Bet ROSIE NNNNNORNIEI Senie Str. 2 Pogibelj s istoka. Napredovanje boljševika u Rusiji zabrinulo je zapadnu Evropu, te se živo zauzimlje kako da otkloni tu novu pogibelj s istoka. Faklično boljševičke čete potukle su vojske generala Ju- denića, Kolčaka i Denjikina, pa se već nalaze gotovo na granicama Rumunjske i Poljske. Ka- ko se javlja iz Rusije boljševici bi imali prova- liti na zapad pod vodstvom glasovitog generala Brusilova. Antanta kani ozbiljno se oduprijeti i spremiti će zajedničku vojsku, kojoj bi bio na čelu francuski maršal Fochi. Saveznici bi i ovaj put htjeli, da drugi va- de kestenje za nju. Sada bi imale izrabiti Polj- sku, te Poljake mobilizirati protiv svoje slaven-) ske braće. Srce nam se kida kad to promislimo, jer bi to bilo ubitačno za Poljake, pošto će se ponoviti vjerske i nacijonalne borbe. I nehotice nam dolaze na pamet riječi velikog Rusa Vladi- mira Solovjeva: »U istinu je veličina poljačkoga naroda u tome, što je duša slavenstva, šlo za- stupa prama istoku veliko duhovno načelo zapad- noga svijeta«. A tu svoju misiju moraju Poljaci provagjati mirnim putem. Zar će se i onako oslab- ljeni u ovom ratu Slaveni opet megju sobom klati na uživanje svojih neprijatelja? Nadajmo se da ne- će biti tako, ako zavlada već jednom kod Sla- vena zdrav razum, čemu bi poslije svjetskog ra- ta već i bilo doba. Jadransko pitanje. Velike protestne skupštine što su se držale po svoj našoj državi proti ultimatumu antante Jugoslaviji,. pokazale su, da je naš narod u svim pokrajinama jednodušan i odlučan, da nikako ne dopušta bilo koje imperijalističke operacije na svom zdravom tijelu. Jedina Amerika prizna- je naše pravedne zahtjeve, te se 'za njih nepri- strano ali žilavo zalaže, To je sve osokolilo na- šu vladu u Beogradu, da je na dostojni način odbila ultimatum saveznika. U Parizu je taj ko- rak izveo osobito dobar dojam u diplomatskim krugovima. Megjutim su saveznici počeli naglašivati, da će se provesti londonski ugovor. Na to je Amerika protestirala preko svog poslanika u Pa- rizu i odlučno se protivi izvršenju londonskog ugovora poglavito s razloga, što su Engleška, Francuska i Italija izjavile Američkim Sjedinje- nim državama, prigodom ulaska u rat, da lon- donski pakt stupa izvan snage. Ta je nota Ame- rike izazvala u Parizu novu senzaciju. Uslijed to- ga se govorilo, da bi Engleška i Francuska na- pustile Italiju, ako bi ova naglasivala londonski pakt. Nu zadnje vijesti opet govore, da je En- gleška pozvala Francusku, da nagovori Jugosla- viju, da prihvati Autantin sporazum, inače da će se londonski ugovor primijeniti u cijelosti, a svaka bi opozicija naišla na odrešiti otpor svih savezničkih sila. No Francuska još nije precizi- rala svoje stanovište. D' Annunzio pak na Rijeci provagja mobi- lizaciju od 3 godišta, te se u brk smije savez- nicima, jer da Rijeku neda nikome. Zadnji čas stižu vijesti, da naša stvar u Parizu ipak kreće na bolje. Dopisi. Sarajevo. (Proslava sv. Vlaha). Dubrovčani, kojih je priličan broj u Sarajevu, proslaviše u prijatelj- skom krugu blagdan sv. Vlaha. U