DUBROVNIK 6. ti Narodna Svijest God. III. Clijena fe lista sa donašanjem u kuću ili poštom za mjesec dana EEE : Plativo i utuživo u Dubrovniku -- Uredništvo i Uprava kod Dubr. Hrvat. Tiskare. Nažnost iednog zapostavljenog principa Beograd, 20. ožujka 1921. Prošli sam put kazao, da smjerovi našega rada wegju narodom moraju biti: religijozni, macijonalni, kulturni i socijalno-ekonomski. Danas malo da se po- zabavimo religijoznim principom. Više nego jedan ,moderni“ će se čuditi, kako mi wožemo danas, u dvadesetom vijeku da se obaziremo ma te ,stare predrasude“, kako možemo danas u dva- desetom vijeku, da davamo religijoznom pitanju toliku važuost. Mi se ne čudimo takvom prigovoru, znajući veoma dobro, kako današnja naša inteligencija povr- šmo shvaća sva tekuća pitanja. Mi se ne čudimo, da današnja naša inteligencija ne shvaća ogromni značaj religijoznog principa, kada ona ne može da shvati ni zuačaj socijalnog pitanja, koje danas potresa temeljima cijelog društvenog poretka. Uzmite Vesnićevu repliku xa govor predstavnika zemljoradnika u ustavnom od- koru, koji je tražio da sei odredbe socijalno-ekonom- ske naravi uvedu u Ustav, pa ćete uvidjeti svu mizer- wost, svu površnost shvatarija naše liberalne inteligen- cije obzirom na socijalno pitanje. A što će da ti ljudi misle o religijoznom pitanju, koje izgleda na oko manje važno i nesavremeno ? U oktobru 1919 bio je u Milnchenu trodnevni katolički kongres, na kojemu je nadbiskup dr; Faulhaber izmegju ostaloga i ovo rekao: ,Poštovanje auktoriteta, pouzdanje u one, koji hoće da svijet vode, nužna je dr- žavna potreba. Za nas katolike svaki se auktoritet osla- nja na auktoritetu četvrte zapovijedi Božje ; četvrta pak zapovijed dobiva svoju snagu iz auktoriteta prvih triju zapovijedi. Ako pak državna vlast krši prve tri zapovi- jedi, kopa sama temelje svog auktoriteta«. Mislim da je u ovo par riječi dovcljno jasno svakome označena važnost religijoznog principa. I sasma je jasno i na- ravno, da, pošto je damašnji svijet odbacio prve tri zapovijedi, pošto je zanijekao Božanstvo i Božanski auk- toritet, mi vidimo danas u svijetu porušen svaki aukto- rilet, Počnite od familije, te početne stanice ljudskog draštva, pa sve tamo do države i megjunarodnih sa- veza naroda, svugdje je auktoritet pao na niski stu- panj i još jedino ongje vrijedi, gdje može jaka pe- snica da prisili ljude, da ga respektuju. A auktoritet jake pesnice počiva na veoma labavim temeljima, kao što uam se je to pokazalo u prošlim danima. Jedino auktoritet, koji počiva na vječnim temeljima, koji ima sankcije odozgo, koji se temelji na poštovanju i ljubaoi može da bude rešpektovan, može da vezuje ljude u društvu, može da ih prisili, da poštuju aukto- titet i onda kada im to nebi bilo ugodno. I naša dr- žava dakle ako hoće da ima zdrave temelje, mora da gaji i poštuje ovaj Božanski auktoritet, auktoritet u- vjerenja i ljubavi. Liberalna naša inteligencija prigovara nama, koji shvaćamo značaj i vrijednost religijoznog momenta u kulturnom, socijalnom i političkom pogledu, da smo »klerikalni“, da širimo prozelitizam, da smo religijoz- ao intolerantni. Svi ti prigovori sasma se lako dadu suzbiti, kada pogledamo naš program i naš rad. Naša je lozinka : ,Svi ol, koji priznajete bilo koju pozitiv- na religiju, udružite se, organizirajte se protiv libe- ralnog bezojerstva.“ I ako su se dandanas naši ,kul- klurk&mpferi“ svom svojom snagom bacili jedino na katoličku vjeru, neka pravoslavni i muslimani bezbižno ne spavaju! Kada bi Pribičevići et comp. obračunali sa katoličkom crkvom, došao bi onda red i na njih. $ toga mi se ne ograničujemo samo na katolike, mi pozivamo i pravoslavne i muslimane, a osobito pra- voslavne, da ustanu na obranu religiozne svijesti našega naroda, koju bi htjeli razni Pribičevići da unište. Da sačuvamo ovu religijoznu svijest u našem narodu, naša škola u prvom redu mora da bude reli- giozna. Nauk o vjeri ne smije da se izbaci iz škole. Naša djeca, naš naraštaj, koji će da bude kvas našeg naroda, njegova nađa i budućnost treba da budu re- ligiozna. I kađa bi se sa bilo koje strane htjelo, da se e" a