Broj 14. Dubrovnik 31. ožujka 1920. God. II. Narodna Svijest Cijena je listu sa donašanjem u kuću ill poštom za mjesec dana K 4. Plativo i utuživo u Dubrovniku — Uredništvo i Uprava kod Dubr, Hrvat. Tiskare. &olgotski spomenik Velika Sedmica jakih uspomena tragedije Golgotskog Mučenika — s impozantnim finalom ! Dijete plemenite kraljevske krvi, ali de- mokratskih osjećaja do uzvišenosti: svega sebe žrtvuje za potlačeni narod, puk svoj .... Gavani zlobnici, kfvopije naroda neće da shvate misiju Njegovu i pripraviše Mu — sramotnu Golgotu. U istinu je bila grozna do krajnje granice u- žasa ! — 1 umišljahu se, da su ga se tako ri- ješili u zgodan čas na vijeke.... No u zao čas ! Preobražen, sjajan, uzvišen — svojom sve- silnom božanskom moći — izišao je iz zapeća- čenog groba, da slavi pobjedu nad dželatima svojim .... I od tada u sjaju i veličanstvu pro- lazi kroz ujekove u triumfa nad pokunjenim, pigmejskim, poraženim progoniteljima svojim svake vrsti. — Uwijek pobjedonosan i moćan Bog-čovjek Krist naš po Golgoti svojoj — a protivnici Njegovi, koji Mu je pripraviše, jedan za drugim padaju u prah žalosne uspomene ili pak u krutu zaborav ! Divan je Golgotski spomenik ! Narođe moj! Kristov je lik ubilježen u povijesti Tuojoj: koracao si Njegovom stazom — Golgotom svojom, ali da dočekaš i Uskrs- nuće svoje! I dočekao si ga ! 1 nijesu uzalud padale krvave kaplje s patničkog Ti tijela, nije uzalud zadiralo u umorene Ti noge trnje posuto stazom, kojom Te gonjahu gončine krvni, i ni- jesi uzalud stenjao pod teškim teretom križa, što Ti ga naprliše na legja bezdušnici, nijesu Te uzalud raspinjali i kopljima rastvarali Tvoje junačko srce ! Ne, nije sve to uzalud bilo, jer su se napokon umorili i klonuli pred neslomivom Jakošću Tvojom krvnici Tvoji! I tad si okupio zadnje sile, srnuo na krvopije zložedne, prognao ih i raspršao, da nad njima slaviš pobjedu trajnu i vječitu. Golgota Ti donijela Uskrs i pobjedu! Veličanstven je spomenik Golgote naše! Narode moj ! Golgotu si prebrdio i mogao si, jer si bio oboružan neslomivim Duhom Gol- gotskog Mučenika! I ako nečeš da uzaludna bude pobjeda Tvoja nad krvnicima svojim, moraš da je slaviš u jedinstvu Golgotskog Tri- umjatora, usrećitelja čovječanstva. U Njegovu Duhu pobjeda naša neće biti vremenita, već za sve vijeke bezkrajne vječnosti ! Divan je golgotski spomenik! Kriva lozinka. »Svi Hrvati skupa« — to je lozinka hrvat- ske gospode oko Narodnog kluba (Hrvatske Za- jednice). Tu su lozinku izmislili bivši magjaroni Lorković i Šurmin, koji su u Pešti prepuštali hrvatsku obalu Magjarima. Izgubili su bili po- vjerenje narodno, a da ga ponovno steknu odlu- čiše izrabiti naivne starčevićance, koji su uvijek bili dobri ljudi, a loši politici. Sa ovom svojom krilaticom osvojiše po kojeg poluiateligenta. U narodu nijesu mogli uspjeti. Sad se, kako se čuje, spremaju, da još jednom pokušaju u Dalimaciji. I po dubrovačkoj okolici agitira bezvjerac dr. Buć, i kraj bezvjet- stva raspiruje bratsku mržnju. Stara gospodska politika. Težake treba megju sobom zavaditi. Nek se svagjaju hrvatski, slovenski i srpski te- žaci, jer će kapitaliste i bankari u tom slučaju i dalje zadržati vlast u svojim rukama. Potrebno je stoga, da malo razmotrimo tu gospodsku lozinku »Svi