trne Broj: 20. Dubrovnik :12.:svibnja 1920. God. ll. Cijena e listu sa donašanjem u kuću ill poštom za mjesec Oglasi, zahvale i priopćena po posebnom cijeniku. — Od- dana K 7. Plativo i utuživo u Dubrovniku —--—.. Uredništvo i Uprava kod Dubr, Hrvat, Tiskare, Preporod naroda. | T. — Narodi trpe pod pritiskom teške m6re, | koja im oduzimlje dihaji prose pomoć. Demago- gi, i zvani i nezvani isučavaju- se: evo nas -— govore — slijedite nas, ovo je put, koji vas vodi tamo, odakle će vam sinuti ružičasto obzorje vaše bolje budućnosti, vašega upokojenja.. Bolesnik, komu je dosadila bolest, te.mu izjeda život, sve što čuje, da bi mu je prekinnio i on se nje oslobodio, prima slijepo, sebi aplikuje, nadom da ć& u bolje biti. Tako i mase naroda: pre- dj juke svojih voditelja, bili oni iskusni i okreu:, bili oni proste neznalice i šarlatani. Pod diagnozom tih narodnih demagoga, bolest se ne umanjuje; ona raste, akutno raste, korači prama svojoj katastrofi. Ogorčenom pokliču : »spasite nas« odgovori dosižu: -»socijalni stroj je pokvaren, valja ga uništiti; šumu valja posjeći sve do ižila, <ako se hoće, da naraste druga nova.« Bolnom vapaju: »spasite nas« odgovara se: prioni uz kulturu, napredak, ovi će nas spasiti.« Spas čovječanstva ipak nije nili u jednomu niti u drugomu. Nije u prvomu, kao što uje spas bolesniku, komu je na tijelu rana, kuu \reba operirati, ali mjesto da se rana operira, njemu se oduzimlje život. Socijalno dijelo imade dakako više od jedne takove ;ane, one trebaju kirurgič- nog noža, koji bi duboko zasjeko u ranu, ali ne aji“bi-bolesniku oduzeo: živetsVive-la | mort«, *Neka žive smrl«, što je nekim deviza u praksi, kontradikcija je, kao što je kontradikcija, da kaos i uništenje vode sobom red i novo stva- ranje: kaos i uništenje vode sobom kaos i uni- štenje, drugo ništa. Nije niti u drugomu. Spas u napretku, kulturi ?! Materijalni napredak može čovječanstvu donijeti, da mu život buđe udobniji i lagodniji, ali ne, da mu bude mirniji i zado- voljniji; udobnost i zadovoljstvo nijesu pojmovi, koji se pokrivaju. Materijalni napredak kulturnih naroda dosegao je do najviše tačke na paraboli svoga dizanja u naše doba, ali to nije donijelo zadovoljstvo narodima. Narodi su svejedno neza- dovoljni bili, ato jer im je nešto falilo. Jedan na drugoga gledali nepouzdanjem, jedan drugoga kušali da iskoriste u svoje svrhe. Svaki za sebe podigli žrtvenik, na koji postaviše kumira, komu je ime »Egoizam« ; njemu prikazaše tamjan počasti, njegova se »dekaloga« držali... zapalili svjet- ski rat... Povijest ljudstva bilježi na svojim stranicama najviši stepen materijalne kulture u naše doba; ista povijest ljudstva valja da baš u to doba zabilježi na svojim stranicama najkrva- viji rat, od kađa je svijeta. Ova činjenica svraća na se osobitu pažuju ozbiljna mislioca ! Ne, materijalni napredak ne istiskuje niti utamanjuje onu klicu u čovječanstvu, odakle «lije zlo, šlo se tu vidi, i ugrožava mir i zadovolj- stvo muti narodima. Prije nego je Stephenson izumio parostroj, prije nego Morseu iznašao te- legraf, prije nego je Fielda udružio kontinent staroga svijeta sa kontinentom novoga, prije ne- ' go je Edison na polju elektriciteta iznašao sve one korisne i lijepe stvari, koje nas zađivljuju, prije nego je naše doba iznijelo nam novih i korisnih stvari na polju patologije, kemije, ana- tomije, fizike itd. živjeli su narodi na ovomu planetu a da za to sve nijesu ništa znali. Da li se je s toga oslabio onaj crv i njegova otrovna moć, kojom truje današnje društvo sada, a krep- čije bilo prije ? Da li su sada s toga narodi za- dovoljniji, mirniji? Taj crv sada, ako se, nije pojačao, nije oslabio za cijelo. Da li će napre- Izlazi svake srijede Pojedini broj 2 Kr. dak dakle i kultura spasiti čovječanstvo ? Povi- jest sadašnjosti i prošlosti daje mam odgovor za biidućnost. Zlu, što ogorčava život čovječanstvu, traži se izvor i vidi (se sada u tomu, sada u ovomu. Mora se potražiti dublje. Korijen, iz kojega uda- raju sva zla, »Egoizam« je, Egoizam pojedinaca, egoizam dižava, egoizati, naroda, egoizam.klasa. 'To je ona zmija ljutica, koja se uvija neopaženo, iruje ljudstvo, rastvara mu duboke rane, koje krvare, prouzrokuje jecanje, ostavlja za sobom tragove krvi. i suza. Pokliču ::»spasite nas« može se udovoljiti dakako, ali ne .prevratom, ne kulturom i. materi- jalnim. napretkom, već sako.se_ ovoj rani nagje lijeka, lijeka uspješna. Recept novi ne treba tra- žiti. Recept taj već odavna imađe čovječanstvo. Otrag dvije hiljade godina povijest je zabilježila ogromni preokret u ljudstvu, moralnu reformu uaroda, kakvu svijet nije vidio; a to je bila po- java kršćanstva. Kršćanstvo je pružilo lijeka bo- lesti čovječanstvu — njegovu »Egoizmu«. ,Ljubi bližnjega svoga, kao sam sebe“, Tim je tiranija i egoizam potisnut bio, narodi se smatrali brg- ćom, slobodnije disali; ugnjetavanje i iskorišći- vanje slabijega prestajalo, mržnje klasa iščezavale. »Spasite nas«! Spas izmoždenim narodima i ugušenim do oči u majodurnijem egoizmu, može doći temeljilom moralnom reformom naslonjenom na kršćanskom nauku. Drugog lijeka nema. Re- formom, koja valja da obutivati čitavu liniju; reformom. u obitelji, reformom u školi, refor- mom u klasama, reformom u zakonadavnim tje- lesima. Prije nego se ozbiljno pokuša ovakovom reformom, demagoški glas, koji obećaje narodima bolju budućnost, bit će kruta ironija, drugo ništa. »Rad“ i ,Bijela internacionala“. Dok nam »Rad« ne odgovori na stavljena pitanja — a nadamo se, da (toliko shvaćanja javne odgovornosti ima — osvraut ćemo se, i opet radi javnosti, još na neke stvari u uvod- niku od 24. IV. 1920. br. 23. »Rad« se silno spotaknuo o »Orlove«, te veli, da su »Orlovi« »veteranska i gimnastička društva«. »Orlovima nije najglavnija svrha tjelovjež- ba, u to se morao i »Rad« uputiti, da mu je do istine, nego je prva kulturna. svrha. Gajeći zdravo tijelo ne zapuštaju duh. Kultura srca i naobrazba uina su eminentna zadaća »Orlova«, Da je »Radu« bilo do istine, on bi nastojao, da sazna što su »Orlovi«? Iz njihovih izvještaja o radu, predavanjima, sastancima i t. d. upoznao bi ih. Ali da! Orlove je valjalo osuditi pod svaku cijenu, zato ih moraš lažno prikazati. Dalje »Rad« ivrdi, da su »Orlovi« organi- | zovani od »austrijskih klerikalaca«. Čudno opet da »Rad« ne zna, ko je organižovao »Orlove«, To su oni »austrijski klerikalci«, koji su naj- više radili za Jugoslaviju, koji su radi svog rada i agitiranja_po Hrvatskoj bili bajumetama tje- rani iz Hrvatske od onih, koji su' istomišljenici »Radovi«t. j. od koalicije. A kad su se ti kleri- kalci bili založili sasvim za Jugoslaviju, i kad im se davni san počeo ostvarivati, onda su ti koalicijonaši, koji su prije bajunetama tjerali »austrijske klerikalce« radi >veleizdaje«, protiv Madžarske, prvi zasjeli uz »carski prijesto«. I da im je, t. j. koalicijonašima, bilo samo do sjedenja uz »carski prijesto«, vidi se odatle, što se za . državu, Jugoslaviju, nijesu brinuli, kako danas vidtmo i doveli je na rub propasti. A ćo sa istomišljenici »Rada« !! govorni urednik N. Fantela. Vlasništvo Odrora Narodne Svijesti. — Tisak Dubrovačke Hrvatske Tiskare. — Riko: pisi (se ne vraćaju, sb ii nokenke adi Dalje! ,Rađu« je krivo, što »nijesu po- zvani (čujte l) pravoslavni iz Jugoslavije — da rade »za obnovu kršćanske Jugoslavije« | Još bi mogli razumjeti, da »Rad« ne po- zna naše javne prilike otprije rata ili one nepo- sredno pred prelomom, i4 vrlo je m/ad. Ali, da sađanje prilike, o kojima se po movinama piše, a koje je i inače mogao upoznali, ne poznaje, to je ipak nesavjesno. On se toliko brine za pra- voslavne, a ne zna koliko mi katolici već radimo sa pravoslavnima u Jugoslaviji. Ne zna li »Rad« za zajedničko zauzimanje katoličkih biskupa i ' pravoslavne hierarhije, kada se bivša vlada isto- mišljenici »Rada«, spremali da olmu narodu naj- veće blago, sv. vjeru, ukidajući vjeronauk u ško- lama? Ne zna li »Rad« za zajedničke konferencije i rad katoličkih i pravoslavnih kateheta ? Ne zna li »Rad« za poštovanje pravoslavnih svećenika i svjetovujaka pri socijalnom zboru na Homcu? A gdje je još ono nastojanje baš s kat !:čke sirane za zajednički istup sa pravoslavnima ! To sve »Rad« ne poznaje ili proračunano iguori' <. Da, moramo samo ovo da zaključimo: Iii je io sve (o orlovima, aiišuijskun klerikalcima, i radu sa pravoslavnima) bilo »Raedu« poznato, ili nije bilo poznato. Ako nije bilo poznato, kako se usugjuju ljudi bez spreme i sposobnosti, naime ozbiljnog shvaćanja velike zadaće, istinito i objektivno in- formirati javnost i odgojno djelovati, izdavati uovine?! Da odgojnu stranu ne shvaća »Raš«, pojmimo, ali barem svijest odgovornosti bi mo- rao imati! Kako on io zove pred razboritim i poštenim ljudima ??? Ako je »Rad« za io znao, a ipak hotice krivo, dakle lažno, informirao javnost, kakav je to karakter i kakva mora da je pravna i moralna svijest »Rada«, kada se usugjuje protiv zna- nja svoga, protiv istine hotimično pisati ? Pre- puštamo to poštenoj javnosti, da_izrekne svoj sud. Ali kako onda«i strašno jadno prolaze pri- staše »Rada« | »Rad« jednostavno do njih ni- šta ne drži, kada se usugjuje »rog im za svijeću« prikazati ! Držimo, da im niko neće zavigjet onu intelektualnu sposobnost, koju im »Rad« ovim pripisuje. Mi ih možemo utješiti time, đa »Rad« drugomu onoga prizuati ne može, čega sam nema. Možda će ih to utješiti! : Još očekujemo od moralne svijesti »Rada« toliko shvaćanja javne odgovornosti, da će na sva pitanja, koja smo mu predzadnji put stavili, odgovuriti. (Zaboravljiv je ! Op. sl.) Više bratstva! s. (Povodom N. Popovićeve brošure ; Raspni ga — šokač je.) Hoćemo, ne čemo, moramo ustanoviti žalosnu činjenicu, da je termometar jugoslavenstva spao od dana prevrata do danas. Bože moj, još ne sjeća onih prvih divnih dana naše željene slobode, kad smo, kao izvan sebe, srteli po uli- cama sa zanosnim klicanjem: Živjela Jugoslavija? Za Hrvate i Slovence barem znademo, da su dan našega ujedinjenja primili kao najljepši dan svoje povjesti. Jest, bilo je nekih ter nekih, koji su se zgražali na pomisao ujedinjenja s braćom Srbima, ali oni su pred masama ljubitelja uje- dinjenja bili tako rijet&i, da ih nije vrijedno ni spominjati, a narod im je sudio i osudio ih. Ali zanos za velikom Jugoslavijom počeo jenjati, apatiju susrećemo ma svakome koraku, Šteta! Uistinu šteta, da nema u naše. zoodu ko se * an |