So

NARODNA SVIJEST

Br. 44.

 

Preokret u Italiji,

Italija, klasična zemlja romanticizma, proživljuje
na oko romantične, a stvari ipak preozbiljne časove.
Već od nekoliko vremena križaju se u njoj razni
smjerovi shvatanja javnog života, te već od četiri go-
dine provodi dane u stalnoj krizi svoje nutarnje poli-

tike. Zadnjih pak dana bili smo pod neugodnim doj- '

mom  dogagjaja u toj nama susjednoj zemlji, te je
sva naša javnost bila u napetoj zabrinutosti, kako će
se dogagjaji razviti. I mi se time ne bi bavili na ovom
mjestu, da nijesmo direkte tangirani razvojem ovih
najnovijih dogagjaja u Italiji.

Vijesti naime, da je talijanski fašizam došao do
odlučujuće riječi, da su fašistički vogje uzeli u ltaliji
gotovo svu vlast u svoje ruke, morale su u našoj
javnosti najozbiljnije odjeknuti, jer je preozbiljna važ-
nost dogogjaja : dobro organizovani, čvrstom discipli-
nom prožeti vanparlamentarni faktor, koji se oslonio
na silu pregaziv ustavne sloboštine i gragjanske pra-
vice, dolazi do moči i vlasti, postaje gospodar situ-
acije u zemlji, koja nije sklona našem narodu; ne-
odgovorni elementi, koji su se neposredno prije ba-
nili agresivnim namjerama ua naš teritorij, dolaze na
čelu države. Doisia taj dogogjaj morao je da izazove
u našoj javnosti pojmljivu uzbugjenost. Pa i ako sada
stižu k nama glasovi pomirljivijeg i konciljantnijeg
nastupanja fašističkog leadera Mussolini-a i njegove
družbe, ipak moramo biti na oprezu, jer nas još nilko
nije mogao, da_ razuvjeri o uvjerenju, što smo ga
stekli o protežiranom i neodgovoriom fašizmu, pa
makar se on prikazivao u ma kakvoj blagoj formi.

Šta se zadnjih dana zbilo u ltaliji to je zlokobna
pojava! Zlokobna za nas, zlokobna za Evropu!

Fakat je da se pobjedom imperialističkog fašizma
poraženi povlače u pozadinu elementi skloni mirnom
i pravednom sporazumu megju susjednim narodima.
— Fašistički vogja Mussolini naglasuje zahtjev nje-
gove vlade za reviziju rapalskog ugovora. Kad bi se
to fašistima dopustilo, onda bi bili uzdrmani i ostali
mirovni ugovori, koji su temelj današnjem i onako
labavom evropskom miru, jer bi jednakim pravom
mogli iražiti reviziju ugovora i Francuska i Engleska,
što bi urodilo novim sukobima evropskih država, koji
bi veoma lako svršili ratom. — K tomu fašistički
imperializam ne zaustavlja se na našem teritoriju, već
on baca svoj pogled i na Sredozemno more koliko
na istoku toliko na zapadu; u njegovu sferu nacional-
nih interesa spadaju i Dodekanez i obala Male Azije,
kao i Korsika, Nizza i Savoia, pa možda i francuske
kolonije. &ko Mussolini-a ne vežu ugovori prijašnjih
talijanskih vlada sa Jugoslavijom, zašto da ga vežu
ugovori s Francuskom i Velikom Britanijom ? Fašizam
stvara revoluciju i u diplomaciji ! A4 kako će to svršiti ?

 

Kako predu radikali.

Neki dan je g. Spalajković, zastupnik naše države
u Parizu, u jednoj intervisti htio da pokaže, kako
znade samo za Srbiju, Bugarsku i Grčku na Balkanu.
Ne samo Jugoslavija, nego čak i Eshaezija, za njega
kao da ne bi postojala. — Opet neki dan čuli smo
jednog aktivnog radikalskog ministra, gdje na jednom
partajskom zboru naviješta stvaranje Velike Srbije.
Jugoslavija bi njemu bila austrijska tvorevina ! — Sad
opet mitrovačka »Srbija« iraži, da se zabrani ime Ju-
goslavija ,kao neuslavno i tendencijozno u antidržav-
nom smislu“. Država, ako dogje do revizije ustava,
treba da se zove Srbija (ovo je isto rekao onomadne
i ,naš“ g. Stj. Kobasica l), samo kralj da nosi titulu:
kralj Srba, Hrvata i Slovenaca“. Pašićeva »Tribuna«
sa zadovoljstvom bilježi zahtjev o zabrani imena Ju-
goslavije, samo joj je malo ono što »Srbija« ište, pa

joj predbacuje trgovanje u stvaranju države“, i na-.

