DUBROVNIK 27. juna 1922.
_Narc dna Svijest
God. TV.
le listu sa OJ u ko ili O za ae a
Plativo i utuživo u Dubrovniku
Uredništvo i Bina kod Dubr. Miyal, MMA
Ka lani svakog utornika.
Pojedini broj 4 Kr.
Tisak Dubrovačke Hrvatske Tiskare. —-
"Oglasi, zahvale i priopćena po posebnom cijeniku. — Odgovorni
urednik A. Fl&. — Vlasništvo Odbora Narodne Svijesti. —
Rukopisi se ne vraćaju
i Savremeno oružje.
| — Reileksije za dan dobre štampe —
\ Papa Leon X. nazva Guttenbergovo djelo: »Iz-
fašće po Božjem nadalinuću.« Sigurno, kao svako
d ko djelo, tako jei štampa plod čovječjeg razuma,
eto i dovršeno pomoću Onoga, koji sve vodi i
javlja. Čovjek može okrenuti na dobro i zlo plod
jega razuma, koji je u bitnosti dobar i plemenit.
| Ovim dvjema pravcima išla je štampa već u po-
iku. Dobra štampa slijedila je Božje, zla štampa
ila je sotonsko nadahnuće. Tako je Luteru i nje-
vim pristašama bila štampa najmoćnije srestvo da
ama. Današnjim je iramasunima ista taktika. Po
kjnovijoj statistici po prilici tri četvrtine od 80.000
ina, što se po cijelom svijetu štampaju, nregjivane
i\zakupljene od iramasuna. U svima, uz premalo
imaka, napadaju direktno ili indirektno na kat, crkvu,
kršćanske dogme i moral. Štogod je nemoralnog
ia, provrelo je u zadnje doba u štampi, te rastro-
ilo. rkasju generaciju. Framasuni su štampom do-
I i inteligencu i neuki puk do bezvjerstva, memoral-
iti, razbludnosti, kragje, otimačine, do preživljelog
— Framasuni vladaju svijetom, a štampa ih je
a i uzdrži na prijestolju. I u našoj domovini nije
ije. Kolovogje, vijerne im _ pristaše, spisatelji i
tač: vode štampu a većina su iramasuni. Za nju
silno troši. Kao na najvišu protivnicu koja im stoji na
lu, udaraju na kat. crkvu, na njezin moral, na vjeru.
Katolici! Oprimo se bezvjerskoj štampi, jer će
uništiti materijalno i moralno !
Katolici! Širimo dobru štampu | Dan 29. VI. od-
n je za njezinu pripomcć. Sv. Petar i Pavao,
glasoviti Ketteler, u svoje doba bili su novinari
je vrsti, a i danas bi još više bili, Baš zato, ovaj
1 je adregjen za sakupljanje milodara za dobru
mpu, koli privatno toli javno u crkvi, Darujmo. je
ino! — Naprijed dakle za dobru štampu !
ljoradnička stranka.
_ Razlikujmo vogje od puka. Puk je pravi zemljo-
id nik, ona poštena, radična, kršćanska, hrvatska ko-
ni a kršne nam Dalmacije. Za vogje po selima na-
tlnuše se u prvom redu ne oni, koji puku prednjače
estitosti, kršćanskom življenju i radinosti, nego gr-
kači, kojima je omrznula motika ili gledaju, kako
lagodnijim životom zamjene, Viču i deru se proti
di, mnogo puta pravedno, ali u srcu im skrovita
da je njima postali gospodom. I po onoj na-
jj: kad se cpamak pogospodi — dobiju li takvi
vlasti, iznese li ih narod na kakvo časnije mjesto,
e dadu k sebi, taman kao i gospoda, proti kojoj
vikali, ako ne još gore.
|A _vogje u gradu? Šarena družba. Skupiše se
kako se ono veli s koca. i konopca. Jedan je u
tu slučajno zabasao. Drugi sudi : puka je mnogo;
vogja, eto za me šićara. Treći je do jučer bio
ančar ili demokrat, a:da sam nije znao zašto.
ne bi mogao isto tako biti.zemljoradnik ? Tko
ogje zemljoradničke stranke, mora priznati, da u
| stranama nema šarenije družbe nego li je ova.
Evo im u Dalmaciji prvi Franić, ako se prven-
mjeri po vici, dreki i grubijanštini. Taj je njihov
— tako reći — pet dana prije izbora tražio, koja
“stranka iznijeti za poslanika, pa će k njoj pri-
. Da su ga prvoga htjeli iznijeti demokrati kako.
udio, bio bi isto tako grlati vikač, kako je preko
postao zemljoradnički. Rasprodao je zemlje na
ni, pa ukesav novce za svoje zemlje, zajašio
pitanje glavnom svrhom, da se održi u sedlu.
di drugog prvaka, Lovričevića. Da svrati na
pozornost, počeo u Dubrovniku izdavati »Slogu«
k. Najsvečanije obećavao u svom listu, da se u
€ neće ni najmanje pačati. Kad je tako zamazao
g
stranački list i kad je namirišio izbore, zabo-
.
