Bet ROSIE

 

 

 

NNNNNORNIEI

Senie

 

 

 

Str. 2

Pogibelj s istoka.

Napredovanje boljševika u Rusiji zabrinulo
je zapadnu Evropu, te se živo zauzimlje kako
da otkloni tu novu pogibelj s istoka. Faklično
boljševičke čete potukle su vojske generala Ju-
denića, Kolčaka i Denjikina, pa se već nalaze
gotovo na granicama Rumunjske i Poljske. Ka-
ko se javlja iz Rusije boljševici bi imali prova-
liti na zapad pod vodstvom glasovitog generala
Brusilova. Antanta kani ozbiljno se oduprijeti i
spremiti će zajedničku vojsku, kojoj bi bio na
čelu francuski maršal Fochi.

Saveznici bi i ovaj put htjeli, da drugi va-
de kestenje za nju. Sada bi imale izrabiti Polj-

sku, te Poljake mobilizirati protiv svoje slaven-)

ske braće. Srce nam se kida kad to promislimo,
jer bi to bilo ubitačno za Poljake, pošto će se
ponoviti vjerske i nacijonalne borbe. I nehotice
nam dolaze na pamet riječi velikog Rusa Vladi-
mira Solovjeva: »U istinu je veličina poljačkoga
naroda u tome, što je duša slavenstva, šlo za-
stupa prama istoku veliko duhovno načelo zapad-
noga svijeta«. A tu svoju misiju moraju Poljaci
provagjati mirnim putem. Zar će se i onako oslab-
ljeni u ovom ratu Slaveni opet megju sobom klati
na uživanje svojih neprijatelja? Nadajmo se da ne-
će biti tako, ako zavlada već jednom kod Sla-
vena zdrav razum, čemu bi poslije svjetskog ra-
ta već i bilo doba.

 

Jadransko pitanje.

Velike protestne skupštine što su se držale
po svoj našoj državi proti ultimatumu antante
Jugoslaviji,. pokazale su, da je naš narod u svim
pokrajinama jednodušan i odlučan, da nikako
ne dopušta bilo koje imperijalističke operacije
na svom zdravom tijelu. Jedina Amerika prizna-
je naše pravedne zahtjeve, te se 'za njih nepri-
strano ali žilavo zalaže, To je sve osokolilo na-
šu vladu u Beogradu, da je na dostojni način
odbila ultimatum saveznika. U Parizu je taj ko-
rak izveo osobito dobar dojam u diplomatskim
krugovima.

Megjutim su saveznici počeli naglašivati,
da će se provesti londonski ugovor. Na to je
Amerika protestirala preko svog poslanika u Pa-
rizu i odlučno se protivi izvršenju londonskog
ugovora poglavito s razloga, što su Engleška,
Francuska i Italija izjavile Američkim Sjedinje-
nim državama, prigodom ulaska u rat, da lon-
donski pakt stupa izvan snage. Ta je nota Ame-
rike izazvala u Parizu novu senzaciju. Uslijed to-
ga se govorilo, da bi Engleška i Francuska na-
pustile Italiju, ako bi ova naglasivala londonski
pakt. Nu zadnje vijesti opet govore, da je En-
gleška pozvala Francusku, da nagovori Jugosla-
viju, da prihvati Autantin sporazum, inače da će
se londonski ugovor primijeniti u cijelosti, a
svaka bi opozicija naišla na odrešiti otpor svih
savezničkih sila. No Francuska još nije precizi-
rala svoje stanovište.

D' Annunzio pak na Rijeci provagja mobi-
lizaciju od 3 godišta, te se u brk smije savez-
nicima, jer da Rijeku neda nikome.

Zadnji čas stižu vijesti, da naša stvar u
Parizu ipak kreće na bolje.

 

Dopisi.
Sarajevo.

