više, te se je hr- ski jezik tako brzo raširio, da u XII. vijeku ne bi- € više iraga grčkom jeziku 'na otoku. Dolaskom vena nalazimo prve tragove kršćanstva, a g. 1300 ija je Korčula svoga prvoga biskupa, te se je bis- u računjanje i tako im omogućili, da u prometu sa trgovcima i ostalim svijetom ne budu prevareni, Ovo su samo neke stvari, koje bi se dale organizirati i provesti u krugu ovih prosvjetnih društava. Ima mnogo drugih, od kojih naš seljak ima ogromnu potrebu, a koje bi se stvari mogle njemu lako pružiti u obliku jednog ovakog prosvjetnog društva. Ali najbolje čini onaj, koji miješa korisno sa slatkim, rekao je već stari rimski pjesnik Horacij:. I ova prosvjetna društva nebi vršila potpuno svoju za- daću, kada nebi osim koristi, pružila našemu seljaku i prigode, da se zdravo zabavi, da se razveseli, da za neko vrijeme otjera od sebe one mnogobrojne brige, koje mu ih težak njegov život nameće. Stoga nijedno ovakvo prosvjetno društvo ne smije da bu- de bez + Zabavne sekcije, bez pjevačkog, tambu- raškog ili diletantskog zbora. Ove zabavne sekcije bit će najbolji magnet, koji će privlačiti ljude u ona- kva društva, a istodobno dati će prilike nešim selja- cima da istupe pred javnost i da se na taj način vjež- baju u otvorenom govoru i javnom nastupu. Ovi nji- hovi nastupi otjerat će onaj strah, koji je prirogjen svakom čovjeku kada, bilo na koji način, nastupa pred široku publiku. Dakle, osim zabave, koju pružaju ovakve sekcije našem selu, one mu istodobno pružaju i velikih koristi. : Društva, koja već decenijama sa ovakvim pro- gramom rade megju našim narodom jesu. Katoličko Prosvjetno Društvo. Katolička inteligencija bila je prva; koja je počela -da osniva ovakva društva po našim selima. Ali katolička inteligencija je opazila da su sta- riji ljudi na selu i suviše zaokupljeni svojim - obiletj- skim poslovima i da većina njih, sve kad bi i hjela, nebi mogla, da se baci na rad u. ovakvim društvima onako, kao što to radi mladost, Za starije ljude stoga su se osnovala društva više ekonomskog karaktera, kao n. pr, zadruge, dočim ovakva. društva bila su ostavljena za mladost. Danas nema. tako rekuć u Slo- veniji ni jednog sela, u kome nebi postojalo Katoličko Prosvjetno Omladinsko Društvo. U hrvatskom dijelu na- šega naroda ovaj se pokret rapidno širi. U samoj . Dalmaciji, kako smo (o u prošlom članku donijeli ia već preko-30-ovakvih društava, koji siju sjeme zdrave kupija uzdržala sve do g. 1830. kaša je bila pridru- žena dubrovačkoj, a g. 1876. dobila je opatiju. . -God. 998. Mlečići zauzeše olok pod duždom Petrom _Orseolom; god. 1100. dogjoše Genovežani, koji predobiše Mlečiće. Ali 29 godina kasnije. bila_je ponovno Korčula osvojena za Mletačku Republiku. od Popona Zorzi, korčulanskoga vlastelina, te Republika u znak harnosti dade ovoj porodici upravu grada pod svojim pokroviteljstvom. Po Poponovoj smrti njegovi nasljednici vladali su strogo, radi čega se gragjani podigoše proti njima, te dobiše potpunu unutrnju au- tonomiju. Od tog doba imamo korčulanski Pravilnik (Staiut), naime od g. 1214; to je jedan od. nastarijih i najznamenitiji u Dalmaciji (liskan u Mlecima g. 1643). God. 1358. ustupi republika mletačka Korčulu ugaisko- hrvatskom kralju Ljudevitu; ti su kraljevi držali svoga kneza (»conte« kako se spominje u ispravama) na Korčuli, a g. 1414. dubrovačka republika, obveže se na godišnji danak ugarsko-hrvatskom kralju i zauzme upravu Korčule, Pošto. je postupala. vrlo strogo sa gra- gjanima, ovi se podigoše proti njoj, :te se g. 1420. oslobodiše, a videći pak da se sami ne mogu uzdr- žati, predadoše se na 24. aprila pomenute godine svojevoljno mletačkoj republici, uvjetom da im bude uzdržana unutrnja autonomija, kakovu su otprije uvi- jek uživali. Korčula ostade u mletačkoj vlasti sve do pada te republike (1797). Od toga doba do g. 1815. izmjenilo se je u Korčuli šest raznih država na vla- sti; najprije Austrija zatim Francuska, Ruska, ponovno Francuska, Engleska, te