Br. 28. Uredništvo i Uprava kod Dubr, Hrvat. Tiskare. Slavenski Dioskuri, Dojduće nedjelje 11. tek. proslavit će se sveča- nim načinom blagdan naših slavenskih Apostola sv. Ćirila i Metoda. Na obzorju slavenskome ima puno sjajnih zvijezda no ničiji se sjaj tako ne bliješti kao Ćirilo-Metodijev- ske zvijezde. Ako su drugi maši velikani uradili što dobra za jedno ili drugo naše pleme ova dva sveta brata radili su za dobro svega Slavjanstva. Ako su drugi širili prosvjetu »imegju slavjanskim narodima : Ćiril i Metod prvi su zapalili zublju prosvjete i tek na radu od njih zasnovanom drugi nastaviše pros- vietno djelo. Oni postaviše temelje velebne zgrade prosvjete slavjanskih maroda; oni slavenske narode oteše iz carstva tame i zablude i privedoše u bajno carstvo svijetla i istine. Hrvati, Srbi, Slovenci i Bu-' gari, pa Česi, Moravci, Poljaci i Rusi: sva ova sla- venska plemena imaju, da zahvale svetoj braći Ćirilu i Metodu ono najljepše i najdragocjenije, što imadu. Sv. Ćiril i Metod, ti slavenski Dioskuri, naši su prvi učitelji, prvi prosvjetitelji, prvi dobrotvori, oni su maši pravi narodni Apostoli. Mnogo su oni za ži- vota svoga pretrpjeli sa strane zavidnika i marodnih neprijatelja, mnogu su gorku popili u obrani marod- nog bogoslužja, ali su jakošću svog duha i pravdom Boga pravednoga uzdržali i slavili pobjedu. U zajed- nici sa apoštolskom stolicom u Rimu, gdje su vazda nalazili močne potpore i sigurne obrane, oni su kod slavenskih naroda uspješno širili luč evangjeoske || svjetlosti, “po kojoj se udrodi najlakše pridižu u inte- lektualnom, moralnom i materijalnom pogledu. Oni nam još i damas kazuju put, kako da pridignemo i usrečimo naš troimeni narod : Hrvata, Srba i Slovenaca. Blago Jugoslaviji, ako u mnjoj bude vladati duh sv. Cirila i Metoda ! |. Regent po Sloveniji. 1 lijepa Slovenija doživi ono, što doživi Hrvatska. Regentov posjet bijeloj Ljubljani jest triumf-manife- stacija narodne svijesti, koja je pri svakom koraku provalila orkanskom snagom. Dne 26. lipnja u 534 popodne hitac sa drevnog »Grada« najavi masi svijeta, da je dvorski vlak stigao u prijestolnicu Slovenije. 1 pobjednik kraljević-vladar stupi na sveto zemljište slobodne Slovenije. Vlada, predstojnici, ministri, poslanici, svećenstvo, vojska, so- kolstvo, tisuće i tisuće naroda suzom radosnicom pozdravi ga. Ali dirljivi momenat bijaše kad impo- zanina skupina od 800 bjegunaca iz okupiranih kra- jeva, sva u crnini, pozdravi Njegs. U moru zastava, cvijeća, slavoluka, manifestacija regeat zagje u grad. Na | večer bi svečana bakljada Njemu u čast. Tom zgodom izmegju ostalog reče, da još veliki broj Slovenaca ča- mi u tugjem ropstvu, ali nepravda me može biti du- geg vijeka, a najpouzdanije jamstvo zato moramo da mi stvorimo. Sutradan Regent posjeti sveučilište, a od sveuči« lišta pješice pogje do Prešermova spomenika, ma koji | položi srebren vijenac. Odatle se je odvezao u grad- (| sko predstavništvo, pohodi škole, zatim je primao razne | deputacije. Na pučkoj svečanosti u Tivolim, gdje bi- jaše oko 50.000 naroda, zagje megju masu. Na večer posjeti kazalište. Na 28. održana je sjejna vojnička smotra, O toga odveze se ma Bledsko jezero. Putem ga je ma- rod urnebesno pozdravljao, a sva mjesta bijahu oki- ćena zastavama, zelenilom, slavolucima. Sa Bledskog izleta vrati se u Ljubljanu, te prisustvovaše sokoleš- \ kim vježbama. Na 29. ujutro pogje u sjevernu Sloveniju i njezin glavni grad Maribor. Cijelo putovanje nalikovalo je jednom pobjedonosnom pohodu oslobodioca i ljublje- nog vladara, Osobito svečani prijem bio je u Celju. = U Maribor je stigao nešto poslije 12 sati, a dočekala Plativo i utuživo u Dubrovniku nm Pojedini broj 2 Kr. | ga je nepregledna masa školske mladeži i maroda, *koji je magrauo iz cijele okolice. Poslije zanosnih po- zdrava prevezao se gradskim ulicama