| Br. 47.
| Naro
DUBROVNIK 28. novembra 1922.
jest
=
bia Je listu sa donašanjem u kuću ili poštom za mjesec dana
| EE Plativo i utuživo u Dubrovniku
Uredništvo i Uprava kod Dubr, Hrvat. Tiskare.
Kk 12; Izlazi svakog utornika. Oglasi, zahvale i priopćena po posebnom cijeniku. Soto
Meki o urednik A. FI&. — Vlasništvo Odhora Narodne Svijesti, —
Pojedini broj 4 Kr. Tisak Dubrovačke Hrvatske Tiskare. —- Rukopisi se ne vraćaju
proživljavali. Tmurni i tmasti oblaci se viju nad Evro-
pom i naša država kao da stoji upravo u sredini burne
|oluje, koja se sprema i koja svaki čas može da pro-
'\|vali sa svim svojim bijesom. U ovim danima velike
|i teške odgovornosti, mi bi trebali imati na ministar-
||skoj stolici za spoljne poslove čovjeka vješta, okretnog
i|diplomatu, dalekovidnog i samostalnog političara.
|Na žalost današnji naš ministar spoljnih poslova po-
|kazao je sve drugo, nego da posjeduje sposobnosti
|jednoga čovjeka, koji bi bio kadar da mudro i dobro
|vodi našu državu u ovim teškim časovima. Tri su
llvažna dogogjaja, koja zabrinjuju mašu javnost ovih
.[dana i na koje dogogjaje mislimo da skrenemo paž-
ylnju našim čitateljima u ovim crtama. Pitanje povratka
[Turaka u Evropu, fašističko pitanje u Italiji i pitanje
\|sporazuma sa Bugarskom iri su majvažnija pitanja,
|koja danas ima da riješi i prema kojima treba da
|zauzme svoj odregjeni stav i naša diplomatija.
| Pitanje povratka Turaka u Evropu je nastalo usli-
1ljed pobjede Kemalovih turskih nacijonalista nad Gr-
cima. Grci su strahovito poraženi i sada Kemal-paša
nastoji da poništi sevreski ugovor, kojim je konačno
poslije stogodišnjih borbi osmanlijska sila napokon
morala da napusti Evropu. Interesantno je ovdje na-
pomenuti, da dok su ostali marodi i države u ovoj
dugoj borbi protiv osmanlijske najezde čas pomagali
one, koji su se protiv Turske borili, a čas samu Tur-
sku, naš narod je uvijek nepokolebivo stajao na sta-
novištu, da Turcima nema mjesta u Evropi. I. najljepše
tranice naše narodne povijesti su upravo ispisane
dugom, stoljetnom borbom protiv nekrsta, Tešku je
toga pogriješku i protiv naše tradicije i protiv naših
mteresa napravio naš spoljni ministar dr. Ninčić, kada
se je bio priključio francuskom gledištu na ovo pita-
nje i kada nije vidio opasnosti ni po našu državu, a
i po Evropu u tome što će se Turci vratiti u Evropu.
ada Kemal-paša danas traži da granice Turske do-
piru do naših granica, bilo bi smijesno misliti da bi
\|se time ou zadovoljio i da takva Turska nebi značila
ljednu staluu opasnost za mas. lredentizam u Južnoj
Srbiji i Makedoniji bila bi jedna stalna briga za našu
državu. Stoga, izgleda, da je i dr. Ninčić promijenio
mišljenje o Turciwa, te se priključio engleskom gle-
\dištu, koje uostalom i jest ispravno. Turci u Evropi
|će stalno predstavljati opasnost novih zapletaja. Oso-
bito pak ta opasnost prijeli izmučenom Balkanu, koji
e jedino biti miran i prestati da predstavlja varnicu
a požar onda, kada se potpuno sprovede ona ideja:
Balkan balkanskim narodima. To treba da je deviza
|i naše diplomatije.
| Drugo pitanje, koje predstavlja još veću opasnost
koje zahijeva još veću opreznost sa strane naše di-
\|plomatije, jest fašizam u Italiji. Jedna šovinistička masa,
opojena neobuzdanim nacijonalizmom, masa, koja je
\|zadojena slijepom mržnjom na naš narod i našu dr-
Zavu, ta šovinistička masa svojom harakterističnom
evolucijom je preuzela vlast u Italiji u svoje ruke.
