DUBROVNIK 22. fobruara 1921.
God. HI.
Plativo i utuživo u Dubrovniku
Uredništvo i Uprava kod Dubr, Hrvat. Tiskare,
(Cijena je listu sa donašanjem u kuću ili poštom za mjesec dana K 8.
Izlazi svakog utornika.
Pojedini proj 3 Kr.
Tisak
urednik
po posebnom cijeniku. — Odgovorni
A. Fle, — Odbora Narodne Svijesti, —
Dubrovačke skare. — Rukopisi se ne vraćaju
Zadaci centralizma.
Dva su jaka faktora, koja danas forsiraju
zavedenje centralizma kod nas, Prvi faktor su
peogradski kapitalistički krugovi, a drugi frama-
onska Velika Loža.
Ako uzmemo, da je istina i deseti dio o-
noga, što demokrati o radikalima, a radikali o
lemokratima pišu, dobivamo dojam, da su te
lvije velike stranke samo dva jaka konsorcija
a eksploatisanje naše države. Kad demokratima
kloni ,Beogradski Dnevnik“ to priznaje te se
apače tome i ne čudi, već kuša i opravdati,
emamo razloga, da u to barem donekle ne
jerujemo. Uzmemo li još u obzir privatna za-
imanja većine ministara, stvar će nam se po-
tazati još vjerojatnijom. Kako bi sada ti ljudi
ustili iz svojih ruku ova bogata polja, šume i
udnike? Zato mora sve biti u njihovim rukama,
širim slojevima te idealistima treba stvar pri-
\azivati, kao da se radi o opstanku države i
dinstva. Ako tim ljudima predbaciš egoizam,
ni će se pozivat na krv, Albaniju, Kajmačalan
ako su cijelo vrijeme proveli u Parizu, na
ina o centralizmu i hegemoniji.
Drugi jaki faktor, koji se napreže oko za-
edenja centralizma jest Velika Loža framasonska,
na je preko svojih :eksponenata u ministar-
vima, mapose u ministarstvu prosvjete uzela
bi za zadaću »niveliranje kulturnih razlika“.
|ekako, da to niveliranje ona ne zamišlja tako,
Makedoniju podigne na visinu recimo Slo-
nije ili Dalmacije. Naprotiv treba kulturno jače
edjele dovesti na razinu Makedonije. Treba
iščupat ,crnožuti“, ,klerikalni“, , rimski“ men-
litet! Drugim riječima, treba izbrisat svaki utje-
lj zapadne kulture kod Hrvata i Slovenaca a
prvom redu katolicizma. Tim iramasonska
ža ujedno podupire i velikosrpske ciljeve, jer
se nad Hrvatima i Slovencima dati trajno
| pdati tek onda, kad budu i kulturno slabiji.
I naša se je ministarstvo prosvjete dalo na
isao. Glavna briga mu je uništenje »klerika-
Obredi Velike Sedmice.
redio O. Petar Vlašić, franjevac, po novom Misalu
revijaru. Dubrovnik 1921. Nakladna knjižara
|dran“. Cijena broš. D. 12, uvezano u po platna D. 17.
Napokon smo dobili toliko željenu knjigu, tako
(ju našem puku! Gotovo po svim mašim selima
vljaju se obredi Velike Sedmice na hrvatskom je-
, tako da ih maš narud osobitom pobožnošću i
|umijevanjem prati. Nu mažalost nije gotovo bilo
dne knjige, osim Evangjelistara, koja bi sadržavala
pbrede, a da bi narod mogao do nje doći, Pa i
ngjelistar bio je tiskan takovim pravopisom naše-
| lporabiv. Osim toga pak u dosadašnjem je Evan-
flistaru krupnih prevodnih pogrešaka, a da i ne go-
(imo o pogreškama jezičnim, kojima _uprav vrvi,
le je osjećala potreba, da čim prije dogjemo do
It Bvangjelistara. Taj je zamašan .posao preuzeo
bitom revnošću uvaženi biblicista, profesor. na du-
vačkom franjevačkom bogoslovnom učilištu,
i
Petar Vlašić, inicijativom presvijetlog i prepošto-
tfu, ili Nizzi. Očito je, da srbijanski niži slo-
| narodu nerazumljivim, da je bio za narod, gotovo.
mp.
lizma« ili bolje katolicizma. U tu svrhu treba
prije svega početi radikalno u onim predjelima,
gdje su katolici najslabiji, u drugima proračunano.
