Str. 2: kao što su sloboda, jednakost i bratstvo istaknula je francuska revolucija. te. donijela. političku jednakost. Ideju pacificizma takogjer nijesu iznašali katolički kne- zovi, premda je i to kršćanska ideja. Kršćanske ideje vidimo da ne iznašaju kršćani, nego drugi. Danas je u cijelom svijetu aktuelno socijalno-gospodarsko pi- tanje. Napetost izmegju Njemačke i Francuske, Ame- rike i Japana, odnošaji Njem. Austrije, Poljske, Ru- munjske, svi ti imaju taj socijalno-ekonomski karakter. Ideja socijalnog izjednačivanja t. j. socijalizacije ista- knuta je od Marksa, a došla do akutnosti za Lenjina, a imade bez sumnje i na svili nas jak utjecaj, I mi treba da u pravo vrijeme radimo što treba. Treba, da i u ekonomskim pitanjima mi vodimo prvu riječ. Pre- kinuti moramo sa nekim socijalnim tradicijama i ob- zirima, jer prije svega moramo imati srca za siro- maštvo. Što mase naroda traže to će se i ispuniti, a mi moramo poraditi, da se to izvrši bez da se kome nanese nepravda. Da to bude moguće treba piije svega mase izobraziti za razumijevanje socijalnih pitanja. Naš ideal društvenog poretka je prava kršćanska obi- telj. U njoj vidimo sve elemente potrebite za dobar razvoj svakog drušiva. Tu nalažiino najprije auktoritet t. j. auktoritet oca obitelji. Ljubav je temelj porodice, a napose ljubav majčina. Nigdje ne uživamo više slo- bode, nego li u svojoj obitelji. Tu nema tajna niti cenzure. Megju pravom braćom nailazimo na idealnu jednakopravnost. U obitelji nalazimo jak elemenat zajedništva (komunizma), ali imademo i private svo- iine pojedinih članova obitelji (n. pr. odijela). U pra- voj su kršć. obitelji i sluge ravnopravni njezini čla- novi, koji uživaju sve njezine blagodati. Kršćanska porodica treba da je uzor države i svake organizacije. Ona je škola za cijeli socijalni život. Danas, kad se iznašaju velike ideje zaboravlja se na važnost poro- dice, na kojoj se temelji cijelo društvo. Govoreći o uzgoju mladeži veli, da se omladina od 10 do 20 godina često prispodablja mladom pse- tancu, koje imade od prirode instinkt, da pomiriši u svaki kut. Mnogi bez upute tu naigje na otrov te propadne. Mladost od 20 do 30 godina, kao paun hoće da pokaže svijetu svoju jakost, svoju ljepotu. Mnogog najačeg najdarovitijeg to dovede do propasti. Taj njihov instinkt treba upraviti u plemenite svrhe te im u pučkim pozorištima, gombalačkim društvima dati prilike, da se razvijaju. g Pleme duševno i tjelesno jako i zdravo ne ma- lakše, ono pobjegjuje. Hrvatsko će i slovensko pleme izvojevati pobjedu svojim idejama, jer su njihove po- rodice još u velikoj većini kršćanske. Na jedan čokorilski ispad. Nikad nijesmo opazili, da se je koji ozbiljni list, upuštao u polemiku sa »Srpskom Zorom«, mitrovač- kom »Srbijom«, »Balkanom« i sličnim novinama. Ako se koji i osvrne na njihovo pisanje čini to jedino ia- ko, da citira po koji odlomak iz njih (većinom bez komentara, koji je i onako suvišan!), neka bi i širi krugovi upoznali šovensko ludovanje raznih Čokorila. I mjesni se radikalski list »Narod« može (barem zadnji njegov broj) uvrstiti u rang takvih listova. U. članku se pod naslovom ,Upornost“ osvrće taj list NARODNA SVIJEST na naš pretpošli uvodnik ,Neriješen problem“, u kom smo zagovarali riješenje našeg narodnog pitanja u jugoslavenskom duhu. Osvrt »Naroda« večim dijelom i nije, nego citat iz mitrovačke »Srbije«, a i ostalo je skalupljeno iz raznih suludih ispada šovinističkih listova. Gi »Verilas« imade doduše i nekoliko