i
Br.
Nar
ek
DUBROVNIK 26. aprila 1921.
s
ši
God. HI.
st
Cijena e listu sa uo anjem u kuću ili poštom. za mjesec dana K 8.
Plativo i utuživo u Dubrovniku
Uredništvo i Uprava kod Dubr, Hrvat. Tiskare.
Slava Mučenicima za slobodu !
Dvjestopedeseti put časti se sveta pomen
na Njih Mučenike; dvjestapedeseti je ovo plač
vile sa Ozlja i sa Frankopanskog grada u Pri-
morju: dvjestopedeset je godina ravno prošlo,
da je krvnički mač zločinačke Austrije odrubio
glave prvim vitezovima našeg naroda — banu Pe-
iru grofu Zrinjskome i knezu Krstu Frankopanu.
* x
š :
Iza sramotnog mira, što ga je slabi car
Leopold sklopio 1114, s Turcima, pobijegjenir
kod Sv. Gotharda, stanje je u Hrvatskoj bilo
uprav nesnosno. S jedne strane svakodnevne
navale turskih četa iz susjedne Bosne a s druge
zulumi i pljačke njemačkih vojnika iz general-
skog Karlovca, bile su pravi bič božji za izmu-
čeni narod banske Hrvatske.
Narod je podnosio i mučeći trpio, poleti
jedinu nadu u svog bana Petra. Zrinjskoga i
njegova šurjaka Frankopana. Uzalud su bile sve
predstavke na dvorsku kancelariju u Beču; u-
zalud molbe, da se ovo stanje dokrajči — ne-
milosrdni Beč nije htio da ima razumijevanja i
samilosti spram pravedne hrvatske stvari. Kad
već nije bilo drugog izlaza, urotiše se ova dva
_ velikana. sa nekolicinom narodnih vogja iz Šta-
stajao je maša dva junaka glave: Lukavi*Beč
znao ih je zamamnim riječima i najljepšim obe-
ćanjima primamiti gore, da ih onda kao proste
zločince strpa u tamnicu, te 30. travnja 1671.
pogubi u Bečkom Novom Mjestu.
Čitava se Hrvatska zavi u crno, duhovi
smalaksaše, ostali urotnici razbježaše se koje-
kuda, a bijes njemački izlijevao se je nad pat-
ničkim narodom sada mnogo više.
I kada je sve plašljivo mirovalo i ućutalo;
kada je izgledalo, da je sloboda Hrvatske u Beč-
kom Novom Mjestu zauvijek zakopana, tinjao
je još uvijek u srcu narodnom osjećaj slobode,
želja za nezavisnošću. Tragedija 30. travnja ko-
ristila je u protivnom smjeru, nego su očekivali
njezini inscenatori. Čežnja za osvetom potpirivala
je i onako jaku mržnju na Austriju, a osjećaj
slobode duboko je zasijecao u srce svih. Vlas-
todržac je to spazio, te je udesio taktiku blažu
i ozbiljniju u svim granama uprave, ali narod se
držao one Zrinjskoga: ,Viruj Nimcu, kao suncu
zimsku“ , i nije bilo ni sile ni načina, da se
ugasi onaj jaki plamen, što je buktio u njego-
vim grudima — čežnja za slobodom i neodvisnošću
u svakoj zgodi, u raznim okolnostima, megda jače
megda blaže — uvijek uz krvne žrtve — do-
kumentirao se je ovaj osjećaj kao ozbiljni »me-
| mento« truloj Austriji, da će i njezina tragedija
neminovno uslijediti _a tome da će mnogo do-
prinijeti učenici-potomci martira 30. travnja 1671.
*
Austrije vise nema — i njezin je 30. trav-.
nja došao. Onaj grozni narodni »memento«
ispunio se ije.
. Kosti bana "Petra Zrinjskoga i Frana Fran-
kopana prenesene su iz tugjine: u :naš bijeli
slobodni Zagreb, da budu amanet najmiliji : ro-
ddjublja i svijetli primjer slatke slobode.
Slava Zrinjskome i Frankopanu!
lazi svakog utornika.
Pojeiji 12 4 Kr.
Kulturni di kod nas.
Glas evropske javnosti.
Kulturni boj, što (ga je u našoj državi započela
demokratsko-radikalna | stranka proti katoličanstvu,
svratio je na sebe po ost evropske javnosti.
Poznati nacionalis čki pariski list >La Libre Pa-
role«, koji ima veliki
govima, donosi u bro
sobito u vojničkim kru-
a od 3. 4. 3. 6. i 7. aprila
o. g. na uvodnom mjes ni članka o kulturnom boju
u Jugoslaviji iz per. , Đenais.
