Br. 51. Narodna Svijest DUBROVNIK 23. decembra 1922. God. IV. Cijena Je listi sa donašanjem u kuću ili poštom za mjesec dana K 12. Plativo i utuživo u Dubrovniku Uredništvo i Uprava kod Dubr, Hrvat. Tiskare. Izlazi svakog utornika. Oglasi, zahvale i priopćena po posebnom cijeniku. 2; “Odgovoks EJ E urednik A. FI&. — Vlasništvo Odbora Narodne Svijesti, — Pojedini broj 4 Kr. Tisak Dubrovačke Hrvatske Tiskare. —- ROO: se ne vraćaju BETLEHEMSKA ŠTALICA Siromašna i nekoć neznatna Betlehemska štalica postala je središte svjetske povijesti. Ona je postala škola za sve i za svakoga. Ona je primila pod svoj siromašni crni krov seljake, pastire, kraljeve i učenjake. U Betle- hemskoj štalici meditiraju svi veliki ljudi od Jeronima do Franja Asiškoga, pa dalje do Gogolja i Papinija. Slikarstvo je u Betlehem- skoj štalici našlo najplemenitije motive od onog nepoznatog slikara u katakombama, pak sve do najmodernijeg slikara ekspresioniste i futuriste. Zašto je ta štalica postala čudom svijeta, zašto je postala kućom svih sinova ove pro- strane Zemlje ? U njoj se na jaslama porodilo jedno siro- mašno Djetešce. To Djetešce postade svjetlost i spasenje svijeta. Božansko Djetešce Isus, jedinorogjeni Sin Boga Oca, želja i čežnja sviju proroka, nada sviju naroda Istoka i Za- pada porodilo se u toj štalici. Porodilo se za spasenje svijeta. Što nam je to Betlehemsko Djetešce do- nijelo ? Dobrotu i čovjekoljublje, kako ističe sv. Pavao u onoj poslanici, što se čita na drugoj Božićnoj Misi. U Betlehemskoj štalici pokaza se dobrota i čovjekoljublje Spasitelja našega Boga, da se naučimo živjeti pravedno, trezveno i pošteno, da naučimo izbjegavati svjetovne idole strasti, novca i pomame za nasladama. Isukrst, koji se jedamput rodio i ota svijetu, ostao je i dalje kroz cijelu povijest početak preporoda svakog pojedinca, svakoga naroda, pa i cijeloga čovječanstva. I gdje god Njega nema, tu sve ide strmoglavce u propast. Naš vijek udaljio se nažalost mnogo od Betlehema. Betlehem je za mnoge sinove ovoga stoljeća postao bez značenja kao pa- pirnati ,betlemi“, koji služe za igračku djeci. Mnogi hoće da potjeraju Isukrsta iz vlastitih ku- ća, iz privatnog i javnog života, izškola, iz knjige, iz umjetnosti. Potjerali su svjetlost pa su ostali u tami, te ne znaju naći puta ni staze iz ovog labirinta. Bez Betlehemskog Djetešca kuće postaju prazne i nemirne. Bez Njega škole postaju špilje. Bez Njega je umjetnost muzej mrtvih stvari: Bez Njega politika po- staje čudovište laži. Bez Njega novac pobje- gjuje u nama duh. Zato su prilike našeg vremena ovako tamne i žalosne, jer smo se daleko udaljili od Njega. Hoćemo li ljepšu sadašnjost i bolju bu- dućnost ? Hajdemo do Bellehema ! Gledajmo, što se ondje dogodilo, što je Angjeo objavio pastirima: i zvijezda mudracima: Evangjelje, blagu vijest, svemu čovječanstvu. Približimo se svi Betlehemskoj štalici i budimo sigurni, da će nastati novi poredak u ljudskom društvu ! U to ime čestit i sretan Božić! Uzroci naših jada Glas sa otoka Korčule — Teže krize teško da je naš otok još ikada preživio. Zapadna mjesta našeg otoka: Velaluka i Blato, te dvije najveće varoši, proživljuju sada dane gorke i teške nevolje. Pojavila se je filoksera (žiložder) na lozi i uništila vinograde, a to je bila glavna zarada i Vele- lučana i Blaćana. I filoksera se je pojavila za vrijeme »rata, kad kod-kuće nije bilo. snage, da se obnove vi- nogradi. A sad se vinogradi na jednom obnovit ne dadu, a i kad se obnove, dok dogju na rod treba če- kat tri-četiri godine. Amerikanica pak traži mnogo više brige i troškova ispočetka nego li domaća loza. I pri ovom ima dio krivnje čurdoglavost