vlastitih rečenica. To dakako još ne znači, da su te rečenice i naipametnije. Mogu baš one biti najbesmislenije. G. pisac se n. pr. škandalizuje nad našom tvrdnjom, da su imena Srb, Hrvat i Slovenac po našem ustavu i politička imena. On moguće misli, da mi niti ne- mamo neko političko ime, ill da je samo ime Srbin političko ime, a Hrvat i Slovenac plemensko ? Bilo bi još najbolje, da je pisac otklegod ciiirao i čitav članak, jer bi bilo manje protuslovlja, u koja on u svom članku upada. On m. pr. umuje ovako: Ako su doista Srbi, Hrvati i Slovenci jedno ne može se zamisliti nadmoć jednih nad drugima. Nekoliko redaka iza toga veli ,da je srpsko oružje pobijedilo... da je Srbija prije svega oslobodila i njedinila Srbe sve i svuda, a za- tim... prihvatila odmah k sebi Hrvatei Slovence...“ Ipak se dakle pravi razlika izmegju onih, koji su prije svega“ i onih koji su zatim“. Dalje veli: ,Hrvati i Slovenci vode borbu na plemenskoj osnovi, uporno zahtijevaju, da se naša država nazove »Jugoslavijom«, a to očitom namjerom, da se zbriše i najmanji trag srpskog obilježja naše države.“ Dakle Hrvati i Slovenci, koji su za Jugosla- viju vode borbu na plemenskoj podlozi, oni pak, koji su za ,srpsko obilježje naše države“, ne vode borbu na plemenskoj podlozi! Nego iz cijelog pisanja izgleda, da »Veritas« ne zna niti to kako se je provelo naše ujadinjenje. On ,ne računa sa činjenicama“. Znade li on za ženevski pakt, kojim je g. Pašić u ime srpske vlade prizniao Narodno Vijeće u Zagrebu vladom samostalne države Slovenaca, Hrvata i Srba, pa i notificirao to. svim sa- veznim državama? Zatim, da je ta samostalna država prvog prosinca 1918 svojevoljno provela ujedinjenje sa kraljevinom Srbijom u zovu državu s.H.S. ? Nas ne vrijegja niti ona ,duhovita“ aluzija na austrijski crnožuti moralno-politički otrov. U ovom, začudo, u spomenutom članku nema protuslovlja. Mi smo odlučno za Jugoslaviju, a za to ime. mogu biti crnožutom mržnjom ma sve srpsko zaražene duše.“ U zadnjem smo broju svoga lista utvrdili, da je »Veritas« skroz ,nevaspitani* i naivni protivnik. On ! m. pr. misli, da su kao »Narod« u pogledu imena naše države ,jednako mišljenje izjavile i druge ne- pristrane novine“, Valjda i ,ugledni list_>»Srbija« u Mitrovici“ broji megju te nepristrane novine, pa mogu- će »Srpsku Zoru«, »Balkan«, novosadsku »Zastavu« itd. Megjutim pustimo u miru g. pisca, pa se osvr- nimo na sam tist »Narod«. Isti broj toga lista, u ko- jem se oštro ustaje proti imenu Jugoslavija i jugo- slavenstvu, a one se, koji su za ta imena, naziva ,bezazlenim neznalicama“, ili ,crnožutom mržnjom na sve srpsko zaraženim dušama* ili ,glupacima“,— isti taj broj zove na jednom mjestu (valjda ne ,za šprdnju“) našu neoslobogjenu braću Jugoslovenima. Pošto »Narod« nas upućuje o neshodnosti tog imena, Br. 13. može se zaključiti, da njegovi saradnici nijesu ,ne- znalice“. Jamačno ne saragjuju u njemu ni ,crnožu- tomi mržnjom na sve stpsko zaražene duše“. Po tom bi preostajala još samo ona treća kombinacija, kao moguća. i 3 2 . Dopisi. Slano. (+ Don Jozo Boglič.) Na 23. ovoga mjeseca blago je u Gospodu preminuo naš župnik Don Jozo Boglić, okrijepljen svetotajstvima umirućih. U naponu snage, u pedeset i petoj godini života, bi shrvan od kompleksije raznovrsnih bolesti, od kojih najpogubnija rak u crijevima, Bolest bijaše mu preteška, mukotrpna, ali ju je on mogao da podnosi ustrpljivošću i posto- janošću, koju može da čovjeku podijeli jaka vjera, nada u sretnu