God. II. Cijena Je listu sa Plativo i utuživo u Dubrovniku Uredništvo i Uprava kod Dubr, Hrvat. Tiskare. donašanjem u kuću ili poštom za mjesec dana K 8. Oglasi, zahvale i priopćena po posebnom cijeniku. — Odgovorni Izlazi svakog utornika. : i ina SU urednik A. Fle. — Vlasništvo Odbora Narodne Svijesti. — Pojedini broj 3 Kr. | Tisak Dubrovačke Hrvatske Tiskare. — Rukopisi se mne vraćaju ducijalno-ekonomsko: plonić u usfaVI. Danas dok konstituanta radi oko ustava u našoj se javnosti najviše raspravlja pitanje kako će se dr- žava urediti obzirom na težnje pojedinih plemena. Radikali i policajdemokrati obrazovali su danas jedan blok, koji je odlučio donijeti centralistički ustav. Vo- gjama je ovih stranaka uspjelo uvjeriti srpske mase, da je za njihovo pleme to majprobitačnije. Cijela se težina pitanja postavlja na to, da li će ovom bloku uspjeti dobiti polovicu više jedan glas. Kao u svakom parlamentu tako i u našem ima- demo oštro razlučenn desnicu od ljevice. Kriterij, po kojemu se je ovo lučenje provelo jest plemenska po- djelba. Desnicu sačinjava skoro isključivo srpsko ple- me, a ljevicu hrvatsko i slovensko. Današnja vlada, kao vlada jednog plemena nije pred sobom vidjela nego ova plemena te se je oba- zirala u glavnom na odnošaje plemenskih cjelina. O- tale i njezin nacrt ustava, koji je u glavnom sadrža- vao državopravne ustanove. Zasluga je opozicijonal- mih stranaka, da je u ustav ušao i treći odsjek, koji radi o socijalno-gospodarskim pitanjima. A ova pita- nja, kojih je važnost radi plemenske napetosti sada stupila u pozadinu, igrala su nedavno važnu ulogu u našem javnom životu, a igrati će jamačno i u buduć- nosti. Jer kao što je francuskom revolucijom kod svih evropskih naroda došlo na dnevni red pitanje politič- ke jednakosti, ruska je revolucija dovela do najviše aktuelnosti pitanje izjednačenja dinštl&nde. sia ty om procesu društvenog izjednačenja najnovija društvena nauka - bn važnu zadaću. Danas su pokopana načela liberalne škole, koja je naglašavala pasivnost države pri gospodarskom razvoju te njezinu djelatnost ograničivala na ulogu noćnog stražara, kako se je o državi liberalne ere ironično iz- razio Lasalle. Kod. nas su stranke vladine većine čini. se bile uvjerene, da se ovi problemi imadu riješavati putem ,Obznana“. One su pokazale, da nemaju jednog odregjenog socijalno-gospodarskog programa, koji bi išao za tim, da cijeli društveni život postavi na nove temelje. Ako izbije jedno pitanje, koje traži bezuvjetno riješenje, one i kad ga riješavaju više naliče slijepcu, koji se služi opipom, a ne očjim vidom, kad traži izlaz. Da je to zaista tako najboljim je dokazom način ri- ješenja agrarnoga pitanja. Poznato je n. pr. kako je osobito stranka policajdemokrata prije one trgovine s muslimanima naglašavala svoju radikalnost kod rije- šavanja tog problema. No ona to pitanje nije riješa- vala sa nekim širim vidicima i u savezu sa nastojanjem nove dobe, koja ide za obsežnom društvenom refor- mom. Ona je jedino uvigjela, da je agrarno pitanje kod seljačkih slojeva, uslijed rata gospodarski oslab- ljenih, došlo do akutnog stadija i ona je htjela to raspoloženje izrabiti u svoje stranačke svrhe. Za to i vidimo, da agrarnu reformu, i ondje gdje se provagja, ne provagjaju stručnjaci, nego agitatori. Stranke, koje se u svomu radu ne dadu voditi stalnim načelima, nego stojeći na stanovištu polovičnog liberalizma tek kad i kad popuštaju energičkim zahtjevima masa ne mogu drugo, nego da prouzrokuju još veći kaos. Nadamo se, da će se i ova sadašnja plemenska kriza sretno prebroditi, a onda će važnost socijalno- gospodarskih pitanja još više poskočiti, jer će se na- gomilati još novih problema uz ove, koji već sada traže svoje riješenje. Iza jako naglasivanog plemen- skog momenta današnje gospodarske prilike tjeraju klase, da se staleški organiziraju. Staleški momenat može u politici igrati najvažniju ulogu, a to može dovesti do krize samo pitanje