a

kama > ido s Jam

 

.

sr

narodu i njegovu imetku. Istina je, da u puč-
koj stratiči imade i svećenika, kao što ih na
žalost išta i medju »demokratima«, ali svi oni,
koji objesiše svoie mafije o klin i koji s& po“
daše na lihvarenje, liferacijit i druge. medolične
poslove, dadoše se u oktilje Svetozara Pribić:
vića, da se pomoću njega dokopaju izvoznica i
vlasti nad narodom, a ne će, da kao svaki drugi
prosti član stupaju sa svojim narodom u redove
pučke stranke.

Predbacuju pučkoj strarici neku »austrijan-
štinu«, no ne vele, tko je bio onaj, koji je tik
pred prevrat dobio ordene »za-šluge«. Je li to
bio dr. Korošec ili »demokrata« min. Lukinić?

Tko je isključivao iz hrv. sabora zastupnike,
koji su uvrijedili »prejasni vladalački dom« ? Za
čije se je ponašanje morao jugosi. odbor opravda-
vati pred talijanskom štampom, koja ih je pitala,
da li govore u ime one koalicije, koja je mame-
lučki služila Pešti? Farizeji! lako je baratati
irazama, ali činjenice jasnije govore, nego li sve
vaše deklamacije.

Mi shvaćamo zabrinutost »demokrata« pred
»opasnošću«, koja prijeti od pučke stranke, shva-
ćamo, kada u njezinu programu čitamo ovo:

»Hočemo, da se provede stroga istraga i
da se kazne lihvari, koji su za wrijeme rata
gulili narod. Neka se pregleda rad upravitelja
svih aprovizacija, a narodnim gulikožama neka
se zaplijeni ono u korist naroda, što su krivo
stekli, te neka se pravedno kazne.«

Pučka je stranka doista opasna narodnim guli-
kožama. Kako bi prošle »demokratske« perjanice
dr. Poljak, F. Petrić, dr. D. Popović i drugi?
Naravno da »demokrate« re će da govore o
svom Poljaku i njegovom ortakluku sa ratnim
liferantima, koji su u društvu »Prunus« i »Hor-
tus« isisavali naš narod. O tom mudro šute, jer
žnadu, da je šutnja zlato. Naravno, »zlato, koje je
obliveno znojem i krvlju našega seljaštva, a do-
šlo u džep dra Poljaka i njegovih drugova.«
Subotička afera jednoga od vodja »demokrata«
i brata ministra Marinkovića, zatim afera »de-
mokrate« Dušana Plavšića, dokaziju, kako su,
»jedini rodoljubi« ti »demokrate«, Ovi se svi
boje narodnoga suda.

A što bi radile banke, kad bi pučka stranka
po svim selima — što je u njezinom programu —
osnovala zajmovno-potrošne zadruge ? Poznato
je, da su ste veće banke u Jugoslaviji u rukama
vodja današnje »demokratske« stranke. Od mi-
mistra predsjednika Lj. Davidovića, ministara
Draškovića, Marinkovića, Veljkovića, Timotijevića,
pak grofa Kulmera, Plavšića, Wildera, Budisav-
ljevića itd. rijetko ćete naći istaknutijeg »demo-
kratu«, a da nije barem interesovan kod koje
banke. Ovi se ljudi stoga lažno nazivaju »de-
mokratima«, jer su bankokrate. Dakako, pučka
stranka je za njih »opasnost«, Ali je zato u za-
druzi i pučkoj stranci jedini spas +maloga« puka.

I kod nas su se počeli javljati ti »demo-
krate« i ako u prikrivenoj formi, krijući se pod
firmom »ebnove« naroda ||

No mi znamo, vrlo dobro znamo, da je
»obnovaštvo«, kako veli »Samouprava«, »prire-
pina demokratske stranke«. A »demokratija« je
sama sebe kod nas pokopala. »Narodni muče-
nici«, »jedini patriote» objesiše »demokratskoj«
stranci i kod mas mrtvačko zvono o vrat. »Mi-
ljunaške« će afere i kod nas klecati »demokraciji“
do pogreba ....