Uvaženi taj oo ko klicist ističe, kako su
a
Francuzi ;s najvećom. simpatijom pozdravili osnutak
države SHS. Opisuje ki tim (borbu jugoslavenskih po-
litičara 1 ustrijskom. parlamentu, za oslobogjenje i
O triju jugoslavenskih iaroda u jednu državu
i konstatira, da je držanje jugos lavenskih pukovnija
1918. god. mnogo Moi fo raspadu austro-ugarske
monarhije. k
Ujedinjenje, ije e poslije toga ostvarilo iz-
gledalo je kao počelal voga doba u povijesti ju-
goslavenskih naroda. gle iznenagjenja | Stadoše do
nas dopirati glasovi četka nejasni, a onda sve
izrazitiji, da tamo dolje.nije sve tako, kako si je svi-
jet predstavljao. Opazili «smo, »da država, koju vode
prosti strančari, ne o va nade, koja se je u nju
postavljala«. Zatim : irancuski publicist histo-
ričke i kulturne pose triju jugoslavenskih ple-
mena, razliku u miš vjeri i upravi i veli, da su
e dvije ideje : ve! ikosr 'pska,
jom kao pojedinci, nego kao dva |
mena u jednu državu s trećim plemenom.
Oglasi,
urednik
Tisak Dubrovačke Hrvatske Tiskare. —
zahvale i priopćena po posebnom cijeniku. — Gieinu
A. Fle. — Vlasništvo Odbora Narodne Svijesti. —
Rukopisi se ne
vraćaju
jeve sistematskoga proganjanja katoličkoga življa u
Bačkoj, Banatu i Južnoj Srbiji. :
Nadalje piše o bezvjerstvu »Sokola« i osugjuje
njegovo uvlačenje u školu.
Borbu katoličkih Hrvata i Slovenaca za vjersku
slobodu smatraju centralistički mislioci separatizmom,
što ne stoji, jer težnje su njihove u skladu s državnim
jedinstvom. Iznosi nacrt ustava Pučke Stranke i hvali
ne samo niezino autonomističko, nego i socijalno poli-
tičko stanovište. Veli, da francuski kotolici smatraju
stvar jugoslavenskih katolika svojom stvarju, i da će
upotrijebiti sav svoj utjecaj i kod vlade, da javnost bude
o prilikama obaviještena. Mi ćemo uvijek odlučno di-
&gnuti svoj glas za vjersku slobodu katoličkih Jugo-
slavena«.
Iz oslobogjenih. krajeva
Korčula.
Historični dani 17. 18. i 19. aprila 1921. ostat
će zabilježeni zlatnim slovima u analima grada i otoka
Korčule. Tako dugo iščekivani dan slobode,
koji nam je više puta znao izmicati kao voda ispred
Tantalovih usana, — napokon je osvanuo. Ono ga-
nuće svakog rodoljubnog srca onog svečanog časa
mogao je da oćuti samo omaj, koji je pune dvije go-
dine i pet mjeseca znao da se junački nadvlada, da
se suspregne. Zanos, oduševljenje, radost i veselje opi-
sati se ne da. ma da bi ti pero zlatno bilo. One suze
radosnice, koje su orosile svačije lice, kad je svojim .
očima vidio, da je tugjin odmaglio u nepovrat, a da.
naše vlasti mirno, dostojanstveno i svečano dolaze,
ste ue kažem, više govore negoli najjači izra: i
koja je došla s
Radi toga bila je potreba voditi »zistimz sprefnu. Vodstvom pukovnika Plesničara. Netom se je talijan-
prilikama primjerenu, razumnu politiku, koja poštuje
tradieije, običaje i osebine svih triju plemena«. Na
žalost srpski su političari udarili sasvim protivnim pu-
tem »koji ugrožava državu«, koji je tim više za osu-
diti, jer ima »vjersku podlogu«, jer se vodi u znaku
»nadmoći« pravoslavlja nad KE me u znaku kul-
turnoga boja.
Na to se francuski pubilčiši podrobno bavi
s protukatoličkom političkom današnje viade. Pod
krinkom jednakopravnosti kuša. se katolicizam poti-
snuti na drugo mjesto, i tako osigurati prevlast srp-
stva mad katoličkim hrvatstvom i slovenstvom. Kao
svuda, tako je osobito ma istoku, vjerski momenat
tijesno spojen s narodnim i političkim. Katolištvo ku-
šaju izrinuti iz javnoga života, da na njegovo mjesto
stupe protukatolički elementi, pa se utoj borbi služe
s pravoslavljem, za koje prave otvorenu propagandu.