(Proslava sv. Vlaha). Dubrovčani, kojih je
priličan broj u Sarajevu, proslaviše u prijatelj-
skom krugu blagdan sv. Vlaha. U jutru u 8 s.
odčitao je presvij. biskup Dr. Šarić na poziv
Dubrovčana u crkvi milosrdnih sestara sv. Misu
uz pjevanje učenica i preko nje držao veleban
govor, u kojemu je zanosnim riječima prikazao
odanost i ljubav Dubrovčana prema sv. Vlahu,
u kratkim potezima ocrtao život njegov kao sveca
i mučenika te iznio, koliko je samo dobročin-
stava i usluga učinio sv. Vlaho gradu Dubrov-
niku. Crkva je bila dupkom puna. Iza sv. Mise
bilo je grličanje a iza toga podjoše svi na ku-
picu rakije i suhe smokve u kafanu »Napredak«.
Tu je Dr. Mato Pavlović izrekao lijep govor, u
kojemu je istakao, kako svi Dubrovčani, gdjegod
bili, slave sv. Vlaha, koji ih sjeća na rodni grad
i na prošlost dubrovačke republike. Naveo je,
kako se Dubrovnik ne može pomisliti bez sv.
Vlaha, čija je slika usadjena na zidinama grad-

 

NARODNA SVIJEST

skim te priča potomcima o dobrim gosparima i
plemenitim vladikama. Istakao je, kako je duh
sv. Vlaha potakao najveće naše velikane Gun-
dulića, Boškovića, Vojnovića, Bukovca i Medovića,
da stvore slavna djela, koja diljem svijeta proni-
ješe dubrovačku slavu. Na koncu je pozvao pri-
sutne, da se uteknu sv. Vlahu, da bi on i dalje
u srca Dubrovčana usadio plemenitost, ljubav i
kršćanstvo starih gospara. Govor je jako dirnuo
prisutne te se mnoge oči orosiše vrućim suzama,
kad im se pobudiše najljepše uspomene iz milog
grada. Zatim bjehu poslani brzojavni pozdravi
općini dubrovačkoj i janjinskoj. U večer je bilo
prijateljsko sijelo 1 hotelu Poznić, kojemu su ta-
kodjer kao gosti prisustvovali predsj. senata
Paitoni, koji je školu učio u Dubrovniku, i po-
znati prof. Kosto Kulišić. G. Paitoni se je za-
hvalio na gostoprimstvu i u kratkom govoru
iznio vrline Dubrovčana i ustvrdio, da su njegovi
najbolji i najplemenitiji prijatelji bili iz grada
Dubrovnika. Pjevalo se je i plesalo sve do zore.
Eto, daleko od Dubrovnika, uvijek se Dubrovčani
skupa nalaze i slave sveg sv. Vlaha.* Evala im |
* I u Zagrebu. nastanjeni Dubrovčani svečano su
proslavili dan sv. Vlaha u crkvi sv. Blaža. Op. Ur.
Iz Kotora.

(Tripun-dan). \ ove je godine po starom
običaju proslavljena svečanost sv. Tripuna. Za-
slugom je nekoliko zauzetnih Bokelja osujećena
namjera nekih, da se ova proslava i drevna Mor-
narica ukine. Kako je vrijeme pogodovalo, pri-
sustvovao je i lijep broj mornara iz okolice, na-
pose iz Tivla, pa treba pohvaliti patriotizam i
zauzimanje ostalih Bokelja za ono, što neki gra-
djani zapuštaju samo da se nekima ne zamjere.

Ovom prigodom treba istaknuti i nastup
novo sastavljenog pjevačkog zbora, koji je pje-
vao preko pontifikala melodijoznu Gruberovu
misu, a uz to i vrijedne članove kotorskog or-
hestra. Ako se uzme u obzir vrlo kratko vrijeme
vježbanja, moramo se uprav diviti preciznoj iz-
vedbi kao i požrtvovnosti talentiranog učitelja
g. T. Tomasa, koji je i ovoga puta pokazao,
koliko mu leži na srcu gojenje lijepe crkvene
glazbe. Kad je ovog puta postignut velik uspjeh,
sigurni smo, da ćemo, kad društvo bude defini-
tivno ustanovljeno, često imati prigode da uži-
vamo u njihovim izvedbama bilo crkvene ili
svjetovne muzike.

