Str. 2:

kao što su sloboda, jednakost i bratstvo istaknula je
francuska revolucija. te. donijela. političku jednakost.
Ideju pacificizma takogjer nijesu iznašali katolički kne-
zovi, premda je i to kršćanska ideja. Kršćanske ideje
vidimo da ne iznašaju kršćani, nego drugi. Danas je
u cijelom svijetu aktuelno socijalno-gospodarsko pi-
tanje. Napetost izmegju Njemačke i Francuske, Ame-
rike i Japana, odnošaji Njem. Austrije, Poljske, Ru-
munjske, svi ti imaju taj socijalno-ekonomski karakter.
Ideja socijalnog izjednačivanja t. j. socijalizacije ista-
knuta je od Marksa, a došla do akutnosti za Lenjina,
a imade bez sumnje i na svili nas jak utjecaj, I mi
treba da u pravo vrijeme radimo što treba. Treba, da
i u ekonomskim pitanjima mi vodimo prvu riječ. Pre-
kinuti moramo sa nekim socijalnim tradicijama i ob-
zirima, jer prije svega moramo imati srca za siro-
maštvo. Što mase naroda traže to će se i ispuniti, a
mi moramo poraditi, da se to izvrši bez da se kome
nanese nepravda. Da to bude moguće treba piije svega
mase izobraziti za razumijevanje socijalnih pitanja.
Naš ideal društvenog poretka je prava kršćanska obi-
telj. U njoj vidimo sve elemente potrebite za dobar
razvoj svakog drušiva. Tu nalažiino najprije auktoritet
t. j. auktoritet oca obitelji. Ljubav je temelj porodice,
a napose ljubav majčina. Nigdje ne uživamo više slo-
bode, nego li u svojoj obitelji. Tu nema tajna niti
cenzure. Megju pravom braćom nailazimo na idealnu
jednakopravnost. U obitelji nalazimo jak elemenat
zajedništva (komunizma), ali imademo i private svo-
iine pojedinih članova obitelji (n. pr. odijela). U pra-
voj su kršć. obitelji i sluge ravnopravni njezini čla-
novi, koji uživaju sve njezine blagodati. Kršćanska
porodica treba da je uzor države i svake organizacije.
Ona je škola za cijeli socijalni život. Danas, kad se
iznašaju velike ideje zaboravlja se na važnost poro-
dice, na kojoj se temelji cijelo društvo.

Govoreći o uzgoju mladeži veli, da se omladina
od 10 do 20 godina često prispodablja mladom pse-
tancu, koje imade od prirode instinkt, da pomiriši u
svaki kut. Mnogi bez upute tu naigje na otrov te
propadne. Mladost od 20 do 30 godina, kao paun
hoće da pokaže svijetu svoju jakost, svoju ljepotu.
Mnogog najačeg najdarovitijeg to dovede do propasti.
Taj njihov instinkt treba upraviti u plemenite svrhe te
im u pučkim pozorištima, gombalačkim društvima
dati prilike, da se razvijaju. g

Pleme duševno i tjelesno jako i zdravo ne ma-
lakše, ono pobjegjuje. Hrvatsko će i slovensko pleme
izvojevati pobjedu svojim idejama, jer su njihove po-
rodice još u velikoj većini kršćanske.

 

Na jedan čokorilski ispad.

Nikad nijesmo opazili, da se je koji ozbiljni list,
upuštao u polemiku sa »Srpskom Zorom«, mitrovač-
kom »Srbijom«, »Balkanom« i sličnim novinama. Ako
se koji i osvrne na njihovo pisanje čini to jedino ia-
ko, da citira po koji odlomak iz njih (većinom bez
komentara, koji je i onako suvišan!), neka bi i širi
krugovi upoznali šovensko ludovanje raznih Čokorila.

I mjesni se radikalski list »Narod« može (barem
zadnji njegov broj) uvrstiti u rang takvih listova.
U. članku se pod naslovom ,Upornost“ osvrće taj list

NARODNA SVIJEST

na naš pretpošli uvodnik ,Neriješen problem“, u kom
smo zagovarali riješenje našeg narodnog pitanja u
jugoslavenskom duhu. Osvrt »Naroda« večim dijelom
i nije, nego citat iz mitrovačke »Srbije«, a i ostalo je
skalupljeno iz raznih suludih ispada šovinističkih

listova.
Gi »Verilas« imade doduše i nekoliko vlastitih

rečenica. To dakako još ne znači, da su te rečenice
i naipametnije. Mogu baš one biti najbesmislenije.
G. pisac se n. pr. škandalizuje nad našom tvrdnjom,
da su imena Srb, Hrvat i Slovenac po našem ustavu
i politička imena. On moguće misli, da mi niti ne-
mamo neko političko ime, ill da je samo ime Srbin
političko ime, a Hrvat i Slovenac plemensko ?

