God. TV. Plativo i utuživo u Dubrovniku Uredništvo i Uprava kod Dubr, Hrvat. Tiskare. a je listu sa donašanjem u kuću ili poštom za mjesec dana K 12. Izlazi svakog utornika. | Oglasi, zahvale i priopćena po posebnom cijeniku. — -. Odgovorni RENE e urednik A. FIč. — Vlasništvo Odhora Narodne Svijesti. — Pojedini broj 4 Kr. Tisak Dubrovačke Hrvatske Tiskare. —- Rukopisi se ne vraćaju »Vaskrs Srbije !“ Cirilica državotvorna — Latinica antidržavna.) Našem poštovanom općinstvu za informaciju pre- imo što piše beogradska »7ribuna«, dnevnik opće- o smatrani trubljom gosp. Pašića. »Potpuno: rešenje pitanja državnog jezika pret- tavlja i rešenje pitanja jedinstva pisma... Posto- je-dva pisma ne bi bilo, na kraju krajeva, nikakvo inje, kada .bi ova dva pisma bila u upotrebi na oj državnoj oblasti, Ali je slučaj »izmegju ćirilice i nice sasvim drugi. Ćirilica i latinica pocepale su avu na dve oblasti, u kojima svaka za sebe uživa že se reći isključivu upotrebu. Ovakav odnos izmegju lice i latinice je od predsudne važnosti. On stvara inje onde gde ga inače une bi bilo.:Kod takoga ija stvari, jezično jedinstvo državno ostaće neostva- 0 i posle proglašenja jednoga jezika za isključivi ivni jezik. Treba jednovremeno rešiti i pitanje nstva pisma. Jedan primer samo. Neosporan je oman ulicaj, koji prestonička štampa može da vrši, imislu jedinstvenoga života državnoga. Megjutim gradska štampa, Koja izlazi ćirilicom, nije u stanju vrši taj uticaj, zato što veliki deo zemlje, i to baš j gdje je njen uticaj najpotrebniji, ne čita ćirilicu. esto velike prestoničke štampe, mi imamo nesraz- no razvijenu pokrajinsku štampu. Za one koji su kli da gledaju dublje u stvari, dovolina je da ih iljno zabrine samo ta činjenica, da u državi koja _ da izragjuje svoje državno i narodno jedinstvo, oja broji dvanaest milijona stanovnika, nijedan tonički list ne može da se štampa u više od i2est hiljada primeraka; Pokrajiuska štampa, kad vako nesrazmerno razvijena kao kod nas, pred- ja antidržavnu silu čak i onda, kad je »državo- na«, samim tim što je pokrajinska. Kod isključi- i stava latinice prema ćirilici, i obratno, jedinstvo ia je neophodno, da bi jedinstvo:državnoga jezika punu meru. S druge strane, odnosi izmegju ciri- i latinice suviše su zategnuti, da bi se u ovome edu od lične inicijative moglo ma što očekivati, jakom slučaju lična inicijativa, koja bi morala da e od uzajamnih ustupaka, mogla bi doneti samo o polutansko rešenje. Pitanja ovake vrste, koja izmerno svome značaju pokreću čitave istorijske ice, 4 kojima su duhovi najosetljiviji i najmanje 3 popuštanju, to su čvorovi koji se mogu odrešili ) ako se preseku. Država je jedina sila koja u ovom ju ima dovoljno snage i autoriteta da preseče.“ Ali — završuje »Tribuna« — ne treba se zavaravati, 8 pitanje jezičnoga jedinstva državnoga može re- asebno, bez opštega rešenja one islorijske nemo- osti, koju predstavlja Kraljevina Srba, Hrvala venaca. I ovde, vaskrs Srbije je jedini izlaz. rbijom, pitanje državnoga jezika i pisma samo 7 je rešeno. Ono se uopšte i ne postavlja. Srbija svoj državni jezik i pismo. Za razliku od Kra- te Srba, Hrvata i Slovenaca, Srbija je država. 