i dok sa službene strane te šovinističke Italije u po-
etku nastupa čujemo lijepe riječi, dotle se iza kulisa
plete i nešto sprema. Mi nemamo zašto da se mije-
mo u unutarnje stvari Italije. Mi uzimljemo pozu
irnih posmatrača sve dotle, dok dogagjaji imaju ka-
akter unutrašnjih stvari Italije. Ali čim bi talijanska
lada htjela da prigrabi i najmanji dio onoga što nam
o pravdi i megjunarodnim ugovorima pripada, neka
ma da će joj se pretući prsti. Mi smo miroljubivi na-
od, nećemo i ne tražimo rata. Ali je i sam g. Radić
azao, ako smo pacifiste, nijesmo defetiste. Kada se
adi o obrani naših interesa i našeg naroda onda neka
maju fašisti, da u nas nema ni radikala, ni demokrata,
i radićevaca, ni pučkaša itd., već da svi kao jedan
tojimo u obrani naše grude i maše države. Sam g.
adić je poručio Talijanima da se sjete Soče i Kaporeta !
Treće je pitanje, koje je sretno riješeno, pitanje
porazuma sa Bugarima. Bugari su mnogo i teško
zgriješili prama čitavom našem narodu, a osobito prama
Srbima. Zvijerstva Ferdinandove Bugarske u Srbiji
napunjaju grozotom svakoga onoga, koji o njima samo
i sluša. I zato je nemoguće da mi, dok su još svježe
rane stupimo u kakav tješnji odnos sa Bugarima. Ali
jedno ne treba da zaboravimo. Danas se ragja nova
Bugarska i mi ako možemo moramo pomoći, da se
ta nova Bugarska izgradi. Sa novom Bugarskom, koja
će biti vijerna zadanoj riječi, koja neće iz busija da
napada, koja će slavenski da osjeća, sa takvom Bt-
garskom mi možemo i trebamo ići. Ali prije svega
treba da nam nova Bugarska dade dokaza, da je oma
zbilja takva, jer je dugo iskustvo ulilo nepovjerenje u
same riječi. I zato nalazimo, da je sasma ispravno ono
srdačno raspoloženje, koje je vladalo prošlih dana u
Beogradu, kada se je Stambulijski tamo nalazio. Mi
smo obećali pomoć Bugarskoj u njezinom vitalnom
pitanju, izlazu na Egejsko more. Islovremeno smo dali
znati Stambulijskom, da ako nova Bugarska doista
djelima dokaže ono, što riječima kaže, ona će naći u
nama iskrenog prijatelja i pravog brata. Jer ne treba
ni mi ni Bugari da zaboravimo, da mi i oni pripadamo
jednoj velikoj slavenskoj obitelji i da smo braća.
Ma koliko jedna diplomatija bila vješta i dobra,
ona ipak u današnje vrijeme sama sebi nedostaje.
Treba joj potpore, a tu potporu oma jedino može da
dobije u vojsci. Kada znamo danas u kakvoj se opas-
nosti nalazimo i kada dobro znamo, kako je naša di-
plomatija nesposobna, onda tek razumijemo kolike
nade i koliku brižljivost treba da posvetimo našoj voj-
sci. Razumljivo je stoga što je vlada u ovim teškim
danima potražila od parlamenta kredit od 800,000.000
dinara za naoružanje naše vojske. Mi hoćemo mir, mi
smo miroljubivi, ali ne smijemo u nijednom trenutku
zaboraviti, da trebamo biti uvijek spremni da se obra-
nimo od napadaja kojeg neprijateljskog susjeda, kojih
imademo dosta. Opozicija koja je glasala protiv ovog
kredita sama je izjavila, da ona nije protiv kredita,
već da ovim načinom hoće da glasa vladi nepovjerenje
zbog njene slabe vanjske i unutarnje politike. Svakoj
drugoj vladi opozicija bi odobrila ovaj kredit. Svi se
dakle slažemo u tome, da budemo na oprezu i spremni
odbiti svaku navalu dolazila ona ma s koje strane.