a : wo K 5 | Izlazi svakog utornika. Pojedini broj 3 Kr. Tisak iz naših škola odstrani vjeronauk, svi a osobiio oci i majke, treba da ustanu kao jedan i da ne dozvole, da se pravi atentat na njihovu djecu. U svrhu, da se čim bolji religiozni duh uvriježi u dušu našega naroda treba da se na osobiti način njeguju vjerska udruženja. Pri našoj seoskoj akciji ne treba nikada da zaboravljamo, da uz kulturna, socl- jalna i ekonomska društva uvijek podižemo i vjerska udruženja. Marijine kongregacije, koje su toliko moći pokazale kod gjaštva, preporoditi će religijozno i naš seoski naraštaj. Religijozni je princip veoma važan pri odgoju svakoga naroda pa ne zaboravimo ni mi, da u našem narodu podignemo visoko religijoznu svijest. Naš tro- imeni narod vijekovima se je borio: ,Za krst časni i slobođu zlatnu“ i mi ne smijemo dozvoliti da pošto je stekao ,slobodu zlatnu“, da mu se vrijegja ,krst časni“. Mi ćemo biti najzadovoljniji i svoj ćemo cilj postići, kad čitav naš narod od Soče do Vardara, bez razlike vjere i imena, bude tako osjećao. A ni mi, krš- čanska inteligencija, koja je pozvana da pouči narod u štovanju religijoznog osjećaja, ne ljenčarimo, već naprijed sa lozinkom jednog našeg crkvenog dostojan- stvenika: ,Sve za vjeru i jedinstvo naroda“! —S— ,Narodovu“ čokorilskom koprcalu. »Veritase se u »Narodu« ponovno bavi s nama, naravno opet u tonu čokorilskom. Nikako mu ne ide u glavu aaše objektivno pisanje i realno prikazivanje nepobitnih činjenica. Šta više: u svojoj je kuraži toliko smion, te nama predbacuje, da smo mi izazivači kulturnog boja i širitelji mržnje, megju na: _ rodom ! U zadnjem broju »Narođa« izvalio je toliko besmislica, da se isto uredništvo toga lista našlo pri- nukano svojom izjavom ublažiti im ton, i ako uvijeno. Uzalud tražite dokaze za njegove tvrdnje: pred oči- tom kapitulacijom koprca se jeguljasto i nabacuje stid puta ponovljene i otrcane fraze, da mi manovo pirimo vjerski fanatizam u narodu, kao i za vrijeme Austrije; da uckamo brata na brata i širimo mržnju na pravo- slavni dio našega naroda; u jednu riječ: mi mu spa- damo megiu »crnožute protunarodne elemente« i ne- prijatelje ove države, jer ne pušemo u centralističke diple. Ako su g. »V.« i njemu slični diplaši, toliko gorliivi za narodno jedinstvo, da bi željeli utući i sve one kato- like koji su prisezali zakletvu vjernosti bivšoj Austriji, pitamo: zašto istom mjerom ne postupaju sa svojim ne ćemo kazati pojedinim, ali bar istaknutim pravo- slavnim ? Zašto i njihovu prošlost ne rešetaju ? Ne bi li se i megju pravoslavnim dijelom našega naroda na- šlo takovih, koji su ne samo prisizali zakletvu vjernosti (što još ne smatramo n kakvim političkim zločinom), nego i zajloalnije privrženosti ? A čokorilovska »Srpska Riječa, koja je na početku rata pjevala himne i davala homogijalne izjave pk. Ferdinandu prigodom njegova dolaska u Bosnu, progovarajući — nota bene — u ime srpskog naroda, a danas se šepiri ultrasrpstvom ? A zar nije poznato gosp. Veritas? da su u Anstriji prisizali ne samo svećenici, nego i svi držav- ni činovnici sviju vjera, sadašnji srpski šoveni, pa možda i sam ,Veritas“ ?... Nama, koji se borimo za političku, vjersku i socijaluu ravnopravnost svih triju plemena i vje- ra, predbacuju separatizam, prozelitizam i dapače veleizdaju naroda oni, koji se s. demokratima raz- meću, da su najveći širitelji narodnoga jedinstva i zagovaratelji plemenske ravnopravnosti, a daju prevlast jednomu, srpskomu plemenu, na svim glavnim grana- ma javne uprave, a ostala dva ignoriraju, makar ovi bili uvelike sposobniji ? Odbacili su ime jugoslaven- sko i pobratimili se s demokratima -—- profanatorima demokracije i nar. jedinstva oni — ljubitelji“ toga jedinstva ! Njihov vogja N. Pašić, izjavljuje u stranim novinama, da Hrvat4 (uključivši i one, što su potpali pod talijanski jaram !) u sve ima tek — jedan milijun i dvjesta tisuća ! Bit će valjda i to u ime nar. jedinstva?! Njihovi bosanski čokorilovski diplaši trube i uporno ai iii Oglasi, zahvale i priopćena po posebnom cijeniku. — Odgovorni urednik A. Fle. Vlasništvo Odbora Narodne _ Svijesti, Dubrovačke