godbeni mentalitet“. Kralj bi se, po njoj, imao zvati
ravno ,kralj Srbije“. — Istu pjesmu, od prilike, pjeva
i mjesni radikalski »Dubrovnik«, kad u jednom od
posljednih brojeva (uvodni čl. br. 86) piše da se ,ra-
dikali protive nenarodnom i anacijonalnom imenu Ju-
goslavija“ ili, bolje pisano ,Jugoslavia“, jer da je to
talijansko ime, koje predstavlja jedan samo teritori-
jalni pojam ...“

Talijanima, kad su imali da se ujedine, nije sme-
talo da ujedinjenje provedu pod zajedničkim imenom
Italia, Italiani“, premda ovo ime predstavjja i ono po
sebi samo jedan geografski ili ti teritorijalni pojam.
Po čemu pak može »Dubr.« tvrditi da je Jugoslavija
talijansko ime? Zar po dočetku ija? Nu onda bi i
Srbija i Rusija bila talijanska imena. Naziv ,Srbija“
uzet je baš od latinskog i talijanskoga: Serblia, Servia,
pa zašto »Dubr.« ne ustaje protiv toga ;nenarodnog“
imena? Zašlo ne traži da se Srbija ne zove više Sr-

bija, nego Srpska, kao šio se kaže Bugarska, Hrvat-
ska, Francuska ? Bit će valjda onim oko »Dubr.« Ju
goslavija talijansko ime radi onoga a mjesto o u riječi.
Ali valja imati na umu da je u našem narodu jednako
uobičajeno i Sloven i Slaven, i da najveći slavenski
narod, ruski narod, veli Siavjanin, (sa qa, a ne sa 0).
Inače sve filološke i druge kojekakve zakučice ovdje ne
pomažu, jev je ime Jugoslavija već od svega stranog
svijeta bilo primljeno i od tamo ga niko istisnuti neće!

Pisma iz naroda.

KONAVLE. Naredba o uništavanju koza bacila
je pogranična konavoska sela u očaj. Pomenuta na-
redba bidi nam uspomenu na Hrvatsku pod Kuenom,
kad su zastupnici Like ustali proti pomenutom, doka-
zivajući u Hrvatskom saboru, kako koza grize nisku
šumu, kukricu; kako ona neće naškodit visokoj šumi
niti će ona prevalit odraslu jelu, bukvu i drugo. Ču-
jemo, da je išla i deputacija pomenutih sela na Po-
glavarstvo i molila da se pomenuta naredba povuče,
te da je istim bilo i obećano, da će se poraditi u tom
smislu. Nego to je nekako izlinjalo valjda radi neu-
važenja sa višeg mjesta. Radi toga ponovno obraćamo
Općini i Poglavarstvu, da se na novo svojski zauzmu,
da pomenuta naredba bude ukinuta. U slučaju neus-
pjeha molimo naše poslanike u Beogradu, da se za-
uzmu za stvar. Jer ne samo što nije taktično, nego
nije ni gospodarsko znanje ni državnička mudrost ne-
promišljeno jednim potezom pera izdavat naredbe, sa
kojim iz massa budu pogogjeni cijeli krajevi države
i uništava se egzistencija tolikom broju svojih gragja-
na. Stočarstvo je naime jedna grana privrede, sa ko-
jom se iskoriste krševita brda, koja bez toga ne bi
uišta nosila, a to je opet korist opća, korist državna!
Uhvamo, da ne ćemo ostati glas vapijućeg u pustinji,
pa gori nadležni faktori imaju riječ! Konavljanin.

VELALUKA. Gosp. Petar Erak, pošt. upravitelj,
premješten je u Sibenik. U našem mijestu ostavlja naj-
bolju uspomenu savjesna i revna. činovnika. Pratila
ga svaka sreća |!

Zemljoradnički pokret nije možda nigdje bio pru-
žio jačeg korjena nego li kod nas, ali i o istomu se
može reći: onda bilo sad se spominjalo. Prošlih dana
posjetio uas je zastupnik Lovrićević sa još jednim
zemljoradničkim zastupnikom iz Bosne, ali ovog puta
mirno i tiho, bez buke i halabuke. U Velojluci odr-
žaše pouzdani sastanak pred vrlo malenim brojem
svojih pristaša. U Blatu pak javni sastanak pod lo-
žom, ali promijenilo im se slušateljstvo : došli su su-
ci, advokati i posjednici; a težaka posve malo. Sada
su ovi zemljoradnički zastupnici tihi poput jaganjaca,
nema više ,agrampa“ reforme. Čovjek se mora ipak
čuditi g. Lovrićeviću, da još uvijek ima kuraže zalaziti
megju narod. Zar da prikaže svoj ,maporni“ (!!!) rad
ili da pouči naše seljake, kako ne treba ui djece svoje
da nose više na sveto krštenje? Zli jezici govore, da
on sada naginje više demokratima, nego li zemljorad-
nicima. Halal mu bilo !!