uslijed bečkog mira Austrija na 19. jula 1815. zauzme Korčulu sve do sloma (29.. oktobra 1918). Na 5. novembra 1918. započne tride- deset mjesečna talijanska okupacija Korčule, a na 19. aprila 1921. uslijed rapalskog ugovora od 12, novembra & kršćanske prosvjete megju naš narod, I u Srbiji, megju našom pravoslavom braćom, počeo se je ovaj religiozno- kulturni pokret, hvala Bogu, da širi. Mi već imamo u Srbiji dva Pravoslavna Prosvjetna Omladinska Društva. Dubrovačka okolica ne smije da zaostaje za osta- Jom našom domovinom. Ovih praznika, kada naše katoličko gjaštvo dogje u pohode našim selima, naša mladost treba da se odazove njihovom pozivu, Kršćan- ska, katolička seljačka omladina treba da se organi- zira u svoja kršćanska prosvjeina društva, da se tu hrani zdravom hranom kršćanske prosvjete i kulture. Naša seljačka mladost treba da pokaže prstom vrata svakom onom, koji dolazi da megju nju širi talmi- kulturu, koji dolazi megju nju, da joj-iščupa iz sica najveće blago, amanet pradjedova, svetu katoličku vjeru. »Sve za vjeru i jedinstvo naroda«, io je geslo nasljednika Strossmayerovog, to je geslo i naših ka- toličkih organizacija. Oko ovih ideala treba da se okupi sve što je zdravo u našem selu i da povede oštar boj proti nevjeri i tmini, Budućnost trgovačke mornarice. Il. — Želio bih da upozorim ra jednu treću po- voljnu priliku za nas. Visoke cijene strojeva i troškovi njihova uzdržavanja te uvijek rastuće nadnice osobito specijaliziranog radništva upućuju pomorstvo malo po malo natrag k jedru naših djedova. .Može se lako predvidjeti, piše »Rivista Maritiima», da će u dogledno vrijeme jedrenjače ozbiljno i uspješno konkurirati te- retnim parobrodima, osobito na prugama duge plo- vidbe.“ Zato je jako pohvalna inicijativa kupca maj- veće jedrenjače na Jadranu »Zagreb«. ,Srećne su one zemlje, tvrdi spomenuta smoira, 'koje će moći dispo- nirati potrebnim materijalom i vještim pomorcima.“ No megju najvještije, osobito za putovanje na jedro, spadaju stalao naši pomorci. Dakle i s ove strane naša je budućnost ružičasta, Samo ako bude razumi- jevanja i složnoga radi sa strane faktora, koji moraju da stvar promiču. — No treba da se naša šira javnost zanima za more i za pomorstvo. Nešto se u zadnje vrijeme u ovom smjeru uradilo, osobito u Zagrebu zauzimanjem »Kluba jugoslavenskih: pomoraca«, ali 1920. ugje u Korčulu vojska države Srba, Hrvata li Slovenaca, te je grad kao-i cijeli otok konačno pri- pojen majici Jugoslaviji. : iste Korčulani se odlikovaše: u dviema prigodama, naime god. 1483. proti Fridriku Aragonskomu, a još više g. 1571. proti Uluz-Ali potkralju Algirskomu, koji je bio doplovio velikim' brodovljem do gradskih zidina. Korčulani svojim junaštvom, dapače iste ženske obo- ružane i preobučene na mušku pod vodstvom braće Ružića i uz božju pomoć odbiše navale svojih nepri- jatelja, te ovi zapališe crkvu i samostan svetoga Ni- kole na zapadnoj strani građa i odalečiše se na 15. augusta iz gradske luke. u Znamenitosti grada Korčule. : Korčula premda malo mjesto i prostorom i stanov- ništvom, . posjeduje ipak prilično lijepih starinskih umjetnina i grag evina kao malo koje drugo mjesto. 1). Izmegju ovih prvo mjesto zauzimlje »Opatska crkva su. Marka«. Sagragjena XIII. vijeka na tri broda u romanskom slogu pomješana sa gotskim ; zvonik je bio kasnije podignut, naime godine 1440., a današnju. kapelu sv. Roka sagradiše gragjani g. 1572. kao za- vjet, kad je prestala strašna kuga. I ako je crkva ovom. kapelom zadobila u prostoru, -pretrpjela je ipak na. svom prvotnom slogu. U ovoj crkvi spomena su vri, jedni slijedeći predmeti : ; ž : a) Veliki prozor u obliku ruže na pročelju crkve.. .b) Veličanstvena tribuna povrh glavnoga oltara sa + svojim majstorski izvedenim glavicama, kao: takogjer glavice ostalih stupova u velikom brodu crkve, €) Krasna vrata Sakristije u gotskom slogu (gornji je dio vas u jednom komadu). e d) Slika iza velikog oltara Tintoretove škole XVI. v.