najoduševljenije pozdravljen, pohodio je nadbiskupsku crkvu, a«zatim pogje s pratnjom u Narodi dom, gdje je priregjen svećani ručak. Popodne se je oprostio s narodom uz veličanstvene manifestacije opkoljen morem _ cvijeća. Osobito razdragan obećac je, da će se više puta po- vratiti u svoj Maribor. Svršilo je ovo prvo službeno putovanje našeg Re- genia. Vratio se je on u svoj Beograd. Ovaj njegov pohod čin je od velike historične važnosti. On učvrsti državu našu, on neprijateliima pokaže, da nema više mosta izmegju Beograda, Zagreba i Ljubljane. Jedno smo, i takvi ćemo za vijeke biti! urednik N, Fantela. Tisak Dubrovačke Hrvatske Tiskare. — Bliže — k puku! V. — Često se čuje ona: »S glave riba smrdi«, a hoće se njom kazati i to, da kakvi su vogji puka, onakav je i sam puk. Ovo je istinito osobito onda, kad vogji i predstavnici puka, koji su na upravi; radi svojeg niskog ćudoregja i umne nesposobnosti nijesu u stanju, da upravljaju kormilom države, pa i narod, kojim upravljaju, nužno bacaju u zaostalost i tamu. Ako je maopaka i bezglava politika narodnih vogja i — ,prosvjetitelja“, znak je, da i taj narod ide na- opako, jer ga njegovi vogje vode u — propast. U ovom mračilu iskrenost, neporočnost, poštenje. pravica, posluh, zapt i red zaudaraju onima »gore« starežinom, ili ako nijess još 1 do te skrajnosti doprli, bar ma svoj način "shvaćaju spomenute kreposu i u djelo ih provode. Naprotiv: pustopašnost, sebičnost, rasipnost, licumjerstvo, nepoštenje, nepravda, nasilje, revolta i nered gospoduju posvuda i — memoj se to- mu čuditi. Posljedica je'to krivo shvaćenog slobodar- stva. Kad se pak u jednoj državi dovle došlo, — s Bogom! Propast je pred vratima! Nekakav tračak nade u spas prosijevnut će istom onda, kad se u onih »dolje« nagje pa i šačica brkatih, koji će muževnim glasom svoje gnjevom prekipjele duše da doviknu onima »gore«: »Dosta je! Ostavite kormilo države l« Dakle oni »gore« i oni »dolje«. Ima li ih u nas? 1 ie kako! lIonih »gore« i onih »dolje«. Onih, koji na mekim sjede dušecima i poput mrkoglegje Mefista posmjeluju se cinički, podrugljivo, kao i onih, koji pod istrošenim krovom trunu u bijedi i nevolji, jer ne mogu da namaknu koricu hljeba. Onih, koji grme »u ime države« i otimlju novac sirotinji za »državne potrebe«, kao i onih, koji prazna želuca umiru pri osvitku jutarnjeg Božjeg dneva ... Onih, koji su jedini »rodoljubi« i onih, koji su »crnožuti separatisti«. Uopće onih, koji vole oku dobitka .ma prijevari i deračini, nego kap znoja na poštenu radu 1 čestitu životu. Evo ovakvih i sličnih, koje ne treba da išteš, kad ih su- srećeš gotovo pri svakom koraku. Osobito onih »gore«. Drugo je nešto, što iraži razjašnjenja:: jesu li ovi gromovnici »sa visoka« mjerodavni, da progovaraju u ime naroda i da se razmeću demokratizmom, kad u njima nema ni sjene pravog demokratizma i česti- tog čovještva, a duša im se. nije ni navonjala na mio- mirisu pučkog poštenja u onih »dolje«, koji se ragjaju u nepomućenom zatišju seoskih brijegova i dolova, na bistroj prirodi na. svježem Božjem zraku. Rječitije od ovih redaka neka govore sadašnje prilike u dnevima, kad megju onima »gore« ima sija- set »visoko položenih«, koji se rado vole nazivati »pučkim« i »narodnim« predstavnicima, o uistinu pred- stavljaju samo sebe. Oni bi htjeli, sve ,obnoviti“ i ,demokratizirati“, a zaboraviše obnoviti najprije za- : starjelu svoju nutarnjost. Htjeli bi sve obnoviti spra- vama rasklimanih i zargjalih strojeva. Nu proveli bi najveću obnovu, kad bi uvidjeli, da im treba prema diktatu razuma grijana na žarištu istine i vjere, pre- poroditi najprije sebe, a onda poraditi oko dobrobiti i blhgostanja svoga naroda. Eto tu je moć obnove, i MALA. 4 EMA DUBROVNIK 7. srpnja 1920. God. H. čina je leli sa donašanjem u kuću ili poštom za mjesec dana K 7. | Izlazi svake srijede. o