jutru u 8 s. odčitao je presvij. biskup Dr. Šarić na poziv Dubrovčana u crkvi milosrdnih sestara sv. Misu uz pjevanje učenica i preko nje držao veleban govor, u kojemu je zanosnim riječima prikazao odanost i ljubav Dubrovčana prema sv. Vlahu, u kratkim potezima ocrtao život njegov kao sveca i mučenika te iznio, koliko je samo dobročin- stava i usluga učinio sv. Vlaho gradu Dubrov- niku. Crkva je bila dupkom puna. Iza sv. Mise bilo je grličanje a iza toga podjoše svi na ku- picu rakije i suhe smokve u kafanu »Napredak«. Tu je Dr. Mato Pavlović izrekao lijep govor, u kojemu je istakao, kako svi Dubrovčani, gdjegod bili, slave sv. Vlaha, koji ih sjeća na rodni grad i na prošlost dubrovačke republike. Naveo je, kako se Dubrovnik ne može pomisliti bez sv. Vlaha, čija je slika usadjena na zidinama grad- NARODNA SVIJEST skim te priča potomcima o dobrim gosparima i plemenitim vladikama. Istakao je, kako je duh sv. Vlaha potakao najveće naše velikane Gun- dulića, Boškovića, Vojnovića, Bukovca i Medovića, da stvore slavna djela, koja diljem svijeta proni- ješe dubrovačku slavu. Na koncu je pozvao pri- sutne, da se uteknu sv. Vlahu, da bi on i dalje u srca Dubrovčana usadio plemenitost, ljubav i kršćanstvo starih gospara. Govor je jako dirnuo prisutne te se mnoge oči orosiše vrućim suzama, kad im se pobudiše najljepše uspomene iz milog grada. Zatim bjehu poslani brzojavni pozdravi općini dubrovačkoj i janjinskoj. U večer je bilo prijateljsko sijelo 1 hotelu Poznić, kojemu su ta- kodjer kao gosti prisustvovali predsj. senata Paitoni, koji je školu učio u Dubrovniku, i po- znati prof. Kosto Kulišić. G. Paitoni se je za- hvalio na gostoprimstvu i u kratkom govoru iznio vrline Dubrovčana i ustvrdio, da su njegovi najbolji i najplemenitiji prijatelji bili iz grada Dubrovnika. Pjevalo se je i plesalo sve do zore. Eto, daleko od Dubrovnika, uvijek se Dubrovčani skupa nalaze i slave sveg sv. Vlaha.* Evala im | * I u Zagrebu. nastanjeni Dubrovčani svečano su proslavili dan sv. Vlaha u crkvi sv. Blaža. Op. Ur. Iz Kotora. (Tripun-dan). \ ove je godine po starom običaju proslavljena svečanost sv. Tripuna. Za- slugom je nekoliko zauzetnih Bokelja osujećena namjera nekih, da se ova proslava i drevna Mor- narica ukine. Kako je vrijeme pogodovalo, pri- sustvovao je i lijep broj mornara iz okolice, na- pose iz Tivla, pa treba pohvaliti patriotizam i zauzimanje ostalih Bokelja za ono, što neki gra- djani zapuštaju samo da se nekima ne zamjere. Ovom prigodom treba istaknuti i nastup novo sastavljenog pjevačkog zbora, koji je pje- vao preko pontifikala melodijoznu Gruberovu misu, a uz to i vrijedne članove kotorskog or- hestra. Ako se uzme u obzir vrlo kratko vrijeme vježbanja, moramo se uprav diviti preciznoj iz- vedbi kao i požrtvovnosti talentiranog učitelja g. T. Tomasa, koji je i ovoga puta pokazao, koliko mu leži na srcu gojenje lijepe crkvene glazbe. Kad je ovog puta postignut velik uspjeh, sigurni smo, da ćemo, kad društvo bude defini- tivno ustanovljeno, često imati prigode da uži- vamo u njihovim izvedbama bilo crkvene