vječnost. Napokon je lako i mirno pre- minuo, u 7 sati u jutro; lako je preminuo, jer je blaga smrt pravednika, a ou bijaše pravednik, On bi- jaše čovjekoljub, dobrotvor na svakom koraku. Što je radio, radio je za lugje dobro, za sebe se je malo brinuo. Prinašao je žrtve, trpio i podnašao poteškoće sa svih strana, samo da pomogne bližnjemu. On bi- jaše svakome spreman pomoći. Svakomu je on zmao vidati duševne i tjelesne rane. O tomu znadu mnogo pričati njegovi župljani: Smokovljanci, Majkovci, Sla- njani, Za njih je on radio; on im je bio i otac i majka. U društvu bijaše on vjeran, odan i uslužan prijatelj. Sa svakim je ugodno općio; svoje drugova- nje znao je da divno začini svojim neprisiljenim hu- | morom. A bio je megjutim tako iskrea i otvoren, da | je, da tako rečem, svoje srce i na jeziku nosio. A baš radi toga mnogi ga nijesu shvatili, nego su ga krivo sudili. Oni će tek nad njegovim grobom uvigjeti, što je bio Don Jozo. Sprovod pokojnikov ovršio se je 24. o. mj. po podne, kojemu su prisustvovali šestorica obližnjih svećenika i velika množina tužnih župljana. Iz srca sviju prisutnih progovorio je nad otvorenim grobom privremeni upravitelj župe O. Ivan Petković, obrekavši mu u ime sviju, vječnu uspomenu i ljubav. Iz Jugoslavije. Ustavni odbor raspravio iološie sedmice jedan važan dio ustava, u kom se radi o staležima i gos- podarskim pravima. Najviše su se opet kod toga za- uzimali poslanici Pučke Stranke dr. Šimrak, dr Du- libić i dr. Gosar, da bude zaštićena. sirotinja od lihvarstva, seljak kod poreza, agrarne reforme i kod uživanja šume, a radnik od kapitalističkog izrabljivanja. Naročito je dr. Šimrak za šume pred- ložio, da se u ustav uvrsti, da: šume. imaju služiti narodu, a stoje u općinskom, zemaljskom i pokrajin- skom vlasništvu. Još su naši poslanici tražili osobito to, da država pomaže seljačke zadruge, da se uredi seljačko nasljedno pravo i drugo, što je nužno. Zatim se u ustavnom odboru raspravljalo o tom, kako će biti razdijeljena uprava države. Demokrati i radikali ne priznaju pokrajine nego samo županije, od kojih nijedna ne smije imati više od 700 hiljada stanovnika. Prema tome bi se Hrvatska razdijelila na 4 dijela. Protiv toga su majodlučnije ustali poslanici Pučke Stranke, pa su dr. Šimrak, dr, Dulibić i dr. Gosar tražili, da ostanu sadanje pokrajine i da imadu veliku autonomiju. Ali demokrati i radikali neće ni da čuju o tomu! Sada će cijela konstituanta uzeti ustav u, raspravu i konačno odlučiti, kako će s njime biti. Kažu da će do konca maja ustav biti već sasvim gotov. Dakle dolazi sada najozbiljnije i najodlučnije vrijeme za čitav rad i borbu u konstituanti. Dr. Dulibić za naše pomorstvo i ribarstvo. Na sjednici Ustavnog odbora kod člana o pomorstvu suće i tisuće hodočasnika, rekoh : »Blaženi, koji nijesu vigjeli, a vjeruju « Ali moj dragi Nedjeljko nije mi moguće da opišem. dojam svoje duše kad stupam u ovaj lijepi hram i moj pogled pobjegne onamo k sve- tom _ Propeću ! Ne samo da bi stojao po čitavu uru na koljenima do žrtvenika, promatrajući onu divnu rezbariju i onaj pogled dobrote umirućeg Sina Bo- žjega, već neka meodoljiva sila privlači me, da po deset puta na dan onamo pohrlim, razmatram i mo- lim pred onom nadnaravnom pojavom. Malo mi _vre- mena ostaje, pa ti ne mogu sve kazati što bi želio, samo ću ti nešto natuknuti o:prošlosti ovog Propeća. Prvo čudo bi opaženo na 30. ožujka 1919. na koncu jednog svetog poslanja, što su obavili časni oci Kapucini. Ti dan