a kama > ido s Jam . sr narodu i njegovu imetku. Istina je, da u puč- koj stratiči imade i svećenika, kao što ih na žalost išta i medju »demokratima«, ali svi oni, koji objesiše svoie mafije o klin i koji s& po“ daše na lihvarenje, liferacijit i druge. medolične poslove, dadoše se u oktilje Svetozara Pribić: vića, da se pomoću njega dokopaju izvoznica i vlasti nad narodom, a ne će, da kao svaki drugi prosti član stupaju sa svojim narodom u redove pučke stranke. Predbacuju pučkoj strarici neku »austrijan- štinu«, no ne vele, tko je bio onaj, koji je tik pred prevrat dobio ordene »za-šluge«. Je li to bio dr. Korošec ili »demokrata« min. Lukinić? Tko je isključivao iz hrv. sabora zastupnike, koji su uvrijedili »prejasni vladalački dom« ? Za čije se je ponašanje morao jugosi. odbor opravda- vati pred talijanskom štampom, koja ih je pitala, da li govore u ime one koalicije, koja je mame- lučki služila Pešti? Farizeji! lako je baratati irazama, ali činjenice jasnije govore, nego li sve vaše deklamacije. Mi shvaćamo zabrinutost »demokrata« pred »opasnošću«, koja prijeti od pučke stranke, shva- ćamo, kada u njezinu programu čitamo ovo: »Hočemo, da se provede stroga istraga i da se kazne lihvari, koji su za wrijeme rata gulili narod. Neka se pregleda rad upravitelja svih aprovizacija, a narodnim gulikožama neka se zaplijeni ono u korist naroda, što su krivo stekli, te neka se pravedno kazne.« Pučka je stranka doista opasna narodnim guli- kožama. Kako bi prošle »demokratske« perjanice dr. Poljak, F. Petrić, dr. D. Popović i drugi? Naravno da »demokrate« re će da govore o svom Poljaku i njegovom ortakluku sa ratnim liferantima, koji su u društvu »Prunus« i »Hor- tus« isisavali naš narod. O tom mudro šute, jer žnadu, da je šutnja zlato. Naravno, »zlato, koje je obliveno znojem i krvlju našega seljaštva, a do- šlo u džep dra Poljaka i njegovih drugova.« Subotička afera jednoga od vodja »demokrata« i brata ministra Marinkovića, zatim afera »de- mokrate« Dušana Plavšića, dokaziju, kako su, »jedini rodoljubi« ti »demokrate«, Ovi se svi boje narodnoga suda. A što bi radile banke, kad bi pučka stranka po svim selima — što je u njezinom programu — osnovala zajmovno-potrošne zadruge ? Poznato je, da su ste veće banke u Jugoslaviji u rukama vodja današnje »demokratske« stranke. Od mi- mistra predsjednika Lj. Davidovića, ministara Draškovića, Marinkovića, Veljkovića, Timotijevića, pak grofa Kulmera, Plavšića, Wildera, Budisav- ljevića itd. rijetko ćete naći istaknutijeg »demo- kratu«, a da nije barem interesovan kod koje banke. Ovi se ljudi stoga lažno nazivaju »de- mokratima«, jer su bankokrate. Dakako, pučka stranka je za njih »opasnost«, Ali je zato u za- druzi i pučkoj stranci jedini spas +maloga« puka. I kod nas su se počeli javljati ti »demo- krate« i ako u prikrivenoj formi, krijući se pod firmom »ebnove« naroda || No mi znamo, vrlo dobro znamo, da je »obnovaštvo«, kako veli »Samouprava«, »prire- pina demokratske stranke«. A »demokratija« je sama sebe kod nas pokopala. »Narodni muče- nici«, »jedini patriote» objesiše »demokratskoj« stranci i kod mas mrtvačko zvono o vrat. »Mi- ljunaške« će afere i kod nas klecati »demokraciji“ do pogreba .... Srbi o pučkoj stranici. Utješljiva je pojava, da niti srpsko pleme Hašega naroda e nasjeda ovoj defiokratskoj« Hajći ia Pučku stranku. Tako prigodoim velikog seljačkog sabota u Zagrebu, piše ,Satioupriva« ovo: »Ova stranka dsnovana je i Sloveniji i glav- ni njen tvorac je vrli rodoljub i odličan političar pokojni Janez Krek. Ona s# u glavnom obrača malom čoveku i po primeru Hristovu traži, da oplemenjijući dušu njegovu, podigne ga mate- rijalno. Najveća zasluga ove stranke i pk. J. Kreka leži u tome, da je uspeo organižovati slovenačke seljake u zemljoradničke zadruge, te ih spasao od svakolike: propasti“. Zatim nastav- lja: ,Rezolucije, koje su izglašane na zboru u Zagrebu dostojne su svake pežnje i avedok