parlamentarizma. Da je to tako najboljim nam je dokazom Rusija, pa En- gleska. Tu radnička klasa nije imala povjerenja u buržujsku većinu parlamenta te je potražila druga srestva, da ostvari svoja gledišta. Ova kriza parlamen- tarizma, što je sobom donosi oštra staleška borba dala bi se izbjeći socijalno-ekouomskim domom, gdie bi latinice, staleži bili zastupani po svojim predstavnicima. Zato je Pučka Stranka i predlagala u svom ustavu dvodo- mni sistem, gdje bi uz nacijonalno-ekonomsku kuću bilo i socijalno-gospodarska, u kojoj bi bili raprezen- tovani svi staleži. Tu bi staleži kao takvi došli do riječi te bi se megju njima razvila svijest zajedničkih interesa. Dakako, da bi se uz to morale provesti i druge reforme i to najprije agrarna. Zatim reforma industrijalnih poduzeća tako, da budu i radnici zain- teresovani pri čistoi dobiti kako bi oni, koji su pred- stavnici fizičnog rada osjetili zajedništvo interesa sa duševnim radnicima t. j. vodstvom poduzeća ie pred- stavnicima kapitala. Najidealnije bi dakako bilo, da bi i ovaj treći faktor, naime kapital bio u rukama fizičnih i duševnih radnika, : pa makar se io nazvalo i »katoličkim komunizmom« kako se je neko izrazio o programu Pučke Stranke, što ga je iznio njezin glavni govornik Dr. Gosar pri raspravi o socijalno- gospodarskom odsjeku ustava. Cirilica prema latinici. adio) Ostaju dakle utvrgjeni spoljašnji razlozi za lati- nicu: ona je praktičnija, moderna, i ona nas ijesnije spaja s najkulturnijim narodima. Nego, po riječi gospodina M. Š., zagovornici la- tinice imadu još jedan razlog za nju, a to ješto ,mi- sle da je ćirilica srpska“, isključivo : plemensko srp- ska. S toga je on zasukao rukave da obori i ovaj, kako kaže, ,glavni unutrašnji razlog“ protiv ćirilice... li_kako ? Iz onoga što piše izlazi jasno za svakoga, &člišlica: uprav+ono št&. o-njoj kažu. zagovo iva, pismo srpsko, uprav srpsko i specifično srpsko, onako kao što je štokavska ekavština, (koju takogjer on zagovara i njome piše) narječje specifično srbijansko, a ne uopće srpsko: A kako da ne? Ta ćirilica je — kaže — ,saču- vala slavenski srpski duh...“ ; oma je ,direktno uti- cala ma održanje nacionalne svesti i kulture srpskog plemena“ ; ona je njemu ,postala amanet, kao što mu je amanet pravoslavje, gusle, Kosovo“; oma je simbolom jednog snažnog psihološko-etičkog mo- menta, koji se povlači celom istorijom srpskog ple- mena“ ,.. Hoćete li više? Ćirilica je ,u jednom delu našega naroda, tokom wvekova, postala jedan deo plemenskog, srpskog nacionalnog osečanja“ . .. i na- pokon ,pravo na život i upotrebu ćirilice fesno je ve- zano za život srpskog plemena.“ Dakle ćirilica je pismo srpsko, i srpsko po svih sedam zakona! Srbi su ga takovim vazda smatrali i još uvijek ga smatraju ; ali, vidite, to je zlo i naopa- ko, jer to smeta njegovoj .opštoj upotrebi“. S toga valja naći kakav način, da Srbi promijene svoje dosa- danje uvjerenje, treba ih uvjeriti da ćirilica ,nije samo srpsko, već i hrvatsko pismo“, a Hrvate treba uputiti da odsad unaprijed ,gledaju u ćirilici i hrvatsko pismo“; ireba im oči otvoriti, da vide kako cirilica ,ima dub- ljih korena, jačih uslova i opravdanijih razloga za njeno održanje i čuvanje nu što ih ima nekarakteristič- na, bezbojna i anacionalna latinica“ ; treba ih uvjeriti, da je ,sasvim opravdano“ ako Srbi, kao uajvatreniji Jugoslaveni, baš s jugoslavenskog gledišta ,u održa- nju čirilice i u njenoj opštoj upotrebi gledaju sigur- nije uslove za očuvanje našeg nacionalnog i kultur- nog karaktera“ ; treba naglasiti da je ,iluzorna svaka pomisao“ da bi Srbi mogli tako lako napustiti ćirilicu, i napokon treba reći da ,Hrvati s gubitkom latinice ne bi ništa izgubili“ ... Ipak, unatoč svemu tomu, Bože sačuvaj, da ko promisli, da gosp. M. Š. latinici crnu kob nariče ! On ie u svome sasvim bezazlenom članku htio samo prekazati čirilicu kao narodni amanet, a latinicu kao tugjinski kijamet, pa ti, brate, koji čitaš, biraj izmegju ,amaneta“ i ,kijameta“ kako te volja! Nu, ća samo pitam: kako će igda s jedne strane Srbi, a s druge Hrvati i Slovenci, moći smatrati ćiri- licu i Arvatskim pismom, kad sam pisac članka kaže \ da je ona u jednom delu (srpskom) naroda postala jedan deo plemenskog srpskog nacionalnog osećanja ?