Broj 19.

Dubrovnik 5. svibnja 1920.

+

God. II.

 

Narodna Svijest

 

 

 

 

 

=== — === m =
Cijena je listu sa donašanjem u kuću ill i i i pri ij

poštom za mjesec 3 e Oglasi, zahvale i priopćena po posebnom cijeniku. —  Od-

dana K 7. Izlazi svake srijede govorni urednik N. Fantela. Vlasništvo Odbora ' Narodne

Plativo i utuživo u Dubrovniku —
Uredništvo i Uprava kod Dubr. Hrvat. Tiskare.

Preporod čovječanstva.

Ne treba da budemo nikakovi pesimisti te
svijet gledati kroz crne vaočale, da spoznamo,
e se čovječanstvo nalazi u teškom, kritičnom po-
ložaju. Tešku krizu proživljava čovječanstvo. Na
svim poljima njegova života vlada gola pustoš,
Sjajne palače, velike tekovine u umjetnosti, zna-
nosti, industriji i t, d., pokazuju napredak, ali
uza sve to ljudsko društvo nije i re može biti
zadovoljno sa sadašnjim stanjem.

Hoće li sunce života zasjati, da unese nov
život, da preporodi čovječanstvo ? Hcće li ras-
tjerati imurne oblake €goizma,. moralne pokva-
renosti i drugih zala, što poput more pritištu
svijet? Tko će donijeli preporod ? Komunizam
ne može. On je.kao gospodarski sistem neizve-
div, utopičan; u Rusiji je urodio tiranijom i iz-
veo veća nasilja nad slobodom, nego li to bi-
jaše za kapitalizma. Kao svjetovni nazor, što
propovijeda. mate:ijalizam, niječe Boga i dušu,
on otvara široka viata bezvjerju i moralnoj po-
kvarenosti, ugagjanju ljudskih strasti, a to su
jedni od glavnih izvora današnje materijalne
bijede.

Preporodna moć kršćanstva.

Pravi preporod može da bude samo plod.

kršćanstva. Kršćanstvo “je ona bujna: rijeka, što

“će suha poljasijudskeg Zivora natopili i oživjeli _\|
ži g U kršćanstvu tič

pa nov “je zlatni k

će otvoriti vrata socijalnog blagostanja. Jedino
su velike preporodne ideje kršćanstva kadre, da
donesu pravo riješenje  velevažnog socijalnog
problema.

Socijalno pitanje nije samo pitanje kruha
i trbuha, nije samo pitanje lijela nego i duše,
jer je to dvoje u čovjeku spojeno, te kao bitni
elementi sačinjavaju čovjeka. Nitko ne može se-
cirati čovjeka, da rastavi dušu i tijelo, jer je to
dvoje potpun čovjek. Tako je socijalno pitanje
ekonomsko ali i etičko. Sa ovom istinitom tvrd-
njom socijalnoga pape Lava XIII. slaže se i ve-
ćina modernih seciologa, koli preti grubom go-
spodarskom materijalizmu ističu i etičnu stranu
socijalnoga pitanja. Ovo je polazna točka. s koje
. polazi kršćanstvo, da izvodi veliko djelo pre- .
=. poroda. :

Današnji svijet vjerna je slika starog po-
ganskog svijeta pred dolaskom kršćanstva. Tada
je bilo sve zapalo u materijalizam. MNogama su
bila pogažena sva prava siromašnih, a na prije-
stolje pravde i ljubavi zasjela je gruba sila.
Pravo jačega važilo je kao norma za uregjaj svih
društvenih odnošaja. Takova su načela stvorila
stari rimski i grčki kapitalizam s jedne strane,
dok je na drugoj strani vladalo skrajnje siro-
maštvo megju širokim masama naroda. Ono
kulminira u ropstvu. Roba su degradirali sa do-
stojanstva čovjeka; zanijekali su mu dušu i
smatrali ga pustim orugjem za sticanje bogat-
stva nekolicini bogatuna. Vatra ljubavi, pravde i
bratstva bila je do zadnje iskre utrnuta hladnim
vodama sebičnosti, mržnje i neprijateljstva.. Sa-
vremene prilike najbolje pokazuju, da isti duh
vlada u našem društvu.

Solidarizam.

Kršćanstvo je nastupilo bez svjetske moći,
bez oružja, da kao blaga vijest siromašnima za-
metne borbu sa poganskim kapitalizmom. Ono
je vjerska nauka, ali u skupu vjerskih istina
kršćanstva nalaze se i istine, koje su, prodrijevši
u život, izvojevale pobjedu nad poganskim kapi-

talizmom i donijele socijalni preporod. Krećan-

<

  

Pojedini broj 2 Kr.

 

ske istine o ljubavi, bratstvu, pravdi i slobodi
raskinule su teške okove miaterijalne bijede, ko-
jima je bio sputan najveći dio čovječanstva. Već
u prvoj Crkvi susrećemo se sa raznim organi-
zacijama, koje je stvorila kršćanska ljubav. Tako
vidimo potporne blagajne za siromahe, bolesni-
ke, robove, udovice i siročad ; vidimo organiza-
ciju za posredovanje za rad poput današnjih
berza rada, organizaciju za pokop siromašnih,
prenoćišta za putnike i sl. Srednji vijek donosi
jaku i moćnu organizaciju cehova; otvara bol-
nice, sirotišta, popravilišta za dječake i djevoj-
čice, organizuje radništvo, štedionice i zajmovne
zavode. Sve je to djelo kršćanskoga solidarizma
s geslom : jedan za sve, svi za jednoga. Sa nau-
kom, »da je čitavo čovječanstvo jedna velika obi-
telj, da u toj obitelji mora vladati zakon pra-

je solidarizam od poganskog svijeta stvotio nov
rod, spasio čovječanstvo od socijalne propasti.

U znaku solidarizma hoće kršćanstvo da
obdari današnje društvo socijalnim blagostanjem.
Ni individualizam, koji pretjerano ističe prava
pojedinca, a ni socijalizam, koji pretjerava u isti-
canju socijalnosti, ne mogu riješiti socijalnog
problema. Njegovo pravo riješenje donijeti će
samo soliđarizam, koji je našao zlatnu sredinu
izmogiu lus trama, ža ima“ peasi Mijeh zo
tešku moralnu bolest drušiva. Društvo ljudsko
* ima poprimiti novi oblik, koji će dati socijalna
reforma u ćudorednom, pravnom, socijalnom,
ekonomskom i općekulturnom smjeru.

Reforma društva.

Čudoredna reforma hoće, da proti bezvje-
rju te tiraniji liberalizma i kapitalizma povede
idejnu borbu. Ideje vladaju svijetom. Kršćanske
etične ideje moraju istisnuti pogubna načela libe-
ralizma iz ljudskog društva i tako stavljaju sje-
kiru na korijen zla. ,Nijedna gospodarska refor-
ina nije moguća bez etične reforme -i nijedna

 
 
    

  

riječi su glasovitog narodnog ekonoma, prote-
stanta W. Roschera, “

_ Pravnim se redom uregjuju socijalni odno-
šaji, u koliko se odnose na pravednost. Praved-
nost traži, da svaki ima-svoje pravo. Država je
dužna, da u gospodarstvu pomoću pravnoga reda
štiti pravicu i odstranjuje nepravdu. Državni za-
koni moraju stajati ma braniku socijalne praved-
nosti, te osobito priteći u pomoć onim staležima,
koji su ostavši bez pravne zaštite, pali u tešku
materijalnu bijedu. To je zahtjev pravne reforme.

Socijalna reforma traži organizaciju staleža
u strukovnim organizacijama za zaštitu staleških
interesa. Ali i osim toga imade u društvu ljud:
skom raznih potreba, kojima se može najbolje
udovoljiti samo organizovanom akcijom bilo po-
jedinih staleža, bilo upravnih jedinica kao opći-
na, pokrajina i država. Ujedno je zahtjev soci-
jalne reforme, da prava demokracija .dogie do
izražaja. Širi slojevi naroda moraju imati priliku,
da sudjeluju u upravi države. Vrata izobrazbe
neka su svakomu otvorena, da na svijetu primi
vladu u svoje ruke ne aristokracija roda i novca,
nego aristokracija uma i srca.

Siromašni staleži imaju teških ekonomskih
rana, na koje treba metnuti melema ekonomske
reforme.

, Kršćanski solidarizam protivi se absolutnom
socijalizmu, koji traži opću socijalizaciju čitave
produkcije. Socijalizacija ne smije preći prave
granice, jer će uroditi samo štetnim posljedicama.

 

Glede socijalizacije industrije stoji na slijedećem

vednosti i ljubavi, zakon uzajamnosti«, kršćanski :

etična reforma bez čiste i žive religioznosti«,

Svijesti. — Tisak Dubrovačke Hrvatske Tiskare. — Ruko-
pisi se ne vraćaju, <

stanovištu : 1. Pothvate, gdje nije potrebita više
privatna inicijativa, a od velikog su općeg inte-
resa (kao što su n, pr. rudnici, mlinovi, elektri-
čne centrale, tvornice gnojiva, teška indistrija
većim dijelom i t. d.) — te pothvate ima da
preuzme država, dotično općina, od kapitalista u
svoju vlast i režiju. 2, Pothvate, gdje više nije
potrebita' privatna inicijativa, a nijesu od velikog
općeg interesa (kao što su tvornice pokućstva,
nekih vrsta luksusne robe, porculana, i t. d) —
lakve pothvate preuzimaju od kapitalista zadruge
radnika tih pothvata. 3. Pothvati, koji su u inte-
resu jedne skupine, dotično gdje je potrebita
privatna inicijativa, pa moraju ostati u privatnoj
režiji, moraju dati svojim radnicima, da sudje-
luju kod čiste dobiti pothvata prema svoti plaće,
što ju je dobio radnik za razdoblje, za koje je
načinjena bilanca. (Iz radničkog programa »Pučke
Stranke«.) :

Opčćekulturna reforma stoji u uskom savezu
sa ostalima. Ova ima biti dakako vjerska, krš-
ćanska, jer je kršćanstvo dalo Evropi pravu kul-
turu. Crkva je majka evropske kulture i civili-
zacije, kako uči prošlost.

Tim bi bio u najkrupnijim potezima ozna-
čen put, kojim vodi solidarizam do pravog pie-
poroda čovječanstva i potpunog riješenja socijal-

noga nrahlema_ Salidariszam ia  enrniislni slala

= kršćanstva, za koje reče Montesquieu: »Čudno-
vala stvar! Kršćanska vjera, za koju se čini, da
smjera samo na blaženstvo drugoga života, 'do-
nosi takogjer našu sreću na zemlji l«

 

Srpsko mišljenje o Pučkoj Stranci.

Beogradska »Samotuprava« u jednom od
zadnjih svojih brojeva donosi ovaj svoj prikaz
o Pučkoj Stranci :

»Odvratni napadi demokratske i žute štampe
na slovenačku ljudsku (Pučku) Stranku i njene
vogje izazvali su negodovanje u masi Slovenaca.
I zaista, to više nije borba za političke ideje i
načela, već je to sijanje plemenske mržnje i raz-
dora sa strane onih, koji sebi prisvajaju atribute
isključivih pobornika državnog ujedinjenja.

Slovenačka ljudska stranka, koju pomenula
štampa klerikalnom popovskom i srbofobskom
naziva, najveća je i potpuno homogena politička
organizacija u Slovenaca. Dok je druga slove-
mačka stranka, stranka naprednjaka (sadanji de-
mokrati), stranka bez pozitivnog programa, skup-
ljala pod svoju zastavu raznorodne socijalne ele-
mente i propovijedala načela zloglasnog zapad-
njačkog liberalizma, slovenačka pučka stranka
vodila je praktičnu socijalnu politiku, podigla
čvrst bedem protiv germanskog kapitalizma, koji
je ugrožavao eksistenciju slovenačkog seljaka,
malog trgovca, zanailije i radnika, i stekla neiz-
mjernih zasluga za privredni i kulturni napredak
Slovenaca.

Politički stala je odlučno na branik narod-
nog prava i inaugurirala politiku široke kon-
cepcije, koja je prodrla u narod kao deklaraciona
politika i potkopala  femelj habsburškoj mo-
narkiji.

Organizator i duševni vogja te stranke bio
je neumrli dr. Ivan Krek, svećenik. Težnje njene
jasno su istaknute za vrijeme rata u čuvenim
govorima i interpelacijama gosp. dr. Korošca u
bečkom parlamentu, gdfe je izmegju ostalog iz-
govorio ove značajne riječi: »Na bojištima je
poteklo mnogo jugoslavenske krvi, Mi imamo
samo jednu želju: neka bi se iz te krvi rodilo
jedinstvo i sloboda našeg jugoslavenskog naroda,