Hrvati skupa«. Izlazi svake srijede Pojedini broj ! Kr. Hrvatska politika. Prvo, da pogledamo, to što bi Hrvati imali od toga, da baš svi do zadnjega poslušaju taj . poziv i stvore stranku, u kojoj bi bili svi i samo Hrvati, Posljedica bi bila, di bi sei svi Slovenci okupili u jednu stovensku, Srbi u jednu srpsku, Nijemci u njemačku, Magiari u magjarsku stranku. Plemenska bi borba bila neizbježiva, a najžešća izmegju Hrvata i Srba. Srbi bi u tom slučaju, da svladaju Hrvate davali pogodnosti u prvom redu Slovencima, koje bi i tako lako predobili, jer bi bilo sasvim razumljivo, da bi se odbili od Hrvata, kad bi ih ovi sada odbacili. U tom bi slučaju mogli predobiti i Nijemce, (ima ih oko 700.000) i Magjare, te bi u konstituanti uvijek mogli nadglasati Hrvate. Vidimo da Hrvati od toga ne bi mogli imati ništa dobra, već samo zlo. Mi Hrvati, koji nijesmo nikad težili, da vla- damo nad drugima, ne tražimo to ni danas. Mi i sad ne ćemo plemenske borbe, već težimo za državom, koja će svima biti jednaka, zato je ispravna politika Pučke Stranke, koja poziva sve one, koji su za pravdu, a protiv sile u njene redove. Zar ne će ova pravedna hrvatska politika lakše uspjeti, ako na toj glasuju ne samo Hrvati već i drugi koji su dobre volje ? Razni interesi. _ Bilo je potrebno, da pokažemo, da Hrvati kao takovi od ovakove stranke imogli ništa | dobra dočekati. A sad, da pogledamo je li u opće moguća takova stranka. Ako bi svi Hrvati stupili u jednu stranku, našao bi se uz grofa i veleposjednika, koji ima i suviše zemlje, siromašni težak, koji zemlju traži; našli bi se skupa fabrikant i obrtnik, vjer- nik i bezvjerac. Seljaci u Hrvatskoj vele: »Teško suši s rogatim, a siromahu s bogatim«, i neće s punim pravom, da stupaju u stranku, u kojoj vode glavnu riječ veleposjednici i kapitaliste. Kakovo bi sta- novište ta stranka zauzela u pitanju agrarne re- forme ? Dvolično. Najbolje se to pokazalo u Banjoj Luci, gdje su t. z. zastupnici Narodnog Kluba u isto vrijeme održali dva sastanka, jedan s agama, a drugi s kmetovima. Agama su jedni govorili, da se oni jedini zauzimaju za njihova prava, dok su drugi u isto vrijeme govorili kme- tovima, da su oni jedini, koji će ih osloboditi ispod jarma aga i begova. To je bilo iznešeno u banovinskim novinama, a niko od narodno- klubaša nije ni pokušao, da to oprovrgne. Pri sastavu hrvatske vlade pokazalo se da su hrvatski težaci dobro prozreli dvoličnu poli- tiku Hrvatske Zajednice., Dok su bili u opoziciji vikali su u sav glas: »Svi Hrvati skupa«, a kad dogjoše na vladu stočiše se sa Srbima, ne sa srpskim težacima, jer to bi po njihovu bila iz- daja na hrvatstvo, već sa srpskim veleposjednikom Medakovićem, zakletim neprijateljem težačke agrar- ne reforme, U istinu ne mogu u jednu stranu veleposjednik i težak. A može li obrtnik i fabrikant, dok obrtnik traži, da ga država uzme u zaštitu i pomogne proti bezdušnoj konkurenciji veleindustrije, koja i od slobodna obrtnika hoće, da učini fabričkog radnika. Mogu li u jednu stranku, da idu skupa oni ljudi, koji vjeruju u Boga i potpuni bez- vjerci. Ne mogu, ako ne ćemo, da dolazi do smiješnosti, kao što to dolazi u Narodnom Klu- bu, gdje izbornici u isto vrijeme glasuju za ve- likog meštra slobodnih zidara i zagrebačkog župnika svetoga Marka. 