0 se u nju ne mogu ni postavljati pitanja, koja m tim što postoje, znače negaciju države“. avedosmo ovo, a pošto se u članku i to kaže: da atski jezik nije u stvari ništa drugo no rgjav, namerno iskvaren srpski jezik“, ostavismo isto- :kavštinu, kojom je članak napisan, da po vragu rekli, da smo im »srpski jezik“ pohrvatili, to namerno pokvarili“. — A sada da. nadovežemo e strane nekoliko riječi na ovakovo umovanje ! Ako je papirnatom glasonoši sadašnjeg gosp. tra predsjednika većisama »Kraljevina Srba, Hr- i Slovenaca“ istorijska nemogućnost, može se Sliti,; što će tek da mu bude — Jugoslavija ! Besmi- utopija, monstrum !,.. pa nije čuda, ako je ne- | taj isti list povlagjivao mitrovačkoj »Srbiji«, kad žila da se ime Jugoslavije zabrani kao antidržavno! jedino, što bi, po njegovu umovanju, bilo istorij- 10gućno, pametno, realno i — državno, to je » »državna ideja Srbije“, ili, kako kaže u glavi \, vaskrs Srbije, to jest Velike Srbije, koja bi' “ime, svoju ,državnost“, svoj jezik (t. j. Slo- na jezik, a ostalim svoje narječje) i svoje pi- smo nametla i proširila ma cijeli sklop zemalja što se sada nalaze ,sastučene“ u onoj »istoriiskoj ne- mogućnosti«, kakva bi bila Kraljevina S.H.S.! Ta, ova niti je u pravom sinislu država, nili je spo- sobna da takovom postane; Jugoslavija još manje, jer ona nije drugo nego , jugoslavenska laž“, i potom je stvaranje Velike Srbije »jedini izlaz“, kojim bismo se mogli ,rešiti svih (antidržavnih) posledica, u koje smo upali: odbacivanjem državne ideje srpske.“ A buduć da je ,za razliku od Kraljevine S.H.S. Srbija država“, te .kao takova ,ima svoj jezik i pi- smo“,,sve uopće što se u području Kraljevine ne po- dudara ili kosi s4'Qnim, što već gotovo postoji u ,dr- žavi Srbiji“, ima se smatrati kao antidržavno, znači dapače ,negeciju države“. S toga je priznanje slove- načkog jezika za državni, prva antidržavna sila“, jer (tobože !) ,omogućuje slovenačku državu u državi“; a druga takova antidržavna sila predstavljena je od latinice ... čiji opstanak i djelovanje tako je pogubno za ,državnu ideju srpsku“, da od svih beogradskih novina, koje s kraja na kraj ,istorijski memoguće“ Kraljevine S.H.S. šire ,državotvornu“ ćirilicu, nijedna ne može da se štampa u više od... 12.600 primjeraka !! Jad i nevolja velika ! A onda, po Bogu brate, što ćemo s latinicom ? ,Čvor“ izmegju nje i ćirilice take je prirode, da se drugačije riješiti ne da, van jedino, ako ga ,dr- žavna sila preseče“. , Državna ideja srpska“ ne spa- sava se drukčije, nego ako se cijeloj ,istorijski nemo- - gućoj“ S. H.S. Kraljevini silom naturi ćirilica i ekav- ština. Onda će se imati sve ,u punoj meri“ onako, kako je u Srbiji! Inače je ekavština smatrana kao nešto nuzgredna, kao stvar što se već od sebe razumije, biva kao prosti pendant ćirilici. Giavno je ćirilica, i ta ti, kume, ni- kakva popuštanja ni nagagjanja nema! Postavljati u Srbiji pitanja, slična onome, što su ga nedavno izvjesni srednjoškolci postavili (napuštanje ćirilice — prihvat ekavštine), znači ,već samim tim što ih se stavlja“ negaciju države ! U