i

 

 

 

 

 

 

Dubrovnik 25. veljače 1920.

 

Narodna

|

Cijena je listu sa donašanjem u kuću ill poštom za mjesec
dana K_ 3:20.

— _  Plativo i utuživo u Dubrovniku

Uredništvo Kunićeva ul. 290. Uprava kod Dubr, Hrvat. Tiskare.

 

 

 

Izlazi svake srijede
Pojedini broj 1 Kr.

 

 

   

Dr. PERO ROGULJA.

Teško nas je zazeblo.u srcu, kad smo pro-
čitali brzojav o njegovoj smrti, Razumjeli smo
na žalost vrlo dobro, koga izgubismo. -

Sa Dr. Roguljom pada u grob jedan od
najpožrtvovnijih radnika katoličkog pokreta u Ju-
goslaviji; jedan od mnajagilnijih širitelja pučke
stranke; pada u grob jedan od najvrijednijih u-
čenika neprežaljenog učitelja Kreka, jedan od
vogja katoličkog jugoslavenskog djaštva; pada
u grob žarki rodoljub, koji za žrtvu nije znao,
kad se radilo o stvari Kristovoj ili o dobrobiti
mile Jugoslavije; vrsni socijolog, koji je propu-
tovao razne zemlje, da tu nauči, što bi našem
narodu trebalo; okretni govornik i vrsni žurna-
lista, koji je zagrebačku »Narodnu Politiku« di-
gao na takovu visinu, da je za vrijeme sloma
Austrije, može se reći, davala direktivu politici
u Hrvatskoj. Narodno Vijeće biralo ga je za-
slupničkim zamjenikom. Muogo, veoma mnogo
smo izgubili sa neprežaljenim pokojnikom. Nje-
gova smrt _kosnula nas se tim dublje, što je bio
u naponu života; nije još bio navršio ni 32
godinu. E
Rodio se u Sarajevu god. 1888. Gimnaziju
je izučio u Mostaru. Tu se je još kao mlado

_ diače_ zagrijavao za rad u narodu .na_vječnim i.

neprolazanim načelima Kristovim. Ali tek god.
1907 kad je došao na universu u Zagreb i u-
poznao se sa nenmrlim Dr. Krekom, dobio je
njegov život stalni i odregjeni pravac. Pod utje-
cajem Krekovim prvi je počeo u kat, pokretu sa
svojim pobratimom pok. Eckertom ozbiljnije prou-
čavati socijologiju i današnje velike kulturno-
socijalne probleme. Oba zajedno proputovali su
još kao akademičari Njemačku, Belgiju, Fran-
cusku i Sloveniju. Proučavali su marljivo dru-
štvene i kršćanske ustanove prosvjetljenoga za-
pada i stvarali osnove za svoj budući rad u narodu.
I zajedno počeli su raditi, okupivši oko
sebe neke mlagje sile hrv. kat, djaštva. Prva
godišta »Riječkih Novina«, novoosnovanoga or-
gana kat, pokreta, nosila su jasni pečat njihova .
duha. Na žalost Dr. Eckert leže odveć rano u
hladni grob. Ali zato Dr. Rogulja razvija živi
rad i megju djaštvom, akademskom omladinom
i na novinarskom polju. Uvigjavno i otvoreno
oko Dra. Rogulje vidjelo je na daleko. Njegovim
utjecajem primio je kat. pokret još od balkanskog
rata izraziti nacijonalni i jugoslavenski smijer.
Ali pravi rad za Dra. Rogulju nastaje tek
iza sloma Austrije, Rat je mnogo toga uništio i
oslabio, pa nije ostavio poštegjenim ni kat. pokret.
Staro je trebalo sada popraviti i učvrstiti, novo
stvarati i izvoditi. I tu je Dr. Rogulja razvio sav
svoj talenat i svu svoju energiju. Djačke organi-
zacije, omladinska i akademska društva, Senio-

=> rat, Narodna Prosvjeta i Pučka Stranka imadu

njemu zahvaliti ili svoj postanak ili novi život
i prociat nakon rata. On je mlagje okupljao,
starije poticao, a svemu davao ton i život.

Napisao je vrlo mnogo članaka u »Luči«,
»Hrvatskoj Prosvjeti« i u 'nekim novinama. A
zadnje doba uregjivao je zagrebačku »Narodnu
Politiku«, u kojoj su ispod njegovog pera izlazili
izvrsni članci o gospodarstvu i socijologiji. »Na-
rodna Prosvjeta« pod njegovim uredništvom iz-
dala je Krekovu knji žu »Slovenci« i Ušenični-
kove »Principe So ije«.