(»Napredak«). Ovih je dana prešlo hrv.
radn. društvo »Napredak« u lijepe i prostrane
prostorije bivšeg »Hrv. doma«. Na Tripunjdan je
priredio dobro posjećeni ples, koji se može bro-
jiti medju najanimiranije u ovoj sezoni. Bilo bi
poželjno, da gradjanstvo što više podupire i po-
kazuje interesa za ovo društvo, neka postane
opet ono što je nekoć bilo — kulom svijesnog
i patriotskog radništva.

(Izbori)., Od nekoliko se vremena opaža
silno komešanje medju izvjesnim stranačkim vo-
djama. Ovamo je prispio Dr. Sardelić, pa se do-
vadja u savez sa njegovom kaudidaturom za
predstojeće izbore za parlamenat. Još nije po-
znato, hoće li Boka sačinjavati sa Crnomgorom
jedno izborno okružje, pa će prema tomu ude-
siti držanje neke naše stranke. Pristaše su pučke
stranke odlučno proti svakom pa bilo i izbor-
nom cjepanju od ostale Dalmacije. — Glede op-
ćinskih izbora u Kotoru, činl se, da su sve stranke
složne, da se sruši dosadašnji kotorski/|gromovnik.

i Gruda.

Iza poznatog poraza urednika »Rada« ne-
strpljivo smo očekivali našu »Narodnu Svijest«,
nadajući se da će i ostala naša braća po dubro-
vačkoj okolici doznati, kako smo se junački po-
nijeli i kako smo zatvorili »demokratima« vrata

pred nosom. Ali smo se razočarali, jer što je

»Nar. Svijest« donijela to je samo blijeda slika
vesele istine.

Dosta je spomenuti, da su Leontićevi“ pra-
tioci: opć. upravitelj g. Kovačević & komp. trli
ruke od veselja, dok nas nije Leontić izazvao
svojim lažima proti poslaniku Baniću, pa kad
mu ne dasmo govoriti dalje, problijedili su svi

kao krpe, a Leontiću je upravo pozlilo i ne bi -

bio mogao doći do liječnika Wagnera, da ga
nije učitelj Radonić prizvao k svijesti s rakijom.
Pa ipak mu na naše veliko čudo Leontić zahvalio
nije ! Učo, učo, nauči se pameti, daj radje drugi

 

Bri

_ put prosjaku, pa će za tebe molili Boga l Nas ne

treba da Leontić uči skladnosti. Kud dodje drugi
put poslužiti ćemo ga kako treba. Što se on kesi
na našeg Konavljanina Kusalića, prosta je laž,
da nas je on nagovorio, da se razidjemo ili da
zvižđamo. Svi znademo, da bi bio Leontić još
gore prošao, da nas nije on mirio i zadržavao.
Mi nijesmo u Konavlima od jučer. U prošlim su
danima svećenici učinili nama mnogo dobra, pa
nas ne će od njih odijeliti nijedna sila, ako oni
budu naši ljudi.
Kuna.

= Dne 30. pr. mj. mrtvi ostaci pok. Don Mata
Ćelestina Medovića, najvećeg našeg slikara, bijahu
preneseni iz sarajevske bolnice u njegovu vla-
stitu kuću, a sutra dan otpraćeni do vječnog po-
čivališta.

Stalni odbor pobrinuo se je da pripravi što
bolji pokop svom velikom mješćaninu i njemu
baš treba zahvaliti, da je sprovod bio uprav ve-
ličanstven. Kuna je shvatila ko je bio pokojnik,
pa je sve pohrlilo, da iskaže zadnju počast svo-
me obljubljenom Ćelestinu. Povorka je krenula
oko 9 sati iz kuće pokojnikove put matice, gdje
je preč. Dekan Laneve otpjevao svečane zaduš-
nice. Sprovodu su prisustvovale sve mjesne vla-
sti i zastupstva raznih društava, a onda zastup-
stva pokr. vlade, biskupa, franj. reda i drugih
općina. Lijepo je i ganutljivo bilo vidjeti 30
djevojčica u crnini koje su nosile 30 vijenaca.
Cijelo je selo bilo u crnini a put, kuda je mrtvo
tijelo prolazilo, posut cvijećem.