U Bačkoj se već ukidaju katoličke škole, ukida
se pouka u katekizmu. U Bosni se djacima
zabianjuje stupati u katolička vjerska udruženja.
U Sloveniji se vodi propaganda za prijelaz na pra-
voslavlje, a liberalno sokolstvo, koje je u Slo-
veniji i Hrvatskoj u službi demokratske stranke,
uvadja se u škole.
U jednu riječ naša je vlada počela sa o-
tvorenom kulturnom borbom. Na državne troš-
kove šalje dapače u Čehoslovačku episkopa
Dositeja, da grkokatolike vabi na pravoslavlje.
Borba je dakle započela na svim područjima.
Sve je dakako pod nadzorom framasonske lože.
Da joj bude rad olakšan, dava ministar saobra-
ja njezinim članovima povlasticu da u svom
protukršćanskom poslu putuju željeznicama uz
polovicu popusta. Ministarstvo to dapače javno
objavljuje. A koliko 'se tek tajno narodnog
novca ne troši za protukatoličku propagandu !
Dakako, da će katolici, koji sačinjavaju ve-
ćinu stanovništva u našoj državi znati ustati na
obranu svojih prava i vjerske slobode. Naša su
mislit, nego li su svoje nakane počeli provagjati.
Željezni kancelar Bismarck je morao u Canossu,
a i oni se isti francuski državnici, koji su mi-
slili, da su pokopali katolicizam u Francuskoj,
moraju sada uvjeriti, da su se prevarili u računu.
Poželjno bi dakle bilo, da našu državu,
barem sada pri izgradnji, minu one trzavice,
koje: nužno sa sobom donosi kulturna borba.
Za konačni ispad borbe se ne bojimo, napose
ako uvažimo okolnost, da i kod pravoslavnih
širih slojeva kršćanska ideja još živi.
Sloboda i rad.
L
V. — Dosad se našim narodom pronosila ona
pozaata izreka »Prosvjetom k slobodi«, i svak bi ka-
zao, da je odsele već ona izgubila svoje značenje,
kad se eto napokon ispunio vjekovni san naših pregja,
da imamo svoju vlastitu narodnu državu u slobodi.
Ali zlatan smisao slobođe nije tako uzak i ograničen
vanog dubrovačkog biskupa Dr. Josipa Marčelića, koji
je za to dobio od Svete Stolice nužnu dozvolu.
Da novo izdanje Evangjelistara bude što moguće
dotjeranije, priregjivač je uložio osobitog mara i paž-
nje. 'Sreino je pogodio izabrati čisto književni hrvatski
jezik, u koji je: pretočio. one divne misli molitve. i
pjesme iz latinskog crkvenog jezika, služeći se: za
tari Zavjet židovskim, a za Novi Zavjet grčkim iz-
vornikom. ,Nastojalo se je“, kaže priregjivač u pred-
govoru, ,da se biblijski kolorit i duh crkveni spoji
sa čistoćom i duhom našeg hrvatskog jezika“, — a
to mu je doista lijepo uspjelo. Držeći se pak one:
više oči više vidi, našao je sebi revnih pomagača.
U tom radu sudjeiovahu preč. i veleč. gg.: Dn. Antun
kan. Liepopili, Dun. Ivan kan. Fabris, Da. Vice Medini
um. župnik, Dn. Vladimir Taljeran prof. i s početka
Dn. N. Gjivanović podžupnik, koji su bili u imeno-
vanom od presvij. biskupa Odboru za priregjenje
Evangjelistara. 2:02. 06 00 (SOVE Egršslinal
1z tako priregjenog Evaugjelistara, koji se već
nalazi u štampi, pretiskani su ovi jutarnji Obredi Ve-
like Sedmice, kojima su suviše dodani i večernji obredi
da bi značio samo raskid ropskih lamaca i osvit po-
litičkog uskrsnuća : uzvišenija strana njezina zuačenja
seže mnogo dalje i dublje. Jer što bi koristila vijeko-
vima poilačenom narodu žarko uzdisana i još žarče
dočekana državna slobode, ako je njegov i privatni
i javni život obastrt i nadalje mrakom duševnog rop-
j. kulturne zaostalosli i moralne pokvarenosti ?
