i Dubrovnik 25. veljače 1920. Narodna | Cijena je listu sa donašanjem u kuću ill poštom za mjesec dana K_ 3:20. — _ Plativo i utuživo u Dubrovniku Uredništvo Kunićeva ul. 290. Uprava kod Dubr, Hrvat. Tiskare. Izlazi svake srijede Pojedini broj 1 Kr. Dr. PERO ROGULJA. Teško nas je zazeblo.u srcu, kad smo pro- čitali brzojav o njegovoj smrti, Razumjeli smo na žalost vrlo dobro, koga izgubismo. - Sa Dr. Roguljom pada u grob jedan od najpožrtvovnijih radnika katoličkog pokreta u Ju- goslaviji; jedan od mnajagilnijih širitelja pučke stranke; pada u grob jedan od najvrijednijih u- čenika neprežaljenog učitelja Kreka, jedan od vogja katoličkog jugoslavenskog djaštva; pada u grob žarki rodoljub, koji za žrtvu nije znao, kad se radilo o stvari Kristovoj ili o dobrobiti mile Jugoslavije; vrsni socijolog, koji je propu- tovao razne zemlje, da tu nauči, što bi našem narodu trebalo; okretni govornik i vrsni žurna- lista, koji je zagrebačku »Narodnu Politiku« di- gao na takovu visinu, da je za vrijeme sloma Austrije, može se reći, davala direktivu politici u Hrvatskoj. Narodno Vijeće biralo ga je za- slupničkim zamjenikom. Muogo, veoma mnogo smo izgubili sa neprežaljenim pokojnikom. Nje- gova smrt _kosnula nas se tim dublje, što je bio u naponu života; nije još bio navršio ni 32 godinu. E Rodio se u Sarajevu god. 1888. Gimnaziju je izučio u Mostaru. Tu se je još kao mlado _ diače_ zagrijavao za rad u narodu .na_vječnim i. neprolazanim načelima Kristovim. Ali tek god. 1907 kad je došao na universu u Zagreb i u- poznao se sa nenmrlim Dr. Krekom, dobio je njegov život stalni i odregjeni pravac. Pod utje- cajem Krekovim prvi je počeo u kat, pokretu sa svojim pobratimom pok. Eckertom ozbiljnije prou- čavati socijologiju i današnje velike kulturno- socijalne probleme. Oba zajedno proputovali su još kao akademičari Njemačku, Belgiju, Fran- cusku i Sloveniju. Proučavali su marljivo dru- štvene i kršćanske ustanove prosvjetljenoga za- pada i stvarali osnove za svoj budući rad u narodu. I zajedno počeli su raditi, okupivši oko sebe neke mlagje sile hrv. kat, djaštva. Prva godišta »Riječkih Novina«, novoosnovanoga or- gana kat, pokreta, nosila su jasni pečat njihova . duha. Na žalost Dr. Eckert leže odveć rano u hladni grob. Ali zato Dr. Rogulja razvija živi rad i megju djaštvom, akademskom omladinom i na novinarskom polju. Uvigjavno i otvoreno oko Dra. Rogulje vidjelo je na daleko. Njegovim utjecajem primio je kat. pokret još od balkanskog rata izraziti nacijonalni i jugoslavenski smijer. Ali pravi rad za Dra. Rogulju nastaje tek iza sloma Austrije, Rat je mnogo toga uništio i oslabio, pa nije ostavio poštegjenim ni kat. pokret. Staro je trebalo sada popraviti i učvrstiti, novo stvarati i izvoditi. I tu je Dr. Rogulja razvio sav svoj talenat i svu svoju energiju. Djačke organi- zacije, omladinska i akademska društva, Senio- => rat, Narodna Prosvjeta i Pučka Stranka imadu njemu zahvaliti ili svoj postanak ili novi život i prociat nakon rata. On je mlagje okupljao, starije poticao, a svemu davao ton i život. Napisao je vrlo mnogo članaka u »Luči«, »Hrvatskoj Prosvjeti« i u 'nekim novinama. A zadnje doba uregjivao je zagrebačku »Narodnu Politiku«, u kojoj su ispod njegovog pera izlazili izvrsni članci o gospodarstvu i socijologiji. »Na- rodna Prosvjeta« pod njegovim uredništvom iz- dala je Krekovu knji žu »Slovenci« i Ušenični- kove »Principe So ije«. Radi