Vinska kriza osjeća se mislimo nigdje više, nego
li u našem mjestu. Žiloždera uništila vinograde, ame-
rikanica još nije došla na rod, suša joj ljetos puno
škodila, pak naše mjesto, koje je prije bilo na glasu
radi izvoza vina, ljetos ga nema ni za domaću potrebu.
Da nije rodila maslina, narod bi skapao od gladi, a i
tako mnogi mora da sele trbuhom za kruhom. I za
ovo mjesto, koje toliko trpi, nitko da je podignuo glas,
da se bilo kako pomogne siromašnom pučanstvu.

Vogja naših zemljoradnika otišao na kongres u
Banjulaku. Blago njemu kad može! Kad se vrati, bit
će sreće pune vreće I?

KOTOR. Povodanj. Danas 27. 10. Kotor je
osvanuo pod vodom. Svi su izvori nabujali toliko, da
su se prelili. More je prekrilo obalu čak do gradskih
vrata. Sa gorske vrleti na jugu obarali su se silni
mlazovi vode. Voda ,Gurdić“ prodrla je u istočni dio
grada i ispunila njegove ulice; dok se je izvor ,Pa-
rilo“ silnim šumom poput vulkana prelio preko za-
padnog dijela grada. Obje su se pak vode slegle na
trg sv. Tripuna, odatle ulicom gimnazije pa na trg
pošte. Trg je sv. Tripuna bio pretvoren u jezero, po
kojemu je mogla da plovi olakša lagja. Zgrade su po
trgu ostale cio dan izolirane. Radi toga ni ženska
osnovna škola, ni gimnazij, nijesu držali pouke. Na
,poštu“ se nije moglo poći, a tako isto ni na ,Ko-
mandu mesta“. Vojnici su ispočetka jedan drugoga
prenašali; nekoji su svlačili obuću da pregaze vodu,
koja im je sezala i poviše koljena. Kasnije ih je od-
vodio voz. Trgovina ,Braće Vučkovića“, pa ona ,La-
foresta“ bile su — u prizemlju — pune vode. Velika
bujica vode, potkopala je na mnoga mjesta kamenje
i stvorila ,nove izvore“, koji su potpomagali, da se
voda uzdrži u znatnoj visini cio dan. U crkvi sv. Tri-
puna iakogjer je ključala voda, pa je po cijeloj crkvi
tekla, kao uz pliće korito potoka. Predgragje je ,Su-
ranj“ bilo opkoljeno sa sviju strana vodom; mnoge
obitelji nijesu mogle iz kuće. Kada je pak odlanula
kiša, skupovi su osoba dolazili na markamtnija mjesta,
da im promatraju .,novo obličje“, — Starija se čeljad
sjećaju sličnoga otrag 25 godina. Sačuvao nas Bog i
sv. Tripun u buduće od ovakovih pojava |

TOPOLO. Blagoslov novih zvona. Kako drugdje,
tako su i kod nas tečajem svjetskog rata bila rekvi-
rirana naša crkvena zvona u ratne svrhe, što je ne-
milo dimmulo u religiozna čuvstva svih nas vjernika i
napunilo nam srce razumljivom žalosti, tako te smo
jedva čekali, kad će nam opet biti moguće da nado-

 

mjestimo rekvirirana zvona novimn. Stećom nijesmo
dugo čekali. Naš požrtvovni sumješćanin, g. Stjepan
Matić, sada u New-Yorku u Americi, plemenitom spre-
innošću odazvao se je molbi uprave naše crkve, te
nam je — kako je već bio zauzetan i agilar — u
kratko vrijeme sakupio imegju onamošnjim našim lju-
dima lijepu svotu, priloživši pri tome i svoj obol za
nabavu novih zvona za našu crkvu. Mi se i ovim
putem kako požrtvovnom sakupljaču, tako i svima
plemenit m darovateljima toplo zahvaljujemo i molimo
dobroga Boga, da im stostruko naplati, a mi ćemo
im sačuvati trajnu i harnu uspomenu. — Tim nam
je bilo omogućeno, te smo kod vrlo solidne tvornice
Cukrov u Spljetu nabavili dva lijepa i vrlo harmo-
nična nova zvona za našu crkvu. Svečani blagoslov
ovih novih zvona bio je obavljen u Nedjelju, dne 22.
o. mj., uz osobitu svečanost i slavlje. Već prije po-
četka sv. čina najavljivaše pucanje:iz mužara (maškula),
da je za nas osvanuo dan slave i veselja i pozivaše
naše vjernike u hram Gospodnji; a oni — vjerni pra-
djedovskoj vjeri — hrlili su k crkvi u vrlo lijepom
broju i s očitim ganućem i radosti na licu. Odinah
iza obavljenog blagoslova bila su nova zvona već
pripravljenim aparatom dignuta ispostavljena na svoja
mjesta, da već isti dan svojim milozvukom uzveličaju
službu Božju. Po običaju kumovahu i našim novim
zvonima dvojica naših odličnih sumješćana, gg.: Niko
Butigan i Pero Vićan, koji se ovom prigodom i lije.
pim milodarima sjetiše potreba naše crkve. 1 poslije
službe Božje ostao je naš vjerni puk čitav dan u sve.
čanom i ngodnom raspoloženju, sretan, što će ga opel
milozvuk novih zvona pozivati da dogje i dade čas
Onome, čiju ,slavu pripovijedaju nebesa, a djela ruku
Njegovih naviješta svod nebeski“. Bilo i ovo na veći
slavu Božju!