“ To znači da nikakav hrvatski plemenski osjećaj nije vezan s ćirilicom, kao što faktički i nije; dakle da se o ćirilici nikako ne može reći da je ona i hrvatsko pismo. A što je u davnoj prošlosti, kako već spo- menuh, jedan mali dio Hrvata upotrebljavao ćirilicu u pismu, to, za stvar o kojoj se radi, ne vrijedi baš ni prebijene pare. ,Opšta upotreba“ ćirilice, s nacio- nalnog gledišta, mogla bi biti opravdana tek onda, kad bi se u sadanje vrijeme veći ili barem jedan dobar dio Hrvata i Slovenaca njom služio. Nu dok toga nikako nema, a dok s druge strane svi spoljaš- nji razlozi, kako vidjesmo, govore za latinicu — dotle je gospodinu M. Š. doista , suvišno trošiti reči, vreme i energiju“ protiv onih. koji ,misle da je jugoslaven- stvo apsolutno vezano za latiniču“. Ostaje još da vidimo koliko za stvar vrijede epi- teti: ,bleda“, ,bezbojna“, ,mekarakteristična“, ,ana- cionalna“, što ih g. M. Š. daje latinici. Megjutim već sada mogu reći da Srbi-katolici dubrovački, koji su već od doba blagopokojnog Antuna Fabrisa redo- vno pisali latinicom, nijesu s toga nipošto postali ni »bledi“, ni , malokrvni“, ni ,bezbojni“ ni ,anacionalni“, već su bili i ostali svakako više macionalni od sadaš- njega zasukanoga gospodina ministra Velizara Jan- kovića; pa i sam gosp. M. Š., od kako je latinicom napisao onaj članak u »Narodu«, mislim da nije ni- malo ni ,probledeo“, ni boju izgubio, već naprotiv se pokazao zbilja ,karakterističan“ ! V. Medini. »Narod““_za narodno jedinstvo.“ Molim Gosp. Uredniče ustupite malo prostora, jer ne mogu podnijeti da ,najčistokrvniji“ plemenski šoveni, podmeću plemenski separatizam i svećenicima niarodnog jedinstva. U članku od 25 o. mj. ,Držanje Dr. Trumbića“, izmegju ostaloga tvrdi se: Pored iakovog stanja stvari, pored tako opšte animoznosti, neraspoloženja i imržnje, Trumbić - - koji nikad ni jednog trenutka nije zaboravio, da je Hrvat — eic.“ Kad bi ovo i odgo- varalo istini, najmanje prava imali bi srpski radikali, da takova šta ikome predbacuju i upisuju u grijeh, Pašić i Vesnić i kao ministri presjednici u SHS, dakie i hrvatski, zar su ikada zaboravili, da su Srbi, i zar ih ma to ikada morao upozoriti Cicvarić ili sam Gjorgjo Čokorilo. Gospoda viših sposobnosti okolo ,Naroda“ dalje tvrde: ,Mi znamo da je Trumbić čovjek srednjih spo- sobnosti (? ) i da nema ni iz daleka one vrijednosti, koju mu neki pridaju“. Imadu li Pašić, Vesnić i Nin- čić i izdaleka one vrijednosti, koju im meki pridaju, pripuštamo, da to prosude svi pak i politički laici, koji- ma ideal političke mudrosti nijesu , obznane“ i bajunete. Pašić, Vesnić, Ninčić i družina pravi su ,jugo- slaveni“, a Dr. Trumbić separatista. Ovo je bogme nešto fenomenalna ! Prema ovome eventualna tvrdnja, da je Vilhem pruski pacilista, a Wilson militarista, dalo bi se progutati sa mnogo manje odvratnosti. Gla- sati proti ustavu, koga i svi srbijanski intelektualci, kao i ostali liberalni elementi — ne interesirani u poduzeću — krste reakcionarnim i policajnim, plemen- ski pigmejci zazivlju ,promašiti cilj velikog patriote i državnika“. Narod“ u duhu i za jednaku svrhu svojih ko- lega (»Srpska Zora« »Srpska Riječ«, itd.) predbacuje Dr. Trumbiću : »nacionalnom idealu on je pretpostavio jednu. plemensku stvar«, Onaj »Narod«, čiji »ofac« Nikola, ni danas — kao ministar presjednik SHS. ne pozna već samo Srbe ili kako mameluci vole reći: da ne pozna naše nomenklature. Predstavnici idealnog nacionalizma, a vogje stranke »Naroda« na stvarne dokaze, da je ustav reakcijona- ran i policajan, jednostavno s ministarskih klupa kon- statuju: ustavom su zagarantovana sva gragianska "08 Od osobe izvan uredništva.