Str. 2

NARODNA SVIJEST

Br, 30.

 

Pisma iz naroda.

Slano. (Slučaj nagle smrti u moru.) Ovdje se
na 15. VII. dogodi čudan način smrti, Ivo Milić Josi-
pov iz Koceljevića, pogie oko 10 sati pr. p. na ku-
panje ispod ceste, koja vodi iz Slanoga u Grguriće,
Na 10 i pol sati još su ga vigjela dieca, koja su se
vraćala iz škole, gdje sjedi na žalu pokraj mora. Niti
pol sata kašnje prolazio tuda neki starac iz Grgurića
i ugleda nešto slično čovjeku gdje pluta po moru.
Nau starac slaboga vida nije mogao bistro razabrati,
nego ode brže bolje u Grguriće, uzme lagju, pozove
jednoga mladića sobom, te što su prije mogli dovezu
se do onoga mjesta, gdje uistinu opaze čovječje tijelo
i to u takvom položaju, da se je nogama doticao go-
tovo tla (dubina je bila malo više od metra), a gor-
njim je dijelom tijela plutao, isto kao da je htio za-
roniti. Ta dvojica pozovu pomoć iz Slanoga, otkuda
priskoče odmah četvorica, izvade ga iz mora i u lagji
ga dovedu na obalu, gdje su odmah počeli, radi od-
sustva liječnjka sa umjetniinm disanjem, kako su naj-
bolje znali. Preko dva sata nastojali su da ga ožive,
ali uzalud. Ustanovilo se, da ga u moru zatekla srčana
kap ili nekakav nutarnji prelom. — Ivo Milić bio baš
u cvijetu mladosti, imao je 27 god. a tek mjesec dana,
kako se povratio iz Amerike. Roditeljima je bio jedino
uporište u staračkim danima, pošto im je već jedan
sin mjesec dana iza kako se povratio iz Amerike oti-
šao u rat i tamo poginuo. Kako je pokojnik bio ple-
menita duša i veoma simpatične vanjštine, Slanjani
su mu iskazali zadnju počast i duboko saučešće sve-
čanim zadušnicama i rijetko vigjenim  sprovodom.
Podmi

Sinj, 14/7 1921. (Crna noć u Sinju.) »Modra ruka«
organizovana novcem sinjskih begova provodi ovdje
grozni teror. Što se je desilo sinošnje crne noći, teško
je i kazivali kulturnome svijetu. — Kako je poznato,
jučer je na Prizivnome Sudu u Splitu pukla nova par-
nica, koja je u živac pogodila sinjske demokrate. Na-
zad godinu dana Kotaraš je napao deračinu siromaš-
mih težaka, sa strane sinjskog demokrata-trgovca-mi-
ljunera Čatipovića. Ovaj ga je, sudbeno uglavljeni derač
težaka tužio na sinjski sud. G. sudac Niziteo osudio
je Kotaraša na jedan mjesec tamnice tvrdoga ležaja.

. Kotarašev je odvjetnik Dr Cindro apelirao na prizivni

sud u Splitu, koji je nakon godine dana pozvao stran-
ke, dne 13/7. 1921. u Split. Nakon dva sata rasprave
Kotaraš je sudbeno priznat nevinim i potpuno riješen
a Čatipović demokrat trgovac, sudbeno uglavljen derač
težaka. Kad su plaćenici čuli, da se Kotaraš ponovno
slavodobitno, kao branitelj sinjskih težaka, povraća

ini, organizirali su fašisti

iste večeri u Sinj,

+ičl

  
 

napadnu slavodobitnoga borca. Politička vlast iako je
alarmirala državnu policiju i kr. oružništvo ipak nije
očistila iavni trg i pobočne ulice od pijane rulje, koja
je čekala kamenjem, štapovima i samokresima, da po-
sije smrt i polije sinjski trg krvlju nevinih. Kad je
Kotaraš sa lijepim brojem pristaša došao pred samos-
tan, banda stala tuliti, psovati, zviždati i pucati iz
samokresa. Kad je razuralena fukara, koja je vikala:
Živio kralj Petar, a jurišala na mirne i čestite gra-
gjane Njegova kraljevstva, vigjela da nije uspjela u
svome paklenome naumu okrenula je frontu prema
domu g. suca Melađe i sasula kamenje u njegove pro-
zore, a da kraljevskoga činovnika nije mogla zaštititi
kraljevska politička i obrambena sila! Kameaje, koje je
polupalo prozore njegova stana, umalo nije ubilo nje-
govo dijete u bešici, a njegova maloljetnoga sinčića
ranilo je u nogu premda je stan g. suca Melade u
neposrednoj blizini kr. Poglavarstva. Zatim se je ban-
da razlila po ulicama, a da je nije nitko smetao u
nečuvanom terorisanju mirnih gragjana. Ozbiljni se
ljudi čudom pitaju: Ma gdje smo ovo? Mi sa svoje
strane ne izazivljemo i kao kulturni ljudi ne ćemo iza-
zivati; ali na svaki novi pokušaj znat ćemo dostojno
odgovoriti. Samo pilamo: Gdje je Vlast, da već jed-
nom uvede mit i red? Bezdušnici pale i razaraju pod
drekom kraljeva imena i tako: bezočno i besavjesno
bune mitai narod. Zar se baš čeka, da narod počme
krojiti pravdu ? Sinjski gragjani.

