Br. €. DUBROVNIK 8. februara 1921. God. III. \Cijena je listu sa donašanjem u kuću ili poštom za mjesec dana K 8 Izlazi svakog utornika. Oglasi, zahvale i priopćena po posebnom cijeniku. — Odgovorni Pb = Plativo i utuživo u Dubrovniku pro i urednik A. Fle. — Vlasništvo Odbora Narodne Svijesti. — i Uredništvo i Uprava kod Dubr, Hrvat. Tiskare. Pojedini broj 3 Kr. Tisak Dubrovačke Hrvatske Tiskare. — Rukopisi se ne vraćaju i Zidanje države. Malo imade ljudi, kojima nije poznata ona narodna pjesma o zidanju Skadra na Bojani. Tri brata Mrnjavčevića gradila grad, no što bi zidari danju sagradili, to bi vila noću razgradila. I zidanje grada nije moglo napredovati, dok gradu u temelje ne uzidaše živ stvor, mladu Gojkovicu. I prvi stvaraoci ove naše države odlučiše, da u temelje njezine uzidaju nešto živoga, što če čvrslo vezati sva plemena u zajednicu. Kriska deklaracija, zaključci hrvatskog sabora i srpske narodne skupštine, adresa Narodnog Vijeća i odgovor Regenta jednodušno naglasuju, da će sporazum i ravnopravnost biti onaj živi stvor, mlada Gojkovica, koju ćemo mi uzidati državi u temelje, da nam bude jaka, a gragjevina bez zapreke napreduje. A sada evo, kad je došlo vrijeme da gra- dimo ustav naše države naši najimari izračuna- vaju i mjere samo rpe mrtvog kamenja hoće li doteći za gragjevinu. | naš se Rade najimare Nikola Pašić ne obazire na jasno izraženu Živu želju Hrvata i Slovenaca već samo na mrtve brojke i broji hoćeli mu uspjeti, da dobije ba- rem jedan glas preko polovice u konstituanti. ovu njegovu lošu gragjevinu bez živa temelja. Krivo stoga imaju svi oni, koji misle, dabi zgrada bila čvršća, e bi recimo Dr. Korošec ili Laginja dali svojih nekoliko glasova kad iza njih ne bi stajala živa duša naroda, kad iza njih nebi stajala pravica i ravnopravnost, koja je onaj jedini živi stvor, koji se prije ili poslije mora uzidati u temelje ove naše nove i mlade države. Hrvati i Slovenci tek u autonomističkom ure- gjenju nalaze jamstvo, da će u ovoj državi doći do ravnopravnosti. Zagovaratelji centralističkog uregjenja sa srpske strane i sami danas prizna- vaju, da im takav ustav zajamčuje prvenstvo, koje ih pripada, jer su oni za ovu državu pri- donijeli ,lavovski deo“. Po njihovom mišljenju ova država i nije kakva nova država, ovo je samo stara srpska država, koja je sebi prisajedinila neke nove po- krajine. Besmisleno je dakako sa ovog stano- višta i misliti, da bi konstituanta mogla biti su- verena. No na ovaj se način ne postavljaju dr- žavi čvrsti temelji, jer se ovo riješenje u ničemu ne razlikuje od mišljenja jednog Cokorila. I on je vrlo zadovoljan nacrtom ustava, što ga današ- nja vlada zagovara. Koja je onda razlika izme- gju jugoslavena“ Dr. Krstelja i Čokorila ? Eto nikakva. Ako se naša država bude organizovala po Čokorilovom nacrtu, dakako, da do spora- zuma ne će lako doći, a u buduće će svaka stranka, koja bude htjela imati oslona kod Hr- vata i Slovenaca morati na prvo mjesto u ovom programu postaviti zahtjev za reviziju ustava. Doći će vrijeme, kad će se se i Srpski seljak riješiti tutorstva svojih sadašnjih vogja i uvidjeti, da je i njemu zalogom ljepše budučnosti ljubav i ravnopravnost sa hrvatskim i slovenskim bra- tom. Krhka će se zgrada, koju sada zida N. Pa- šić na to sama od sebe raspasti i složna će braća sazidati ljepšu zgradu i u temelje joj uzi- dati najčvršće jamstvo njezine čvrstoće — ljubav i ravnopravnost. Ž Jedna zapreka k gospodarskom napretku. Kao nekoć sv. Ivan u Otkrivenju vidio tajne ne- beske, tako i mi, pri otkrivenju naše nove države i