stvari napokon i jest tako, da onaj zaključak srednjoškolaca, pa sve da je bio i u najboljoj namjeri stvoren, nije nego voda na mlin velikosrpske misli. Jer će ćirilica ne samo ostati, nego će se porivom »državne sile“ sve to više širiti, i naši će je srednjo- školci morat učiti. i u punoj meri“ učiti; i dok će izvjesnim profesorima i učiteljima biti dopušteno da slobodno u školama govore protiv književnog narječja Vuka i Daničića, nijedan od njih neće smjeti protiv ćirilice ni pisnuti! Ovo je činjenica, i ovo je ,tutta la morale della favola*! Napuštanjem književnog južnog narječja mogu srednjoškolci, što je do njih, samo pomoći, da se zatere u književnosti jedno na- rječje, koje mne samo sačinjava najkarakterističniju crtu srpsko-hrvatskcg jezika, nego je, po piiznanju samih srpskih naučnjaka, ,naljepši i najsavršeniji naš dijalekat,, i najudesniji za razumijevanje drugim Sla- venima“, — ali time ćirilicu istisnuti neće ! Srpski dio + naroda, koji u svojoj cjelokupnosti ćirilicom piše, mcći će, u pogledu ćirilice, spavati mirno s uha na uho, odsad kao i dosad; dok će beogradski državotvorci smiješeći se potajno u sebi uživati, promatrajući naše naivne srednjoškolce, keko, svijesno ili besvijesno, za njih rade, da se izvrši drugi dio njihova programa, koji sastoji u tome, da se onaj, srpsko-hrvatskome jeziku neprirodan ekavizam, što ga je tijekom vremena ne- posredni dodir s Bugarima ucijepio istočnome dijelu srpskog plemena, proširi i nametne cijeloj, inače »istorijski nemogućoj“ S. H. S. Kraljevini! : : V. Medini. Turska — republika. Skoro je nemoguće vjerovati, a ipak je eto po- vjesna činjenica. Svemožnog padišaha nestaje s pozor- nice svijeta, Carigrad gubi svoga obožavanog Sultana, koji je kroz vijekove bio strah i trepet zapadnim vlada- rima i narodima. Poslije Rusije, Njemačke i Austrije eto se i Tursko carstvo pretvara u republiku. U po- nedjeljak 30. listopada stavio je Niza Nurid bej u an- gorskoj narodnoj skupštini taj predlog i skupština je. nakon dulje debate, u kojoj je Mustafa Kemal paša odr- žao j dan veliki govor, u srijedu 1./11. stvorila slije- deći zaključak: ,Od 16. ožujka 1920 i za sva vremena počiva vlada naroda u rukama narodne skupštine. Nijedna se druga forma vladavine ne priznaje, Narod neće priznati nikakvir ličnu vladavinu po uzoru carigrad- skom. Kalifat ostaje u rukama osmanske dinastije, ali narodna skupština odrediti će jednog princa, koji će zna- čajom i moralnim svojstvima biti dostojan toga mijeste.“ Tim aktom carigradska vlada i sultanat prestali su da postoje kao politički faktori. Narodna skupština u Angori već je imenovala Kiazim Karabekir pašu gu- vernerom Carigrada, sa nalogom, da se smjesta uputi na svoje novo mjesto. Kako se dalje razabire iz vije- sti, narodna skupština u Angori pridržala je osim toga pravo, da imenuje državnog šefa, koji će naslijediti sultana, ali bez ikakvih dinastičkih prava. Zaključeno je osim toga, da se naslov: ,Turska carevina“ zami- jeni s naslovom ,Turska Država“. U buduće "cijeli suverenitet počivat će jedino u narodu. Osim toga 1. studenoga proglašen je mirodnim praznikom. Nakon