svojih sjajnih sposobnosti mogao je da postigne velike uspjehe u državnoj službi. Ali je on sve to ostavio, da 'se uzinogne po- svetiti radu za narod. [Apostolskom je revnošću obilazio po gradovima i selima malne čitave Jugoslavije, šireći svagdje ideje, koje jedine mo- gu da preporode svijet, Protivnici su se snebi- vali, kad je u kojem kraju iskrsnula najedanput koja nova organizacija Pučke Stranke. »Popovi su to stvorili«, govorili su i pisali neki žurna- listi, a nijesu vidjeli, da su ti »popovi« bili go- tovo uvijek nepop Dr. Rogulja i drugi neki svje- tovnjaci njegovi prijatelji. Dragi Pero! Baš kad smo se nadali, da ćeš k nama ovamo, da nas pohodiš i oduševiš za daljnji rad, sliže mam crna vijest, da Tebe nema više megju živima, U golemoj tuzi tješi nas misao, da u vječnoj slavi zajedno s ostalim našim drugovima moliš Svevišnjega, da ideje, za kojim si se i ti žrtvovao, što prije prodru u naš javni život na sreću mile nam otadžbine Jugoslavije i dragoga naroda, za koje si živio, Slava Ti! Počivao u miru! PODNE ; z ERIE Kinematografski nemoral. Kotor, 17. 2. U našem gradu opstoji kinematograf — vlasništvo Vuković-Karaman. Uopće ne odgovara svojoj svrsi, naime: općemu odgoju. Ako je išta vrijedilo i bilo u. njemu nekoga reda, te-je bilo prije. Sada pak dječja vika, bruka; neslane pri- mjedbe na prizore nekih po izbor »alla bohem« predstava, toliko gnuši, da se ne rijetko vigja kako po gdjekoji prije vremena ostavlja lokal. No, to vlasnicima ne smeta; njima je glavno »Geschdft«, koji jučerašnjom skandaloznom pred- stavom »Zavjet čistoće« prelazi svaku mijeru ne- morala. To je prikazanje tako niske vrijednosti, da duboko vrijegja kršćansko-religijozno čuvstvo i osjećaj stida, te se čeljade zbilja dužnim osjeća ovu nedelikatnost gospode vlasnika — napose g. Vukovića, iznijeti javnosti na pretres — osu- gjenje. Jučer, pred dućanom g. Vukovića, izložene sv slike nekojih prizora iz dotične predstave, sa dobro tumačećim programom. Poviše slika bilo je napisano: »Mladeži ispod 16 god. nije do- zvoljeno«. Što je time g. Vuković mislio ? Stalno, da je tobož time ispunio »svetu« svoju vlasničku dužnost, premda, razumna čeljad ne vide u tome nego »jeftinu ironiju«. Postigao je time baš pro- tivno, naime: pobudio je znatiželju, te su i djeca i djaci i dječurlija svake klase, gledali slike, či- tali program, a sad — čudna čuda — ako ne mogu zaviriti u kino! Logične li dosljednosti — zar nč g. Vukoviću ?! Poznato je, kako je neki nastavnik, potpunim pravom, apelirao na g. Mar- ka Karamana, koji je bio sklon, da se dotična predstava osujeti, ali njegov ortak, koji je — nota bene — do jučer, kao kapetan plem. »tijela bokeljske mornarice«, kadio ollar sv. Tripuna, nipošto ne pristade. Gosp. Vukoviću i »mladi« gosp. Tripo. Karaman, vi sle kršćani-katolici. Ako mislite, da se to može samo imenom biti, pogriješili ste! Činom ste pokazali protivno: nč, vi ne poimljete »pravoga« morala. Ali znajte, ako je vama deveta briga, išto je to vjersko o- svjedočenje i »kršćanski« moral, neće vam ipak > u buduće tako lako ispasti, da vrijegjate vjersko čuvstvo i kršćanski moral gradskih vjernika. Ćuju se danas neprestani lamenti; osobe, koje baš tako često crkva i ne vidi, pa se zgražaju, te skroz i skroz osugjuju taj nedelikatn i netak- tični postupak. ; Svijes Oglasi, zahvale i priopćena po posebnom cijeniku. — Od- govorni urednik N. Fantela. Vlasništvo