So NARODNA SVIJEST Br. 44. Preokret u Italiji, Italija, klasična zemlja romanticizma, proživljuje na oko romantične, a stvari ipak preozbiljne časove. Već od nekoliko vremena križaju se u njoj razni smjerovi shvatanja javnog života, te već od četiri go- dine provodi dane u stalnoj krizi svoje nutarnje poli- tike. Zadnjih pak dana bili smo pod neugodnim doj- ' mom dogagjaja u toj nama susjednoj zemlji, te je sva naša javnost bila u napetoj zabrinutosti, kako će se dogagjaji razviti. I mi se time ne bi bavili na ovom mjestu, da nijesmo direkte tangirani razvojem ovih najnovijih dogagjaja u Italiji. Vijesti naime, da je talijanski fašizam došao do odlučujuće riječi, da su fašistički vogje uzeli u ltaliji gotovo svu vlast u svoje ruke, morale su u našoj javnosti najozbiljnije odjeknuti, jer je preozbiljna važ- nost dogogjaja : dobro organizovani, čvrstom discipli- nom prožeti vanparlamentarni faktor, koji se oslonio na silu pregaziv ustavne sloboštine i gragjanske pra- vice, dolazi do moči i vlasti, postaje gospodar situ- acije u zemlji, koja nije sklona našem narodu; ne- odgovorni elementi, koji su se neposredno prije ba- nili agresivnim namjerama ua naš teritorij, dolaze na čelu države. Doisia taj dogogjaj morao je da izazove u našoj javnosti pojmljivu uzbugjenost. Pa i ako sada stižu k nama glasovi pomirljivijeg i konciljantnijeg nastupanja fašističkog leadera Mussolini-a i njegove družbe, ipak moramo biti na oprezu, jer nas još nilko nije mogao, da_ razuvjeri o uvjerenju, što smo ga stekli o protežiranom i neodgovoriom fašizmu, pa makar se on prikazivao u ma kakvoj blagoj formi. Šta se zadnjih dana zbilo u ltaliji to je zlokobna pojava! Zlokobna za nas, zlokobna za Evropu! Fakat je da se pobjedom imperialističkog fašizma poraženi povlače u pozadinu elementi skloni mirnom i pravednom sporazumu megju susjednim narodima. — Fašistički vogja Mussolini naglasuje zahtjev nje- gove vlade za reviziju rapalskog ugovora. Kad bi se to fašistima dopustilo, onda bi bili uzdrmani i ostali mirovni ugovori, koji su temelj današnjem i onako labavom evropskom miru, jer bi jednakim pravom mogli iražiti reviziju ugovora i Francuska i Engleska, što bi urodilo novim sukobima evropskih država, koji bi veoma lako svršili ratom. — K tomu fašistički imperializam ne zaustavlja se na našem teritoriju, već on baca svoj pogled i na Sredozemno more koliko na istoku toliko na zapadu; u njegovu sferu nacional- nih interesa spadaju i Dodekanez i obala Male Azije, kao i Korsika, Nizza i Savoia, pa možda i francuske kolonije. &ko Mussolini-a ne vežu ugovori prijašnjih talijanskih vlada sa Jugoslavijom, zašto da ga vežu ugovori s Francuskom i Velikom Britanijom ? Fašizam stvara revoluciju i u diplomaciji ! A4 kako će to svršiti ? Kako predu radikali. Neki dan je g. Spalajković, zastupnik naše države u Parizu, u jednoj intervisti htio da pokaže, kako znade samo za Srbiju, Bugarsku i Grčku na Balkanu. Ne samo Jugoslavija, nego čak i Eshaezija, za njega kao da ne bi postojala. — Opet neki dan čuli smo jednog aktivnog radikalskog ministra, gdje na jednom partajskom zboru naviješta stvaranje Velike Srbije. Jugoslavija bi njemu bila austrijska tvorevina ! — Sad opet mitrovačka »Srbija« iraži, da se zabrani ime Ju- goslavija ,kao neuslavno i tendencijozno u antidržav- nom smislu“. Država, ako dogje do revizije ustava, treba da se zove Srbija (ovo je isto rekao onomadne i ,naš“ g. Stj. Kobasica l), samo kralj da nosi titulu: kralj Srba, Hrvata i Slovenaca“. Pašićeva »Tribuna« sa zadovoljstvom bilježi zahtjev o zabrani imena Ju- goslavije, samo joj je malo ono što »Srbija« ište, pa joj predbacuje trgovanje u stvaranju države“, i na-. godbeni mentalitet“. Kralj bi se, po njoj, imao zvati ravno ,kralj Srbije“. — Istu pjesmu, od prilike, pjeva i mjesni radikalski »Dubrovnik«, kad u jednom od posljednih brojeva (uvodni čl. br. 86) piše da se ,ra- dikali protive nenarodnom i anacijonalnom imenu Ju- goslavija“ ili, bolje pisano ,Jugoslavia“, jer da je to talijansko ime, koje predstavlja jedan samo teritori- jalni pojam ...