k I I [ i | Br. 382" DUBROVNIK 4. kolovoza 1920. Plativo i utuživo u Dubrovniku Uredništvo i Uprava kod Dubr. Hrvat. Tiskare. Politika trvenja u našoj državi. Neko tajinstveno, a nerazumljivo raspoloženje vlada u našoj državi, Diplomatska trvenja političkih ministara na dnevnom su redu. Jedna grupa baca drugoj klipove pod noge. I tako državna kola ne mogu naprijed. Već od nekog vremena mori državu kriza koncentracionog kabineta — i osa još do danas traje. Regbi, da je dosugjeno našoj državi trzati se u mini- staiskim borbama. Već do pedeset puta pada i ustaje naše ministarstvo otkad postade Jugoslavija. A to znači, da loše glave vode tu našu državu. Ljudi su to sta- rog kova, stare škole, kojim stranački interesi više vrijede nego državni. Odavna se raspravljalo, da se stvori nacrt o pi- tanju izvoza, nacrt za državni proračun, nacrt za po- krajinske vlade i za izbore. I sve stranke bijahu slož- ne, da se što prije, a što temeljitije, riješe ova pila- nja — ali svaka stranka gleđa što više kapitala za se izbiti, a ue boli je glava što država za to trpi. Kamen smutnje je demokratska zajednica. Ona ište, da što više vlasti dobije u svoje ruke. Izgleda, da se je ipak zadovoljila za sada onim, što joj je Parlamentarna zajednica dala. Beskonačnim pregovorima glede po- krajinskih vlada napokon je došlo do nekog sporazuma. Demokrati se u Bosni zadovoljavaju vogjenjem nu- tarnjih posala i prosvjete. U dalmatinsku vladu pre- pustili bi i našu Pučku Stranku. U Ljubljani presjed- nikom vlade i dalje bi bio Dr. Brejc. U Hrvatskoj pak pitanje vlade nije još riješeno. Ovo sve ipak stoji na labavom temelju, svaki dan može nam _ donijeti iznenagjenja, I već čitamo dnevne brzojavke o zaoštrenju krize, jer da se radi- | kali i demokrate nijesu mogli složiti u agrarnoj re- formi, koja najviše smeta riješenju ministarske krize. Pitanje izvozne trgovine predmet je živog deba- tiranja, koje se ipak totalno ne priključuje kraju. Svakako radi se, debatira se, ali kriza još ipak | traje, te jedna stranka baca krivnju ma drugu. Ova | nesregjenost može imati grdnih posljedica u ovim oz- biljnim vremenima. Neki hoće, da je ova kriza nužna glede utjecaja zntante na našu državu, da se opremo | Rusiji. Ali to je smiješno i spominjati. Mi niti mo- _ žemo, a niti hoćemo, izlagat se za neharnu antantu. | Dosta smo gorkih od te antante oćnijeli. A opet, gdje može jedan Jugoslaven izaći protiv majke Rusije? Zlo _ učini Poljska, a zar da je mi slijedimo ? Krv nije voda. | Rusija može nama biti zalog mirnije naše budućnosti. Kada ona, pročišćena i obzovljena, podigne svoje čelo | i Europa će voditi ozbiljnijeg računa sa Slavjanstvom. i Gospodo ministri, prekinite sa starim tradicijam | i strančarskim konjukturama ! Novo doba sviće nama, | novo sunce granut će Jugoslaviji, kad mlagji ljudi | novih vidika uzmu kormilo Jugoslavije u svoje ruke. | Njih ne će voditi lični ili strančarski interesi, no — | salus Jugoslavije — bit će prvi i zadnji cilj. Demo- | krati ili iz prkosa ili iz ličnih motiva i interesa mnoga | su zla donijeli našoj državi otkada ona postoji. Pa i | sada bezobzirno razbijaju koncetracionu vladu, da bi joj bilo kako uspjelo zagospodovati s narodom. No narod je sit tih sličnih ispada. On hoće mira, reda, | rada i potpunog državničkog razumijevanja. I pokazat će on to u izborima, koje uzalud zatežu ! Sudbonosni potez. 209. pisaše: »Svešteničko udruženje. 2. ov. m. pro- slavilo je Svešteničko udruženje tridesetgodišnjicu voga postojanja i rada. Naš list smatra za prijatnu dužnost pridružiti se ovim zaslužnim trudbenicima i pozdraviti ovu skromnu proslavu. Svešteničko je udruženje tokom ovih trideset godina bilo u našoj zemlji znatan činilac, koji je nogo doprineo, da se naslegjene stare vrline srpskog Cijena je listu sa donašanjem u kuću ili poštom za mjesec dana K 7. 