našeg seljaka. Čuo je, da se filoksera širi, vidio je da mnogi obnavljaju svoje vinograde amerikanicom, a toliki nijesu htjeli ni da čuju za amerikanicu, već su sve do početka rata obnavljali svoje vinograde starom domaćom lozom. Poznat nam je žalostan slučaj: djeca nasadila vino- grad amerikanicom, došao otac pak izgulio ameri- kanicu, a posadio opet staru lozu. Koliko je sada tu štete? Da je vinograd posagjen amerikani- com, sada bi bio na snazi roda, a tako je izginuo, treba ga obnovit i za 3-4 godine neće dati roda. Ta se šteta ne dade procijeniti. Drugi uzrok našim nevoljama bila je i okupacija otoka sa strane Talijana. Ona neizvjesnost, izmjene novčanica, uvoz nežigovanih hiljadarka, a osobito što je toliko ljudi moralo izbivati iz mjesta i biti daleko od kuće, prouzrokovalo je takogjer mnogo neprilika i štete, i nije dopustilo, da se svojski pregne oko obnavljanja vinograda. Politički progoni za okupacije i evakuacije samo su još više slabili naše i onako već slabo ekonomsko stanje. Ovdje treba spomenuti i špe- kulaciju mnogih novopečenih trgovaca, te igru sa va- lutom, uslijed čega mnogi su zanemarili zemlju, tu hraniteljicu našu, a dali se na švercovanje i na trgo- vanje sa izmjenom novca. Treći je pak i najgori uzrok naših današnjih jada agrarna reforma sa zemljoradničkim pokretom. Ovdje je seljak imao najmanje krivnje, a snosi najgoru nevolju. Sa svih strana dovikivalo mu se je: ne treba davati dohotke gospodarima. Javne skupštine, pouzdani sastanci, svečane povorke uprav su opile našeg seljaka i on sam sebi nije vjerovao, je li to sve moguće, što mu naviještaju ovi novi proroci. Malo po malo narod je išao slijepo za tim lažnim prorocima, te bi bio za njih i sve žrtvovao. Sjetimo se samo učitelja Raška u Blatu. Čovjeku stane pamet, kad pomisli, što se je onda sve dogagjalo. Je li moguće da je inače oštroumni narod mogao onako da nasjede jednom došljaku. Uslijed pokreta za agrarnu reformu gospodari — veleposjednici nijesu smjeli ni da pomisle da obnove svoje vinograde. Težaci pak opiveni obećanjima, da će sve biti njihovo, malo su se brinuli i za svoje sanjajući kako su već bogati gazde. A sad došao glad i nevolja. Prije u takovim slučajevima bogataš — vele- posjednik spasavao je bar donekle siromaha težaka, jer bi mu dao zemlje da obragjuje, posudio mu i no- vaca i tako ga spasio od propasti. A sada, kako da ga zove da mu radi i odakle da mu novaca posudi, kad prošlih godina nije primio dohotka, a življenje je strašno poskupilo, a opća je nestašica novca. Ova sadašnja nevolja ima da bude najbolja škola našem seljaku, da se neda obmamivati kojekakvimo obe- ćanjima, da ne nasjeda kojekakvim prorocima, već da se drži puta, što ga uči zdrava pamet i pošteno srce. Znade on, koji su mu prijatelji pravi, koji š njim snose i jade i nevolje, a koji dijele i radosi| i veselje, Sad kad je nevolja nadošla najamnici su ostavili ovce, a pravi pastiri zalažu se za stado svoje. Ćx * Donosimo ovaj članak, da naši zemljoradnici vide, kuda su ih vodili njihove kolovogje. Uredništvo. Božićna vizija. pNetom je sveta Djevica njemu — Josipu — izjavila (ovako potanko ispovijeda u svojim glasovitim vizijama bl. Katarina Emmerich), da se približilo nje- zino vrijeme, neka bi se on odalečio ,u svoju klijet na molitvu, objesi Josip još nekoliko svjetiljki o svod i — pogie, čuvši štropot pred ulazom špilje. Tu nagje mladu magaricu, što je doslije po ,pastirskoj dolini“ slobodno trčala. Veselo amo naljegne igrajući se oko njega. Josip je priveže pod strehom ispred špilje i dobaci joj krme. p»Kad se Josip povratio u štalicu, te na ulazu u svoju improviziranu ložnicu svratio straga