4 I | i 1 | I | | I | | | Oglasi, zahvale i priopćena po. posebnom cijeniku. — Od- govorni urednik N. Fantela. Vlasništvo Odbora Narodne Svijesti. — Tisak Dubrovačke Hrvatske Tiskare. — Ruko- pisi se nešvraćiji DRES Daleko vam kuća! To vam poručuju, gospodo, dalmatinski težaci: Neće uspjeti vaša rabota, sjeme mržnje neće niknuti u našim srcima. Znamo mi zašto dr. Buć sad majviše napada na Slovence. Ne napada on slovenske kapitaliste, već težake čla- nove Pučke Stranke. Boje se gospoda težačke sloge, boje se, da se naš težak ugleda u sloven- skog težaka, jer znaju, da će onda prestati razne povlastice i izrabljivanja. Ali mi vam otvoreno po- ručujemo : ne ćete nas odijeliti od slovenske te- žačke braće! Bliži su nam slovenski težaci nego hrvatska gospoda, grofovi i veleposjednici. Isti su nam jadi, iste potrebe, zajedno ćemo se bo- riti i po cijeloj državi već se čuje (glas: Seljaci Jugoslavije, ujedinite se ! Izbori u Hrvatskoj. Zajednica ima vlast, komunisti vrše teror, demokrati govore o »pravima Hrvatske«, Radić obe- ćaje »hrv. sovjetsku republiku«, zlaina brda i doline, pa usprkos svega toga Hrvatska Pučka Stranka je u najviše seoskih općina, a i u gradovima uhvatila čvrst korijen. Zagreb. Izbori u gradovima pokazali su, kako su sve naše stare stranke gospodske, bez socialnog programa, bez ikakove volje, da se u opće upuste u borbu s komunistima. Najočitije je to pokazala listina Narodnog kluba (Hrvatska Zajednica) u Zagrebu..Od pedeset kandidata ni- jedan nije bio radnik, očiti dokaz, da Zajednica ni ne pomišlja na to, da će koji raduik za nje- nu listinu glasovati... Ako s te strane promotrimo stvar i ako znamo, da_i za druge gragjanske stranke vrijedi isto, znati ćemo tek ocijeniti či- njenicu, da je Pučka Stranka dobila skoro triput više radničkih glasova od socijalista. Karlovac. Pala je i tu kula demokratskog ministra Lukinića. Demokrate ispadaju iz računa, a na poprište dolazi osam seljaka Hrvatske Puč- ke Stranke. Komunisti su bili baš u Karlovcu upeli sve sile, da predobiju seljaka, ali oni iz- držaše sav teror, pobijedila je seljačka svijest i sloga. Od gradskih izbora ireba još spomenuti Osijek, Požegu, Djakovo, Mitrovicu i Vinkovce, gdje je Pučkoj Stranci svugdje uspjelo da izabe- re svoje vogje. U Požegi i Diakovu nude Pučkoj Stranci načelništvo. Kako vidimo uhvatila je P:S. čvrst korijen i po gradovima. U seoskim općinama ona po- bjegjuje. Navesti ćemo resultat izbora samo u nekim općinama. U Tovarniku dobili smo većinu. Demokrati nijesu dobili ništa, a ipak su javili u Beograd, da je Tovarnik njihov. Znak da im je voda došla do grla, kad se hvataju takovih sredstava. U Brinju i cijelom kotaru glasovaše Hrvati za P. S. Zajedničari, koji su samo u Križpolju izašli sa svojom listom, doživješe poipun poraz. Demokrati dobiše Srbe, jer je srpski seljak ovdje još zaveden. Ne vidi, da mu nije mjesio uz Sr- bina gospodina, već uz Hrvata brata seljaka. On ovdje još pjeva »Od Verduna do Soluna, bolji dinar nego kruna«, i ne vidi da se tim samo sebi ruga, jer u džepu nema dinara već samo kruna, od kojih mu je Pribićević 20% oteo kao i hrvatskom seljaku. U Rasinji smo izvojevali potpunu pobjedu. Svih osamnaest odbornika pripada nama. Demo- krati su pokunjeui.