Bilo bi još najbolje, da je pisac otklegod ciiirao
i čitav članak, jer bi bilo manje protuslovlja, u koja
on u svom članku upada.

On m. pr. umuje ovako: Ako su doista Srbi,
Hrvati i Slovenci jedno ne može se zamisliti nadmoć
jednih nad drugima. Nekoliko redaka iza toga veli
,da je srpsko oružje pobijedilo... da je Srbija prije
svega oslobodila i njedinila Srbe sve i svuda, a za-
tim... prihvatila odmah k sebi Hrvatei Slovence...“
Ipak se dakle pravi razlika izmegju onih, koji su
prije svega“ i onih koji su zatim“.

Dalje veli: ,Hrvati i Slovenci vode borbu na
plemenskoj osnovi, uporno zahtijevaju, da se naša
država nazove »Jugoslavijom«, a to očitom namjerom,
da se zbriše i najmanji trag srpskog obilježja naše
države.“ Dakle Hrvati i Slovenci, koji su za Jugosla-
viju vode borbu na plemenskoj podlozi, oni pak, koji
su za ,srpsko obilježje naše države“, ne vode borbu
na plemenskoj podlozi!

Nego iz cijelog pisanja izgleda, da »Veritas« ne
zna niti to kako se je provelo naše ujadinjenje. On
,ne računa sa činjenicama“. Znade li on za ženevski
pakt, kojim je g. Pašić u ime srpske vlade prizniao
Narodno Vijeće u Zagrebu vladom samostalne države
Slovenaca, Hrvata i Srba, pa i notificirao to. svim sa-
veznim državama? Zatim, da je ta samostalna država
prvog prosinca 1918 svojevoljno provela ujedinjenje
sa kraljevinom Srbijom u zovu državu s.H.S. ?

Nas ne vrijegja niti ona ,duhovita“ aluzija na
austrijski crnožuti moralno-politički otrov. U ovom,
začudo, u spomenutom članku nema protuslovlja. Mi
smo odlučno za Jugoslaviju, a za to ime. mogu biti
 crnožutom mržnjom ma sve srpsko zaražene duše.“

U zadnjem smo broju svoga lista utvrdili, da je
»Veritas« skroz ,nevaspitani* i naivni protivnik. On

! m. pr. misli, da su kao »Narod« u pogledu imena

naše države ,jednako mišljenje izjavile i druge ne-
pristrane novine“, Valjda i ,ugledni list_>»Srbija« u
Mitrovici“ broji megju te nepristrane novine, pa mogu-
će »Srpsku Zoru«, »Balkan«, novosadsku »Zastavu« itd.

Megjutim pustimo u miru g. pisca, pa se osvr-
nimo na sam tist »Narod«. Isti broj toga lista, u ko-
jem se oštro ustaje proti imenu Jugoslavija i jugo-
slavenstvu, a one se, koji su za ta imena, naziva
,bezazlenim neznalicama“, ili ,crnožutom mržnjom
na sve srpsko zaraženim dušama* ili ,glupacima“,—
isti taj broj zove na jednom mjestu (valjda ne ,za
šprdnju“) našu neoslobogjenu braću Jugoslovenima.
Pošto »Narod« nas upućuje o neshodnosti tog imena,

Br. 13.

može se zaključiti, da njegovi saradnici nijesu ,ne-
znalice“. Jamačno ne saragjuju u njemu ni ,crnožu-
tomi mržnjom na sve stpsko zaražene duše“. Po tom
bi preostajala još samo ona treća kombinacija, kao
moguća. i 3

 

2 .

Dopisi.
Slano.