Radi svojih sjajnih sposobnosti mogao je
da postigne velike uspjehe u državnoj službi.

 

 

  

 

Ali je on sve to ostavio, da 'se uzinogne po-
svetiti radu za narod. [Apostolskom je revnošću
obilazio po gradovima i selima malne čitave
Jugoslavije, šireći svagdje ideje, koje jedine mo-
gu da preporode svijet, Protivnici su se snebi-
vali, kad je u kojem kraju iskrsnula najedanput
koja nova organizacija Pučke Stranke. »Popovi
su to stvorili«, govorili su i pisali neki žurna-
listi, a nijesu vidjeli, da su ti »popovi« bili go-
tovo uvijek nepop Dr. Rogulja i drugi neki svje-
tovnjaci njegovi prijatelji.

Dragi Pero! Baš kad smo se nadali, da
ćeš k nama ovamo, da nas pohodiš i oduševiš
za daljnji rad, sliže mam crna vijest, da Tebe
nema više megju živima, U golemoj tuzi tješi
nas misao, da u vječnoj slavi zajedno s ostalim
našim drugovima moliš Svevišnjega, da ideje,
za kojim si se i ti žrtvovao, što prije prodru u
naš javni život na sreću mile nam  otadžbine
Jugoslavije i dragoga naroda, za koje si živio,
Slava Ti! Počivao u miru!

   

PODNE ; z ERIE

 

   

Kinematografski nemoral.

Kotor, 17. 2.
U našem gradu opstoji kinematograf —
vlasništvo Vuković-Karaman. Uopće ne odgovara
svojoj svrsi, naime: općemu odgoju. Ako je išta
vrijedilo i bilo u. njemu nekoga reda, te-je bilo
prije. Sada pak dječja vika, bruka; neslane pri-
mjedbe na prizore nekih po izbor »alla bohem«
predstava, toliko gnuši, da se ne rijetko vigja
kako po gdjekoji prije vremena ostavlja lokal.
No, to vlasnicima ne smeta; njima je glavno
»Geschdft«, koji jučerašnjom skandaloznom pred-
stavom »Zavjet čistoće« prelazi svaku mijeru ne-
morala. To je prikazanje tako niske vrijednosti,
da duboko vrijegja kršćansko-religijozno čuvstvo
i osjećaj stida, te se čeljade zbilja dužnim osjeća

 

ovu nedelikatnost gospode vlasnika — napose
g. Vukovića, iznijeti javnosti na pretres — osu-
gjenje.

Jučer, pred dućanom g. Vukovića, izložene
sv slike nekojih prizora iz dotične predstave, sa
dobro tumačećim programom. Poviše slika bilo
je napisano: »Mladeži ispod 16 god. nije do-
zvoljeno«. Što je time g. Vuković mislio ? Stalno,
da je tobož time ispunio »svetu« svoju vlasničku
dužnost, premda, razumna čeljad ne vide u tome
nego »jeftinu ironiju«. Postigao je time baš pro-
tivno, naime: pobudio je znatiželju, te su i djeca
i djaci i dječurlija svake klase, gledali slike, či-
tali program, a sad — čudna čuda — ako ne
mogu zaviriti u kino! Logične li dosljednosti —
zar nč g. Vukoviću ?! Poznato je, kako je neki
nastavnik, potpunim pravom, apelirao na g. Mar-
ka Karamana, koji je bio sklon, da se dotična
predstava osujeti, ali njegov ortak, koji je —
nota bene — do jučer, kao kapetan plem. »tijela
bokeljske mornarice«, kadio ollar sv. Tripuna,
nipošto ne pristade. Gosp. Vukoviću i »mladi«
gosp. Tripo. Karaman, vi sle  kršćani-katolici.
Ako mislite, da se to može samo imenom biti,
pogriješili ste! Činom ste pokazali protivno: nč,
vi ne poimljete »pravoga« morala. Ali znajte,
ako je vama deveta briga, išto je to vjersko o-
svjedočenje i »kršćanski« moral, neće vam ipak

> u buduće tako lako ispasti, da vrijegjate vjersko

čuvstvo i kršćanski moral gradskih vjernika. Ćuju
se danas neprestani lamenti; osobe, koje baš
tako često crkva i ne vidi, pa se zgražaju, te
skroz i skroz osugjuju taj nedelikatn i netak-
tični postupak. ;