Srbi o pučkoj stranici.

Utješljiva je pojava, da niti srpsko pleme
Hašega naroda e nasjeda ovoj defiokratskoj«
Hajći ia Pučku stranku.

Tako prigodoim velikog seljačkog sabota u
Zagrebu, piše ,Satioupriva« ovo:

»Ova stranka dsnovana je i Sloveniji i glav-
ni njen tvorac je vrli rodoljub i odličan političar
pokojni Janez Krek. Ona s# u glavnom obrača
malom čoveku i po primeru Hristovu traži, da
oplemenjijući dušu njegovu, podigne ga mate-
rijalno. Najveća zasluga ove stranke i pk. J.
Kreka leži u tome, da je uspeo organižovati
slovenačke seljake u zemljoradničke zadruge, te
ih spasao od svakolike: propasti“. Zatim nastav-
lja: ,Rezolucije, koje su izglašane na zboru u
Zagrebu dostojne su svake pežnje i avedok su
praktičnosti ovih ljudi, Stojeći ila priricipu, da

 

NARODNA SVIJEST

zemlja pripada onome, ko je obradjuje, hrvatska
pučka stranka je za što brže i pravednije rešenje
4graruog pitanja. Naravno, da je na principu na-
rodnog jedinstva, jer je doštalom g. Korošec bio
taj, koji je prvi poveo borbu za vieme rata ti
Austriji, za ujedinjenje svih Jugoslavena. Odre
djivanje forme države prepuštaju konstituanti i
skloni su principu opštitiških, sreskih i oblasnih
samouprava. Dakle prosta' je nesavesnost, da ne
reknemo podlost, optuživati Koroščevu stranku,
kako to čine neki beogradski listovi (uredjivani
od naših. ,demokrata“, op. ur.) i podmetati joj,
da je separatistična i protiv narodilog jedinstva“.

Ovoliko ,Samoitprava“. A mi kažemo, da
je pučka stranka, koja je podigla slovenskog te-
žaka, nakon samih nekoliko mjeseci svoga op-
stanka medju Hrvatima, donijela i našem seljaku
ogromne koristi. Velika je n. pr. povišica cijena

pri otkupu duhana djelo organizovane pučke
stranke.
O separatizmu i klerikalizmu nema kod

pučke stranke dakle ni govora, ali baš organi-
zovanje težaka u zadruge plaši? naše ,demo-
krate“ — bankokrate.

»Sipa“.

»Siponi“ nazvaše naši iseljenici u Amierici
»Vlasnika-izdavača“ i urednika ,Rada“. Karakte-
ristika je klasična. ,Sipa“ po svojoj naravi ne će
»akademskog“ t. j. stvarnog raspravljanja. Ona
samo riga iz svog mjehura crnu mast i — muti.
No nijesmo ni mi baš posve nevješti baratanju
s ostima. I ako je ,sipa“ vrlo skliska i omiče
se kao šilo iza pasa, ipak ne će uteći. Prazna
tinta bez sadržaja može zamutiti vodu, no crnilo
se brzo staloži, voda razbistri, a — činjenice
ostaju. :

Nas n. pr. ne zanimaju optužbe, kojima
hoće da bivši ,pop“ Gršković ocrni ,sipu“ radi
navodno pronevjerenih nekoliko hiljada američ-
kih dolara, ali je za nas vrlo zanimljivo, da ovaj
prazni frazer, koji po sto puta opetuje iste pre-
žvakane fraze, aspirira — u koliko smo čuli —
na načelničku stolicu u Dubrovniku |

Za nas je takodjer zanimljivo, kad ,sipa“
nekom stavlja u teret poštene roditelje, a sama
je dijete austrijskog žandara.

