Dubrovnik 24. ožujka 1920.

  

Oglasi, zahvale i priopćena po posebnom cijeniku. —

Cijena je listu sa donašanjem u kuću ill poštom za mjesec lazi a Od-
dana K_ 4, zlazi svake si ijede govorni urednik N. Fantela. Vlasništvo Odbora Narodne
— ——— Plativo i utuživo u Dubrovniku —— Svijesti. — Tisak Dubrovačke Hrvatske Tiskare. —  Ruko-

Pojedini broj ! Kr.
Uredništvo i Uprava kod Duhr, Hrvat. Tiskare. 3 J K pisi se ne vraćaju, — - =

 

 

Gospodarska kriza Evrope.

,Evropa tvori gospodarsko jedinstvo. Da
Evropa ozdravi potrebno je, da podignemo sve
evropske države. Gospodarska produkcija bit će
normalna ili po svuda ili pak nigdje, i radi toga
moramo usposobiti Njemačku i Rusiju, da pri-
donese gospodarskom životu općenitosti.“

Značajne su ove riječi manifesta, što ga je
nedavno izdao gospodarski odsjek vrhovnog vi-
jeća u Parizu, značajne su za smjer, u kojem se
giblje sva gospodarska i socijalna kultura.

Načelo, da_je Evropa gospodarski jedinstvena,
seže još dublje nego što se pričinja na prvi mah.
Gornji je poziv ujedno priznanje, da u sadaš-
njem gospodarskom životu Evrope vlada potpuna
disorganizacija, potpuno rasulo. Svjelsko tržište
silno se je raširilo, bojište modernoga gospodar-
stva je zemaljska kruglja. Jedna je država u svo-
jim životnim uvjetima odvisna od druge i kako
je u modernoj tvornici ra& razdijeljen, tako su
razdijeljene gospodarske funkcije svjetskog go-
spodarstva megju- pojedine države.

Glavni problem svjetskog gospodarstva i
jedno izmegju temeljnih pitanja irgovačke poli-
tike je, da se urede gospodarski odnošaji megjv
evropskim državama. Ali ugovorima megju drža-
vama može se organizovati uvoz i izvoz blaga,
kojim raspolažu države, a nije pak. moguće
podići produkciju. Radi trgovačkih ugovora ne-
ćemo iurati ni kilogram uiuke ia raspolaganje. 1 tu
nalazimo tešku i vječnu istinu: gospodarstvo
svijeta i gospodarstvo države riješit ćemo, ako
budemo što više proizvagjali.

U tom pogledu Njemačka nam je pokazala
put. U prebogatom ruhrskom predjelu njemačko
se je radništvo diglo do takove odluke, koja će
za njemačko gospodarstvo imati dalekosežne po-
sljedice. Rudari su zaključili da će više raditi.
Još u januaru su prijetili štrajkom, ako se ne
utvrdi 6-satni dnevni rad. Trebalo je mnogo truda
i duševnog napora, daje to buntovno mnoštvo
uvidjelo, da pila granu, na kojoj samo sjedi.
Odlučili su, da će svaki radnik mjesečno raditi
dva puna dana više. To iznosi mjesečno 600.000
i0na kamenog ugljena više. Godišnje će pak
Njemačka na taj način obogatiti za sedam mili-
juna tona .kamenog ugljena prve vrste. To je
oružje, koje će iznijeti pobjedu pred svim papir-
natim mačevima pariške konference.

I iz Rusije stižu slične vijesti, da se tamo
zabacila teorija od 3.6-8 satnom dnevnom radu,
već se uvodi i 12-satno radno vrijeme, samo da
se što većima proizvodi. Velika. produkcija i pa-
metna trgovina obogaćuje narod i državu.

I naše gospodarstvo mora da krene tim pu-
tem. U svim slojevima naroda, u inteligenciji kao
i u seljačkom i radničkom narodu treba da se
uzbudi veselje i radost za rad i svijest dužnosti
rada. Socijalno čuvstvo ne smije se iscrpsti u
samom nježnom saučešću prama bijednim, nje-
govo glavno polje ima biti produktivan rad za
društvo.