“ Talijanima, kad su imali da se ujedine, nije sme- talo da ujedinjenje provedu pod zajedničkim imenom Italia, Italiani“, premda ovo ime predstavjja i ono po sebi samo jedan geografski ili ti teritorijalni pojam. Po čemu pak može »Dubr.« tvrditi da je Jugoslavija talijansko ime? Zar po dočetku ija? Nu onda bi i Srbija i Rusija bila talijanska imena. Naziv ,Srbija“ uzet je baš od latinskog i talijanskoga: Serblia, Servia, pa zašto »Dubr.« ne ustaje protiv toga ;nenarodnog“ imena? Zašlo ne traži da se Srbija ne zove više Sr- bija, nego Srpska, kao šio se kaže Bugarska, Hrvat- ska, Francuska ? Bit će valjda onim oko »Dubr.« Ju goslavija talijansko ime radi onoga a mjesto o u riječi. Ali valja imati na umu da je u našem narodu jednako uobičajeno i Sloven i Slaven, i da najveći slavenski narod, ruski narod, veli Siavjanin, (sa qa, a ne sa 0). Inače sve filološke i druge kojekakve zakučice ovdje ne pomažu, jev je ime Jugoslavija već od svega stranog svijeta bilo primljeno i od tamo ga niko istisnuti neće! Pisma iz naroda. KONAVLE. Naredba o uništavanju koza bacila je pogranična konavoska sela u očaj. Pomenuta na- redba bidi nam uspomenu na Hrvatsku pod Kuenom, kad su zastupnici Like ustali proti pomenutom, doka- zivajući u Hrvatskom saboru, kako koza grize nisku šumu, kukricu; kako ona neće naškodit visokoj šumi niti će ona prevalit odraslu jelu, bukvu i drugo. Ču- jemo, da je išla i deputacija pomenutih sela na Po- glavarstvo i molila da se pomenuta naredba povuče, te da je istim bilo i obećano, da će se poraditi u tom smislu. Nego to je nekako izlinjalo valjda radi neu- važenja sa višeg mjesta. Radi toga ponovno obraćamo Općini i Poglavarstvu, da se na novo svojski zauzmu, da pomenuta naredba bude ukinuta. U slučaju neus- pjeha molimo naše poslanike u Beogradu, da se za- uzmu za stvar. Jer ne samo što nije taktično, nego nije ni gospodarsko znanje ni državnička mudrost ne- promišljeno jednim potezom pera izdavat naredbe, sa kojim iz massa budu pogogjeni cijeli krajevi države i uništava se egzistencija tolikom broju svojih gragja- na. Stočarstvo je naime jedna grana privrede, sa ko- jom se iskoriste krševita brda, koja bez toga ne bi uišta nosila, a to je opet korist opća, korist državna! Uhvamo, da ne ćemo ostati glas vapijućeg u pustinji, pa gori nadležni faktori imaju riječ! Konavljanin. VELALUKA. Gosp. Petar Erak, pošt. upravitelj, premješten je u Sibenik. U našem mijestu ostavlja naj- bolju uspomenu savjesna i revna. činovnika. Pratila ga svaka sreća |! Zemljoradnički pokret nije možda nigdje bio pru- žio jačeg korjena nego li kod nas, ali i o istomu se može reći: onda bilo sad se spominjalo. Prošlih dana posjetio uas je zastupnik Lovrićević sa još jednim zemljoradničkim zastupnikom iz Bosne, ali ovog puta mirno i tiho, bez buke i halabuke. U Velojluci odr- žaše pouzdani sastanak pred vrlo malenim brojem svojih pristaša. U Blatu pak javni sastanak pod lo- žom, ali promijenilo im se slušateljstvo : došli su su- ci, advokati i posjednici; a težaka posve malo. Sada su ovi zemljoradnički zastupnici tihi poput jaganjaca, nema više ,agrampa“ reforme. Čovjek se mora ipak čuditi g. Lovrićeviću, da još uvijek ima kuraže zalaziti megju narod. Zar da prikaže svoj ,maporni“ (!!!) rad ili da pouči naše seljake, kako ne treba ui djece svoje da nose više na sveto krštenje? Zli jezici govore, da on sada naginje više demokratima, nego li zemljorad- nicima. Halal mu bilo !! Vinska kriza osjeća se mislimo nigdje više, nego li u našem mjestu. Žiloždera uništila vinograde, ame- rikanica još nije došla na rod, suša joj ljetos puno škodila, pak naše mjesto, koje je prije bilo na glasu radi izvoza vina, ljetos ga nema ni za domaću potrebu. Da nije rodila maslina, narod bi skapao od gladi, a i tako mnogi mora da sele trbuhom za kruhom. I za ovo mjesto, koje toliko trpi, nitko da je podignuo glas, da se bilo kako pomogne siromašnom pučanstvu. Vogja naših zemljoradnika otišao na kongres u Banjulaku. Blago njemu kad može! Kad se vrati, bit će sreće pune vreće I? KOTOR. Povodanj. Danas 27. 10. Kotor je osvanuo pod vodom. Svi su izvori nabujali toliko, da su se prelili. More je prekrilo obalu čak do gradskih vrata. Sa gorske vrleti na jugu obarali su se silni mlazovi vode. Voda ,Gurdić“ prodrla je u istočni dio grada i ispunila njegove ulice; dok se je izvor ,Pa- rilo“ silnim šumom poput vulkana prelio preko za- padnog dijela grada. Obje su se pak vode slegle na trg sv. Tripuna, odatle ulicom gimnazije pa na trg pošte. Trg je sv. Tripuna bio pretvoren u jezero, po kojemu je mogla da plovi olakša lagja. Zgrade su po trgu ostale cio dan izolirane. Radi toga ni ženska osnovna škola, ni gimnazij, nijesu držali pouke. Na ,poštu“ se nije moglo poći, a tako isto ni na ,Ko- mandu mesta“. Vojnici su ispočetka jedan drugoga prenašali; nekoji su svlačili obuću da pregaze vodu, koja im je sezala i poviše koljena. Kasnije ih je od- vodio voz. Trgovina ,Braće Vučkovića“, pa ona ,La- foresta“ bile su — u prizemlju — pune vode. Velika bujica vode, potkopala je na mnoga mjesta kamenje i stvorila ,nove izvore“, koji su potpomagali, da se voda uzdrži u znatnoj visini cio dan. U crkvi sv. Tri- puna iakogjer je ključala voda, pa je po cijeloj crkvi tekla, kao uz pliće korito potoka. Predgragje je ,Su- ranj“ bilo opkoljeno sa sviju strana vodom; mnoge obitelji nijesu mogle iz kuće. Kada je pak odlanula kiša, skupovi su osoba dolazili na markamtnija mjesta, da im promatraju .,novo obličje“, — Starija se čeljad sjećaju sličnoga otrag 25 godina. Sačuvao nas Bog i sv. Tripun u buduće od ovakovih pojava | TOPOLO. Blagoslov novih zvona. Kako drugdje, tako su i kod nas tečajem svjetskog rata bila rekvi- rirana naša crkvena zvona u ratne svrhe, što je ne- milo dimmulo u religiozna čuvstva svih nas vjernika i napunilo nam srce razumljivom žalosti, tako te smo jedva čekali, kad će nam opet biti moguće da nado- mjestimo rekvirirana zvona novimn. Stećom nijesmo dugo čekali. Naš požrtvovni sumješćanin, g. Stjepan Matić, sada u New-Yorku u Americi, plemenitom spre- innošću odazvao se je molbi uprave naše crkve, te nam je — kako je već bio zauzetan i agilar — u kratko vrijeme sakupio imegju onamošnjim našim lju- dima lijepu svotu, priloživši pri tome i svoj obol za nabavu novih zvona za našu crkvu. Mi se i ovim putem kako požrtvovnom sakupljaču, tako i svima plemenit m darovateljima toplo zahvaljujemo i molimo dobroga Boga, da im stostruko naplati, a mi ćemo im sačuvati trajnu i harnu uspomenu. — Tim nam je bilo omogućeno, te smo kod vrlo solidne tvornice Cukrov u Spljetu nabavili dva lijepa i vrlo harmo- nična nova zvona za našu crkvu. Svečani blagoslov ovih novih zvona bio je obavljen u Nedjelju, dne 22. o. mj., uz osobitu svečanost i slavlje. Već prije po- četka sv. čina najavljivaše pucanje:iz mužara (maškula), da je za nas osvanuo dan slave i veselja i pozivaše naše vjernike u hram Gospodnji; a oni — vjerni pra- djedovskoj vjeri — hrlili su k crkvi u vrlo lijepom broju i s očitim ganućem i radosti na licu. Odinah iza obavljenog blagoslova bila su nova zvona već pripravljenim aparatom dignuta ispostavljena na svoja mjesta, da već isti dan svojim milozvukom uzveličaju službu Božju. Po običaju kumovahu i našim novim zvonima dvojica naših odličnih sumješćana, gg.: Niko Butigan i Pero Vićan, koji se ovom prigodom i lije. pim milodarima sjetiše potreba naše crkve. 