Nas zanirla, kad ,sipa“ nama predbacuje
brošuru poznate ličnosti o. ,Euhar. kongresu“,
(komu nijesmo htjeli prisustvovati), a istoj je
brošuri, kao epilog sonet od jednog člana nje-
gove ,obnovaške“ obitelji.

»Sipa“ nama predbacuje mržnju proti Sr-
bima, a dobar dio srpske štampe piše o nama
simpatično.

»Šipa“ se u svojoj kršćanskoj ortodokrno-
sti boji, da ne pokatoličimo Srbe. Valjda misli,
da smo metropolitu Dositeja već polatinili?

«Sipa“ znade da crkva podredjuje države
i kraljeve kleru, mu ona značajno ne zna jesu li
katolici u Belgiji ,anacijonalni“, .a rijihov Mer-
cier ,antinacijonalan“.

»Sipi“ je pučka stranka protiv jedirištva
države, pa ne mora niti znati, da je za pred-
sjedništva vodje pučke stranke dra. Korošca,
Narodno Vijeće ptovalo djelo ujedinjenja.

Sve t0 ,Sipa“ ne znmA i ne muže znati kad
pušta crnilo. Bit će, da joj ja vlastita, tinta po-
mutila vid. :

Ona n. pr. bez podnaslova ne zna, daismo
mi glasilo pučke stranke, a mi nm. pr. uza sav
podnaslov znamo, da njezin list nije ,nezavisan«.

»Šipa“ n. pr. u uvodnom članku tvrdi, da
više nema apostola, sve su Jude, a na drugom
mjestu ,naglasuje“, da , ima velik broj plemeni-
tih katol. svećenika“, 4

"Radi ovih i sličnih logičnosti šire neki na-
stavnici ,Rad“ medju školskom omladinom, da
bude valjda priručnik za učenje logike !

Sud naroda sa sela.

Narod je sa sela već osudio ove »jedine
rodoljube“. I n. pr. gosp. Klaić mnogo razumije
i znade, a najviše onoga, što bi stalna gospoda
voljela, da nitko ne znade niti ne razamije. Naj
bolje on znade, kako ,gospoda“ zmadu jedno
govoriti, a drugo činiti,

_. Jest, narod je progledao, i vidi tko mu je
prijatelj, a tko meprijatelj. Ne riječi, nego djela 1
Lijepih je riječi bil&:i dosada dosta od gospode,
koja sebe nazivlju ;jedinim rodoljubima“, a na
narod misle tek pred izbore;

 

Br

Pučka je stranka kod nas mlada, ali one
velike mase naroda, koje dnevno pune njezine
redove, dokazuju, da je marođ progledao. A to
je baš ono, što i raspdljaje ovu gospodu, pa
lioće, da crnom mašću zamažu narodu oči i za-
glaše uši frazama poput: austrijanština, klerika-
lizam it.d,, a ne će da rad pučke stranke za
dobro naroda nadmaše radom, nego izdavaju
»Radove“ — od papira !

 

Pisma iz puka.
Težačka politika iz Stonjske okolice.

Opetujem ono što sam u prošlom broju na-
pisao, biva neka svi seljaci, u svakom selu o-
snuju seljačku zadrugu bez trgovaca, oni ne smi-
ju biti zadrugari, jer je prava zadruga najbolja
ustanova ljudskog društva, da narod nekoliko
izbjegne lihvarstvu i kapitalizmu pohlepne trgo-
vine. A pošto će brzo biti izbori za novu Vladu,
zastupnike i druge vlasti u našoj državi, s toga
bi bilo vele važno seljacima pokazati, što je dr-
Žava, što je vlada, t. j. ministri. Što su zastup-
nici. Zašto i kako je namješteno državno činov-
ništvo i vojništvo. Kako se to sve namješta hra-
ni i plaća.