političke slobode, vidimo i naslućujemo budući život u toj novoj državi — život sreće i zadovoljstva. Vidimo državu uredjenu na narodnom, kulturno- kršćansko-demokratskom temelju ; vidimo sve državne uređe i škole od najnižih do najviših, u našem milom materinjskom jeziku i narodnom duhu; vidimo dr- žavno-pravne i socijalne zakone, preudešene prama pravici, prama našim narodnim osjećajima, dobrim običajima i prilikama; vidimo da našim morem plove naši i s našim imenima brodovi, a da se na njima viju naše mile zastave, te da na brodovima vlada za- prijed mjesto dosadašnjeg ,avanti“ (t. i. materinjski jezik) i vidimo podignuće domaće industrije, trgovine i obrta, unapredjenje socijalno-zadrugarskog živote, velik napredak slobodnog i neovisnog gospodarskog razvoja; vidimo, u jednu riječ: državu domaću i na- prednu, a u njoj državljane sretne i zadovoljne. To sve nadamo se da će biti, ako budemo imali valjanih ljudi, koji će državom upravljati, te budu prožeti pravednim, nesebičnim kršćansko-demokratskim duhom. nuti jednu zapreku, koja smeta gospodarskom napret- ku, i koju bi trebalo ukloniti. Unapredjenje gospodarstva i podizanje istoga ima da bude ne sporedna, nego jedna od majglavnijih / briga svakoga rodoljuba, jer što\je gospodarstvo na većem stupnju, to je veća blagodat za pojedinca, oko- licu, društvo i čitavu državu. Ali ako se radi i želi da jedna stvar napreduje, a ne gleda se prije otkloniti zapreke — tada se nepametno radi (a baš se tako do sada radilo); dočim, tko hoće da pametno radi taj će, prije nego počme raditi, najprvo gledati otkloniti sve, što bi moglo smetati napredovanju, stvari, i sve ura- diti da što bolje i čvršće zakopa temelje, da ne bude uzalud radili i graditi. Tako je i za podignuće gospodarstva. Treba naj- prvo otkloniti zapreke, koje smetaju, da se gospodar- stvo uopće podigne do one visine, do koje bi se moglo podignuti, kada tih zapreka nebi bilo. Jedna od tih glavnih (ili bolje najglavnija) zapreka jest: kmetstvo. Ono ubija u čovjeku (kmetu) svaku pravu volju i poduzetnost za unapredjivanje gospodarstva i uzrokom je, da mnogi ljudi sele u tudjinu sa riječima: ,da ja radim za drugoga !“ Dočim je, neovisnost i sloboda gospodarska najbolji uvjet, za trajno napredovanje u gospodarstvu. U kmetskom robstvu, nemože se pojmiti da čovjek može imati prave volje za na- predan rad, kao što je imade slobodan i neovisan gospodar. Bez političke slobode nema pravog napret- ka jednog naroda, ali ne vrijedi mnogo ni politička sloboda — bez gospodarske slobode. Uz političku slobodu — neka bude i gospočarska ! Što nije učinila kroz stotinu godina stara aristokratska Austrija, to-ne- ka učini što prije naša mlada demokratska Jugoslavija! Kmetstvo je u našem narodu pravi kamen smu- inje, velika nesreća i gvozdena zapreka k pravom i općenitom blagostanju. Bez riješenja toga pitanja, nema nikada pravog i općenitog blagostanja. Stoga je po- treba, da to pitanje bude što prije riješeno, uz pri- mjerenu odštetu gosparima. Za ravnalo pri prosudbi odštete može služiti onaj primjer, prama kojem su, pri dosađašnjem otkupljivanja one okolice plačali kmetovi gocparima. To je, mislim, najbolje mjerilo, jer je ta bila slobodna dobrovoljna pogodba 's jedne i druge strane (da nebi bilo gosparima kakve krivice, moglo bi im se majviše dati. dinare mjesto onda- šnjih kruna). Još bi se moralo uzeti u obzirito; da su druk- čije prilike kod onih kmetova, što su uzeli od nazad nekoliko godina i decenija od gospodara zemlju obra- djenu na uvjet ili pogodbu od onih, koji su već od nekoliko stoljeća