str. 2 NARODNA SVIJEST Br.'19 nom poglavarstvu nego da se preda. Obaćaše dakle uzbunjenome mnoštvu, da će križevi prekosutra biti vraćeni, ali ljudi ne pristadoše ni na kakav rok i zato su križevi morali odmah na svoje mjesto! Slično su iu sijelu Fiettijevu iznudili katolici odlučnom akcijom, pa je potpreiekt zapovjedio, da se od 7. siječnja svi križevi vrate u škole. Ne potraja dugo i sav novarski kraj dobi križeve u sve škole! — Ovakovu će junačku odlučnost i kod nas morati katolici pokazati, gdjegod zametne vlada kulturni boj. Znanstveni rad irancuskih katolika. Mnogo se irubi u naše moderno duba, da su katolici inferiorna rasa, da se vjera neda spojiti sa znanošću itd. Naj- boiji odgovor takovim mudracima podaju djela katol. učenjaka po čitavome svijetu a nadasve u Francuskoj. Gotovo polovica članova Academie francaise“ jesu odlučni katolici. Megju najnovijim učenjacima koje je frac. akad. odlikovala ima preko petnaest go1- ljivih katolika, što svjetovnjaka što svećenika. Franc. katolici imaju 6 universa. Uprav je dirliiva svijest franc. kat. profesora uopće. Premda na nekim mjestima oskudijevaju — neki imaju godišnje toliko plate, koliko njihovi kolege na drž. mjesečno — ipak ustraju i žitvuju se. Jedan savjet. Engleski fizičar W. Thomson re- kao je jednog dana svojim slušaocima na universi. Ne strašite se biti slobodni mislioci, jer ako budete s malo naprezanja slobodno razmišljali, bit ćete od znanosti prisiljeni da vjerujete u Boga, što je podloga svake religije. Vigjet ćete, da znanost nije protivna, nego pomoćnica religije. ,Spasenje“. U Beogradu se osnovalo društvo pod ovim imenom, za religijozno-moralno pridizanje srpsko pravoslavnih. si: Dopisi. Velaluka. (»Četa smrti«.) Proslava oslobogjenja trajala je punih osam dana. Svako veče nepregledna je povorka obilazila našu varoš sa glazbom na čelu, nakon čega razvilo bi se narodno kolo. U Subotu 23. travnja bio je priregjen veličanstveni doček prestavnicima vlade, Dr. Desnici, generalu Miliću i pratnji, koji su na pa- robrodu »Porer« kroz četiri dana obišli sve oslobo- gjene krajeve. Treći pak dan slavlja bio je ganutljiv prizor, kad je »Čeia smili« predala oružje, koje je za vrijeme talijanske okupacije vjerno krila. Iza kako su četnici donijeli sve oružje, tri govornika održaše pri- godne svrhu »CČete smiti«, se je drug zatim dirljivo oprostio sa svojim puškom, revolverom, ručnom granatom, poljubio je, posuo cvijećem i tronuto ga predao oružničkoj vlasti. govore, rastumačiše postanak i za koju talij. vlast nije mogla doznati. Svaki oružjem, Ovaj prizor svakoga je zadivio i ganuo. Evala junač- koj velelučkoj omladini. : i Popovići (Konavle), 1/5. 1921. Dne 30. travnja u subotu okolo 10 sati večer nade tuča (gr&d) tako snažno, da je kroz vrijeme od 90 minuta utuklo, što mi rečemo smrtimice, sve što je na zemlji bilo u cijelom našem selu Popovićima, osobito lozu, koju je uništilo za više godina, tako da se računa šteta na preko 1 milijun kruna. Mnogi ja- dan seljak neznamo kako će da prežive, jer mu je sav trud uništen. Prijateljski vas pozdravljam N. V. Kotor, 6. V. U 17. broju ovoga lista mi smo upravili molbu na Ravnateljstvo pošta u Spljetu i od ovoga kao Vla- sti očekujemo nužne odredbe, koje bi imale odmali u početku stati na put uvagjanju strančarstva u državnim uredima. Nego