Ja ću ovo prikazati samo reskima, a mi-
slim da ima i dobar broj i učenih, što ovo tie
razumiju ili pak neće da razumiju. Jer kad bi
svi ljudi barem ovoliko razumijeli, bolje bi gle-
dali koga se Bira ža vladu, zastupnike i druge
namještenike. Bilo bi manje mrmljanja i tuženja
po novinama i po sastancima protiv vlade i nje-
žinili namještenika; a vlada bi dobivala mjesto
prikora polivale. Nu ja ću ovo ipak opisati sa-
mo onifia što ne žniaju, jer znam da ima dosta
ljudi, osobito neškolovaniti, koji ne znaju ni ka-
ko se zove njihovo selo, 4 kamo li vlast i dr-
žava. To prikazuje ovaj primjer: Na ćoši sudbe-
ne zgrade u jednu nedjelju god. 1915 priljepili
brzojav sa ratišta, narod zgrnuo znatiželjan, da
čuje što je fiovo. Jedan čovjek, koji je bio bii-
žnji, čita glasio, pa veli: zarobili šu 50 topova,
& jedah Brkat seljak kaže: a za Boga! riinogo ti
je popova bilo, kad sit ih toliko žarobili. Čita
opet dalje: zarobili su 5000 momaka, a seljak
opet upita: što je to momaka? To znači, da o-
naj šeljak tije zrido što je top ni totiak, & ne-
go li da zna što je država, vlada i ražite vlasti
i uštanove u ženilji. Opisivatije slijedi u ostalim
brojevima. — S/0, - Brace. — Težak.

Dopisi.
Mlini Župa.

(Socijalistička slobodaj. 1 u Župi se je či-
tao prilijepljen proglas o zabavi Soc. Otala-
dinske sekcije dne 21/12, samo što mu je bila
dodana čedulja : »Isto u nedjelja 21. XII. doči će
govornik Radničke Soc. Stranke da malom na-
rodu razjašni. Ko želi sašlušat nek dogje (mi
počrtali) u 2 sat p. p. u Soline kod gost. Boža
Bega«. Dakle javna skupština | Nijesam ipak znao
za riju. Slučajno sam istog dana imao vjeričanje
i Solinama, te tako doznao ža nju. Poslije vjen-
čatija pogjoh na sastanak i stigoh kad je g. Dr.
Stijepo Vukasović svršavao svoj govor, Netom
svrši unigjoh i bi mi poniigična stolica. Kad dru-
gi govornik svrši, pitam riječ. Ali dobih odgo-
vor: »Netom svrše naši govornici moći ćete Vi«.
Nu već preko trećeg govora dogje mi g. Vuka-
sović sa klauzolom: Ako iislitć polemizirati s
nama, nećemo Vam dopustiti govoriti. I zbilja ka-
da poslije četvrtog govotfilka zapitali za siječ, g.
Vitkašović ni ddgovoti, da stil € može dati ri-
ječ; jet da je ovo njihova sktupštitia. Naglasih,
da se čatitii dužnim, đa t prisittnosti istih slu-
Baliica, pred šašninti govortiićima, a tl& iža njiho-
vih 1egj&, pobijeni nčistiie i očite laži, kojima
loće da prikažu ndrotlu Isukrsta, Crkvi, svećen-
štvo i 1ička politička pitašija. Ng to dobih odgo-

 

vor: Sdžovite svoju skupštinu, pa na njoj govo-.

tit6. I tuž »živiot« crvenom barjaku i soc. straiici
odoše kočijama pit grada.

Sutradan sustetnem g. Vitkasovića na Stra-
durit, pa ga zapitam, da mi razjasni jučerašnje
ponašanje; koje se tako očito kosilo s toliko od
gocijalisti ilaglašavanoim slobodom, isktenošću i
tolerantnošću |

Stade se ispričavati, da je to bio sastanak
organiziranih socijalista, a ne javna skupština i