E
iri svoje krivovjerstvo i napadne crkvu u njezinim '
iteljima i župnicima, koji su mu »Slogu« širili:
ravio je javno zadatu riječ, preko noći ga pretvorio u
zemljoradnički, izdavao ga do izbora, a kad je iza-
bran za poslanika, zapustio: i list i čitaoce.
Zemljoradnička stranka, to je mješavina,
na daleko neima.
U zadnjim izborima izabrano je u cijeloj državi
99 poslanika zemljoradničke stranke. Hvalili se, da su
jedinstveni, da svi drže za jedan štap. To su pisali za
težake. Megjutim iznutra se krivo gledali i klali. Po-
slije malo vremena oslavilo ih 11 poslanika. Onda ih
stade vika: sad smo očišćeni probrani. I to je bilo za
težake. U stvari je bilo drukčije. Ne progje dugo vri-
jeme, otpadne ovaj, pa onaj, dok najzad ne ostadoše
na 20tak poslanika. Pa da su barem omi jedinstveni.
Zi&de se, da su prilike u njihovoj stranci megju vo-
gjama iako loše bile, da sam osnivač siranke Avra-
mović za dugo vrijeme: nije ni dolazio u klub i u
parlamenat.
Neka se samo riješi agrarno pitanje u Dalmaciji,
neka se neki težaci malo rasirijezne, pa budu u stanju
razlikovati zrno od pljeve, vidjet ćete kakova će bje-
žatanija nastati u redovima vogja ove svakako ska-
lupljene stranke.
Naglo je nikla, naglije se razvila služeći se de-
magogijom ili lažnim obećanjima. Odjednom će se
sve to i srušiti. vT. N.«
kakvih
Pravi uzrok dogogjajima u Zagrebu.
Prigodom krvavih dogogjaja u Zagrebu, donio je
beogradski . »Nedjelni Glasnik«, što ga izdava prof.
Boža Marković, irijezan članak, gdje upućuje srpske
novine, da pronagju pravi uzrok tim dogogjajima,
“jer je Zagreb-grad bio uvijek ljubitelj slobode i pun
oduševljenja za svaki nacijonalni pokret. Prostor lista
nam ne dopušta, nego da prenesemo samo zaglavak
tog članka :
»A evo sada iza same dve godine u Zagrebu se
demonstrira prigodom svečanosti kraljevog vetčanja.
Ko je tomu uzrok ? Hrvati su osetili. majorizaciju, koje
ss8u se najviše plašili. U Beograd su zvani ne da spo-
razumno donesu ustav naše države nego da odobre
ono, što se je amo već spremilo. Ustav su doneli samo
Srbi po srbijanskom uzoru. Zato Srbijanci u držav-
nom životu ne osećaju nikakove promene, dočim se
u Hrvatskoj hoće, da se sve iz stuboka menja: ban-
ska se čast ukida, oblasti se prikrojavaju i što je naj-
osetljivije za svakoga Hrvata, Zagreb taj njihov omi-
ljeni i opevani Zagreb, hoće da se obori na nivo Niša
ili Mostara. Hrvatski deo našega naroda jednako .je
konzervativan kao i:srpski, pa sena ovake nagle i
velike promene buni, dočim Srbi se ne'bune, jer tih
promena ne osećaju.
U administrativnom pogledu još je gore. Nejed-
nakost poreza, nejednakost činovničkih plaća, zapo-
stavljanje u službi, nejednakost stipendija itd. — ato
sve na šjetu Hrvata. ove su ozlovoljili i ogorčilii Hr-
vatsku doveli do ovakoga stanja, u kom se ona da-
nas nalazi.
Ovo je uzrok nezadovoljstvu i bunjenju kod Hr-
vata a nipošto njihova austrijanština, koja ne postoji,
još manje njihovo antisrpstvo, koje ne samo da ne
postoji nego se protivi najsjajnijim tradicijama hrvat-
skoga naroda i najvrućoj želji hrvatskih preporoditelja.
Da se ovi uzroci uklone hrvatski bi se dio našega
naroda bez sumnje sa srpskim natjecao, da što brže
pospješi procvat ove države, koju smo i jedni i drugi
željno iščekali.“
Kulturne vijesti,
Dobrotvor slijepaca čitavoga svijeta. Dne 19.
marta o. g. navršilo se je ravno 100 godina, što je
u Parizu umro osnivač prvog slijepačkog zavoda i
prvi učitelj slijepaca Valentin Hauy. Rogjen je 1746.
od siromašnih roditelja a u 37 godini bolno ga gane
sudbina slijepaca i on dogje na misao, da bi obrazo-
vanje značilo za slijepce spas iz njihovog tužnog sta-
nja. On poče s početka pojedince poučavati slijepce
\
u čitanju izbočenog pisma, u računanju, u pisanju i
glazbi, dok ne podigne posebni zavod. Ti su se za-
vodi tek poslije njegove smrti stali osnivati po čita-
vom kulturnom svijetu, a on je umro u sasvim jad-
nim prilikama, Prigodom stote obljetnice njegove
smrti podjgnut-mu je spomenik u prostorijama nje-
govog instituta i cijeli .se svijet sjetio njegovih zaslu-
ga; on je hiljadama slijepaca skinuo s očiju «mrak
njihove nesreće i priveo ih svijetlu izobrazbe i rada.