bi odregjen za generalnu svetu ls- povijest i Pričest. Tom prigodom jedna djevojčica od 12 godina nakon ;primljene Pričesti okrene se i takne jednog kapucina od sv. ,poslanja te u, neizmjernoj ushićenosti zaviče : »Vidim Isukrsta na križu,:kako kre- će s očima I«. Ova neočekivana ispovijest male .dje- vojčice probudila je u duši onog poniznog sina svetoga Erana sumnju, da djevojčica trpi od kakove. hipnoze ili sugestije. Ali,ova sumnja nije bila opravdana, jer odma i druga djevojčica, drugarica prve, pa treća, če- tvrta zavapi:, »Isukrst zatvara i otvara oči!« U. isto vrijeme. javiše :se i druge -starije osobe, koje islo,potvr- čudo tako djelovalo na misionare i na starog paroha _h diše, dapače izjaviše, da.se lice Isusovo znoji. Ovo.je crkve, da nijesu od ganuća mogli izgovorili niti jednu molitvicu. Zanijemiše svi u jedan mah. Svi se prostriješe do zemlje, i u grobnom muku moljahu njihove duše. Svi jednoglasno potvrdiše istinu čuda, koje se kasnije opetovalo i tako se danas proglasilo po čitavom svijetu. Naravno i u Španjolskoj ima skeptika i religioznih odmetnika, što vjeruju samo u materiju. Takovi nevjer- ni Tome potječu najviše iz krugova školovanih ljudi. Ovi načelno poriču svako nadnaravno čudo ! Ali hoćeš nećeš, i oni kaštije vidješe i priznaše čudo, pošto se Bog u svojoj dobroti udostojao da im pokaže zna- menje i prosvjetli pamet njihovu. ._ : "Neki dan sam pošao u zakristiju. Tamo sam na- šao knjigu, gdje su zapisana vlastoručna svjedočanstva nebrojenih putnika. Evo ti u prevodu iz španjolskoga samo neke izjave : ž Ž i / 5,1. »Ja dolje potpisani 18 godišnji studens medicine priznajem, da sam u crkvi sela Limpias danas na 12 ura vidio »Santo Christo della Agonia« kako kreće s očima. Došao sam ovgje jedino da vidim Propeće, što se u ovoj crkvi štuje sa tvrdim uvjerenjem, da. je | čanje o ćudu sama laž, a sad, uvjeren o isti čuda očitujem, da sam vidio, da ovaj propeti Isukrst _ miče s očima. Amadeo Elizonda.« ..... . 3. 2. »Kunem ise i svjedočim, da ne nadajući se ;i o sam, Isukrsta ne vjenijući, danas na 20,srpnja vid na križu nekoliko puta kako otvara i zatvara oči kako oO iščezava njegovo presveto lice ispred mog oka kao u oblaku dima — i ponovno mi se prikazuje u neiz- mjernom sjaju i ljepoti Božanstva. Svjedočim i na uspomenu mrtvog oca i majke tvrdim ja: — Sixto Burgos, doktor prava. Sličnih izjava možeš u ovoj kajizi naći na tisuće — od Engleza, Francuza, Amerikanaca, Rusa i t. d. Ovo su moj dragi Nedjelko činjenice. Ako ima ljudi, što uprkos ovim dokazima ne vjeruju u opstanak čuda, nije korist njima dokazivati uzrok ovim čudesi- ma, jer ga tu ulazi više volja i želja, da takovih ču- desa uopće ne bude, a Bog ije velik i svemoguć, ljudska znanost ograničena pa čovjek ne će nikada moći da prodre u otajstvo Božjeg veličanstva. Imao bin ti pisati čitavu knjigu, ali mi oprosti, da ne mogu opširnije radi nedostatka vremena, a posala preko brka. Kad se vratim kući u Trpanj, mogu ti čitav dan pri: čati i to sa ushićenjem. Oprosti na slabom rukopisu, Pišem u žurbi, a sad su 2 ure po ponoća — jedino vri: jeme, što. mi ostaje slobodno da pišem. Pozdravi mi sve. tamo, a tebi šaka ruke uz pozdrav od tvog odanog prijatelja Nikole Ferri-Cerlić.“ E zom .. Neću, da više govorim o stvari, jer pismo mo prijatelja, kaže. sve, Samo još spominjem, da je Svi Stolica dala naredbu, da se povede o čudu strogi ka: nonski proces na. zamolbu nadležnog biskupa u Sami tanderu. Ave Crux | = -N. Sabatini-Subotić.