Iz Jugoslavije.

Odnošaj izmegju nove vlade. u Italiji i naše
države. Doznajemo pri zaključku lista: Na 5. o, mj
posjetio ie u Beogradu ministra Niučića talijansk
otpravnik poslova Tremonte i predao mu depešu kojt
je dobio od predsjednika Mussolini. Depeša glasi
,Primajući vladu Italije molim da saopštite g. Ninčić:
moj pozdrav sa uvjerenjem da će se odnošaji izmegju
naših dviju zemalja učvrstiti u pravcu srdačnoga pri
jateljstva. — Mussolini.“

Primivši ovu depešu min. Ninčić bizojavio je An
tonijeviću u Rim: ,Zahvalite g. Mussoliniu na poz
dravu i uvjerite ga, da će u meni naći iskrenog, sa
radnika u radu nazjačanju odnošaja srdačnoga prija
teljstva naših ze , koje vezuju toliki interesi i svet;
uspomena na zajedničku krv u ratu, koji nam j
donio pobjedu. — Ninčić.“

Tri velike skupštine održane su u Nedjelju dn
29. listopada u Beogradu, koje su bile jednodušni
osuda današnjeg režima, koji je do sada pokazao taki
malo ili nikakvog smisla za riješavanje najvažnijil
problema ove države. Invalidi tražili su na svojo
skupštini minimum, što se tražiti može, pravo na ži
vot; ne dobiju li to skoro, utaboriti će se pred par
lamentom. Veliki skup pravnika jednodušno je kriti
kovao novi zakon o advokatima i sudijama, koji s
nikako uzakoniti ne smije. Državni činovnici i namje
štenici tražili su, da im se urede plaće tako, da baret
i u drugoj polovici mjeseca nekako životariti mogu

Vladina kriza. Beogradska '»Pravda« javlja
Pašić namjerava izvršiti rekonstrukciju vlade i predlo
žiti parlamentu cijela vrstu zakonskih nacrta. Taj ć
rad trajati do mjeseca marta, našto bi raspustio skup
štinu. U tom smislu da je Pašić izvijestio vladare
koji se je složio s tim nacrtom.

Zar država nema kredita ni pri vlastitoj pošti
Ministarstvo za pošte je naime. izdalo naredbu svim bi
zojavnim uredima, da ne smiju više kreditirati držav
nim uredima pristojbine za brzojave u inozemstvo, je
samo beogradski uredi duguju za pomenute pristoj
bine poštanskom eraru preko 12 miliona kruna.

Naš prvi aeroplan bez motora. - Stjepan Hos
pilot novosadskog letalačkog arsenala izumio je apat:
za lećenje bez motora s tom  osobitošću, da se diž
lako u zrak i s ravnine. U zraku se lako drži

do 12 sati.
Izbori se približuju. Doznaje se iz najvjerc

dostojnijeg izvora, da su predpriprave za nove izbor
u ponom toku. Ako još nijesu primili, primit će
najkraćem času podregjene upravne oblasti pozive, d
izvrše priprave za izbore. U ministarstvu za umutarnj
poslove rade s pospješnom mnaglošću, po čemu i
slijedilo da smo pred izborima — ako se dakako što
god opet megjutim ne dogodi!

O našim odnosima s Italijom izvijestio j
Dr. Ninčić, ministar vanjskih posala, novinare nagle
sivši im, da je dolazak fašista na vladu nutarnja stve
Italije i da on nije mnijenja, da će fašisti izazvati it
cidente, U interesu cijele države i naroda moraju s
održati dobri odnošaji s Italijom.