Hrvatske i zloveuske zemlje smatraju Velikosrbi ne
kao slobodni teritorij, nego kao anektirane pokrajine,
koje sa svojim bogatstvom i financijalnom jakošću
pružaju centralizmu najizdašnija vrela i najbolje polje
za gospodarsku i financijalnu eksploataciju. Katolici-
zam, koji je ceniralizmu u prvom redu na putu, ku-
šaju oslabiti s naredbama, koje već ne postoje ni u
jednoj državi: 1. krati se biskupima slobodan saobra-
ćaj sa sv. Stolicom ; 2. kancelparagrafom ; 3. vrhovnom
državnom upravom crkvenoga imetka, dok su pravo-
slavna crkva i muslimanska konfesija u tome autono-
mne. .O kancelparagrafu veli Denais slijedeće :
Taj paragraf ima svrhu spriječiti, da svećenik
svojim moralnim utjecajem podupire političku i so-
cijalnu akciju. Zabraniti svaku takovu vanjsku
akciju katoličkom svećeniku u državi, gdje je sve-
čenik od pamtivijeka najveći socijalni organizator
i javni radmk, ima narav zločina. Podvrći ga radi
ispunjivanja toga paragrafa stalnom nadzoru poli-
cije i izvrći ga neprestanoj denuncijaciji, to je go-
tovo 'meodrživo i nesnosne.
Zatim se francuski publicist bavi. s Pribićevićevim
zlokobnim \naredbama, koje su očito uperene proti
vjerskoj uzgoji u katoličkom duhu te iznosi sluča-
ska torpiljarka udaljila, top sa tvrgjave dade znak slo-
bode i sam kamen rekao bi, da je poprimio život.
Prije toga grobni muk, a sad najednom život, radost,
veselje. Sve okićeno, sve ushićeno. Povicima ni broja
ni konca. Upravitelj općine Dr. Dinko Giunio pogliav;
lja prvi »Bijele Orle«. Djevojčica Fr. Jerićević pruža
g. pukovniku soli i kruha, a Kr. Ivančević preda-
Je mu lovor-vijeaac. Iza drugih još pozdrava vrsta
se nepregledna povorka svijeta: iz Račišća, Žrnova,
Lumbarde, Pupnata, Orebića, Vignja i Kučišća. Svečano
je se izvisila zatim jugosl. zastava na starodrevnoj kuli
na ulazu u grad kraj općine. Dr. Giunio crta povijest
te kule, glazba neprestano svira rodoljubne davorije,
guardijan franj. samostana s »Otoka« zanosno poz-
dravlja taj svečani čas. Zatim čitava povorka hrli u
starodrevni hram, da se zahvali Svevišnjemu na ovom
daru i ovakovoim danu. U Narodnom (Domu slijedio
je zatim svečani diner, a uveče zabave i narodno kolo.
Grad je sasma oživio. Okovi su pali i svak je htio,
da se naužije zraka siobode. Ovakove zgode ne dadu
se zaboraviti, ko ih je iole doživio. Živjela naša stara,
mila i slobodna Korčula!!! — ić.
Velaluka 20. travnja.
Dar Oslobogjenja. Dugo smo čekali ovaj veliki
dan; dugo smo za njim vapili, _pa smo ga eto i do-
čekali. Zadnjih dana bila je prava trzavica obuzela
svekoliko pučanstvo ove varoši. Sjekli se borovi, sprav-
dljalo zelenilo, šile trobojnice, da što svečanije prosla-
vimo svoje oslobogjenje od mrskog tugjinskog jarma.
U ponedjeljak ujutro na dan 18. travnja — znameniti
dan u povijesti našega mjesta — već u 5 s. sav. je
narod bio na nogama, i slegao.se na prostranu obalu
neustrpljivo očekujuć Oslobodioce. Pred šest sati nešto
iza otočića ,Ošljaka“ zadimilo, pa provirilo. Bio :je
parobrod ,Sebeniko“ sa našom junačkom vojskom;
Srca ustreptaše, kape se same od sebe na pozdrav
skidoše. Ali javne manilestacije još nije smjelo biti;
Tek iza 8 s. kad odoše karabinijeri blatski i velelučki
nasta neopisivi prizor veselja i ushita. Zvona zaslaviše,
mužari zagrmješe, glazba zasvira, trobojnice zaleprša+ _
še, a veselom pocikivanju ni kraja ni konca. Junačku
rebića sa rod" >Nad« pod.