nepozvani »Bokeški Glasnik« odgovara nam u svome br. 20. U prve htjeli smo preći preko onakovog pisanja, ali opet mučeći nebi se razumjeli. Stoga odgovarajući ipak priznajemo, da nijesmo kadri mu dati dostojna odgovora; ne jer se preplašismo onog tona turskih aga, nego što nijesmo odgojeni da onako prostački pišemo. Odlika Bokelja starosjedioca jest proverbijalna skladnost, pak Bokelj nije kadar od- jednom da nazove svoju braću, krštenu čeljad, paščadi. Uostalome poručujemo, ma koliko se umišljeni gospodari naroda srdili, mi ćemo i unaprijed uprijeti prstom u svako zlo, koje bi bilo mogućno, da zava- gja megiju sobom, bilo svoje kolege bilo gragjane uopće; kao do sada, tako ćemo se, dok budemo živi, zagrijavati i zalagati za jugoslavensko jedinstvo, potom za Jugoslaviju. Za ovime su se i ona gospoda okolo »B. G.« nakon preokreia s nama zajedno zanašali i vanjskim slavljem potvrgjivali, svijesni skupa da slije- dimo i ostvarujemo ideale srpskih i hrvatskih velikana. A što rade danas ona gospoda ? Eno nas vrijegjaju jer pokušasmo trijebiti gubu iz torine. Da li je to is- pravno i dosljedno, da li je rodoljubno i iskreno nji- hovo djelovanje najpače i napadati ma patriotizam ostalih, dvojiti i omaložavati ga, neka sude naša i nji- hova djela. Gospodo, nemojte si prisvajati monopol patriotizma, ova gruda jest i naša i nama je mila i sveta, nedirajte u svetinje, dok nam budi zajednička dužnost opirati se pokušajima, koji potpirivaju gra- gjane na megjusobnu mržnju i intoleranciju. — Bokelj. Gruž. (Proslava svečanosti sv. Križa.) Tradicijonalna ova svečanost — Iznašašće sv. Križa, koja spada na 3 maja, bila je odvajkada smatrana od Gružana jed- nom od najvecih njihovih blagdana i dostojnim slav- ljem proslavljena. Ali slavlje te svečanosti slično ovogodišnjem, Gruž još nije vidio. Strindbergova ,Oca“ Premijera : u Dubrovniku. August Strindberg ostaje uvijek neshvatljiv za one, koji ne poznaju njegovu Odiseiadu. Oa je ne- mirna duša, raprezentani modernog čovjeka, koji u svijetu nalazi disharmoniju. Stoga piše više ogorčen nego li veseo s tmurnim pogledom na život, pateći od nevjere. Odlučan je antifeminista svoje vrsti: po njemu je žena duševno zaostala za muškarcem, a nje- zino nastojanje, da se s njim izjednači, teži da s njim zavlada. Megju mužem i ženom vlada mržnja i vječni boj. | faztično Strindberg se tri puta ženi, tri puta razilazi. »Ako smo se razvili od životinje, muž i Žena nijesu se razvili od iste vrste«... Već u mladosti svojoj izgubi vjeru i skloni se ateizmu, odakle je povukao zadnje posljedice i počeo rušiti sve tražeći revoluciju u čitavom životu. Neprestano mijenja zvanja : bio je učitelj, glumac, novinar, činovnik, bibliotekar, instruktor, slikar, bavio se medicinom, alkimijom, pro- učavanjem jezika; htio je da bude i učenjak, Nu pred pedesetom godinom života doživljuje preokret, ide u Pariz, da stupi u benediktinski samostan. Ne izvodi igj naum, no ipak najmi samotnu čelijicu, u kojoj piše, želeći sada opet uskrisiti sve ono, što je prije srušio, — postaje mistik. Zajedno sa svjetovnim na- zorom mijenja i književni smjer, od naturaliste po- staje simbolistom, koji u katoličkoj mistici vidi vrhu- mac ljepote. Na žalost ni tu se nije smirio, već se konačno odmori u slaboj sjeni racijonalističkog pro- testantizma. Umro je dne 14 Maja 