Dubrovnik
28. travnja 1920.
Oglasi, zahvale i priopćena po posebnom cijeniku. — Od-
govorni urednik N. Fantela. Vlasništvo Odbora Narodne
Svijesti. — Tisak Dubrovačke Hrvatske Tiskare. — Ruko-
pisi se ne vraćaju,
Cijena Je listu sa donašanjem u kuću ill poštom za mjesec
dana K 7.
Plativo i uluživo u Dubrovniku —
Izlazi svake srijede
Pojedini broj 2 Kr.
_ riječi, što ih je pri
1 kosti izrekao ži
Uredništvo i Uprava kod Dubr, Hrvat. Tiskare.
SLAVA NARODNIM MUČENICIMA!
U petak 30. ov. mi. mavršuje se' 249-godiš-
njica da su za slobodu svoga naroda pali pod
krvničkim mačem 4rvatski ban grof Petar Šubić
Zrinski i šura mu knez Fran Krsto Frankopan.
Mislio je Nijemac, da će salrli moć i slo-
bodu Hrvata, a za njima i Slovenaca i Srba, ako
pogubi junačke im vogje Zrinjskog i Frankopana.
Ali se je prevario ! Ispunila se je Frankopanova
misao: »Na vik. on živi, ki zgine pošteno l«
I njihova je slava išla od usta do usta pokolje-
njima našega naroda, da budi misao slobode i
odmazde.
I sretno smo doživjeli i dan slobode i dan
odmazde. Dne 29. oktobra 1918 slavili smo dan na-
rodnog oslobogjenja od stoljetnog ugnjetavača i
za vijeke obračunali s njim. Lanjske godine cio
je narod proslavio svečani prenos njihovih trud-
nih kostiju iz Bečkog Novog Mjesta u bijeli Za-
greb, da im »u svom polju dade groba i svojim
cvijećem grob kiti I“
Dužnost nas veže da dan 30. travnja uvi-
jek slavimo kao narodni blagdan, da se odužimo
uspomeni narodnih mučenika. Spomenut ćemo
znanosti i umjetnosti u Zagrebu prosvjetni mi-
nistar centralne vlade u Bebgradu g. Pavle Ma-
rinković: »Svečanost ovu prihvaća cjelokupna
država i sav narod iz svih osiobogjenih i ujedi-
njanih krajeva, te time ovi do sada pokrajinski
junaci i mučenici postaju velikani cijelog našeg
naroda. »Blago onome, ko do vijeka živi, imao
se i radi čega roditi«. A imena Zrinskoga i Fran-
kopana živjet će dokle teče sunca i mjeseca i
vazda će im se ujedinjeni i oslobogjeni narod
klanjati«,
Čast i slava Zrinskome i Frankopanu !
diri nfuizom ili sena budući
Duboki mislioc i jugoslavenski mučenik
Dr, Mahnić još pred nekih 30 godina prorekao
je današnje stanje Evrope. Pisao je, da će Evropu
zateći velika politička + socijalna revolucija. Ispu-
njenje toga proročanstva gledamo vlastitim očima.
Politička a osobito socijalna revolucija odigrava
se diljem Evrope, te vidimo, da se čovječanstvo
nalazi na raskršću. Premda ono još oklijeva, ko-
jim putem da udari, ipak će odluka konačno
morati doći. Svakomu, tko ima zdrave oči, jasno
je, da su samo dva puta, kojlma će zakročiti
čovječanstvo i odlučiti svojom sudbinom. Jedan
je put, što vodi do krvavog utopizma, a drugi,
koji svršava sa zdravom. reformom čitavog čo+
vječanstva po vječnim principima pravde i lju-
bavi. Zato se i opaža u svim pokrajinama kul-
turnog svijeta sve jasnija i jasnija orijentacija u
znaku ovoga dijeljenja duhova. Čovječanstvo se
kupi pod dvije zastave, Jedna je zastava boljše-
vizma odnosno komunizma, a druga kršćanskog
socijalizma odnosno solidarizma. Oni, koji se
kom reklamom. Predstavlja se čovječanstvu kao
S
ko LA RIJE
novo evangjelje, nova blaga vijest svim izmuče-
|
!
|
nim i ispaćenim, da je prestalo vrijeme robo-
vanja, te da on već otvara vrata raja zemaljskoga.
