Str 2. Pisma iz naroda. Beograd, juna 1921. Sa velikim sam interesom pročitao ,Dopis iz Ametike“, koji je izašao U Vašem listu od 31. maja tek. god. br. 22. a pod naslovom Dva rastanka sa Amerikom“. I dok_me je prvi dio toga dopisa dosta razveselic, da naši ljudi u Americi sa ljubavlju prate pokret za izgradnju jedne zavjetne crkve prigodom hiljadugodišnjice hrvatskog kraljevstva, drugi dio toga dopisa ponukao me je, da Vam napi- šem ovo par redaka. Sa velikom žalošću moramo konstatovati, da ple- menski boj, koji se je razvio kod nas u domovini, da je zahvatio i naše ljude daleko od domovine u Novom Svijetu. Mi smo se nadali, da će oni, koji su daleko od svih sitničorija, koji izdaleka, sa objektivno- šću mogu da posmatraju ove naše žalosne prilike, nadali smo se, kažem, da će oni znati da bace pogled malo dalje. Koliko jedna, toliko druga strana, u stra- nom svijetu, mogla je naći toliko dodirnih tačaka, koje bi ih zbližile, a ne da se oni tamo u Americi još gore glogju megju sobom, nego li mi amo. Žalosno ! Što se pak tiče same stvari, t. j. izgradnje kato- ličke crkve u Beogradu i agitacije g.gje Ane Kristićeve, ja ću da Vam o tom par riječi kažem. Ujedinjenjem naroda u jednu državu sa prijestolnim gradom Beo- gradom, pokazala se je potreba, da katolici, koji broje polovinu pučanstva ove naše lijepe otačbine, budu dostojno reprezentirani sa iednom pristojnom crkvom u Beogradu. U Beogradu se je utemeljilo , Društvo za gradnju kat. crkve“, kome se je odmah na raspolože- nje stavila g.gjica Ana Krističeva. Njezin neumorni rad, zaslužuje svačije divljenje. Ona je znala da zaintere- suje za tu svetu stvar najviše krugove ne samo u do- movini, već diljem cijeloga katoličkog svijeta. Ona je otišla i u Ameriku nadujući se, da će megju tamoš- njim katolicima, a osobito, megju Hrvatima i Sloven- cima sakupiti obilate doprinose za ovu zajedničku stvar. Ali, kako se iz dopisa vidi, ona nije uspjela. Vjerujemo, da je krivnja na obim siranama. Ali vjeru- jemo i to, da se je sa malo dobre volje moglo pić- broditi poteškoće, koje su tome smetale. Giavna je krivnja u plemenskoj Dorbi. I dok s jedne strane g.gjicu Kristićevu napadaju, da je izdala Srbiju i srpstvo, s druge strane je napadaju da zapostavlja hrvatstvo ! Pitanje gradnje katedrale u Beogradu nije niti pitanje hrvatstva, niti pitanje srpstva, to je pitanje ka- tolicizma. Tu se pita, hoćemo li mi kao katolici, da imamo dostojnu crkvu u našem prijestolnom Beogradu, ili ne. Mi smo se danas nažalost zavukli u dva tabo- ra i ni jedan drugome ruku da pruži. Kuda će ovo da nas dovede! Neka upamte dobro svi oni, koji mis- le, daje današnja borba za TaVvNopravnost plemena i "slobodu savjesti, borba pretiv dve države, da se ljuto varaju. Po primjeru francuskih, njemačkih i talijanskih katolika mi ćemo se borili za vjersku slobodu i ple- mensku ravnopravnost, ali ćemo znati da do potrebe na bojnim poljanama krv svoju damo za ovu d Svakt onaj, tko ljubi ovu državu, svaki onaj, tko je iskren i dobar katolik, rado će priložiti svoj obol, da se u našem prijestolnom Beogradu podigne crkva, dostojna katolika mile nam Jugoslavije! — S— Iz Konavala. Prošla kiša nanijela je i Konavli- ma, osobito gornjim neizrecive štete. Od silne kiše i živih voda, odmah je polje poplavilo kao u zimsko doba, da se ni stari ne sjećaju ovake poplavice u ovo doba godine. Loza će djelomično propasti, a kukuruz Novo (!) Sunce“. Nazad dvadeset godina bio je pobudio senzaciju u bijelom Zagreb-gradu Dr. Hinko