1912. Otac, što smo ga gledali prvi put u Dubrovniku u subotu 7/5. iragmentarna je skica savremene obi- teljske krize, prouzročene skeptičkim pogledom na' rasklimanu bračnu vjernost naše dobe. Kriza je iz- megju muža konjičkog kapetana materijaliste (g. D. Radenković) i njegove. žene Lauze (g.gje Čurčić) sasvim oprečnih nazora radi odgoja njihove kćeri Berte (g.gja Radenković). Dijete mu jedino daje smisla za život i rad te hoće da ga odgoji po svojoj volji. Ali žena mu, majka djeteta, prisvaja sebi pravo na uzgoj djeteta. Tu borbu zaoštrava uznemirujuća misao, koju izbacuje Neid, kapetanov posilni (g. Bandić): niko ne može biti siguran, da je pravi otac svoga djeteta. Tu misao kapetan aplikuje ma svoje dijete izgubi zadnju poeziju života — zamrzi na. žene. Megjutim njegova Žena ne miruje, da osigura za sebe vlast nad odgojem djeteta, izrabljuje muželjevu zanesenost za naukom, da ga svima prikazuje lugjakom, što joj pomoću doktora Estermarka (g. Filipović) i uspjeva, te ga konačno i oblači u lugjačku košulju, u kojoj mu od očajne mržnje na ženu pada kap i pogiba. Dogogiaj se zbiva kroz jednu noć u istoj sobi, a igra ga maleni broj osoba. To je novi tip drame: Sirindbergova »komorna igra«. Drama je pisana nervoznim bučnim stilom iako se odigrava u hladnim sjevernim krajevima. Motivacija dogagjaja nije jedinstvena, jer jedan dogagiaj iza- zivlje cijeli niz dubokih motiva, koji za čas zamisle gledaoca, da sam od svih motiva bira onaj, koji mu se čini najzgodnijim. Drama zasijeca duboko u živo- tne probleme, bez da ih riješava i stoga neprestano drži gledaoca u napetosti. G. Radenković igrao je majstorski svoju karakte- rističnu ulogu, dok je g.gja Gurčić bila više patetična. G. Novaković u ulozi pastora kao uvijek dobar. Druge uloge su i u samoj drami sekundarne i manje više neizgragjeni tipovi. i Nađali smo se, da će naša publika pokazati malo više smisla za premijeru Strindbergova djela u našem gradu, ali smo se prevarili, jer je kazalište bilo na pola prazno, što sigurno ne služi na čast našim vas- pitanim krugovima. Pobožni je puk već rano jutrom, izu uranka, koji je mjesni tamb. zbor najavio, hrlio u dominikatisku crkvu, da iskaže počast sv. Križu. U deset sati bila je svečana sv. misa, preko koje je O. Angjelko Posin- ković izrekao prigodni panegirik u čast sv. Križa. Crkva je bila dupkom puna. Tako isto i poslije podne. To je za Gružane pohvalno i utješno, jer znači, da u njihovim srcima nije zamro vanjski odražaj vjerskog osjećaja. I vanjska svečanost ispala je uprav divno. U ju- tru je vrijeme nekako prijetilo, da će biti kišno, ali već prije podne počelo se vedrili, a poslije podae sasvim se razvedrilo tako, da je svečanost mogla da bude izvedena prema programu. Pri dolasku vojničke muzike silan se svijet sjatio na grušku obalu i oko crkve sv. Križa; naročito mnogo ga je došlo iz grada po lijepom vremenu. Voj. glazba pod ravnanjem vri- jednog M.a Čižeka izvela je uprav divno birani Program. U večer je bila sjajma rasvjeta vatrometima i ost, spra- vama, te starodrevno spaljenje ,duba“ pred crkvom. Čaroban bijaše prizor, kako se zvonik okićen zeleni- lom i jugoslavenskim irobojkama ljeska u moru svi- jetla od rasvjete, i ,baluna“. Svečanost je trajala do kasne noći. Najveća zasluga za ovakav sjajan uspjeli naše svečanosti ide št. gg. ,festanjule“: Frana Fal- conija i Iva Aggačija, koji su se i moralno i materijalno potrudili, da svečanost ispade što ljepše. Promatralac. Trebinje. (Zrinjsko-Frankopanska proslava u Trebinju.) Trebinje je ove godine dostojno proslavilo Zrinjsko- * Frankopansku uspomenu. Jutrom preč. kan. župnik Don M. Vujinović održao svečane zadušnice u prisu- stvu vlasti i deputacije društava a u večer bio kon- cerat sa igrankom do rane zore. Preko svečanih za- dušnica »Requiem« je pjevalo hrv. pjev. društvo »Sla- vulj« pod ravnaniem obljubljenog našeg suca g. J. Kobasice te g. Bararov sa g.gjom Arhipovom-Barano- vom »Mili Isuse« (O. Sokol) i »Benedictus« (Hart- man) glavne tačke koncerta ispunila su na sveopće zadovoljstvo ova gospoda solisti uz pratnju Me O. Sokol a ostali dio »Slavulj«. Osobito zanimiva je bila tačka: Melodram »Putnik« od Preradovića, što je lijepo deklamovala g.gjica K. Šutić uz pratnju na gla- soviru samog skladatelja M.o O. Sokol. Ne samo moralno nego i materijalno je uspjela ova svečanost, čemu uz gospodu: -Dr.. Markovića, &. Čerovića, O. Sanbrailo, i J. Selak, D. S. Čabrinović, Fr. Petašić, upr. Žeravica, proi. Reiman te g.ca Petru- šić, Selak, Jukić, Mingotti i t. d., osobito priznanje ioe g. Kobasici, koji je bio duša cijelog rada te ne samo organizirao crkveno i svjetovno pjevanje, nego i sam pripravio društvo >»Slavulj«, da je moglo tako dično istupiti. Uz njegovu ustrajnost i marljivost čla- nova društvo će bez sumnje procvasti. Ugodnu su nam uspomenu ostavili gospoda solisti, pa su nam / na opetovane želje obećali skori povratak. iz Jugoslavije. Dr. Trumbić o ustavu. Prigodom načelne de- bate o ustavu, uzeo je riječ i Dr. Trumbić. lstiče ća | je Ustav donesen na pretres bez potrebne piipreme za. | ovako veliki posao. Bavi se nezadovoljstvom megju Hrvatima i veli, da ono ima i svojih stvarnih razloga. Članak Dr. Rojca nije za efekat, nego za otvorenje | očiju onima, kojima oči treba otvoriti. O Hrvatskoj je | kazao, da je kroz svu povijest znala braniti svoju po- | litičku individualnost i da ju je sačuvala do prevrata, | megju ostalim narodima, Ona je svoiom voljom pri- stupila u ovaj odnos i s time se mora računati. Ka- | rakteristična je crta hrvatskog naroda otpornost protiv svakog nasilja. Tu otpornost treba izrabiti u interesu || države. Hrvatska je snažan kulturni, ekonomski i po- jitički faktor u životu naše države i bez nje ne može biti jedinstvena. To se mora imati na umu kad se stvara ustav za cijelu državu. Akt od 1. decem. 1918. je konstitucioni akt naše države a ne puka manifesta- cija, kako je to rekao ministar Pribičević, Taj je akt| temelj, što ga imamo, grana na kojoj sjedimo. Kritizira vladin nacrt ustava i veli da ovaj ustav znači nazadak u našem političkom životu. Budžet (pro- | račun) predstavlja najglavnije pravo parlamenta, u njem | se kondensira sve pravo parlamentarizma, a u vladinom |: nacrtu ustava ima pozitivnih odredaba, koje prave ve- liku rupu u.budgetarnom pravu parlamenta. Kritikuje | vladine samouprave i veli, da u njima nema ni traga| kakovoj samoupravi. Veliki župani ili sreski načelnici | nijesu odgovorni nikome, oni izgledaju kao policajci| da otvorenim očima paze što ko radi. Iz čitavog vla-| dinog nacrta ustava osjeća se policajski duh. Ovako-| vim se nacrtom ustava uvlači u našu državu birokra-|.