Hrvatske Tiskare. — Rukopisi se ne vraćaju zahtijevaju od vlade, da se u Bosni ukine latinica, Bit ćeito u ime ravnopravnosti i opće civilizacije ! Nekoji srpski listovi nazivlju izazivno Hrvate — »austrijskim robljem“. Bit će i to u ime nar. jedinstva ! Hrvatma se i Slovencima s viših mjesta dovikuje, da ako nijesu zadovoljni s centralističkom upravom, neka sele iz ove države. Je li i to u ime bratstva i nar. jedinatva ? # U vojvogjanskim školama u krajevima, gdje su veći- nom Hrvati, djeca ne smiju spomenuti ime hrvatsko i katoličko. Sigurno i to u ime nar, jedinstva ! Ovo su činjenice, za koje ne možete, gospodo kazati da su utva re, jer onda biste mogli, kazati, da je utvara i ono, što piše beogr. srpsko-pravoslavni list ,Vesnik“ na koji vas mi ,neupućeni“ upućujemo. Ou piše: ,U verskoj nastavi je u osnovnim školama vojvogjanskim nastupio pravi dar-mar (od nas pocr.), iu je jedna lepa i razvijena veronaučna prošlost jednim potezom pera uništena i što je žalosno, bez da bi se iko po- brinuo, da se takovu postupku na put stalo“. Šta velite gospodo o ovoj izjavi svojih iz kraljevine ? Nu pogledajmo još bolje, ko je prožet vjerskim fanatiz- mom ! Za slučaj, koji je kolao o katolicima u Bosni, da su nasilno priveli na svoju vjeru jedno musliman- sko dijete, možda vi nećete da znate, da je u cijelosti izmišljen! Šta više utvrgjena je činjanica, da su baš pravoslavni priveli u Sarajevu na svoju vjeru malog Ahmeda i majku mu Camilu, tako, da od Ahmeda, postade — Aleksa, a od Ćamile Jelisaveta/ Zar misle da nam nije poznato, kako pravoslavni srpski episkop Dozitije na državni račun vodi megju katolicima pro- zelilsku propagandu za prijelaz na pravoslavlje? Zar vi ne znate ili ne ćete da znate, da srpski patrijarha Dimitrije u ime te prozelitske propagande dobiva go- dišnje, 100.000 dinara iz državne kase. Ne vidi li se iz svega ovoga, ko hoće i ko izazivlje vjerski boj? Gospodo, mi smo samo u defenzivi | Da je Veritas“ uopće savjestan onoga, što piše, ne bi u obranu framasona ovakova što pisao: Ako svi državni činovnici, pak i poslužitelji, kad službeno putuju, imaju besplatnu voznu kartu, t. j. da im država plati putni trošak, zašto činovnici, t. i. predstavnici framasonskih loža, kad ih država priznaje, ne mogu imati popusta, kad službeno putuju?!“ Ovo su — crno ma bijelo — tekstualne riječi, a znače, da g. »V.« uzimlje u obranu tajne potkopatelje države, i još ih uporegjuje državnim činovnicima?!“ Treba li ovom komentara ? Liberalni listovi osudiše vladin postupak gledom na framasone, a evo za vjeru i poš- tenje ,zagrijano“ glasilo skrbnički ih zaštićuje! Na našu tvrdnju, da su u Vojvodini ukinute ka- toličke škole, odgovara umni »Veritas«, da su uz njih ukinute i sve druge bez razlike i pretvorene u — »državne“. Ala ironije! Kakve su te .državne“ t. j. neutralne i prema svim vjerama i plemenima ravno- pravne škole, iz iznesenih činjenica znamo i previše dobro ! Htjelo bi se, da one postanu rasadnice srpskog šovinizma i protukatoličke ! Za tu razaralačku rabotu, koju »Veritas« na svoj način pledira, treba upotrebiti dapače i dosad neutralno sokolstvo, jer u njemu sada nalaze moćuo sredstvo za rušenje katolicizma. S toga valja sokolskim duhom zadahnuti naše škole! Dosad smo gledali u sokolstvu čisto nacionalnu ustanovu, a u sokolima vjerski tolerantne ljude, koji nijesu usta- jali protiv kulturno-vjerskog uvjerenja svojih članova. Ali danas stvari stoje drukčije: danas oni zabranjuju uojerenim katolicima pristup u svoje društvo, jer da je katolicizam isto što i klerikalizam, kojim se sokol- stvo isključuje. A suviše hoće da monopolizuju pro- svjetni rad u narodu protukršćanskim duhom. To nji- hovo nametanje nije kod nas u Dalmaciji još tako otvoreno izbilo ma javu, i zato valjda nije poznato >Narodu«, ali jest u drugim krajevima Jugoslavije. Čitajte n. pr. brošuru ,Kulturna načela Sokolstva u Českoj i Jugoslaviji“, pa će vam se dvojbe rasplinuti. U njoj je u tančine izneseno kulturno. naziranje so-. kolstva. No sokolske se liberalne kaponje na to uzvr- poljiše, da su citati, koji su u toj brošuri izneseni iz EO ENE i