3Samouprava« Beograd 4 Septembra 1919. br.. Izlazi svake srijede Pojedini broj 2 Kr. pravoslavnog sveštenstva očuvaju, razviju i umnože. Ovaj naraštaj sveštenika Kraljevine Srbije bio je u miru elemenat svestranoga narodnoga i državnoga napretka. (pocrt. Ur.) Tamo se mogu videti lepi tra- govi na polju verskom, moralnom, prosvetnom, na- cionalnom i privrednom. (pocrt. Ur.) Pa i na sa- mom političkom polju sveštenici su imali uglednih predstavnika. A u ovom slavnom ratovanju oni su s retkim izuzecima pokazali i osobitu čvrstinu i vernost svo- joj dužnosti i narodu, zapečatioši ih mučeništvom, kojoj nema, u toj meri, primera ni u samoj našoj onako krvavoj istoriji, marodnoj i crkvenoj. Tom čvrstinom i mučeništvom posvedočili su, da su sveš- teniku u Srbiji ideali njegovog uzvišenog poziva — svetinja, kojoj on bez kolebanja žrtvuje sebe i sve svoje. (pocrt. Ur.) Ove godine strašnih iskušenja stekle su pred- stavnicima pravoslavnoga sveštenstva u Srbiji pravo da na njih oslobogjena i ujedinjena otadžbina gleda s punim poverenjem, pa zato mi i želimo Udruženju da u novim stećnijim prilikama nastavi s istim i još većim uspehom svoju službu oltaru i naroda«. Sve do riječi možemo kazati o cjelokupriom sve- ćenstvu jugoslavenskom. A ipak »Vesmik« Beograd 28 Juna 1920. br. 20, donoseći odgovor Ministra vera glavnom odboru Svešteničkog Udruženja, koje je 16. VI. t. g. izjavio želje i molbe sveštenstva, piše: »Tom prilikom g. Ministar je napomenuo, da su prilike, pod kojima će se pitanje o svešteničkom stanju -rešavati prilično teške. Njegovo rešenje zavisi od ishoda rada. ustavoivorne skupštine na kojoj će se pretresati naj- bitniji osnovi državnog uregjenja, pa i pitanje o od- nosu države i crkve. Od ovoga, odnosa će zavisiti i mogućnost ili nemogućnost rešenja pitanja o pre- uregjenju svešteničkog stanja. Ne treba gubiti iz vida nove i prilično jake struje (pcecri. Ur.), koje mogu doprineti i odvajanju crkve-i države. Posledice ovoga bi bila uvogjenje gragjanskog braka, oduzimanje manastirskih imanja i t. d.« Isporedite povijest svećenstva jugoslavenskog s odgovorom ministra demokrata. Ovako se odgovara svećenstvu kad moli kao stalež, koji je svojim umom. : radom i novcem podiglo prosvjetu i slobodu našega naroda; svećenstvu, koje je bilo predstraža narodne slobode od najstarije dobe pa do danas; svećenstvu, koje je u danima ropstva bilo jedina svijetlost naroda, kad ga je svak ostavio, a kad ga inteligencija nije ni poznavala; svećenstvu, bez koga danas ne bi imali po svoj prilici Jugoslavije, da se nije svim srcem i svom voljom Daš ono zauzelo za ujedinjenje i jugo- goslovensku politiku ; svećenstvu, koje je, i u sluča- jevima kad su se mnogi ,narodni“ ljudi znali pripi- tomiti u zagrljaju rimske vučice, ostalo ma braniku narodne svijesti premda gladno, ne dobivši od narodne vlade niti jedan dinar ; svećenstvu, kojemu isti ministar preporuča (26. V. o. g. br. 140 Por.) ,da do prigode upućuje svoje vjernike na savjesno vršenje državljan- skih dužnosti uopće, a napose vojno-obranbene kao jedne od prvih...“ A zašto? Zato što ,nove struje“ hoće da unište našu državu, naš narod! Zato uzeše na nišan katoličko i pravoslavno svećenstvo — uopće kršćanstvo. Ovo pak stoji, radi i — ne uzmiče ! Jedan umnik reče — da je narod mnogo širi i dublji pojam od države, a da je. u njemu najdublja stvar njegova religija. I naš je narod zaista religiozan i sve one moralne snage, koje je naš narod u pro- šlosti pokazao, crpao je iz kršćanstva, a ne iz čovještva! I katolik i pravoslavni vjeruje, ljubi svoje obređe i svoju crkovnu disciplinu, Mi želimo, hoćemo da se te svetinje me diraju. Mi ne želimo, da crkva upravlja državom, Hoćemo samo da crkva u državi uživa pravu i potpunu slobodu, a ne ćemo da se država pretvori u školu ateizma — jer od toga šteta narodu, koji mora biti nad državom. Samo letimični pogled po Oglasi, zahvale i priopćena po posebnom