su praktičnosti ovih ljudi, Stojeći ila priricipu, da NARODNA SVIJEST zemlja pripada onome, ko je obradjuje, hrvatska pučka stranka je za što brže i pravednije rešenje 4graruog pitanja. Naravno, da je na principu na- rodnog jedinstva, jer je doštalom g. Korošec bio taj, koji je prvi poveo borbu za vieme rata ti Austriji, za ujedinjenje svih Jugoslavena. Odre djivanje forme države prepuštaju konstituanti i skloni su principu opštitiških, sreskih i oblasnih samouprava. Dakle prosta' je nesavesnost, da ne reknemo podlost, optuživati Koroščevu stranku, kako to čine neki beogradski listovi (uredjivani od naših. ,demokrata“, op. ur.) i podmetati joj, da je separatistična i protiv narodilog jedinstva“. Ovoliko ,Samoitprava“. A mi kažemo, da je pučka stranka, koja je podigla slovenskog te- žaka, nakon samih nekoliko mjeseci svoga op- stanka medju Hrvatima, donijela i našem seljaku ogromne koristi. Velika je n. pr. povišica cijena pri otkupu duhana djelo organizovane pučke stranke. O separatizmu i klerikalizmu nema kod pučke stranke dakle ni govora, ali baš organi- zovanje težaka u zadruge plaši? naše ,demo- krate“ — bankokrate. »Sipa“. »Siponi“ nazvaše naši iseljenici u Amierici »Vlasnika-izdavača“ i urednika ,Rada“. Karakte- ristika je klasična. ,Sipa“ po svojoj naravi ne će »akademskog“ t. j. stvarnog raspravljanja. Ona samo riga iz svog mjehura crnu mast i — muti. No nijesmo ni mi baš posve nevješti baratanju s ostima. I ako je ,sipa“ vrlo skliska i omiče se kao šilo iza pasa, ipak ne će uteći. Prazna tinta bez sadržaja može zamutiti vodu, no crnilo se brzo staloži, voda razbistri, a — činjenice ostaju. : Nas n. pr. ne zanimaju optužbe, kojima hoće da bivši ,pop“ Gršković ocrni ,sipu“ radi navodno pronevjerenih nekoliko hiljada američ- kih dolara, ali je za nas vrlo zanimljivo, da ovaj prazni frazer, koji po sto puta opetuje iste pre- žvakane fraze, aspirira — u koliko smo čuli — na načelničku stolicu u Dubrovniku | Za nas je takodjer zanimljivo, kad ,sipa“ nekom stavlja u teret poštene roditelje, a sama je dijete austrijskog žandara. Nas zanirla, kad ,sipa“ nama predbacuje brošuru poznate ličnosti o. ,Euhar. kongresu“, (komu nijesmo htjeli prisustvovati), a istoj je brošuri, kao epilog sonet od jednog člana nje- gove ,obnovaške“ obitelji. »Sipa“ nama predbacuje mržnju proti Sr- bima, a dobar dio srpske štampe piše o nama simpatično. »Šipa“ se u svojoj kršćanskoj ortodokrno- sti boji, da ne pokatoličimo Srbe. Valjda misli, da smo metropolitu Dositeja već polatinili? «Sipa“ znade da crkva podredjuje države i kraljeve kleru, mu ona značajno ne zna jesu li katolici u Belgiji ,anacijonalni“, .a rijihov Mer- cier ,antinacijonalan“. »Sipi“ je pučka stranka protiv jedirištva države, pa ne mora niti znati, da je za pred- sjedništva vodje pučke stranke dra. Korošca, Narodno Vijeće ptovalo djelo ujedinjenja. Sve t0 ,Sipa“ ne znmA i ne muže znati kad pušta crnilo. Bit će, da joj ja vlastita, tinta po- mutila vid. : Ona n. pr. bez podnaslova ne zna, daismo mi glasilo pučke stranke, a mi nm. pr. uza sav podnaslov znamo, da njezin list nije ,nezavisan«. »Šipa“ n. pr. u uvodnom članku tvrdi, da više nema apostola, sve su Jude, a na drugom mjestu ,naglasuje“, da , ima velik broj plemeni- tih katol. svećenika“, 4 "Radi ovih i sličnih logičnosti šire neki na- stavnici ,Rad“ medju školskom omladinom, da bude valjda priručnik za učenje logike ! Sud naroda sa sela. Narod je sa sela već osudio ove »jedine rodoljube“. I n. pr. gosp. Klaić mnogo razumije i znade, a najviše onoga, što bi stalna gospoda voljela, da nitko ne znade niti ne razamije. Naj bolje on znade, kako ,gospoda“ zmadu jedno govoriti, a drugo činiti, _. Jest, narod je progledao, i vidi tko mu je prijatelj, a tko meprijatelj. Ne riječi, nego djela 1 Lijepih je riječi bil&:i dosada dosta od gospode, koja sebe nazivlju ;jedinim rodoljubima“, a na narod misle tek pred izbore; Br Pučka je stranka kod