Oglasi, zahvale i priopćena po posebnom cijeniku. Z Odgovorni — Vlasništvo Odbora Narodne Svijesti. Rukopisi se ne vraćaju. od koje smo, čini se, daleko, szasma daleke..., Lako je nazivati se »predstavnicima naroda«, ali teško je oživotvoriti značenje tih riječi. Predstavnik naroda! — naroda, koji niče na tihoj osami blaženog idilskog života, za koji veli Helps: »Na sami izviru vode, što pokreću strojevima svijeta«; maroda, koji je sretan, što je udaljen od zaglušljive danje buke, i koji ne pozna vratolomije političarenja; naroda, koji lako ne da sebi gaziti prirodnog poštenja i zdrave pa- meti, kojom ga Bog obdari. To su oni »dolje« kod nas izvarani i prezreni, a u kulturnom svijetu ci- jenjeni. Spominje se iz god. 1608. značajna crlica, kad su franc. poslanici Spinola i Richardet olišli kao po- klisari u Aju, kralju španjolskomu, radi nekakvog u- govora. Prispjevši tamo ugledaju, gdje se iz nekakve brodice iskrcava jedno desetak prostih ljudi, posjeda po travi i vadi iz torbe hljeba, sira i pića, da blaguju. »Koji su ono putnici ?« — upitaju oni nekog težaka, a ovaj im odgovori: »To su časna gospoda, zastup- nici država«, Tad će Spinola prišapnuti drugu : »Ugo- vorimo mir, ovakvi se ne predobivaju i« Doista ovo još ne znači, da se veličina jednog naroda sastoji naprosto u idilama njegova domaćeg i obiteljskog života, ili — što bi bilo još čudnije — u izvještaćenim manirama raiinovanog demokratizma, jer onda bismo morali smatrati veličinom mnoge čine, koji zapravo ruše pravo shvaćenu veličinu. Ali to znači ipak, da moć napretka cvate samo ondje, gdje su izvanjski oblici narodnog života oslonjeni na ne- patvorenoj psihi njegove prirodne pronicavosti spojene s visokim, etičkim shvaćanjem cilja. Treba dakle zaći k onima »doije« i proniknuti u njihov duh, da se“ može prosudit, kakvi su temelji narodne zgrade. Kad je glasoviti Washington obilazio Abbot- sford, Walter Scott povede ga pred svoje prijatelje te- žake, te će mu: , Želim da upoznaš nekoliko boljih i iskrenih naših Škoceza. Nije ga zalaziti megju gos- podu, vitezove i gizdeline, da se ima bistar pojam o značaju nekog naroda, jer takovih je ue pa su svuda jednaci“. Kad bi mojireci mogli doprijeti do ušiju onih »gore«, onda bih im neprestano dovikivao: ,Bliže kpuku | Zagjite u naša sela i varoši, ugjite u seoske potleušice, jer njima će Jugoslavija da zahvali svoj | preporod !“ Megjutim čini se, da ne treba upravljati pozive, jer eto vidim, na buljuke onih »gore«, gdje lete k se- ljaku, a to da ga — ,prosvijetle“ | Kakva im je ta »prosvjeta“ — o tom u slijedećem broju. Naša prekomorska ,braća“. Naša, »draga braća« dell' avita coltura, koja nas silno vole i ljube, svojoj ljubavi prema nama, htjeli su da dadu vanjski vidljivi znak tim, što su došli »prijateljski« k nama i udomili se kod nas. Ne smeta, što su se raznim kaznama, kao zatvorima, progonima, * bičevanjem itd. koji put pokazali malo preoštri prema domaćem pučanstvu : sve su to znakovi njihove očin- ske skrbi i načina, kako se mi »barbari« imamo ma- učiti »kulture« od njih, Megjutim to je svakomu do- bro poznato, a osobito našim »usrećenim« ljudima u okupiranim krajevima, zato se ne ćemo. osvrtati ria ovo. Drugo je nešto, što mislimo spomenuti. Dok oni tako »bratski« i »prijateljski« postupaju s mama, odnemarili su sebe i zaboravili, da majprije urede svoje mesregjene odnošaje u »majci Maliji«, u kojoj s nezadovoljstva sve vrije i kipi. Tamo narod nema hljeba da založi, a oni ga nama >milostivo« dijele. Tamo su do skrajnosti napeti odnošaji megju raznim staležima, naročito vlasnicima zemljišta i rad- nim, siromašnim narodom, kojega usred grozno ne pravednog agrarnog stanja biju teški jadi, a ovamo kod nas hoće da su strašne, nepodnosljive prilike, i' da je skori željezničarski štrajk >represso nel sanguc« 1 === I dii i hiti (i