Bez sredstava neda se postići cilj, tako isto ne dopire
se do napretka i preporoda, ako nema raspoloživih
stedstave za to, t. j. prosvjetnog rada i etičkih vrlina,
Još manje se to može kazati onda, kada se tomu po-
zitivno suprotstavljaju oni, koji bi po svojem polo-
žaju bili dužni da promiču prosvjetu i napredak, te
tako odstranjuju uzroke zlai nezadovoljstva, koje vlada
u narodu. No ako oni to nezadovoljstvo sami izaziv-
lju i podržavaju, onda je zlu posvema otprt put u
sudbonosnim. posljedicama.
Promatrajući današnje slanje u našoj oslobogje-
noj otadžbini, možemo bez okolišanja priznati, da ono
pruža vrlo rgjavu sliku. Da, sretni smo, što smo se
riješili stoljetnih svojih zatornika, ali koja nam korist
od toga, kad naši kormilari sa svojom lošom upravom
i centralističkim vragom kanda hotice ovoj državi opet
spravljaju ropstvo, koje je tim teže i nesnosnije, što
ga narodu nameću predstavnici zarodne države. Ova-
kovo stanje može se svakako nazvati, ali sloboda
nikako, jer se nasilnim mjerama ugušuje svaki slo-
bodni, naravni razvoj.
U \vrijeme revolucije, onde, kad je nastajala naša
EG
stva, t.
la 4.ujedinjena., jugosla
oko rosilo suzama radosnicama s oduševljenja i gas
nuća; svak je razdragano kliktao: Hvala Bogu, eto
smo već napokon slobodni 'i svoj na svomu! Ove
izlive općeg narodnog veselja pri uskrsnuću Jugosla-
vije nije moguće drukčije shvatiti nego tako, da je
svak bio prožet uvjerenjem, da će mu u slobodnoj
domovini biti moguć napredak i blagostanje u svakom
pogledu, kojemu je do onda tugjinska ruka, podme-
tala sve moguće zapreke i poteškoće. Sasma razum-
ljivo ! Ali ono, što me može da bude razumljivo, jest
to, da se »napredni« vogji naše države još možda
čude pri činjenici, da naš narod osugjuje njihovo
Khuenovsko pašovanje i poručuje im u Beograd: pa
da je to sloboda, pa da je to gajenje drž. jedinstva?
Poznati Adolf Rette kazao je o ondašnjem stanju
u svojoj domovini ovu tvrdnju: »Živimo u Francus-
koj — tako on — što sliči gomili zahodskog blata
u kojem visoka banka ište zlatna zrnca, A da se
mjera dopuni, vlada nad nama rulja siledžijskih i ne-
odgovoraih zvekana, senatora i poslanika. Jedina je
sposobnost tih parlamentaraca — dobra probava. Dne-
vni im je posao, da gutaju državne dohotke, a od
toga bacaju mrvice svojim pristašama“. Možemo li gor-
te sedmice, t. j. Jutrenje Velikog Četvrtka, Petka i Sa-
bote, prevedeni od priregjivača. Sve je pak obragjeno
po najnovijem izdanju rimskog Misala i Brevijara.
Tehnički dio štampe i samog pievoda ovih Obreda
dotjerali su gg. kan. Dn. Vlaho Barbić i Dn. Ivo Božić.
I uistinu kraj takovog minucijoznog višeručuog
rada dobili smo u Obredima Velike Sedmice savre-
meno priregjenu knjigu dotjeranu u svakom pogledu:
tekst vjemog prevoda svuda je bistar i razumljiv, po-.
gotovu u psalmima, koji do sada na nekim mjestima
bijahu posve nerazumljivi u latinskom prevodu, a iu
»Bogoslužbeniku ; jezik je čist u književnoj ijekavštini;.
slova uopće jasna, a prema potrebi veća i krupua,
(tako m. pr. pri svrsi Jutrenje: Vel. Četvrtka, Petka i
Subote u crkvi se zagase svijeće i umanji svijetio, pa
da je lakše čitati, slova su tu mnogo veća); format je pri-
ručan i ukusan; slike zgodno razregjene. prama glav-
noj ideji sadržaja. A
| Nadamo se, da će naš narod biti posve zado-.
voljan ovom knjigom, koja će mu u onim velebnim
mističnim danima Svete Sedmice biti milim i utješlji-
vim pratiocem. S toga je najljepše preporučamo! €.
venska: država, :svačije še ||