Iz Župe. Na blagdan sv. Marije Mandaljene imali
smo prije podne od 9-10 sati u prostorijama seoske
blagajne u Mandaljeni učeno predavanje Dr. Vlaka
Poljanića o Aigijeni. Ovakova su predavanja veoma
korisna i potrebna našem narodu; i bili bismo, mu
veoma zahvalni, kad bi nas g. Doktor i u buduće po-
hodio te nam održao sličnih predavanja.

Poslije podne u istoj zgradi priredilo je hrv. kat.
omladinsko društvo u Mandaljeni zabavu uz sudjelo-
vanje tamburaškog zbora iz Postranja. Zabava se sas-
tojala iz šaloigre »Zavagjeni susjed«, ili »Bolja je
mršava nagodba, nego debela pravda« — s osobama:
Kapun — Stjepo Duper; seljak Mijo — Lovro Zec;
seljak Mato — Ivo Nenad ; skitalica Mišmaš — Audro
Butrica, uz par deklamacija i sviranje. Zabavu su pri-
redili mlagji drugovi, kojima je ovo prvi javni istup.

Kao takovi jako su lijepo izveli svoje uloge, i mi im.
čestitamo na uspjehu, a bilo bi nam ugodno, da nam

i dalje štogod slična priregjuju. Jer za naš narod veo-
ma je korisno da ima ovakvih poučnih predavanja i
ugodnih zabava, a ne da u svetačni dan svu zabavu
i pouku traži u mračnim i od plesanja zaprašenim
krčmama, koje ga i duševno i tjelesno upropašćvju.
Župljanin.

Iz Jugoslavije.

| + Milorad Drašković, ministar. | Dre 21. ov.

mj. u 9%. sati jutra izvršio je u Delnicama atentat na
ministra Draškovića mladić od 18 godina, stolarski
pomoćnik iz Bjeline u Bosni, Alija Alijagić. Uhvaćen
odmah od oružnika na pitanje zašto je počinio aten-
tat, atentator je mirno odgovorio: Jer je Drašković bio
začetuik »obznane«. Došao je u Delnice s namjetom
da izvrši atentat, jer je znao da miništar Drašković
rado izlazi iz Delnica u bližnji gaj. Tu ga je napao,
kad se je sa svojom djecom živahno zabavljao i raz-
govarao, ispalio je tri hitca iz revolvera, od kojih ga
jedan ravno pogodi u srce i na mjestu ostade mrtav.
Atentator je izjavio da je učinio atentat kao uvjereni
komunista, a da ga je na nj nagovorio student trgov.
ak&demiije Čelaković iz Zagreba, koji je odmah uap-
šen. — Atentat je u cijeloj državi pobudio opću žalost
za ministrom, koji je bio uvažena politička ličnost
evropskih manira.

Sprovod mu je iz Delnica u Beograd obavljer
ma državne iroškove sa svim vojnim počaslima kao
generalu, i sa svim civilnim kao ministru. P. u m. |

Ministarska sjednica sazvana je izvanredno, na
kojoj se radilo o likvidaciji komunista. Isto tako bit
će sazvana izvanredna sjednica parlameuta, ua kojoj
će ministar pravde Gjurgjević iznijeti predlog o uniš-
tenju imandata i uapšenju komunističkih poslanika.

Kraljev namjesnik za Dalmaciju. Dosadašnji
potpredsjednik pokrajinske dalm. vlade Dr. Uroš Des-
nica dignut je sa svoje službe i odlikovan je ordenom
sv. Save I, stepena. Imenovan je kraljevim namjesni-
kom za Dalmaciju Or. Stevo Metličić član stola sed-
morice u Zagrebu.