Napredno selo. Seljaci Levantinske Varoši u Sla-
voniji na čelu sa čika Lukom Barišićem, grade svoj
»Hrv. pučki Dom«. U domu će biti čitaonica i knjiž-
nica prosvjetnoga društva, konzumni dućan, te pro-
strana dvorana za zabave i prestave, kao i za vjež:
banje i mastupe Orlova. Ovo malo selo zaslužilo je
svako priznanje. Koliko ima velikih i bogatih sela, pa
nijesu u stanju ni da pribave jednu sobu za čitaonicu,
a gle Lev. Varoš gradi Dom, koji će služiti ovako
krasnim svrhama. i 3
Industrija pive u Čehoslovačkoj. Pivovarska in-
dustrija je u Čehoslovačkoj veoma razvijena. Koliko se
zna, u Českoj se proizvodi pivo od 13. stoljeća. Da-
nas je u Čehoslovačkoj 666 pivovara, a od tih je 56
dioničarskih društava. U ovoj čehoslovačkoj industriji
zaposleno je svega 20.000 ljudi. Glasovita plzenjska
pivovara postoji od 1842. Čehoslovačka je u 1921.
izvezla 256.019 hek. pive. Prije rata u Českoj se pro-
izvodilo pive 13 mil. hekt. a izvozilo 14 mil.
Svjetiljka što gori tri godine. U Newyorku
iznašao je Talijanac Fomadelli električnu svjetiljku,
koja može da gori tri godine a da ne dogje u kon-
takt sa električnom strujom. Ta svjetiljka ne razvija
nikakvu toplinu, a cijena će joj biti 12 šilinga (po dolara),
Bratislavska (požunska) luka. | čehoslovačka
vlada kao i čehoslovački privredni krugovi nastoje da
se Bratislava uredi kao najglavnije pristanište na, Du-
navu. Naročito špedicijske irme rade o tome, da se
proširi bratislavska dunavska luka, te već grade svoja
velika stovarišta ondje.
Žiteljstvo u Rumunjskoj. Po zadnjem popisu
pučanstva ima rumunjska 14,137.000 žitelja. Bukarešt
glavni grad broji 293.000; Jassy 98.000; Galac 93.000;
Braila 84.000 stanovnika.
Bilina koja kašlje. U sveje doba prouzročila je
veliku senzaciju. bilina koja kiha. Sad se pak proaašla
u tropskim krajevima bilina koja kašlje. Plod te biline.
sličan je grahu. Ta rastlina ne podnosi na svom lišću
praha i čim pade ma njezino lišće nešto praha počne
da kašlje kao dijete koje ima pasji kašalj.
Propovijed o ,Muci“ u Notre-Dame u Parizu.
Na Veliki Petak. 10.000 duša slušalo je propovijed
glasovitog dominikanca O. Janvier. Prostrana bazilika
nije moga obuhvatiti mnoštvo. Megju slušateljstvom
bijaše universitaraca, . profesora, poliličara, časnika,
megju kojima bijaše i maršal Foch.
Pisma iz naroda.
ŽUPA Dubrovačka. Još se dobro sjećamo, kako
su novine navještale veliku korist, koju će nam do-
nijeti Hotelsko Društvo sa svojim hotelima u Župi i
drugovgie. Prvi se je imao podignuti u Srebrnom i
on već postoji, ali ne u Srebrxom nego u Kuparima.
Oni, koji još nijesu pohodili ovaj hotel mislit će, da
je to kakova moderna lijepa zgrada, a neće im doć
niti na kraj pameti, da su to nešto preuregjene austrij-
ske konjske štale, a to mislimo, nije na čast ni Du-
brovniku ni njegovoj pitomoj okolici, koja traži nešto
drugo, a ne ovakove hotele. — Nego to je stvar Društva
: i Vlasti, a nas Župljane zanima to, što ovo poduzeće
nama nanosi veliku štetu. U Kuparima je bila jedna
od najboljih ciglana u našoj državi i ona se malo po
malo uništava, a to je velika šteta i Župii Dubrovniku,
a i svoj okolici. Uništava se jedna industrija, od koje
imamo veliku potrebu. U Kuparskoj tvornici zaragjivalo
je mnogo našega svijeta i imali smo kod kuće gra-
gjevni materijal, Uništavanje ove tvornice nijesu smjele
niti iste Vlasti dopustiti, jer smo i tako u industriji