Revolucija prolazi svijetom, ali ne u primi-
tivnim oblicima. Moderno gospodarstvo, komu je
bivstveni znak amarhija konsuma i produkcije,
revolucijonarnije je nego što je bio krik razdra-
ženog mnoštva u francuskoj revoluciji. Nepre-
- stano goni u vrtlog sve slojeve, ljude i države,
a najviše okamenjene socijalne sisteme u zaosta-
lim zemljama i baca ih u bujicu modernog go-
spodarslva. Ta je anarhija uzdrmala temelje svi-
jeta. Zadaća budućih decenija bit će organizovali

<

 

raspalo svjetsko gospođarstvo. Poziv, što je do-

šao iz Pariza potpuno je temeljit. Njemačka i

Rusija nam je pokazala put, slijedimo ih: Po-

dignimo produkciju i naše gospodarstvo, što sada

vidno propada, naglo će se početi oporavljati.
U radu je spas!

Pridižimo narod!

Ma bilo koliko mu drago političkih stranaka
kod nas, mislimo, da nema ni jedne stranke, a
inislimo ni jednog političara zdrave pameti, koji
ue osjeća jugoslavenski. Pa bio koji i najveći
reakcijoner, uvjereni smo, da će drhtati njegovo
srce na samu pomisao, da su oživotvorene naše
sanje, da smo izbacili sa svojih ramena jaram
njemstva i magjarstva. Islina je, novine nam
javljaju o jednom ili drugom političaru, koga je
separatizam doveo do ludosti, te sanja i-radi o
budućnosti jednog plemena bez drugoga, ali re-
kosmo, ovakvi su ttpovi za nas mrtvi, ovakvi su
za ludnicu, pa bili to Hrvati, Srbi ili Slovenci,
Koli bi bilo smiješio od jednog Slovenca, kad
bi htio Veliku Sloveniju, toli bi bilo smiješno i
od Hrvata ili Srba, kad bi sanjali o Velikoj Hr-
vatskoj ili Velikoj Srbiji. +
Što bi bilo od pojedinog plemena u tome
slučaju ? Prva ralna bura i utopilo bi se u tugjem
moru pojedino pleme. To znamo svi, a to znadu
i isti Srbi, koji se odriču Velike Srbije ne samo
iz ljubavi prema EEAIMNI JE me go-
njeni. sTrostruki SezroČEVM nudrac, »mriogo
teže razriješuje«. Tako će biti i s nama. Što bu-
demo tijesnije spojeni, bit ćemo čvršći klin, pa
bilo proti ičijemu »Drangu«. i
. Sve je ovo mama dobro poznato, zalo ni
ne treba da drobnije razglabamo te činjenice.
Ragje vidimo, kako ćemo do toga doći. To par
riječi pišemo pod dojmom prijatelja, koji je pri-
sustvovao prošlih dana pouzdanom sastanku jedne
stranke. Govornik je bio za Jugoslaviju, naravski
u okviru svoga stranačkog programa. Iza kako
je razvio program opstojećih stranaka u Jugosla-
viji, da svrati veću pažnju narođa za svoju stranku,
prikazivao je Jugoslaviju u današnjem svijetlu.
Današnja mu je Jugoslavija domovina švercera
i neslobode. Stranka se diže nad stranku, pod
lozinkom Jugoslavije tjera se Velika Srbija. Narod
je ovo naivno odobravao i ako je to zločin proti

" državi. Nije čudo, ta i sav narod vidi, kako je

u današnjoj Jugoslaviji, Prijatelj je čekao, hoće
li govornik, kao Jugoslaven, pridignuti nadu u
narodu, dignuti ga iz današnjih mizerija i pre-
vesti ga duhom za 10—20 godina u budućnost.
Ali ni riječi o budućnosti. Možda još bolje, da
nije crtao budućnost, »za koju niko ne zna, kakva
će biti«, jer ko zna, da ne bi budućnost prika-
zivao crnijom od sadašnjosti. $

Iza napadaja »Rada«, koji je kilometričkim
člancima napadao naš list; da je separatistički,
da »sabotira narodnu drživu«, mislimo, da nam
neće niko moći predbaciti, da »mrzimo, da za-
ziremo od hrvatskog imena, da nijesmo Hrvati,
iako smo Jugoslaveni.« Jest, mi smo Hrvati u
Jugoslaviji, radimo i radit ćemo za Veliku Jugo-
slaviju. Zato nam se čini smiješnim, a donekle
i neumjesnim, a da ne kažemo što drugo, po-
stupak nekih narodnih vogja, za koje se može
bez uvrijede kazati, . da zaslijepljuju narod, da
ubijaju u njemu nadu i samosvijest, koji ga iz
današnjih trzavica i oluja ne dižu i ne prenašaju
u ljepšu budućnost. Narod je narod. On je većim
dijelom pesimističan, ou se teško može vinuti
mišlju u budućnost. Za to su političari, da ga