Jugoslavenski klub proti korupciji. Jugosla-
venski je klub stavio interpelaciju na g. ministra sa-
obraćaja, što su kod zadnie glavne skupštine akcio-
nara južne željeznice bili izabrani u upravni savjet g.
Savo Jelić, pomoćnik ministra saobraćaja u Beogradu
te g. Božidar Cetović, gen. konzul u Beču. Već sam
princip čistoće državne uprave zahtjeva, da se u upra-
vna vijeća industrijskih i drugih poduzeća ne biraju
državni. činovnici. Nedopustivo je pak i koruptno, ako
se činovnici biraju u upravu takovih poduzeća, s ko-
jima imajuodotični činovnici svakidašnje i najuže do-
ticaje. Stoga zahtjeva se od g. ministra saobraćaja,
neka od tih imenovanih činovnika zahtijeva, da napu-
ste članstvo u upravuom vijeću ili državnu službu.

Talijanski kralj u Beogradu. »Agencija Franco-
Italiane« javlja, da će talijanski kralj prisustvovati kru-
nisanju rumunjskog kralja i_da će na svojem povratku
posjetiti u Beogradu kralja Petra i regenta Aleksandra.

 

 

 

 

 

 

Novo Susce!?

IV. Baš kad je :zadnje poglavlje ,Spirilizam i
ludilo“ bilo već složeno, upozorio nas je brat Čeh na
žalosni slučaj, što ga prošlih dana doniješe razne čes-
ke novine, kako je naime u mjestu Kacchtenhofena
poludila čitava obitelj od dvanaest članova, koji su se
strastveno bavili spiritizmom. Zidar Blenk, njegova
žena, tri starija sina, dvije kćeri i četvero druge djece
bavila su se tako intenzivno spiritizmom, da su otrag
malo vremena pomaklnitali. Odjednom su počeli uni-
štavati sve predmete, spališe pokućstvo, porazbijaše
posugje uništiše sav električni namješlaj, pak čak i
jedno tromjesečno djele imalo je biti žrtvovano ,čis-
tom svijetlu“, ali je ma vrijeme bilo spašeno. Oveći
odio pulicije odveo je nesretnike do zavoda za umo-
bolne. (Cf. ,Lid“ organ  čehoslovenske strani lidove
od 8. jula 1921.) Drugih toli žalosnih primjera iz bro-
šure Dr. Henneberga »Spiritizam i ludilo« ne ćemo
iznositi, :

Megjutim dok ovo pišemo upravila je Uprava
»Novog Sunca« u Dubrovniku službenu poslanicu piscu
ovih redaka u podiisku mjesnog lista »Narod« od 20
o. mj. pod naslovom »Književniku i farizeru »Narod-
me Svijesti«. piscu članka »Novo Sunce«. Za Upravu
je potpisan prof. Novak Bukvić, (fali samo uredovni
muhur op. slag.) Veleučeni profesor kuša da pobije
naše razlaganje pjesmom i sv. Pismom. Pjesma je plod
fantazije, a sv. Pismom poslužio se je i sotona, kad
je napastovao Spasitelja. Gosp. profesor opetovno pri-
ivrgjuje, što svi spiritiste pjevaju, da spiritizam širi
»čistu Hristovu nauku, koja je samo Ljubav i Milosr-
gje«, a megjutim namočio je svoje pero u dosta žući,
te izgleda da zna bolje baratati teškim buzdohanom,
nego li zlatnim perom. Na onakove se psovke uopće
ne osvrćemo.

Čemu to?

Gosp. proiesor nas pozivlje,
je ime, da izigjemo iz +plačne pomrčine«.
U raspravama gleda se »mon quis, sed qujd«, a spi-
ritisti, koji otkrivaju tajne, kako to da ne znadu, ko
ovo piše. Ipak ćemo biti leaini prema malo uzrujanom
g. profesoru, te ćemo mu se predstaviti i to baš spi-

ritističkim jezikom : Ono »Zgib« nije ništa drugo nego

da mu kažemo svo-

=== sm

skraćeno ime poljskog velikaša,
wicz ovjekovječio u svojim romanima, to je »reinkarni-
rani« dobroćudni starac Zagloba. Sad mislimo, da će
g. profesor biti mirniji i da se neće glibom nabacivati
na toli časnog i dobrog duha.

Gosp. profesor iznosi ipak i dva dokaza : prvo,
što biskupi anglikanske crkve pozdravljaju spiritizam
dobrodošlicom. O tom je pisao i u »Radu« pak smo
se pri koncu prošlog, poglavlja već toga dotakli. Drugo
su riječi ohridskog episkopa Dr. Nikolaja Velimirovića,
kako se ovaj visoki crkveni dostojanstvenik izražava
o spiritizmu. Valja da bi sigurno veću vrijednost i za-
nimivost imao ovaj dokaz, da nam je g. profesor na-
veo, da li se time slaže i cijela srpsko-pravoslavna,
kao i diuge pravoslavne crkve ili je to samo mišlje-
nje Dr. Velimirovića. Ne vjerujemo pak, da će g.
profesor dati više važnosti pojedinom episkopu, ma
kako on učen bio, nego li cijeloj Crkvi i njezinim na-
učiteljima iz starine : Vasiljima, Jovanima i Kirilima.