proglašenja republike Sultan je pokušao pobjeći, ali je na bijegu uhvaćen, te je doveden u Angoru. Što će š njime vidjet ćemo. Zadrugarski pokret u Boci Kotorskoj. U hrvatskim katoličkim mjestima Boke razmaliao se u novije doba pokret za zadružnim udruživoajem. Tako je osnovana Hrvatska seoska plagajna u Skaija- rima, Prčanjska blagajna u Prčanju, dok se osnivaju blagajne, naime novčane zadruge u Mulu, Lastvi, Sto- livu, Lepetanima, kao i za općinu Perasta. Ujedno i mljekarske zadruge u Bogdašiću i Tivtu, te klesarska zadruga u Gjenoviću i vinarska zadruga u Tivtu, dok od prije već postoje Hrvatska pučka štedionica u Ko- toru i čeliri zadruge u Bogdašiću i Tivlu. U lom po- kretu neumorno sudjeluje zadrugarski radenik vič. Dn. Tripo Milošević, župnik Dobrote, dok je znatno do- prinio novom zadrugarskom životu revizor splitskog zadružnog Saveza g. Frano Ženko Donadini. G. De- nadini je održao par sastanaka i dogovora, te je pre- davao u »Hrvatskom Sastanku« u Škaljarima i u pr čanjskoj općini o današnjim gospodarskim i ekonom- skim prilikama, te o potrebi zadružnog udruživanja, < Preporučamo. našim Bokeljima gospodarsko podig- nuće našega naroda, po onoj rečenici blagopokojnog D.ra Kreka, oca slovenačkog zadrugarstva: ,rme pomaže vikati: živio narod, radimo za narod, pak će on i da živi! : Kulturne vijesti. Fiasko episkopa Dositeja. Česki »Lid« piše: Pročitali smo novi katekizam čehoslovačke crkve, koji je diametralno protivan pozilivnomu kršćanstvu. Spo- menuli smo i očitovanje episkopa Dositeja, kojim se zabacuje to djelo dra Farskoga i Kalousa. Zadnji »Česki zapas« (Česka borba) donosi sada daljnje po- tankosti, poimence dopis Farskoga Dositeju i očito- vanje ovoga potunjega. Dopis veli, da Farski sa svo- jim sljedbenicima ne ostupa od katekizma. Dositej će se s vremenom sam zgroziti, kad se na temelju doka- zanoga materijala otkrije u pravom svijetlu tečaj nje- gove misije. Na 14. oktobra sastao se je Farski oso- bno sa Dositejem u Pragu. Izmijenili su svoje nazore, na što je episkop Dositej izjavio, da smatra dovršenom svoju misiju u crkvi čehoslovačkoj. Pošto Farskoga slijedi Ceska i sada Šleska, svršava misija ili poslan- stvo Dositejevo potpunim fiaskom. Jedino Moravska naginje ponešto pravoslavju, ali i tamo je situacija dosta dvojbena. Sekta čsl. poći će sada, a da se u pravoslavju ni ne zaustavlja svojim putem, a svršiti će ondje gdje svršiti mora, naime potpunoj vjerskćj anar- .hbiji, prikritoj kako-tako poderanom ponjavom »slobo- dne savjesti«. I tako će prestati varanje i vučenje za nos ljudi, koji memisle što kojekakovim husitskim fra- zama i crvenim kaležem. Suze kao lijek. Londonski liječuik Dr. Aleksan- dar Fieming dokazao je, da su suze veoma zdrave, osobito. porazno je njihovo djelovanje na bakcile i mikrobe, Spomenuti je liječnik pomiješao jednu kaplju suzne tekučine sa vodom, u kojoj: je bilo milijun mi- kroba, i kroz samu jednu sekundu svi su ovi poginuli. Ova korisna sastavina u suzama znanstveno se zove »bysocyn“. Doskora će se valjda po apotekama moći dobiti suza. u bočicama. Poznato je pak da najviše suza produciraju — žene.