Zadaća radikalne stranke.
Zagrebačka »Sl. Tribuna« prenosi iz Pašićeve
»Tribune« i ovo:
»Jedino radikalna stranka predstavlja državni raz-
vitak Srbije i samo ona može ga. nastaviti. Za to je
dužna da preuzme odgovornosti vlast, Vlada radikalne
stranke bila bi samo izborna vlada, ali ona bi išla u
izbore s nadom da će dobiti — većinu!
Sve teškoće situacije, težište teškoća, oslaje dakle
u tome, da radikalna stranka, na idućim izborima,
dobije većinu, ili da se bar toliko približi većini, da
bi, uz saradnju izvjesnih malih grupa, čija saradnja
ne bi promijenila homogeni karakter njene vlade, mo-
gla da vrši vlast. Postoje li uslovi da radikalna stranka
dobije tu većinu ? Mi čvrsto vjerujemo da postoje.
Ova naša vjera, znači prosto da mi vjerujemo u bu-
dučnost ove zemlje. Jer treba dobro shvatiti, velika
radikalna stranka, sposobna da primi na sebe državu,
to je jedino riješenje pitanje ove države. Sve drugo je
put u nepoznato.
»Radikalna stranka ima da ugje u izbornu borbu
sama, kako bi bila u mogućnosti da u potpunosti, bez
ikakvih obzira, ograničenja i ustupaka, razvije cijeli
svoj radikalski program. Taj program ima da drži
jedna osnovna ideja. Ova država može da postoji i živi,
samo kao produženje državnoga razvitka Srbije, Radi-
kalna stranka ima da ugje u izbornu borbu sa Srbijom
napred. Bilo bi nemoguće da ne pobijedi. Njen poraz,
u lome slučaju, bio bi poraz Srbije u ovoj državi.“ —
Tako Nikcla Pašić — dodaje »Sl. Tr.« —, potpo-
mognut Pribićevićevom koterijom, sve jasnije i otvo-
. renije izlazi s idejom čiste hegemonije. Politika, koja
je i dosad više ili manje otvoreno, ali sistematski pro-
vogjena na bazi vidovdanskog ustava, hoće sad da
nametne cijeloj državi svoju volju. To je dublji smi-
sao cijele ove borbe Pašić.Prihićevićeva režima.“ —
Ali kako je to — pitat će se — da Pašić sad ovako
otvoreno izlazi s idejom državne misli Srbije, kad je
on s našim Trumbićem potpisao krfski ugovor, gdje je
govor o jedinstvenoj državi Srba, Hrvata i Slovenaca ?
Na to pitanje daje odgovor učeni prof. K. Kulišić
u sarajevskoj »Srpskoj Riječi«, drugom organu Paši-
ćevih satelita, gdje kaže da je Pašić onaj ugovor pot-
pisao od ljute nevolje ,u času kad su Srbi pretrpili
arbanašku Golgotu i upali poraženi u nemoć i bijedu“,
Onda da je Dr. Trumbić ,ucijenio prvog srpskog dr-
žavnika Pašića krfskim paktom, kojim su hrvatskom
i slovenskom plemenu jednaka prava kao srpskom...
Ono da je ,b&io Srbiji nož pod grlo, što ga je podnio
Dr. Trumbić, tobož u ime hrvatskog i slovenskog ple-
mena. To je bila strašna ucjena“.
Evo kakvim metodama traži Pašić opravdanje za
svoje vjerolomstvo. Nama megjutim, koji ovo iznosimo,
mjesni ,nosilac misli integralnog Jugoslavenstva“
reći će da ,sijemo nepovjerenje u narod, navješćujuć
mu pogibelj za hrvatstvo i katoličanstvo“ |
Zadrugarstvo u dubrovačkom kotaru.
Zadružne ustanove nijesu bile razgranjene u našem
kotaru onoliko, koliko bi mogle da budu prema po-
stojećim mjestima u mnogim našim krajevima. U ci-
jelom naime kotaru postojalo je jedva 12 zadruga
začlanjenih u splitskom Zadružnom Savezu.