On će sa svojom naukom pretvoriti zemlju, do-
limu suza i plača, u prekrasne krajeve zemalj-
skoga raja. Lijepa obećanja, ali bijahu, jesu i
biti će samo pusta obećanja, za koja vrijedi naša
narodna poslovica: obećanje ludom radovanje.
Ustvrdismo, da je komunizam bio pusto
obećanje, da je bio neizvediv. To je tvrdnja naj-
bolje učiteljice života, nepristrane povjesti. Otvo-
rimo li stranice njezine, vidjet ćemo, da je bilo
komunističkih pokušaja u prošlosti, ali da su se
svi razbili o narav ljudsku kao što se razbijaju
valovi morski o tvrde hridi, Već kod starih Per-
zijanaca nailazimo na pokušaj, da se uvede ko-
munizam; pokušaj se je izjalovio. Kasnije ne
usugjuje se niiko više eksperimentirati sa komu-
niznom, nego se je samo našlo nekoliko pisaca,
koji su pisali djela komunističkoga smjera. Sami
su bili uvjereni o neprovedivosti svojih ideja,
te zato i dali naslove svojim djelima kao Uto-
pija (mjesto, koje nigdje ne opstoji), Sunčana
država i sl. U 18. i prvoj polovici 19. vijeka
javlja se komunistički pokret; nastao je kao re-
akcija ma strašno izrabljivanje radništva sa sirane
liberalizma i kapitalizma. Bilo je tada mnogo
pokušaja, da
muniznia, eli sve bijaliu veoma kratkog živote.
Radi neizvedivosti komunizma nazvaše ga sami
osnivači socijalne demokracije zfopijom.
Čudno je i neshvailjivo, kako učenici tih
osnivača sada postadoše i najgorljivi propovjed-
nici komunizma. Izrabljujaći veliko nezadovoli-
stvo, koje je izazvao svjetski rat megju siromaš-
nim slojevima osobito radništvom, provedoše
revoluciju u Rusiju i Ugarskoj u znaku komu-
nizma. U Ugarskoj je komunizmu brzo odzvo-
nilo, a u Rusiji pod - imenom boljševizma jošte
se drži na vladi. Nu i tu ga samo drži sila i
teror, premđa je počeo mapuštati svoja načela:
Boljševistička Rusija od g. 1920 ima mnogo
drukčije lice nego li u gt 1917. Tada je bila
slika Rusije išarama boja:ma komunizma, a sada
se sve više i više od koimunizma odalečuje. Sam
je Lenjin morao priznati, da pod pritiskom pri-
lika moraju mnoge od komunističkih ideala na-
puštati. To je najjasniji dokaz, da se komunizam
ne može trajno uzdržati, jer se temelji na idea-
lizmu, koji ne posjeduje ljudska narav, U Rusiji
je uveden s krvlju, te se i podržava samo silom
i bajonetom crvene garde. Ali me može biti du-
gog vijeka. »Svaka sila za vremena« veli naš
narod. A narav ljudska ostaje, dok ne ostavi
zemlju i zadnji Adam. Ostaje ljudska marav i
s njom zahtjev privatnog vlasništva. Ko propo-
vijeda samovoljnu opću. ekspropiiaciju i opću
socijalizaciju, taj griješi proti pravdi te hoće da
iz krvi i plamena stvori nov red, novo društvo,
se' komunizam privede u život,
koje će brzo poći u zagrljaj propasti. Zalo smo
i postavili tvrdnju, da komunizam donosi samo
obećanja, koja su bila, jesu i ostaju puste riječi
i prazna slama. i
Kršćanski socijalizam vodi čovječanstvo pu-
tem sretne budućnosti. On diže veliku optužbu
proti sadašnjosti, koja je pogazila sva prava si-
romašnog svijeta, te se klanja zlatnom teletu ka-
reformu u znaku socijalnog blagostanja, kako
| ćemo vidjeti drugi put.
|
|
|
|
|
|
|
|
1
|
|
|
|
|
|
,Bijela internacionala“!?
»Nezavisni obnovni glasnik« »Rad« zaku-
kao je u posljednom broju i zove u pomoć sva
Jugoslaviju i češku braću, slavenske Sokolove :
ta u pogiblji je svijet cd »bijele internacionale« 1
Mi od sveg srca sažaljevamo siromaha; ta kako
nećeš žaliti duševnu sirotinju! Mi priznajemo,
da je vrlo teško odgovoriti, jer gdje nema sre-
gjenih pojmova, pogotovo gdje znađe pomanj-
kati veza izmegju rečenica, tu je teško, brate,
odgovoriti | Ali moramo informirati javnost.
Pisac se škandelizira, šio »Narodna Svijest«,
kao organ kršćanske pučke stranke, stavlja za
zadaću ono, što i cijela stranka i sve maše na-
stojanje i izvan stranke: Obnovu u pravom krš-
ćanskom duhu! Jest, mi hoćemo i hoćemo samo
kršćansku Jugoslaviju i nikakvu drukčiju. Pojmi-
mo, da neki od toga zaziri! Ta državu staviti
na kršćanske femelje znači uvesti red u državu,
znači zahtijevati rad od državljana i htjeti za-
predak države! Ali da; to gospodi oko »Rada«
ne miriše! Gdje si vidio reda u skupini ljudi,
koji tvoino napadaju poštena čovjeka, javnog
jadnika za dobro svog naroda? Ti ljadi nijesu
naučni na red, A rad? Rad im je razbijanje u-
mjesto ozbilino da se prihvate knjige, da danas-
nist gsžova pa-načelima ko. Suita bude od niih vrijednih državljana | Mi tre-
bamo čestita, ozbiljuo nmaobraženu inteligencu,
koja se solidno naobrazbe domogla; ali razbija-
jući se po ulicama ili se bilo s čega po svijetu
protucajući, ne stiče ozbiljna naobrazba | A za-
predak ? Zar oni, koji zaziru od muke i truda i
trate dave u dangubi ili vježbajući se u skaka-
nju iz stranke u stranku (gdje bolje, tu dulje),
ti dakako da ne misle ma napredak, :
Osim toga osnivati državu ma kršćanskim
temeljima znači ukloniti zepoštenje, koje se u
najrazličnijim oblicima uvuklo i još uvlači u svn
našu javnost! Ili g. uvodničaru nito nije pravo?
Uvodničaru »Rada« je osobito krivo, što su na
sastanak u Mariboru pozvani i »katolici svih ve-
* ćih kulturnih naroda«! Da samo nešto kousta-
tujemo 1 Katolici — koliko Hrvati toliko i Slo-
venci — u Jugoslaviji hoće, da im država bude.
što solidnija u nutrini, ali i prema vani; da pred
vanjskim svijelom vrijedi kao uregjena drža-
va, pa.da po prijateljstvu lakše uzmogne svo-
je vanjske poslove obavljati. Osobito hoćemo
pravo čraistvo naroda, a ne framasunsko ili
osnovano na krivim načelima, kako se sada
sklapa savez naroda, Tako želimo po moguć-
nosti ukloniti što više uzroke novom. ratu, no-
vom ubijanju, i dovesti narode do ljubavi i sloge.
Kada radi toga, da zapriječinio zlo i pomognemo
blagostanju narodnom, tražimo koneksije sa dru-
gima, koji su istih misli i uvjerenja, zar je to
zlo? Ko je onda proti Jugoslaviji, da li mi, koji
hoćemo vjerne i jake prijatelje, da Jugoslavija
bude velika i sretna, ili oni, koji hoće da nam
to zabrane? Ko onda gradi jaku i veliku Jugo-
slaviju, a ko je ruši? Ako je iole poštenja u
uvedničaću »Rada«, koliko: u .oku stati može,
onda će otvoreno na to barem sebi odgovoriti !
»Rad« zamjera što se za mas interesuje i
sv. Olac! A da je protivan, ko bi veću galamu
i buku podigo od njega? Kome pripada onda
kupe oko bankrotiranog i kompromitovanog li- pitalizma. Njegov je program, da se stvori novi prigovor: »obijeljeni grobovi ?« To će A
beralizma nemaju uvjeta za život, te će ih brzo rod, koji će spojiti sve ljude velikim vezama čovjek iole zdrave pameti odgovoriti ; e
savremene prilike izbrisati s lica zemlje. prave, ljubavi i bratstva. Ne obećaje zlatnih kula i sam »Rad« ako ima toliko moralne
Boljševizam ili komunizam nastupa 's Veli« u zraku poput komunizma, mego nosi zdravu jakosti !
Zar gotovo polovica naroda u Jugoslaviji :
_Solvenci, Hrvati i nešto Srba (Crnogoraca i Srba),