1 poslije službe Božje ostao je naš vjerni puk čitav dan u sve. čanom i ngodnom raspoloženju, sretan, što će ga opel milozvuk novih zvona pozivati da dogje i dade čas Onome, čiju ,slavu pripovijedaju nebesa, a djela ruku Njegovih naviješta svod nebeski“. Bilo i ovo na veći slavu Božju! Iz Jugoslavije. Odnošaj izmegju nove vlade. u Italiji i naše države. Doznajemo pri zaključku lista: Na 5. o, mj posjetio ie u Beogradu ministra Niučića talijansk otpravnik poslova Tremonte i predao mu depešu kojt je dobio od predsjednika Mussolini. Depeša glasi ,Primajući vladu Italije molim da saopštite g. Ninčić: moj pozdrav sa uvjerenjem da će se odnošaji izmegju naših dviju zemalja učvrstiti u pravcu srdačnoga pri jateljstva. — Mussolini.“ Primivši ovu depešu min. Ninčić bizojavio je An tonijeviću u Rim: ,Zahvalite g. Mussoliniu na poz dravu i uvjerite ga, da će u meni naći iskrenog, sa radnika u radu nazjačanju odnošaja srdačnoga prija teljstva naših ze , koje vezuju toliki interesi i svet; uspomena na zajedničku krv u ratu, koji nam j donio pobjedu. — Ninčić.“ Tri velike skupštine održane su u Nedjelju dn 29. listopada u Beogradu, koje su bile jednodušni osuda današnjeg režima, koji je do sada pokazao taki malo ili nikakvog smisla za riješavanje najvažnijil problema ove države. Invalidi tražili su na svojo skupštini minimum, što se tražiti može, pravo na ži vot; ne dobiju li to skoro, utaboriti će se pred par lamentom. Veliki skup pravnika jednodušno je kriti kovao novi zakon o advokatima i sudijama, koji s nikako uzakoniti ne smije. Državni činovnici i namje štenici tražili su, da im se urede plaće tako, da baret i u drugoj polovici mjeseca nekako životariti mogu Vladina kriza. Beogradska '»Pravda« javlja Pašić namjerava izvršiti rekonstrukciju vlade i predlo žiti parlamentu cijela vrstu zakonskih nacrta. Taj ć rad trajati do mjeseca marta, našto bi raspustio skup štinu. U tom smislu da je Pašić izvijestio vladare koji se je složio s tim nacrtom. Zar država nema kredita ni pri vlastitoj pošti Ministarstvo za pošte je naime. izdalo naredbu svim bi zojavnim uredima, da ne smiju više kreditirati držav nim uredima pristojbine za brzojave u inozemstvo, je samo beogradski uredi duguju za pomenute pristoj bine poštanskom eraru preko 12 miliona kruna. Naš prvi aeroplan bez motora. - Stjepan Hos pilot novosadskog letalačkog arsenala izumio je apat: za lećenje bez motora s tom osobitošću, da se diž lako u zrak i s ravnine. U zraku se lako drži do 12 sati. Izbori se približuju. Doznaje se iz najvjerc dostojnijeg izvora, da su predpriprave za nove izbor u ponom toku. Ako još nijesu primili, primit će najkraćem času podregjene upravne oblasti pozive, d izvrše priprave za izbore. U ministarstvu za umutarnj poslove rade s pospješnom mnaglošću, po čemu i slijedilo da smo pred izborima — ako se dakako što god opet megjutim ne dogodi! O našim odnosima s Italijom izvijestio j Dr. Ninčić, ministar vanjskih posala, novinare nagle sivši im, da je dolazak fašista na vladu nutarnja stve Italije i da on nije mnijenja, da će fašisti izazvati it cidente, U interesu cijele države i naroda moraju s održati dobri odnošaji s Italijom.