 

+

 

vode i podižu. Priznajemo, sadašnjost Jugosla-
vije obavita je jošte gustom inaglom, koju može
probiti samo optimistično oko narodnog čovjeka,
političara. Šverceri su poplavili Jugoslaviju i
isisavaju njezinu krv; mnogi političari, koji su
do sada vedrili u Jugoslaviji, pokazali su se
nesposobnima. Ali mnogi se slični neredi opa-
žahu i opažaju ne samo u državama, koje se na-
novo osnivaju, već i u državama, koje imadu iza
sebe debele knjige svoje povjesti. S loga pravi
poliličar mora raditi što radi i pjesnik. Mora biti
narodni prorok, koji mukom prolazi preko sa-
dašnjosti. Svojom pjesničkom rukom hvata su-
morne, antipatične duše iz magle sadašnjosti, te
ih vodi u bajno svijetlo budućnosti. A što su
izgledi slabiji, njegova riječ mora biti jača. Koliko
puta nijesmo zašli megju narod i čuli, kako on
u svome beinol-tonu plače za prošlošću, tuguje
nad sadašnjošću, a proriče najcrniju budučnost.
Narod nije kriv, nego jugoslavenska egoistično-
liberalna inteligencija, koja je zapustila narod, a
megju narod zalazi samo onda, kad su blizu
izbori. Tome sistemu mora: bili jednom. kraj.
Zaboravimo na osobnosti, na osobna načela! U
narod sa velikim optimističnim srcem ! Pridigni-
mo ga! Ulješimo ga! Govorimo mu o lijepoj
budućnosti u skorim danima ! A narod čuvši našu
iskrenu riječ, osokoliti će se i svijestan svoje
snage gledat će vedro u budućnost! Na stranu da-
kle sa tjesnogrudnošću! Na stranu s maloduš-
nošću ! Dižime narod, aplemenjijmo ga, tješimo
ga, sokolimo ga, a dostojan je božjeg i narod-
nog proklestva svaki onaj, koji u mutnom lovi !

 

Dopisi.
Pločice, 15. 3. 1920.

(Pučka predavanja). U ovom selu ustano-
vio se odbor za pučku prosvjetu, koji je sasiav-
ljen od mjesnog župnika, učiteljice, nadučitelja,
te nekoliko uglednijeh seljaka. Odbor je započeo
svoj rad sa pučkim predavanjima. Do danas su
održana dva predavanja sa strane g. župnika.
Narod se u velikom broju odazivlje, te je nade,
da će blagotvorno djelovati na pučku prosvjetu.

Perast.

Naša pjaca, kojom smo se prije dičili, taku,
je sad zapuštena, da čovjek ne može da je gleda
bez nekog sažaljenja.

Od toliko lijepih sjedala nema nego jedno
pred crkvom, na kojem se može sjedati. Drvored
je razobličen, pločnik na više mjesta izgrgjen.
Sa pristaništa je. kamenje odvaljeno. Zastava,
koja je bila pala sa mletačkog spomenika, još
se nije stavila. Korintska glavica sa drugog spo-
menika, koja je bila srušena i okrnjena, još tako
leži na zemlji. U opće cijela pjaca izgleda opu-
stošena.

Bilo bi poželjno, da se općina pobrine za
ukras i napredak mijesta. — Jedan za sve.

Trsteno.

U nas se je osnovala »Potrošno Obrtna
Zadruga«, još g. 1912. Istodobno bi imenovana
uprava i za knjigovogju g. L. Mozara, mjesni
učitelj. Zadruga je dobro uspijevala i kad na
prvoj skupštini zadrugara bijahu likvidirani ra-
čuni, nagjeno je 8000 kruna čistog dobitka, što
je ostalo na zahtjev zadrugara u zadružnoj bla-
gajni. Zadruga je uspješno dalje radila. Kada je
rat započeo, te se ustanovljivale mjesne aprovi-
zacije, naša je zadruga dijelila aprovizaciju, po-
što je isti knjigovogja predizao živežne namir-
nice kod centralne aprovizacije u Gružu. Razda-
vao je isti, koji je bio imenovan i za zadružnog