Nego suprot tomu iznijeti ćemo i mi mišljenje
ne jednog »mračnog« katolika, već jednog protestanta
i to glavom urednika smotre »Der Geisteskampi der
Gegenwart« (sv. 4, 1914) kako on odregjuje držanje
kršćanina (ne katolika) prema spiritizmu. Evo u pri-
jevodu, što o tom on piše:

,Za religiozni odnošaj kršćinina napram svome
Gospodaru imaju one tajinstvene činjenice samo /e-
izravno značenje, u koliko, to jest, mogu služiti da
nam učiue pristupačnije i razumljivije izvjesne doga-
gjaje u objavljenoj nam vjeri... Ali s druge strane
—- a ovo se mora u ime potpunosti i istine osobito
naglasiti — onome te hoće da se bavi onim pojavama
prijeti teška pogitao za religiozni život u sebi, po-
gibao to jest, da se sa svojim vjerskim traženjem i
nadanjem sasvim izgubi u onome tamnome području,
i da uslijed žestokog živčanog podražaja, što ga
proizvagja bavljenje onim tajinstvenim stvarima, iz-
gubi smisao i želju da se u združenju s Isusom pod-
orgne vogjenju božijega Duha, te u vjernoj odanosti
spram njega postane siguran o spasonosnoj moći nje-
gove ljubavi. Na ovu pogibelj upućuje svakako i ri-
ječ Isusova : ,Ako Mojsiju i proroke ne slušaju, neće
vjerovati ni ako koji od mrtvih uskrsne“.

Ono, što uistinu podaje stalnost u Božijoj vjeri,

 

koga je Sienkie-

stalnost, koja se održava i u najozbiljnijim časovima
života, to nijesu bez sumnje oni tajanstveni pojavi
s njihovim raznovrsnim upitnicima, nego pogled na
ono, što je našoj duši Bog dao u isukrstu, i što joj
sveudilj na novo daje.

Kad su se Apostoli razišli po svijetu, našli
su posvuda vjerovanje u gatanja, u duhove i demone.
Oni su se ovim poiavima uvijek suprostavili, odbacu-
jući ih, a da nijesu pri tome ipak njihovu realnost
poricali. Pred njihovim očima bilo je jasno, da su u-
prav ti mistički tajinstveni pojavi bili oni, kojima su
duše bile bačene u jiraznovjerstvo i strah, a odalečene
od živoga Boga. Povjesno iskustvo kršćanskih poslan-
siva kod animističkih poganskih pukova potvrgjuje
opažanje, da je vjerovanje u duhove izvor čaranju i
svima poganskim grozotama, potom da je omo nepri-
jatelj kršćanstva. Kako nas iskustvo uči, uspjeh ne
sasioji u pokušaju, da se dalje gradi na tome vje-
rov«nji u duhove, već da se čovjek od toga sasvim
odvrne. S vjerovanjem u duhove: e spojena na-
past, da se oni ,ciliiaju“, da se upituju i da se na
bilo koji način dovedu u službu kao nositelji sreće
čovjeku, koji za srećom teži. Odvraćanje od Boga i
njegove riječi, kao jedine zvijezde provodnice kroz
tminu života, tim je već započelo. Ako se pak takove
stvari često čine, ako se traže i promiču, onda to
može, kao što pokazuje povijest veće neg jednog
medija, dovesti do ludila, do porušenja živaca, i do
nezdravog razdraženja duše i tijela.

Iz toga slijedi zahtjev za naš lični vjerski život,

     

da izbjegavamo što više možemo ono tamno područje '

,duhova“, pripuštajući znanosti, da ona reče što se
od svega toga može utvrditi, a što ne, dok mi treba

da se uvijek novom odanošću izručimo svefomu duhu

Isusovu, koji jedini može u nama proizvesti duhovni,
božanstveni Život“. :

Riječima ovog protestanta ne ćemo ništa nado-
dati, dosta su jake i jasne. Na koncu upitat ćemo i
mi upravu ,Novog Sunca“, zašto se spirilizam nazi-
vlje ,Suncem“, a za svoje seanse traži tamu ? Nije li
to ,lucus a nou lucendo ?“ I zašto Crkvu katoličku,
koja jasno kaže svakomu svoj nauk, nazivlje ,mrač-
nom“. Nije ti to. valjda za to: reci, da ti ne re-
čem?! — Zglb. \ ;

e