Odbora Narodne Svijesti. -— Tisak Dubrovačke Hrvatske Tiskare. — Ruko- pisi se ne vraćaju, U Zagrebu se je prošle jeseni držala skup- ština, gdje su vrlo ugledni i učeni ljudi| pretre- sali o kinematografskim predstavama. Bila je tu i hrvatska literarkinja, koja inače nije baš skru- pulozna u vjerskom pogledu — gospogja Zofka Kveder, te je predložila i resoluciju, koja je prim- ljena : da se što stroža cenzura povede kod ki- nemat. iilmova, jer — čujte g. Vukoviću — ki- nemat. predstave imaju služiti dobroj, zdravoj, kulturi — moralu — inače je to — zapamtite gospodine — »proširilište bludilišta«. S toga u prvom redu roditelji: majke i oci, pa odgojitelji, te vjerski dostojanstvenici, vi, koji svi skupa jeste rasijači prave kulture, zdravoga kršćanskoga morala, protestujte proti sličnim ne- , moralnim činima ! Zapriječite zlo, koje se zapri- ječiti može, a i dužnost vam to nalaže, Povedite kontrolu vrhu kotorskoga kinematografa. Po ogorčenju, koje se opaža, nadati se je, da će u buduće i mnoge daime našega grada znati u »interesu općega dobra i napretka«, po- dići glas svoga vjerskoga ponosa, te impo- nentno doviknuti nemoralu : ne dalje! — N. (O istom predmetu primili smo i drugi čla- nak, od kojeg donosimo samo:drugi dio. Op. ur.) ... Nije se čuditi ni našoj publici, što io- likom izvjedljivošću traži žlakve filmove, jer je nažalost naše gragjanstvo preveć sklono svakoj nemoralnoj pikanteriji. Ali je sablažnjivo i odurno, da politička vldst ovakvim pojavima ne đava ni- kakve važnosti. Doduše čujemo, da su gg. To- lentino i Rašković pokazali susretljivosti prama g. prof. Butorcu, koji je za tu stvar zainteresovao sve krugove, koji su ga mogli ulaziti. Ali se po». - govara, da je g. Dr. Magovčević, policijski šef, prepriječio zabranu prikazivanja, premda je sa strane Poglavarstva bilo odregjeno obrazovanje jedne vanredne komisije za cenzuru. Kažu, da je Magovčević istakao, da je otrag vremena dozvo- lio predstavljanje filma, u komu se prikazuje jedan policijski šef kao podupirač kojekakvih pu- stolovina, a to je dakako uvredljivo za policajski stalež; pa kad je dozvolio to pogrgjivanje svoga staleža, čemu da zabrani pogrdu svećeničkoga ? . E se non ridi, di che rider suoli! G. Magovče- vić može da ima neznam kakvo lično mišljenje o svećeništvu itd., ali je on kao javni službenik obvezan, da, u koliko na nj spada, zapriječi vri- jegjanje vjersko-moralnog osjećanja kotorskog- katoličkog gragjanstva, tim više, što se isto- vjetuje sa vjerskomoralnim osjećanjem pravo- slavnoga gragjanstva i onako odurno pogrgji- vanje svećeničkoga staleža. U svakoj državi, do- bro uregjenoj, javni moral u velike se poštiva i pazi od javnih organa. A zar se mi moramo po- . voditi za apsolutizmom franceskih upravnika, tih tirana podaničke savjesti? Na koga će gospoda bacili krivnju za društvenu anarhiju, koju svojim postupkom zgodno pripravljaju i promiču ? KU e.V . Prvo književno djelo. Mali Jovo jedio se, Što je tako mali, Popeo se na stolicu Pak se visok hvali. iid. Tako i Dr. Stijepo Buć, supienat Trg. Aka- demije u Dubrovniku, koće, da se igra kao »Mali Jovo« i da soli pamet seljacima, ali ne u svojoj struci, u nacionalnoj ekonomiji, nego u politici, pa napisa prvo svoje književno djelo: »Narod i stranke u Dalmaciji«, tiskano .u Dubrovačkoj Hrvatskoj tiskari, i sad ponosno šeta Stradunom, ta sad je i on književnik-političar. toto ai DU, osvš