.Nad grobom su se oprostili sa pokojnikom
Dr. Škurla u ime zemaljske vlade i mjesta, ka-
pelan Kusalić u ime svećenstva, Rudolf Roter u
ime sokola, učitelj Dediol u ime djece, gvardi-
jan Pogačnik u ime franjevaca, Sabatini u ime
umjetnika i Dr. Bjelovučić u ime težačke sloge
u Janjini.

Počivao u miru!

Poslije sprovoda slikala se kunovska inte-
ligencija na grobu svoga vrijednog i obljubljenog
druga.

— Dne 3. o. mj. preselila se je u vječnost
g.gja Marija Totić, majka našega Dn. Lovra,
Bila je svakomu poznata kao dobra-i plemenita.
Miloj pokojnici vječni pokoj, a svoj svojti oso-
bito saučešće !

Iz Jugoslavije.

“ Narodni poslanici pučke stranke Dr. Ko-
rošec i S. Banić na upit, što šu ga upravili
Ministarstvu ishrane, a koji smo zadnji put do-
nijeli, dobili su odgovor pod br. 503/I. od 31.
Januara 1920. koji donosimo u cijelosti :

Gospodi narodnim poslanicima Dru. An-
tonu Korošecu i Stanku Baniću — Beograd.

Gospodo Poslanici.

Na Vaš pismeni upit saopšten mi aktom
G. Predsednika Privremenog Narodnog Pred-
stavništva od 24. januara 1920. Br. 189, čast mi
je odgovoriti sledeće :

1.) Pod kraj meseca novembra 1919. go-
dine osnovao sam na svome Ministarstvu sa-
svim nezavisni i meni lično podloženi »Odsek
za Snabdevanje Pasivnih Krajeva sa Hranom«,
kojemu sam izričito stavio dužnost, da osobito
vodi brigu o Dalmaciji.

Do danas pomenuti je Odsek nakupovao
i disponirao Dalmaciji okruglo 500 vagona hrane,
od koje će dalinatinska vlada prema prilikama
i potrebi upotrebiti jedan deo i za neokupiranu
Dalmaciju.

Moj Odsek kupuje hranu i dalje, te će i
dalje svim silama poraditi, da snabde Dalmaciju.

Ovih je dana bio ovde g. Duboković, Di-
rektor Ishrane Dalmacije, te je i s njime ovo
pitanje opširno raspravljano.

2.) Ministarski je Savet doneo 26. o. m.
rešenje,:da se za okupirane dalmatinske otoke
dozvoli sedmično izvoz od 10 volova i 100 o-
vaca — bez plaćanja izvozne carine i bez obez-
bedenja valute. 1 ovo je pitanje već uredjeno.

3.) Doznačio sam obrtni kapital i dalma-
tinskoj vladi srazmerno sa drugim pokrajinama,

4.) Dozvoljen je Dalmatinskoj Vladi avans
na povišeni budžet do 20,000.000 kruna u cilju
direktnih nabavaka hrane, osobito za neokupi-
ranu Dalmaciju. !

5.) Moje odelenje za Javnu Pomoć uzeo
je kod svake deobe kredita za sirotinju i Dal-
maciju srazmerno prema drugim pokrajinama '
u obzir. E

Ovoliko na odgovor na Vaš pismeni upit.

Primite, Gospodo Poslanici, izraz noga
poštovanja. :

Beograd, 31. januara 1920, <

Ministar Ishrane i Obnove Zemlje :
/ V. Bukšeg, s. r.

_ Naša unutarnja politika. Imalo bi skoro
doći do promjene vlade, tako da bi se napokon
imao ostvariti koncentracioni kabinet, Sam je Re-
gent predao predsjedniku parlamenta Dr.u Draži
Pavloviću vlastoručno pismo, u kojem se apeli-

ra na sve političke grupe da porade oko sugla-. (i

snosti i sloge radi velikog hirtorijskog momen-

ta, što ga proživljava naša država. Ako se sa-. li