Svijes

Oglasi, zahvale i priopćena po posebnom cijeniku. —  Od-
govorni urednik N. Fantela. Vlasništvo Odbora Narodne
Svijesti. -— Tisak Dubrovačke Hrvatske Tiskare. — Ruko-
pisi se ne vraćaju,

 

 

U Zagrebu se je prošle jeseni držala skup-
ština, gdje su vrlo ugledni i učeni ljudi| pretre-
sali o kinematografskim predstavama. Bila je tu
i hrvatska literarkinja, koja inače nije baš skru-
pulozna u vjerskom pogledu — gospogja Zofka
Kveder, te je predložila i resoluciju, koja je prim-
ljena : da se što stroža cenzura povede kod ki-
nemat. iilmova, jer — čujte g. Vukoviću — ki-
nemat. predstave imaju služiti dobroj, zdravoj,
kulturi — moralu — inače je to — zapamtite
gospodine — »proširilište bludilišta«.

S toga u prvom redu roditelji: majke i oci,
pa odgojitelji, te vjerski dostojanstvenici, vi, koji
svi skupa jeste rasijači prave kulture, zdravoga

kršćanskoga morala, protestujte proti sličnim ne- ,

moralnim činima ! Zapriječite zlo, koje se zapri-
ječiti može, a i dužnost vam to nalaže, Povedite
kontrolu vrhu kotorskoga kinematografa.

Po ogorčenju, koje se opaža, nadati se je,
da će u buduće i mnoge daime našega grada
znati u »interesu općega dobra i napretka«, po-
dići glas svoga vjerskoga ponosa, te impo-
nentno doviknuti nemoralu : ne dalje! —  N.

(O istom predmetu primili smo i drugi čla-
nak, od kojeg donosimo samo:drugi dio. Op. ur.)

... Nije se čuditi ni našoj publici, što io-
likom izvjedljivošću traži žlakve filmove, jer je
nažalost naše gragjanstvo preveć sklono svakoj
nemoralnoj pikanteriji. Ali je sablažnjivo i odurno,
da politička vldst ovakvim pojavima ne đava ni-
kakve važnosti. Doduše čujemo, da su gg. To-
lentino i Rašković pokazali susretljivosti prama
g. prof. Butorcu, koji je za tu stvar zainteresovao

sve krugove, koji su ga mogli ulaziti. Ali se po». -

govara, da je g. Dr. Magovčević, policijski šef,
prepriječio zabranu prikazivanja, premda je sa
strane Poglavarstva bilo odregjeno obrazovanje
jedne vanredne komisije za cenzuru. Kažu, da je
Magovčević istakao, da je otrag vremena dozvo-
lio predstavljanje filma, u komu se prikazuje
jedan policijski šef kao podupirač kojekakvih pu-
stolovina, a to je dakako uvredljivo za policajski
stalež; pa kad je dozvolio to pogrgjivanje svoga
staleža, čemu da zabrani pogrdu svećeničkoga ?
. E se non ridi, di che rider suoli! G. Magovče-
vić može da ima neznam kakvo lično mišljenje
o svećeništvu itd., ali je on kao javni službenik
obvezan, da, u koliko na nj spada, zapriječi vri-
jegjanje vjersko-moralnog osjećanja kotorskog-
katoličkog gragjanstva, tim više, što se  isto-
vjetuje sa vjerskomoralnim osjećanjem  pravo-
slavnoga gragjanstva i onako odurno pogrgji-

 

vanje svećeničkoga staleža. U svakoj državi, do-
bro uregjenoj, javni moral u velike se poštiva i

pazi od javnih organa. A zar se mi moramo po- .

voditi za apsolutizmom franceskih upravnika, tih
tirana podaničke savjesti? Na koga će gospoda
bacili krivnju za društvenu anarhiju, koju svojim
postupkom zgodno pripravljaju i promiču ? KU

 

e.V .
Prvo književno djelo.
Mali Jovo jedio se,
Što je tako mali,
Popeo se na stolicu
Pak se visok hvali.  iid.

Tako i Dr. Stijepo Buć, supienat Trg. Aka-
demije u Dubrovniku, koće, da se igra kao »Mali
Jovo« i da soli pamet seljacima, ali ne u svojoj
struci, u nacionalnoj ekonomiji, nego u politici,
pa napisa prvo svoje književno djelo: »Narod i
stranke u Dalmaciji«, tiskano .u Dubrovačkoj
Hrvatskoj tiskari, i sad ponosno šeta Stradunom,

 

ta sad je i on književnik-političar.

toto ai DU, osvš