ili svjetovne muzike. (»Napredak«). Ovih je dana prešlo hrv. radn. društvo »Napredak« u lijepe i prostrane prostorije bivšeg »Hrv. doma«. Na Tripunjdan je priredio dobro posjećeni ples, koji se može bro- jiti medju najanimiranije u ovoj sezoni. Bilo bi poželjno, da gradjanstvo što više podupire i po- kazuje interesa za ovo društvo, neka postane opet ono što je nekoć bilo — kulom svijesnog i patriotskog radništva. (Izbori)., Od nekoliko se vremena opaža silno komešanje medju izvjesnim stranačkim vo- djama. Ovamo je prispio Dr. Sardelić, pa se do- vadja u savez sa njegovom kaudidaturom za predstojeće izbore za parlamenat. Još nije po- znato, hoće li Boka sačinjavati sa Crnomgorom jedno izborno okružje, pa će prema tomu ude- siti držanje neke naše stranke. Pristaše su pučke stranke odlučno proti svakom pa bilo i izbor- nom cjepanju od ostale Dalmacije. — Glede op- ćinskih izbora u Kotoru, činl se, da su sve stranke složne, da se sruši dosadašnji kotorski/|gromovnik. i Gruda. Iza poznatog poraza urednika »Rada« ne- strpljivo smo očekivali našu »Narodnu Svijest«, nadajući se da će i ostala naša braća po dubro- vačkoj okolici doznati, kako smo se junački po- nijeli i kako smo zatvorili »demokratima« vrata pred nosom. Ali smo se razočarali, jer što je »Nar. Svijest« donijela to je samo blijeda slika vesele istine. Dosta je spomenuti, da su Leontićevi“ pra- tioci: opć. upravitelj g. Kovačević & komp. trli ruke od veselja, dok nas nije Leontić izazvao svojim lažima proti poslaniku Baniću, pa kad mu ne dasmo govoriti dalje, problijedili su svi kao krpe, a Leontiću je upravo pozlilo i ne bi - bio mogao doći do liječnika Wagnera, da ga nije učitelj Radonić prizvao k svijesti s rakijom. Pa ipak mu na naše veliko čudo Leontić zahvalio nije ! Učo, učo, nauči se pameti, daj radje drugi Bri _ put prosjaku, pa će za tebe molili Boga l Nas ne treba da Leontić uči skladnosti. Kud dodje drugi put poslužiti ćemo ga kako treba. Što se on kesi na našeg Konavljanina Kusalića, prosta je laž, da nas je on nagovorio, da se razidjemo ili da zvižđamo. Svi znademo, da bi bio Leontić još gore prošao, da nas nije on mirio i zadržavao. Mi nijesmo u Konavlima od jučer. U prošlim su danima svećenici učinili nama mnogo dobra, pa nas ne će od njih odijeliti nijedna sila, ako oni budu naši ljudi. Kuna. = Dne 30. pr. mj. mrtvi ostaci pok. Don Mata Ćelestina Medovića, najvećeg našeg slikara, bijahu preneseni iz sarajevske bolnice u njegovu vla- stitu kuću, a sutra dan otpraćeni do vječnog po- čivališta. Stalni odbor pobrinuo se je da pripravi što bolji pokop svom velikom mješćaninu i njemu baš treba zahvaliti, da je sprovod bio uprav ve- ličanstven. Kuna je shvatila ko je bio pokojnik, pa je sve pohrlilo, da iskaže zadnju počast svo- me obljubljenom Ćelestinu. Povorka je krenula oko 9 sati iz kuće pokojnikove put matice, gdje je preč. Dekan Laneve otpjevao svečane zaduš- nice. Sprovodu su prisustvovale sve mjesne vla- sti i zastupstva raznih društava, a onda zastup- stva pokr. vlade, biskupa, franj. reda i drugih općina. Lijepo je i