nas mlada, ali one velike mase naroda, koje dnevno pune njezine redove, dokazuju, da je marođ progledao. A to je baš ono, što i raspdljaje ovu gospodu, pa lioće, da crnom mašću zamažu narodu oči i za- glaše uši frazama poput: austrijanština, klerika- lizam it.d,, a ne će da rad pučke stranke za dobro naroda nadmaše radom, nego izdavaju »Radove“ — od papira ! Pisma iz puka. Težačka politika iz Stonjske okolice. Opetujem ono što sam u prošlom broju na- pisao, biva neka svi seljaci, u svakom selu o- snuju seljačku zadrugu bez trgovaca, oni ne smi- ju biti zadrugari, jer je prava zadruga najbolja ustanova ljudskog društva, da narod nekoliko izbjegne lihvarstvu i kapitalizmu pohlepne trgo- vine. A pošto će brzo biti izbori za novu Vladu, zastupnike i druge vlasti u našoj državi, s toga bi bilo vele važno seljacima pokazati, što je dr- Žava, što je vlada, t. j. ministri. Što su zastup- nici. Zašto i kako je namješteno državno činov- ništvo i vojništvo. Kako se to sve namješta hra- ni i plaća. Ja ću ovo prikazati samo reskima, a mi- slim da ima i dobar broj i učenih, što ovo tie razumiju ili pak neće da razumiju. Jer kad bi svi ljudi barem ovoliko razumijeli, bolje bi gle- dali koga se Bira ža vladu, zastupnike i druge namještenike. Bilo bi manje mrmljanja i tuženja po novinama i po sastancima protiv vlade i nje- žinili namještenika; a vlada bi dobivala mjesto prikora polivale. Nu ja ću ovo ipak opisati sa- mo onifia što ne žniaju, jer znam da ima dosta ljudi, osobito neškolovaniti, koji ne znaju ni ka- ko se zove njihovo selo, 4 kamo li vlast i dr- žava. To prikazuje ovaj primjer: Na ćoši sudbe- ne zgrade u jednu nedjelju god. 1915 priljepili brzojav sa ratišta, narod zgrnuo znatiželjan, da čuje što je fiovo. Jedan čovjek, koji je bio bii- žnji, čita glasio, pa veli: zarobili šu 50 topova, & jedah Brkat seljak kaže: a za Boga! riinogo ti je popova bilo, kad sit ih toliko žarobili. Čita opet dalje: zarobili su 5000 momaka, a seljak opet upita: što je to momaka? To znači, da o- naj šeljak tije zrido što je top ni totiak, & ne- go li da zna što je država, vlada i ražite vlasti i uštanove u ženilji. Opisivatije slijedi u ostalim brojevima. — S/0, - Brace. — Težak. Dopisi. Mlini Župa. (Socijalistička slobodaj. 1 u Župi se je či- tao prilijepljen proglas o zabavi Soc. Otala- dinske sekcije dne 21/12, samo što mu je bila dodana čedulja : »Isto u nedjelja 21. XII. doči će govornik Radničke Soc. Stranke da malom na- rodu razjašni. Ko želi sašlušat nek dogje (mi počrtali) u 2 sat p. p. u Soline kod gost. Boža Bega«. Dakle javna skupština | Nijesam ipak znao za riju. Slučajno sam istog dana imao vjeričanje i Solinama, te tako doznao ža nju. Poslije vjen- čatija pogjoh na sastanak i stigoh kad je g. Dr. Stijepo Vukasović svršavao svoj govor, Netom svrši unigjoh i bi mi poniigična stolica. Kad dru- gi govornik svrši, pitam riječ. Ali dobih odgo- vor: »Netom svrše naši govornici moći ćete Vi«. Nu već preko trećeg govora dogje mi g. Vuka- sović sa klauzolom: Ako iislitć polemizirati s nama, nećemo Vam dopustiti govoriti. I zbilja ka- da poslije četvrtog govotfilka zapitali za siječ, g. Vitkašović ni ddgovoti, da stil € može dati ri- ječ; jet da je ovo njihova sktupštitia. Naglasih, da se čatitii dužnim, đa t prisittnosti istih slu- Baliica, pred šašninti govortiićima, a tl& iža njiho- vih 1egj&, pobijeni nčistiie i očite laži, kojima loće da prikažu ndrotlu Isukrsta, Crkvi, svećen- štvo i 1ička politička pitašija. Ng to dobih odgo- vor: Sdžovite svoju skupštinu, pa na njoj govo-. tit6. I tuž »živiot« crvenom barjaku i soc. straiici odoše kočijama pit grada. Sutradan sustetnem g. Vitkasovića na Stra- durit, pa ga zapitam, da mi razjasni jučerašnje ponašanje; koje se tako očito kosilo s toliko od gocijalisti ilaglašavanoim slobodom, isktenošću i tolerantnošću | Stade se ispričavati, da je to bio sastanak organiziranih socijalista, a ne javna skupština i