Srpski Savez Zemljoradničkih Zadruga u Dubrov-
niku nema Zadruga u dubrovačkom kotaru, ima samo
par zadruga o sebi, a ća nijesu nigdje učlanjene. —
Dva tjedna je, da Savezov revizor g. Frano Ženko
Donadini obilazi dubrovački kotar u zadrugarske
svrhe. Tom je prilikom održao poučna zadružna pre-
davanja na Grudi, u Čilipima, u Pridvorju, u Postra-
nju, u Mandaljeni i na Šipanu. Ovom zgodom je
osnovana seoska blagajna u Pridvorju i Hrvatska seo-
ska zadruga na Sipanu, a zavedeni su pregovori za
osnutak još četiriju novčanih, jedne potrošačke, dvije
proizvodnih i dvije obrtnih Zadruga u dubrovačkoj
okolici. — To će bez sumnje znatno djelovati na raz-
voj gospodarstva, uprave i ekonomije našega naroda.
Zadružne su ustanove već pomogle našim Konavlima
pod vodstvom zadrugarskih radenika vIč. gg. Dra An-
tuna Zegure u Pločicama, Don Vice Vodopića u Mr-
cinama, g. Pera Klaića i g. L. Grbića. U našoj Župi je
jakim gospodarskim oslonom »Seoska blagajna u Man-
ljeni, sa kojom upravlja praktični zadrugar, župnik
Don Antun Kriletić. — Kako u vodstvu Zadruga tre-
ba sposobnih i vještih zadrugara, kojih danas fali na-
šim primorskim krajevima, gdje bi se inače sa uspje-
hom dalo osnovati i razvijati zadružne ustanove, to
bi bilo uputno da Zadružni Savez u Splitu, kao ma-
tica dalmatinskog zadrugarstva, dade održati na pro-
ljeće Zadružni tečaj za dubrovački kotar, po moguć-
nosti i za Boku Kotorsku.
Vrijedno je da istaknemo kako su župski zadru-
gari (Postranja i Mandaljene) upravili brzojavne pro-
teste proti uvoza grčkoga i talijanskoga ulja u našu
državu. Ulje je na ovu gladnu godinu jedini proizvod
našega naroda, pa treba da vlasti ovu jedinu ovogo-
dišnju granu privrede dubrovačkoga i uopće dalma-
tinskoga seljaka zaštite od grčke i talijan. konkurence.
I u tome imaju Zadruge važnu riječ, pa zato i osnivaj-
mo ih u svakome kraju, preko koje ćemo provesti gos-
podarsku organizaciju i centralizaciju kapitala na selu !
Pisma iz naroda.
DUBROVAČKA OKOLICA. Naš omladinski pokret.
U Pridvorju (u Konavlima) osnovano je Jug. katoličko
omladinsko prosvjetno društvo »Preporod«, a kako
čujemo slijediti će i po ostalim Konavlima. — U Po-
stranju i Mandaljeni, poznati su nam naši župski momci
sa svojim dvama društvima, koji podržavaju društveni
život u cijeloj Župi. Javljaju se omladinci i iz drugih
naših krajeva, u primorju i na otocima, pak se mo-
ramo da pobrinemo i za dobre prednjake raziđahanog
našeg omladinskog pokreta u dubrovačkoj okolici. —
Naprijed za vjeru i dom!
ŽUPA. Zabava. Hrvatsko omladinsko društvo iz Po-
stranja održalo je na 12. ov. mj. prosvjetnu. zabavnu pred-
stavu u Mandaljeni. Predstava ::, Teško neznalici“ sva-
koga je milo zabavila, te snažno poučila: kako svr-
šava mladić, koji ne dobije obiteljskog uzgoja i koji
zapusti pučku školu. Takvomu postane škola krčma i
tamnica, a učitelji tamnička hrana. Gininastičke
vježbe i pjevanje starijih i podmladka dokazale su
značajan napredak i neoborivu volju za seljačku pro-
svjetu i slogu, a na jedino solidnom temelju kršćan-
skog uzgoja i poštenja! — Predsiavu je ukrasio svo-
jim udaranjem na guslama jedan brat Ceh. — Zdravo
mila mladeži, cvijet si Postranju, iskra si Župi. Bez
vjerskog ideala nema sretne seljačke sloge ! — Stranac.