na onom zemljištu, te sami zemljište i škrape iskrčili i silne gomile kamenja izvodili, te aa taj način, s teškom miikom i krvavim znojem došli (stvorili) do nešto zemljišta, koje je ipak »gosparevo«. Ovih prvih prilika ima dosta u nas u Dalmaciji, ali na području nekadašnje republike (bolje apsolutizma aristokracije) dubrovačke malo je prvih, već su veći- nom ove druge prilike, gdje su već od stoljeća kmetovi. Za isplatu odštete gosparima moglo bi sei mis- lim da bi najbolje bilo ovako : Da procijenjenu odštetu kroz ustanovljeni rok, na primjer kroz jednu godinu, može kmet sam isplatiti gosparu ; doćim za siromaš- nije, koji nebi mogli sami isplatiti, neka isplati dr- čava i ustanovi, da oni državi isplate u nekoliko godina ; a u slučaju, da bi s vremenom i oni mogli isplatiti neka im bude dopušteno da mogu preostatak na jedan put — bez priračunanja kamate — isplatiti. Za nemarne u isplaćivanju morao bi se naći zgodan — ni sasvim strog a ni preblag — način. Trebalo bi takodjer oprezno paziti, dali dotičnik nije mogao na vrijeme svoj godišnji obrok isplatiti zbog njegove ne- marnosti ili kakove nesreće i nevolje koja ga je slučajno zadesila. Riješenjem kmetskog pitanja povećao bi se po- uvelike izseljivanje s druge strane. Ustvrdjujem, da u krajevima, koji čame pod kmetskim jarmom, jest &met- stvo odmak drugi glavni uzrok selenja našega svijeta u tudje krajeve —- uz glavni dosadašnji i prvi uzrok: strah od trogodišnjeg nesretnog militarizma. Znađem ih, koji bi bili voljni i poduzetni za mnogi gospodar- ski napredak, ali je kmetstvo ubilo u njima volju i poduzetnost, te se ioni odselili; a neki su se iz tudjine vratili bili, a kad su vidjeli, da je sve u tom pogledu na istomu — opet su pošli u tudjinu. Ako tamo i bude rob, zna da je u tudjini, a ne na zemlji, koju su njegovi djedovi iskrčili i u kući, koju je njegov mož- da otac sagradio (jer kmetovi i za kuću plaćaju gosparu.) Mnogi od kmetova kaže da bi posadio lozu A- merikanicu da je slobodan, ali na ovaj način neće, jer se ne isplaćuje. Uzmimo ovo i malo razmislimo, pak ćemo naći da je baš tako. Za iskrčiti zemlju i posaditi amerika- nicu hoće se uložiti puno truđa i troška i još koju godinu čekati dok počne nešto koristi davati, a tad, kad počne davati koristi, mora da trečinu ili četvrtinu dađe čisto posparu — a njemu što ostane, onda da stavi u račun trošak i trud? Nemože mu se nikako isplatiti. Pak da čovjek ima volju i nastavi rad te us- traje?! Dočim, kada bi mu čisto ostalo ono što je gosparu dao ili pak i polovicu od onoga, kako bi to u njemu jačalo volju i ustrajnost za daljnje napredo- vanje i rad! — Dakle: bez voljei poduzelnosti nema pravog napretka, a volje i poduzetnosii — a pogo- tovo ustrajnosti — nemože biti nikako u kmetskom jarmu, nego u slobodnoj neovisnosti. Samo na slo- bodnom i neovisnom poljodjelskom stališu može da procvate socijalni i zadrugarski život, a po tom sreća i blagostanje države. Stoga je svih mogučih čimbenika i državnika ne samo rodoljubno djelo nego i dužnost, da se uz o- stala najprešnija pitanja, pobrinu što prije i za rije- šenje ovoga veoma važnog pitanja. Mislim, da će i gospari kmetova u ovom pitanju pokazati se da imaju nešto srca za svoj narod i njegovo opće dobro; da im je prid očima »svoje dobro m općemu dobru«, a ne ono lihvarsko »svoje dobro u opčemu zlu«, te da će doči u susret svemu i sami nastojati, da se što Pošto je gospodarstvo jedan od najglavnijih uvjeta g pa iivaa a +iis 6 evajai emelja i jako r 3 “tee ti ča “kpo = ifatak naših iz tudjine.s.-jedne . strane, a. umanjilo