(+ Don Jozo Boglič.) Na 23. ovoga mjeseca
blago je u Gospodu preminuo naš župnik Don Jozo
Boglić, okrijepljen svetotajstvima umirućih. U naponu
snage, u pedeset i petoj godini života, bi shrvan od
kompleksije raznovrsnih bolesti, od kojih najpogubnija
rak u crijevima, Bolest bijaše mu preteška, mukotrpna,
ali ju je on mogao da podnosi ustrpljivošću i posto-
janošću, koju može da čovjeku podijeli jaka vjera,
nada u sretnu vječnost. Napokon je lako i mirno pre-
minuo, u 7 sati u jutro; lako je preminuo, jer je
blaga smrt pravednika, a ou bijaše pravednik, On bi-
jaše čovjekoljub, dobrotvor na svakom koraku. Što je
radio, radio je za lugje dobro, za sebe se je malo
brinuo. Prinašao je žrtve, trpio i podnašao poteškoće
sa svih strana, samo da pomogne bližnjemu. On bi-
jaše svakome spreman pomoći. Svakomu je on zmao
vidati duševne i tjelesne rane. O tomu znadu mnogo
pričati njegovi župljani: Smokovljanci, Majkovci, Sla-
njani, Za njih je on radio; on im je bio i otac i
majka. U društvu bijaše on vjeran, odan i uslužan
prijatelj. Sa svakim je ugodno općio; svoje drugova-
nje znao je da divno začini svojim neprisiljenim hu- |
morom. A bio je megjutim tako iskrea i otvoren, da |
je, da tako rečem, svoje srce i na jeziku nosio. A baš
radi toga mnogi ga nijesu shvatili, nego su ga krivo
sudili. Oni će tek nad njegovim grobom uvigjeti, što
je bio Don Jozo. Sprovod pokojnikov ovršio se je 24.
o. mj. po podne, kojemu su prisustvovali šestorica
obližnjih svećenika i velika množina tužnih župljana.
Iz srca sviju prisutnih progovorio je nad otvorenim
grobom privremeni upravitelj župe O. Ivan Petković,
obrekavši mu u ime sviju, vječnu uspomenu i ljubav.

Iz Jugoslavije.

Ustavni odbor raspravio iološie sedmice jedan
važan dio ustava, u kom se radi o staležima i gos-
podarskim pravima. Najviše su se opet kod toga za-
uzimali poslanici Pučke Stranke dr. Šimrak, dr Du-

 

libić i dr. Gosar, da bude zaštićena. sirotinja od
lihvarstva, seljak kod poreza, agrarne reforme i
kod uživanja šume, a radnik od kapitalističkog

izrabljivanja. Naročito je dr. Šimrak za šume pred-
ložio, da se u ustav uvrsti, da: šume. imaju služiti
narodu, a stoje u općinskom, zemaljskom i pokrajin-
skom vlasništvu. Još su naši poslanici tražili osobito
to, da država pomaže seljačke zadruge, da se uredi
seljačko nasljedno pravo i drugo, što je nužno. Zatim
se u ustavnom odboru raspravljalo o tom, kako će
biti razdijeljena uprava države. Demokrati i radikali
ne priznaju pokrajine nego samo županije, od kojih
nijedna ne smije imati više od 700 hiljada stanovnika.
Prema tome bi se Hrvatska razdijelila na 4 dijela.
Protiv toga su majodlučnije ustali poslanici Pučke
Stranke, pa su dr. Šimrak, dr, Dulibić i dr. Gosar
tražili, da ostanu sadanje pokrajine i da imadu veliku
autonomiju. Ali demokrati i radikali neće ni da čuju
o tomu! Sada će cijela konstituanta uzeti ustav u,
raspravu i konačno odlučiti, kako će s njime biti. Kažu
da će do konca maja ustav biti već sasvim gotov.
Dakle dolazi sada najozbiljnije i najodlučnije vrijeme
za čitav rad i borbu u konstituanti.

Dr. Dulibić za naše pomorstvo i ribarstvo.
Na sjednici Ustavnog odbora kod člana o pomorstvu

 

suće i tisuće hodočasnika, rekoh : »Blaženi, koji nijesu
vigjeli, a vjeruju « Ali moj dragi Nedjeljko nije mi
moguće da opišem. dojam svoje duše kad stupam u
ovaj lijepi hram i moj pogled pobjegne onamo k sve-
tom _ Propeću ! Ne samo da bi stojao po čitavu uru
na koljenima do žrtvenika, promatrajući onu divnu
rezbariju i onaj pogled dobrote umirućeg Sina Bo-
žjega, već neka meodoljiva sila privlači me, da po
deset puta na dan onamo pohrlim, razmatram i mo-
lim pred onom nadnaravnom pojavom. Malo mi _vre-
mena ostaje, pa ti ne mogu sve kazati što bi želio,
samo ću ti nešto natuknuti o:prošlosti ovog Propeća.