Hinković sa svo- jim spiritističkim časopisom »Novo Sunce«, koje je ali brzo potamnilo i već ga se malo ko sjeća. A sad nakon 20 godina sviće i našoj Atini »Novo Sunce«, društvo za proučavanje psihičkih pojava i širenje spi- ritističke nauke u Dubrovniku, te je u Nedjelju 26. pr. mj. već održalo prvu svoju sjednicu i izabralo upravu, pošto je dobilo dozvolu od vlade. Kako znatiželjnost mnoge znade da zavede u spiritističko kolo, a da dublje i ne misle na posljedice spiritizma, to smatramo potrebitim, da iznesemo neke sudove nepristranih učenjaka o spiritizmu i da upo- zorimo neupućene na posljedice, koje spiritizam nemi- novno za sobom vuče. Kako je pak o spiritizmu na- pisana sva sila knjiga, to ne ćemo ma dugo, da to pitanje razvlačimo, a i g. urednik slavio nam je kla- uzolu: »kratko, jer za duge članke nema prostora«. Dakle na stvar. Spiritizam je izazivanje duhova, da se doznadu tajne stvari. Spiritisti se pri tom podavaju kao orugje duhovima i to su mediji, preko kojih duhovi govore, pišu ili davaju druge znakove. Obično se čuje, da su spiritisti dobri kršćani, da i oni zazivlju ime Božje. i da se Bogu mole, ali to je, da se baci praha u oči i da se mnogi tim zavedu. Samo lakomišljenih kršćana može biti u spiritističkim društvima, jer pravi vjernici dobro znadu, da katol, Crkva strogo zabranjnje sva- komu ne samo da se bavi spiritizmom, već i da pri- NARODNA SVIJEST će, oko kojega su se ljudi trudili puna dva mjeseca, vas sagnjeti. I tako je cijeli trud bio uzalud. Konmavli su lijepi i plodni kraj, osobito konavos- ko polje, ali jer se težak ne može nikad uzdati, da će mu plod doći do ruka, — pošto svake, skoro go- dine odnese ili voda ili maća ili vjetar — konavoska mladost izgubila je svaku volju i stanje u ovim kra: jevima, te še na svu prešu seli u svijet osobito u A- meriku, gdje misli, da će manje truditi a bolje živjeti. Konavljanin je jedan od najboljih radnika te može biti, da nema nigdje mjesta, gdje se toliko radi koliko u Konavlima, ali trud se ne isplaćuje pak zato mla- dost ostavlja svoju rogjenu grudu, a seli u svijet. U interesu je dakle našega naroda, da ostane ova mla- dost u domovini, a to će se postići, ako vlada bude što prije počela radnje oko reguliranja prostranog i plodovitog konavoskog polja. Konavljanin. Cavtat *. Prva nova zvona, dobavljena iza rata, koja svojim zvukom razveseliše kršćanska srca u du- brovačkoj biskupiji, jesu ona na zvoniku franjevačke crkve u Cavtatu. U predvečer svetkovine sv. Antuna ona bijahu blagoslovljena i na svoje mjesto poslavlje- na. Na dan sveca čudotvorca ona se po prvi put oglasiše. | zvuk njihov bi popraćen milozvučnim akor- dima velikih koračnica ,Cavtaske Glazbe“. Svaki os- tade ganut, Mnogo oko orosilo se suzama. Na svetkovinu sv. Antuna, baš radi te zgode, pjevački dijetanski zbor precizno ispjeva Misu od M. Concone, kao i troglasnu kompoziciju ,Zvono“, koju za ovu prigodu uglazbi O. A. Jurica. Sv. misu osluži preč. kanonik Don M. Vlahušić. Po podne diletanti vrlo lijepo ispjevaše četveroglasne litanije, ,Svetotaj- stvu“ kvartet od. O. Jurice, te ,Ako čudesa“, kojeg ljupko ispieva g.ca M. Pattiera, sopran. Na večer ,Cav- taska glazba“ završi biranim programom ovu lijepu svečanost. Prisutnik. SR # Zakasnilo za prošli broj. Kliševo. U četvrtak po podne nenadno začuje- mo slavljenje zvona. Pogledasmo, gdje se nalazi crkva i župska kuća, kad vigjesmo sve to nakićeno barjaci- ma. Što je to? zapita se svak u čudu. Sluteći na nešto izvanredno vesela svak ostavlja svoj posao i trči k svom župniku. Ovaj vas veseo javlja prispjelu vijest, kako je jedan zločinac kidisao na život našeg oblju- bljenoga kraljevića Aleksandra bacivši bombu, a re- gent sretno izmaknuo smrtonosnom napadaju, te ostade neozlegjen. ,Da Bog požive našeg regenta Aleksan- dra!