pogled ka blaženoj Djevici, opazi da je Ona licem bila okrenuta prama istoku i kleči u molitvi. Činilo mu se, da je - okružena plamenom, sva špilja bijaše ispunjena nekim nadnaravnim svijetlom. Gledao je onamo kav Mojsija, koji upiraše pogled u gorući grm ; tad ugje sa svetim strahom u svoju ćeliju i prostre se na zemlju da moli, »Vidjeh sjaj, kako sve jače kruži oko svete Djevice, a plamen lampa, što je uždio Josip, nije se više vidio. Ona je klečala umotana u širokom i naokolo prostr- tom plaštu, licem prama istoku, na svom sagu. »Na dvanaest sati u ponoća zanese ju molitva. Vidjeh ju uzvišenu od zemlje, tako da opazih tlo pod Njom. Držala je ruke skrštene na prsima, Luč oko Nje je jačala, sve, pa i mrtve stvari, treperile su u rados- noj kretnji: kamenje krova, stijena, tla kao da je oži- vjelo od svjetlosti sa sve to bujnijim sjajem otvorila se vrh Marije sve do najviših nebesa! »Na toj svijetloj ljestvi započme čudnovato kreta- nje glorija, što se megjusobno ispunjahu u sve to ja- snijim i bližim slikama nebeskih angjeoskih korova. Sveta Djevica preobražena u zanešenju, moljaše gle- dajući k zemlji svoga Boga, komu je eto majka po- stala i koji je kao Njezino novo rogjeno i nestašno čedo pred Njom ležao na zemlji. »Vidjeh našega Otkupitelja kao blistavo, drobno dijete, koje je sa svojim plamenom potamnio svu svje- tlost naokolo, kako leži na sagu pred koljenima svete Djevice. Činilo se kao da je odveć malahno te da pred mojim očima očito raste. To je sve bila samo jedna kretnja od tako silne luči, da ne znam jasno kazati, kako sam to gledala. ,Sveta je Djevica još neko vrijeme lebdila u ek- stazi, kad vidjeh, kako postavi vrh djeteta sukno (ubrus), ali Ga ne takne i još ne podigne. Tek iza dulje stanke opazih Djetešce Isusa gdje se miče, a tad začuh plač, a u tom času Marija kao da se probudi i uzme ro- gjenče, koje zamota u zastrto sukno, podigne ga sa ćilima i uzme kao u svoj naručaj, na grudi. Tad sjedne, sva se zamota sa Djetetom u svoj šal; — bit će zato, da podoji dijete. Sad vidjeh, kako vrve oko Nje an- gjeli u spodobi ljuckoj i klanjaju se prostrti na zemlji Djetetu. »Po prilici sat iza porogjenja zazove Marija sve- tog Josipa, zabavljenog još u molitvi. Kad se približi, e . prostre se licem na zemlju pobožno, radosno i tronuto. Istom kad ga je Marija ponovo ponukala, da taj sveti Dar višnjeg Boga u radosnoj zahvali privije na svoje srce, digne se na noge, uzme u naručaj Božansko Čedo i blagodari Bogu na radosnim suzama. »Sveta Djevica povije Dijete Isusa. Nemam točno u pameti vrst povoja, samo znam, da Ga je umotala crvenom, a poviše ove bijelom koprenoin sve do la- kata, pa gori do glavice sa drugim suknom. Marija ima samo četiri pelenice. »Tada vigjeh Mariju i Josipa jedno pr gomu, gdje sjede po tlima sa pocvinutim nogaizn govore ništa, kao da tonu u razmatranju. jom na sagu počiva u povoju novo rogi: čedo, krasan i blistav kao munja. Ah ! uzčahla mjesto zaokružuje Spasenje svijeta, a niko io ne sli »Potom namjestiše Čedo u jasle, pune sila travice i otegnute sa obje strane nistrmo položenim krovom. Jasle počivahu na kopanjici usagjenoj ugzčju lju, na desnoj strani ulaza u štalu, u širokoj izboči prama podnevu. Ovaj dio špilje pružao se vet; dubini nego mjesto rogjenja, sa izdubenim siiiba; Kad položiše Čedo u jasle, stahu obojica sa obje (i, n radosnim suzama i hvalama. - etuah ,A Josip namjesti ležaj i mjesto za svetu Dj sa strane jasala. I prije i poslije rogjenja lsusov djeh Ju u bijeloj haljini i kopreni. U prve je a sjedila, klečala i stala i zamotana drijemala,, i bolesna niti izmorena. Kad bi došla k Ni: a. Ne Pred Mari- i ISus, malo uk: