i i li | i: i i i i li Br. 24 DUBROVNIK 1 srpnja 1920. PEN e MEME God. MH. Cijena je listu sa donašanjem u kuću Plativo Uredništvo i Uprava kod Dubr, Hrvat. Tiskare. Radosni dnevi. U nizu dneva, koji se redahu iza epohalnog časa našeg uskrsnuća iz stoljetnog mrtvila, u kojem mas držahu naši vjekovni diištnani, zbili su se već pred našim očima toliki dogagjaji, koji ozbiljno za- brinuše patriotsko srce svakog pravog rodoljuba. Usli- jed opće nesregjenosti i bratske-nebratske megjusobne nesloge i pocijepanosti bilo se bojati, da će se vije- kovima željeno i uzdisano oslobogjenje rasplinuti. Ovu je nesretnu akciju neprestano podupirala, a još i da- nas podupire službena i neslužbena susjedna Italija, koja ne samo što je okupirala naše ponajljepše kra- jeve, nego i svojim tajnim agentima i emisarima ucka naše mezadovoljnike na: nemir i smutnju, da onda izvuče iz toga kapital i prikaže svijetu, kako nijesmo dostojni slobode, Žalosne su ovo činjenice i gorki gutljaji, koje mora da guta svako rodoljubno jugo- slovensko srce, ali u zadnje vrijeme zbilo se nešto, što donosi utjehu i ulijeva nadu. Put Nj. Visočanstva regenta Aleksandra iz Beo- grada do Zagreba bio je triumf pobjedničkog slavlja, kojemu mogu da zavide i prvi dani našeg oslobogje- nja. Narod je posvuda s najvećim oduševljenjem do- || čekivao svoga kraljevića i obasipao iskazima spontane i iskrene ljubavi prema njemu, sretan, što poslije to- likog stoljeća sramotnog robovanja, vidi po prvi put u svojoj sredini vladara svoje krvi, gdje mu progo- vara slatkom i milom materinskom riječju, tješi ga i i oduševljuje. : Dolazili su i prije k nama kraljevi i poglavice nu ali koje li razlike izmeeju mjihova dolaska i primitka prema nečuvenom slavlju, kojim je prošlih duaeva hrvatski dio našega naroda primio kraljevića u svoju sredinu ! Kraljevića, kojega rodi slavna i junačka jugosiovenska mati! Dok su mam strani vladari, ko- jima robovasmo, dolazeći megju nas, iz svojeg uko- čenog i namrštenog držanja govorili, da smo njihovo roblje i iugji u svojoj vlastitoj kući — danas narod veselo pozdravlja svoga obljubljenog vladara, i to ne formalnim i uobičajenim pozdravima, nego izlivima nepatvorene radosti, jer u njemu vidi pravog pučkog sina i nosioca vedrog jugoslavenstva. U njemu vidi muža pravednosti i zaštite za cjelokupni maš marod, pa zvao se ovaj slovenskim, hrvatskim ili srpskim imenom. Ovo su radosni drnevi, u kojima se učvršćuje nar. jedinstvo, koje zaveđenjaci i huškači hoće, da raskli- maju. Radosni i za to, što će svemu svijetu, a oso- bito susjednom našem kletom dušmaninu najjasnije pokazati, da naš marod bez razlike plemena i vjere stoji vjerno uz svojeg vogja, spreman ma njegov po- ziv, da srne u vatru za obranu otete djedovske zemlje. Uz kraljevski Zagreb-.grad, slavnu prijestolnicu Hrvata, koji je s onakim neopisivim slavljem počastio našeg ljubljenog regenta-kraljevića, pridružuju se i ovi naši primorski krajevi na obalama ovoga našeg ja- dranskog mora, željni da ih on čim prije uzmogne | posjetiti i pozdraviti — ali potpuno oslobogjene. Otvorite našu povjest... Čitajući u »Narodu« od 18. ov. mj. br. 25. čla- | mak ,Stojan Protić i radikalna stranka“, sjetih se po- kreta kat. svećenstva za jedinstvo i slobodu Slovenaca, | Hrvata i Srba, da danas i mi možemo doviknuti ši- | rom domovine i.širom svijeta : Vi, koji ste nekada, do ne davno, pljuvali na jugoslavensku misao; Vi, kojima je narodno ujedinje- nje bilo posljednja briga; Vi, bivši austrijski špijuni, \i bivši ,pouzdanici“, prijatelji austrijskih ulizica, i | bivši činovnici 'atstrijski ; Vi, koji ste lutali po lialiji, U vajćansk, Francuskoj i Engleškoj, možda i u $lužbi ii austrijskih špijuna, noseći razdor i praveći neprilike narodnoj stvari; i Vi, koji ste daleko od.fronta vrzali se po Americi deklamujući sentimentalno o narodnom ili poštom za mjesec dana K 7. i utuživo u Dubrovniku m Izlazi svake srijede Pojedini broj 2 Kr. jedinstvu i vraćajući se kući poslije prevrata sa punim džepovima; i sav ostali čopor novih apostola i veli- kih mučenika u borbi za trgovinom i izvoznicama pod patentom patriotizma, koji ste se sručili nemilo- stivo na kat. svećenstvo, da ga rastrgnete, da ga uni- šlite, jer, da je crno-žuto, protudržavno i natražno, a Vi pravi patriote i naprećni, za sebe!, a to sve samo zato, što svećenstvo zna, šlo hoće, i što ima uvijek snage, da provede ono, što vodi dobru maroda i dr- žave, — svi Vi, otvorile našu povjest ! U ono vrijeme rata, zatvora, vješala i strijeljanja, kad ste Vi, neki se skrivali, neki u službi austrijskoj bili, neki bijegali preko, da glavu spasite bojeći se fronte s ove strane, ie bijegali i ed protu fronte s druge strane, jer glava Vaša bijaše Vam sve, a na- rodna stvar posljednja briga, kat. svećenstvo bilo je u pokretu za jedinstvo i slobodi Srba, Hrvata i Slo- vemaca 1 Ponavljam, u ono vrijeme rata, zatvora, vješala i strijeljanja, kad strogo reservatno bi naregjeno, da se strogo pazi na čehoslovački i jugoslavenski pokret megju pučanstvom i megju vojništvom, i svaka i sva- kog prijavi žurno, kat, svećestvo bez straha provodilo je pokret i »Rusticus« svećenik, u ime svećenstva, šest mjeseca prije prevrata, dao je u javnoj movini »Dan«, Split 23. svibnja 1918. godine, ovu objavu: »Svećenstvo i jugoslavensko pitanje (Glas jednog svećenika iz Dalmacije.) Čudnovato izgleda, da u Čas najpogibeljniji za budućnost našeg naroda digosmo se mi E da propovjedamo jedinstvo i šlobodu" Stovenača, Hrvala i Srba. Ta do jučer su nas bijedili, da smo najžešći piotiv Srba i io u ime vjere, da smo iz principa — za ropstvo našeg naroda. Mislim, da su gospoda, koja su tako mislila, uvjerila se, da nas nijesu poznavali, da ne zaviriše, kako u našeg svećenstva (osobito o- nog po župama) kuca žarko srce za sreću Hrvata, Srba i Slovenaca. Daleko smo se jedni od drugih držali i nijesmo se poznavali. Promotrite, iko se je najviše istakao cd svih sta- liša za politiku jugoslavenskog kluba! Nek svjedoče imena! Njezini oduševljeni pristaše jesu trolist hrvat- ske hierarhije: Jeglić, Bauer, Mahnić. Svećenici prvi počeše javno bez straha se izjavljivati za jugosl. de- klaraciju. U tome je hrv. svećenstvu na diku franje- vački red u Bosni, cetinsko odlučno svećenstvo u Dalmaciji i istarski siromašni popovi. Nisu io jedini, već u svojoj jezgri uopće je svećenstvo zanešeno za ideje nove jugosl. politike. Iznimke 2 Svagdje ih je i ja.ih neću psovati. ' Što je razlog, da su svećenici prihvatili ovu ideju ? Evo gal! Oni najbolje vide, koliko naš narod trpi; oni su ma svoje oči vidjeli, kakve su se ne- pravde nanosile i za ovoga rata našem narodu, pa je idealna duša hrvatskog svećenika vapila Bogu radi pritisnuća ubogih. 1 ja sam zubima škripao, a pest mi se sama stiskala, kad sam gledao suze sirotinje, koja nije znala odkud ju led bije, odkud li ju sunce grije i krivila je za sve — popove i fratre, jer da su oni zameinuli rat ll! Mi smo gledali, kako se marodu nosi zadnje zmmo žita, ako nije znao podmitit janjičare, krv svoje krvi, te kako ostaje bez odjeće i obuće i bez vola, hranitelja svoga. Ljuta bijeda ma svoje oči gledana, ona nam je ulila ovoliko ljubavi i snage, da se bo- rimo do zadnjeg daha za našu ideju slobode. Nijesmo to mepromišljeno učinili. Mnogu smo staru uvredu progucali, mnogu smo ranu pokrili, omjerili smo, gdje je vjera, gdje li je nevjera, razmislili u našim tihim domovima, gdje je prava korist za naš narod i onda smo prešli preko svega i viknuli riječ slobode i je- dinstva | Zar nas nije strah ? Česa ? Po tamnicama su i nas vukli, i maše su domove pretraživali, po ulicama nas gonili i slušali smo psovke i poruge onih, za čiju smo se slobodu borili, pa što nam bi? M i Oglasi, zahvale i priopćena po posebnom cijeniku. i urednik N, Fantela. Tisak Dubrovačke Hrvatske Tiskare. — Odgovorni — Vlasništvo Odbora Narodne Svijesti. Rukopisi se mne vraćaju. Mi ne tražimo slave, ne išćemo populariteta Borimo se za istinu i pravo i čista savjest nama je najbolja nagrada! Mi smo kidali okove sužnjevima, a oni su mas šakama tukli, al mi smo volili te šake nego li okove na našim i njegovim rukama. Česa ćemo se mi bojati ? Da nam ne otmu blago zemaljsko ? Baš najsiromašnije svećenstvo i jest naj- dealnije. Bosanci, Dalmatinci i Istrani u svoje doba najžešće su se borili za vjerske ideale kao što danas za narodne“. Tako svećenik »Rusticus« o svećenstvu u pokretu za jedinstvo i slobodu SHS, a svećenik i nar. zast, don Ivo Prodan u uvodniku »Hrvatska Kruna« na 7. kolovoza 1918., br. 29. konstatuje: »Nitko ze može poreći, da se sada ne radi za obće narodne probiike i da nisu u tu svrhu mo- bilizovane veoma široke mase pučanstva. (Op. pitam ja: tko ih je mobilizovao ?1 — Zna »Rusticus«.) Rad datira osobito od svibanjske izjave u Beču. Cijeli je narod sada na nogama, da iraži svoje pravo. Drže se dogovori i sastanci, pišu se knjige i članci. U saboru u Zagrebu mnogi zastupnici, pače skoro svi iz opozicije, (op. ja podcrtao), ulažu svoje najbolje sile za narodnu stvar. | u Beču zastupnici iko bolje tko gore, iko više tko manje nastoje, da doprinesu svoj kamen k velebnoj zgradi marodnoga jedinstva i slobode. Samo koalicija šuti i čeka. (Ja podcrtao) . S toga bi trebalo pravit i obračune i uvesti malo političke filozofije... i da proučavaju uzroke i učinke i da klaštre, što ne velja, 'a da goje, što je sposobno za narodni živet s Seberimo seskadkad wu se:i_pitaj- mo jedan drugoga i ovi svakoga: do koga je, do šta je, da sve nešto zapinje?... Nije li štogod i do na- čina borbe i do vjekovitih novotarija ? 1 nije li mno- gima kroza nje prigoda za samo izticanje i lične gšeite 7“ Tako od prevrata dalje i danas državni stroj za- pinje radi načina borbe i uvagjanja novotarija u kul- tunom pogledu za samo isticanje i lične gšeite tr- govaca 1 izvozničara. A mi? Mi smo i u prevratu se istakli, narodnu svijest budili, narod oduševljavali i za jedinstvo i slo- bodu radili. Mi smo plebiscit širom domovine glav- nim dijelom proveli. Mi smo na 15./X. 1918. poslali memorandnm u Francusku crkvenom dostojanstveniku, za francuskog. ministra vanjskih posala. Mi smo na 3/XU 1918. memorandum poslali Wilsonu, Clemenseau i Lloyd Georgu. Mi smo putovali u Rim ne samo za crkvena, već i za narodna pitanja, Mi smo putovali i u Pariz za narodnu stvar. Mi smo zatvarani, deporti- rani i progonjeni bili radi našeg rada za jedinstvo i slobodu Jugoslavije. Mi se i danas ističemo i zalažemo za nazodna prava i za narodno dobro. Mi smo iražili i tražimo, da nam se povrati naše staro narodno pravo usposta- vom glagoljice. Mi se zalažemo za red i ozbiljan i pošten rad i napredak na pozitivnom temelju vjere! A Vi? Vi ste šutili i čekali, pak ste se sad istrčali i napadate nas. A zašto? Zato, što hoćemo red i ozbi- ljan i pošlen rad i napredak ma pozitivnom temelju vjere, i Vi ne ćete s nama dok o tom mi ne presta- - nemo: propovijedati i za to raditi, jer ne ćete, da znate o ljubavi prama Bogu i prama iskrnjemu, imenito o RE sedmoj i osmoj: zapovijedi Božjoj. Poruka. Mnogu smo staru uvredu progućali, mnogu smo ranu pokrili, jer svijesni dužnosti: oprostiti i zabora- viti. kad to dobro domovine traži l ! Bijedite nas, da smo crno-žuti, proludržavni ele- menat ili barem malo nacionalni. Mi smo crno-žuti protudržavni elemenat, koji smo u većini uvijek bili u opoziciji prama vladi, mi anacijonalni, koji smo go- jili i uzdržali našu narodnu svijest u narodu, a vi koji ste bili u koaliciji s vladom, u službi vlade i na vladi, čekali i šutili a nikad u narod ušli, Vi ste pravi patriote! Mi smo crno-žuti protudržavni eleme- nat, jer smo kroz rat proglašivali naredbe vlade; a iš \