cijeniku. — 8 urednik N. Fantela. — Vlasništvo Odbora Odgovorni Narodne Svijesti. — Tisak Dubrovačke Hrvatske Tiskare. — Rukopisi se ne vraćaju. savremenom svijetu uvjerava nas, kako slabe i pro- padaju države, gdje se vjera zapostavlja i progoni. Koja je cijena danas negdašnjoj velikoj Francuskoj ? Kamo brodi Italija ? Što se dogodi od Rusije? i t, d, Zar da i naša mlada država pogje njihovom stazom ? ! Mi želimo da naša država poštujući svačiju vjerois- povijest i slobodu savjesti shvati, da moralni p:iticip, na čemu se mora naša država oslanjati jest onaj ka- toličke i pravoslavne crkve — kršćanski princip — snošljivosti, bratske ljubavi i socijalne pravednosti. A to smeta novoj struji | Naš je pučki pokret u prvom redu kršćanski, pa u našim redovima ima mjesta i katoliku i pravoslav- nomu. |Pa dok mi izrazujemo svoje poštovanje glavaru katoličke crkve, rimskom Papi, na isti način pošiujemo i posebne svetinje pravoslavne crkve. Uvjereni smo, da jedni i drugi moramo zajednički raditi za obnovu čovječanstva i za učvršćivanje našeg narodnog jedinstva. A to baš danas, kad je pogažen svaki osjećaj altrui- zm, kada vlada najogavniji egoizam. Danas kad nema ni trunka pravednosti i kad jedan drugoga ruši i uni- štava bez ikakvog milosrgja. Živimo još u revoluciji — itGu velikoj socijalnoj revoluciji. U revoluciji, vogjenoj materijalističkim osjećajima, koja imajuć pred očima tvrdnju, da je na ovoj zemlji početak i konac ljudskoga života, zahvaća sve to većom snagom. Ovoj revoluciji mi moramo suprotstaviti — ako se tako može nazvati — drugu revoluciju — kršćansku — onu bratske ljubavi. Na komunizam, koji niječe Boga, mi moramo _ odvratiti sa kišćanskim komunizmom ! Jedino iako možemo, da spasimo maš narod i našu državu od'ovog vala, od ovog ogromnog talasa, koji može lako, da i nas zalivati i rasparči. Svećenici katolički i pravoslavni, kojima naša država ima zahvaliti svoj opstanak — ujedinite se! Kršćanska i katolčka inteligencijo, koja naglasuješ svoja kršćanska načela i odgoj, istupi otvoreno ! Na- rode kršćanski organizžuj se na načelima plemenske ravnopravnosti, vjerske slobode i stališke pravednosti. Spas bolesnom društvu, pa i našoj državi, može da donese jedino kršćanski solidarizam | Hronos. Jugoslavija i italija. Tek par kilometara jadranskog mora dijeli nas jedne od druge — a ipak krvni smo neprijatelji. Su- sjedi sno — a zavagjeni smo, ltalija zublju razdora baci, koju za dugo neće pogasit? sve bučno jadran- sko more. Oga povadi ubojiti nož i barbarskom si- lom juriša na goloruki hrvatski i slovenski naš na- rod. Ona bombam i ognjem uništava trude naše, pro- ljeva krv krvi naše; ruši ognjišta naša. Hrvat na ro- gjenoj grudi postade tugjincem, prognanikom. Na o- vaj barbarizam gnjevom planu čitava Jugoslavija. Na- rod oduška dade zgaženom svojem ponosu, listovi ratoborno istupiše, zastubnici iz okupiranih krajeva vapiju pomoć. No, ona ne dolazi, Hrvatski i sloven- ski narod u okupiranom području ostavljen je samo- mu sebi. Ostavljen je, da bodež mahnitih ardila nad. njim gospoduje; oatavljen je da svojim očima gleda, kako požar uništava baštinu njegovu, ostavljen je, da se duši u krvi i suzama. I to sve bez nade u ikakvu pomoć. Ovo li su hvalospjevi Antantine slobode! Ovo li je era samoodregjenja naroda!! Europa pljuva sama sebI u lice. Sjajnih li Francuza i Engleza-bra- nioca malenih naroda !! Giupi plod glupih obećanja! Dr. Vesnić u svojem odgovoru na interpelacije zastupnika, još zove Talijane »savezničkim marodom«. Ah puste li ironije, dok Ardit vadi bodež da prolije hrvatsku krv ! Ne znamo, jeli to takt europske diplo- macije ili. što drugo — no svakako «znamo, da su muke našeg naroda slične onim Golgotskog mučenika. Govore, da sada radi diplomacija. Govore, da se pripravlja u europskim jezicima knjiga o tim mukama jadnog narođa. No koji će od svega toga biti rezultati ?