Prvo čudo bi opaženo na 30. ožujka 1919. na
koncu jednog svetog poslanja, što su obavili časni oci
Kapucini. Ti dan bi odregjen za generalnu svetu ls-
povijest i Pričest. Tom prigodom jedna djevojčica od
12 godina nakon ;primljene Pričesti okrene se i takne
jednog kapucina od sv. ,poslanja te u, neizmjernoj
ushićenosti zaviče : »Vidim Isukrsta na križu,:kako kre-
će s očima I«. Ova neočekivana ispovijest male .dje-
vojčice probudila je u duši onog poniznog sina svetoga
Erana sumnju, da djevojčica trpi od kakove. hipnoze
ili sugestije. Ali,ova sumnja nije bila opravdana, jer
odma i druga djevojčica, drugarica prve, pa treća, če-
tvrta zavapi:, »Isukrst zatvara i otvara oči!« U. isto
vrijeme. javiše :se i druge -starije osobe, koje islo,potvr-

 

čudo tako djelovalo na misionare i na starog paroha

 

_h diše, dapače izjaviše, da.se lice Isusovo znoji. Ovo.je

crkve, da nijesu od ganuća mogli izgovorili niti
jednu molitvicu.

Zanijemiše svi u jedan mah. Svi se prostriješe
do zemlje, i u grobnom muku moljahu njihove duše.
Svi jednoglasno potvrdiše istinu čuda, koje se kasnije
opetovalo i tako se danas proglasilo po čitavom svijetu.
Naravno i u Španjolskoj ima skeptika i religioznih
odmetnika, što vjeruju samo u materiju. Takovi nevjer-
ni Tome potječu najviše iz krugova školovanih ljudi.
Ovi načelno poriču svako nadnaravno čudo ! Ali hoćeš
nećeš, i oni kaštije vidješe i priznaše čudo, pošto se
Bog u svojoj dobroti udostojao da im pokaže zna-
menje i prosvjetli pamet njihovu. ._ :

"Neki dan sam pošao u zakristiju. Tamo sam na-
šao knjigu, gdje su zapisana vlastoručna svjedočanstva
nebrojenih putnika. Evo ti u prevodu iz španjolskoga
samo neke izjave : ž Ž i
/ 5,1. »Ja dolje potpisani 18 godišnji studens medicine
priznajem, da sam u crkvi sela Limpias danas na 12
ura vidio »Santo Christo della Agonia« kako kreće s
očima. Došao sam ovgje jedino da vidim Propeće, što
se u ovoj crkvi štuje sa tvrdim uvjerenjem, da. je |
čanje o ćudu sama laž, a sad, uvjeren o isti
čuda očitujem, da sam vidio, da ovaj propeti Isukrst

_ miče s očima. Amadeo Elizonda.« ..... .
3. 2. »Kunem ise i svjedočim, da ne nadajući se ;i
o sam, Isukrsta

ne vjenijući, danas na 20,srpnja vid
na križu nekoliko puta kako otvara i zatvara oči kako

oO

     

  

iščezava njegovo presveto lice ispred mog oka kao
u oblaku dima — i ponovno mi se prikazuje u neiz-
mjernom sjaju i ljepoti Božanstva. Svjedočim i na
uspomenu mrtvog oca i majke tvrdim ja: — Sixto
Burgos, doktor prava.

Sličnih izjava možeš u ovoj kajizi naći na tisuće
— od Engleza, Francuza, Amerikanaca, Rusa i t. d.
Ovo su moj dragi Nedjelko činjenice. Ako ima ljudi,
što uprkos ovim dokazima ne vjeruju u opstanak
čuda, nije korist njima dokazivati uzrok ovim čudesi-
ma, jer ga tu ulazi više volja i želja, da takovih ču-
desa uopće ne bude, a Bog ije velik i svemoguć,
ljudska znanost ograničena pa čovjek ne će nikada
moći da prodre u otajstvo Božjeg veličanstva. Imao bin
ti pisati čitavu knjigu, ali mi oprosti, da ne mogu
opširnije radi nedostatka vremena, a posala preko brka.
Kad se vratim kući u Trpanj, mogu ti čitav dan pri:
čati i to sa ushićenjem. Oprosti na slabom rukopisu,
Pišem u žurbi, a sad su 2 ure po ponoća — jedino vri:
jeme, što. mi ostaje slobodno da pišem. Pozdravi mi
sve. tamo, a tebi šaka ruke uz pozdrav od tvog odanog
prijatelja Nikole Ferri-Cerlić.“ E zom
.. Neću, da više govorim o stvari, jer pismo mo
prijatelja, kaže. sve, Samo još spominjem, da je Svi

Stolica dala naredbu, da se povede o čudu strogi ka:

nonski proces na. zamolbu nadležnog biskupa u Sami
tanderu. Ave Crux |

 

   
 
   
 
  

 

= -N. Sabatini-Subotić.