“, usklikne župnik Don Vicko, a sakupljeni narod, veselo i oduševljeno prihvati sa burnim i: Zivio Aleksandar, živio naš kraljević!!!“ i — Pred večer skupismo: se u crkvi ma blagodarenje a zatim smo se veselili sjajnoj rasvjeti pred crkvom i župskom kućom. je Pošto je župa prostrana dakako da se nije mo- gao taj dan skupiti puk iz drugih dalekih sela, ali na poziv našega župnika dogje prošaste negjelje silno mnoštvo svijeta iz svih šest sela. Uz prigodno slovo Don Vicka pjevalo se je poslije Mise ,Tebe Boga hvalimo“, zahvaljujuć Svevišnjem, što nam je naš mili budući kralj sretno izbjegao očitoj smrti. Misi i bla- godarenju nije falio ni naš vrijedni učitelj g. Alired Svilokos, koji je došao školskom djecom u crkvu i bio pri ruci župniku, da ispade što sjajnija svečanost. Ovom prigodom poslata su d va brzojava. Živio naš regent Aleksandar!!! sustvuje spiritističkim sjednicama (seansama-pokusima) i da čita knjige, u kojima se uči ili preporuča spi- ritizam. O pogubnom djelovanju spiritizma na zdravlje, osobito na živce i na ljudski um, o spiritizmu i lu- dilu, o lažima i prevarama, o uemoralnosti, o bez- božnosti i besramnosti duliova spiritizma, o potpunom nijekanju kršćanske vjere, o kaosu i darmaru u obja- vama duhova pogledom na vjerske nauke, o tom kako spiritistički duhovi ljube tamu (altrochč& »sunce«!), i kako spiritizam vodi do ateizma, do praktičnog bez- boštva, reserviramo se, da govorimo drugom zgodom, a danas iznosimo samo porazni sud (kritiku) jednoga svjedoka uz kojega moraju i spiritisti i njihovi pro- tivnici jednako rado pristati: spiritisti, jer se nepre- stano diče ovim učenjakom kao nekim od svojih ljudi, jedva možemo otvoriti spiritistički časopis ili knjigu bilo u kojem jeziku, a da ne nagjemo. časno spome- nuto ovo ime, a protivnici spiritista, jer taj čovjek o- dista pod svaku cijenu govori istinu, ako je i proti svojim prijateljima spiritistima. A taj svjedok je u ci- jelom učenom svijetu poznati profesor fizijologije na pariškome sveučilištu Charles Richet. Uslijed svojih psiholoških studija bavio se je već odavna takogjer s istraživanjem hipnotističkih i spiritističkih pojava, pa je u raznim učenim časopisima članke o tim pitanjima objelodanjivao. Kroz dulje vremena je zajedno s Aksa- kovom i Du Prelom u Milanu eksperimentovao, te osobito i. opetovno proučavao spiritističke fenomene, koji se zbivaju po Eusapiji Paladinu. O ovim je po- kusima izdao eg listova u znanstvenom časo- s kO Br. 2. Iz Jugoslavije. Protić-Trumbić-Korošec ovaj ponajliepši ju- goslavenski trolist, nesebični Srb+Hrvat - Slovenac nijesu glasovali za ustav, a valja da su najviše do- prinijeli našem ujedinjenju. Značajna pojava našeg vremena : sve što je boljega, drži se sa strane. ,Bolje hrgjav ustav nego nikakav ustav“, čuje se govoriti. Tima odgovara Dr. Trumbić u svom zadnjem govoru u konstituanti: »Pošto državi treba ustav, zaključuje se, ko je protiv ovakvog ustava, taj je proti države, To nije istina. To je sofizam. To je zavagjanje naroda i javnog mišljenja. Hrgjav ustav je zlo i graglanska je dužnost ustati protiv njega u interesu države“. Zborove Hrv. Pučke Stranke odižali su posla- nici Dr. Dulibić, Milanović, Barić i Dr. Šimrak u Hr- vacima kod Sinja, Dicmu, Dugopolju, Klisu, Sinju, Radoniću, Muću, Vidonju, Metkoviću i Kominu. Na- rod je svuda jednodušno odobrio rad svojih zastupnika. Isplaćivanje bonova. Ministar financija odredio je, 1) da se u buduće premije po krunskim bonovima uplaćenih u vremenu od 15/5 15/6 1919. godine is- plaćuju samo na osnovu spiskova primljenih od Ba- naka, koje su vršile upis krunskih bonova, a kojim su spiskovima prijavljeni Direkciji Dugova bonovi sa pra- vom na premiju. 