ganutljivo bilo vidjeti 30 djevojčica u crnini koje su nosile 30 vijenaca. Cijelo je selo bilo u crnini a put, kuda je mrtvo tijelo prolazilo, posut cvijećem. .Nad grobom su se oprostili sa pokojnikom Dr. Škurla u ime zemaljske vlade i mjesta, ka- pelan Kusalić u ime svećenstva, Rudolf Roter u ime sokola, učitelj Dediol u ime djece, gvardi- jan Pogačnik u ime franjevaca, Sabatini u ime umjetnika i Dr. Bjelovučić u ime težačke sloge u Janjini. Počivao u miru! Poslije sprovoda slikala se kunovska inte- ligencija na grobu svoga vrijednog i obljubljenog druga. — Dne 3. o. mj. preselila se je u vječnost g.gja Marija Totić, majka našega Dn. Lovra, Bila je svakomu poznata kao dobra-i plemenita. Miloj pokojnici vječni pokoj, a svoj svojti oso- bito saučešće ! Iz Jugoslavije. “ Narodni poslanici pučke stranke Dr. Ko- rošec i S. Banić na upit, što šu ga upravili Ministarstvu ishrane, a koji smo zadnji put do- nijeli, dobili su odgovor pod br. 503/I. od 31. Januara 1920. koji donosimo u cijelosti : Gospodi narodnim poslanicima Dru. An- tonu Korošecu i Stanku Baniću — Beograd. Gospodo Poslanici. Na Vaš pismeni upit saopšten mi aktom G. Predsednika Privremenog Narodnog Pred- stavništva od 24. januara 1920. Br. 189, čast mi je odgovoriti sledeće : 1.) Pod kraj meseca novembra 1919. go- dine osnovao sam na svome Ministarstvu sa- svim nezavisni i meni lično podloženi »Odsek za Snabdevanje Pasivnih Krajeva sa Hranom«, kojemu sam izričito stavio dužnost, da osobito vodi brigu o Dalmaciji. Do danas pomenuti je Odsek nakupovao i disponirao Dalmaciji okruglo 500 vagona hrane, od koje će dalinatinska vlada prema prilikama i potrebi upotrebiti jedan deo i za neokupiranu Dalmaciju. Moj Odsek kupuje hranu i dalje, te će i dalje svim silama poraditi, da snabde Dalmaciju. Ovih je dana bio ovde g. Duboković, Di- rektor Ishrane Dalmacije, te je i s njime ovo pitanje opširno raspravljano. 2.) Ministarski je Savet doneo 26. o. m. rešenje,:da se za okupirane dalmatinske otoke dozvoli sedmično izvoz od 10 volova i 100 o- vaca — bez plaćanja izvozne carine i bez obez- bedenja valute. 1 ovo je pitanje već uredjeno. 3.) Doznačio sam obrtni kapital i dalma- tinskoj vladi srazmerno sa drugim pokrajinama, 4.) Dozvoljen je Dalmatinskoj Vladi avans na povišeni budžet do 20,000.000 kruna u cilju direktnih nabavaka hrane, osobito za neokupi- ranu Dalmaciju. ! 5.) Moje odelenje za Javnu Pomoć uzeo je kod svake deobe kredita za sirotinju i Dal- maciju srazmerno prema drugim pokrajinama ' u obzir. E Ovoliko na odgovor na Vaš pismeni upit. Primite, Gospodo Poslanici, izraz noga poštovanja. : Beograd, 31. januara 1920, < Ministar Ishrane i Obnove Zemlje : / V. Bukšeg, s. r. _ Naša unutarnja politika. Imalo bi skoro doći do promjene vlade, tako da bi se napokon imao ostvariti koncentracioni kabinet, Sam je Re- gent predao predsjedniku parlamenta Dr.u Draži Pavloviću vlastoručno pismo, u kojem se apeli- ra na sve političke grupe da porade oko sugla-. (i snosti i sloge radi velikog hirtorijskog momen- ta, što ga proživljava naša država. Ako se sa-. li