2) da se naknadno isplate premije po svim bonovima, koji su isplaćeni bez premije, 4 sopstvenici tih bonova dokažu, da su uplaćeni u vre- menu od 15/5-15/6 1919. Isplata po tački 2-oj vršića se samo na osnovu naloga Direkcije Dugova. Strijeljan. Dne 27 juna izvršena je u Trebinju justifikacija strijeljanjem nad Novicom ' Lazovićem iz Ledenica Krivošije radi razbojstva počinjena u Drenovom Dolu i Kunjaj Glavici Trebinjskog kotara. Poštarski promet bio je uveden (uputnički i čekovni) danom 26. juna t. g. kod slijedećih poši. ure- da druge zone ispražnjene po talijanskim vlaslima : Benkovac, Betina, Gjeverske, Krapanj. Murter, Polača, Perković, Primošten, Rogoznica, Skradin, Stankovac, Šepurine, Šibenik, Tijesno, Vodice, Zaton kod Šibenika, Zlarin, Zlosela, Žirje. i U lipnju se smrzao čovjek. U hrvatskom pri- mosju bilo u negjelju 19 lipnja velike studeni. Puhala je jaka bura. Uz cestu blizu Plasa nagjoše u jutro jednog smrznutog čovjeka. Valjda mu bura nije dala dalje, pa jadnik sjeo i zaglavio. U Lici je pao snijeg. ,Večernja Pošta“. Pod tim naslovom izlazi u Sarajevu od 1. jula novi vansiranački i informativni dnevnik velikog formata. Kao sarajevski večernji list sa opširnim objektivnim informacijama od istoga dana iz Beograda, Zagreba, Splita i dr. stizava u Dubrov- nik drugi dan pred podne. Glavni mu je urednik Jozo Sironić, dosaćanji urednik »Narodnog Jedinstva«. su »Journal of the Societi for Psychical Researcti« g. 1898., te piše megju inim ove znamenite riječi: ! ,Potpunim pravom fizičar je Oliver Lodge :primjetio, da ne treba nimalo entuzijazina za spiritizam da čo- vjek dogje do zaključka, da u istinu ima spiritističk ih činjenica. Pače smo prisiljeni da i premda s negodo- vanjem priznamo ove činjenice, s negodovanjem, jez su u dvostrukom smislu apsurdne, u jednu ruku po- radi gluposti i neznatnosti ovih smiješnih spiritističkih dogacjaja, a u drugu ruku, jer su u opreci sa svim drugim poznatim činjenicama. A još i drugo odurno čuvstvo nas spopada glede te stvari, jer moramo po- tvrditi, da u spiritističkim pojavima nema nikakvog napretka. Sve isto te isto, čini se, da tu nema mjesta bilo kojemu usavršivanju«. Ove su riječi doista veoma važno svjedočanstvo za istinitost mnogih spiritističkih fenomena, važno, jer | je svjedok u istiuu kompetentan i iskusan, i što više, on posvjedočuje ovu istinitost i proti svojoj volji, kako sam priznaje. No s druge strane sadrživaju ove riječi | “upravo zatorni sud o spiritizmu. Richet je poznat kao jedan od prvih prirodoznanaca. Dugo je vremena pra- vio pokuse s najslavnijim medijem Eusapijom uje-_ dno sa Du Prelom i Aksakovom, koji je potonji zbog toga putovao iz Petrograda čak u Milan. Iza tih, pokusa izjavi onaj prijatelj spiritista, da su spiritis- tičke pojave apsurdne, smiješne, glupe, neznatne, ad tu nema nikakvog napretka ni usavršivanja. 2 =; ,| =... 1 takovo »Novo (2) Sunce« ima da obasja i naš, Dubrovnik?! — Zglb.. : 0 ipse. Vesne 1, svez. str. 545. i vi