k

I
I
[
i
|

Br. 382"

DUBROVNIK 4. kolovoza 1920.

 

  

 

Plativo i utuživo u Dubrovniku
Uredništvo i Uprava kod Dubr. Hrvat. Tiskare.

Politika trvenja u našoj državi.

Neko tajinstveno, a nerazumljivo raspoloženje
vlada u našoj državi, Diplomatska trvenja političkih
ministara na dnevnom su redu. Jedna grupa baca
drugoj klipove pod noge. I tako državna kola ne mogu
naprijed. Već od nekog vremena mori državu kriza
koncentracionog kabineta — i osa još do danas traje.
Regbi, da je dosugjeno našoj državi trzati se u mini-
staiskim borbama. Već do pedeset puta pada i ustaje
naše ministarstvo otkad postade Jugoslavija. A to znači,
da loše glave vode tu našu državu. Ljudi su to sta-
rog kova, stare škole, kojim stranački interesi više
vrijede nego državni.

Odavna se raspravljalo, da se stvori nacrt o pi-
tanju izvoza, nacrt za državni proračun, nacrt za po-
krajinske vlade i za izbore. I sve stranke bijahu slož-
ne, da se što prije, a što temeljitije, riješe ova pila-
nja — ali svaka stranka gleđa što više kapitala za se
izbiti, a ue boli je glava što država za to trpi. Kamen
smutnje je demokratska zajednica. Ona ište, da što
više vlasti dobije u svoje ruke. Izgleda, da se je
ipak zadovoljila za sada onim, što joj je Parlamentarna
zajednica dala. Beskonačnim pregovorima glede po-
krajinskih vlada napokon je došlo do nekog sporazuma.
Demokrati se u Bosni zadovoljavaju vogjenjem nu-
tarnjih posala i prosvjete. U dalmatinsku vladu pre-
pustili bi i našu Pučku Stranku. U Ljubljani presjed-
nikom vlade i dalje bi bio Dr. Brejc. U Hrvatskoj pak

pitanje vlade nije još riješeno.

Ovo sve ipak stoji na labavom temelju, svaki
dan može nam _ donijeti iznenagjenja, I već čitamo
dnevne brzojavke o zaoštrenju krize, jer da se radi-

| kali i demokrate nijesu mogli složiti u agrarnoj re-
formi, koja najviše smeta riješenju ministarske krize.

Pitanje izvozne trgovine predmet je živog deba-
tiranja, koje se ipak totalno ne priključuje kraju.
Svakako radi se, debatira se, ali kriza još ipak
| traje, te jedna stranka baca krivnju ma drugu. Ova
| nesregjenost može imati grdnih posljedica u ovim oz-
biljnim vremenima. Neki hoće, da je ova kriza nužna
glede utjecaja zntante na našu državu, da se opremo
| Rusiji. Ali to je smiješno i spominjati. Mi niti mo-
_ žemo, a niti hoćemo, izlagat se za neharnu antantu.
| Dosta smo gorkih od te antante oćnijeli. A opet, gdje
može jedan Jugoslaven izaći protiv majke Rusije? Zlo

 

   
     
 
  

_ učini Poljska, a zar da je mi slijedimo ? Krv nije voda.
| Rusija može nama biti zalog mirnije naše budućnosti.

Kada ona, pročišćena i obzovljena, podigne svoje čelo
| i Europa će voditi ozbiljnijeg računa sa Slavjanstvom.
i Gospodo ministri, prekinite sa starim tradicijam
| i strančarskim konjukturama ! Novo doba sviće nama,
| novo sunce granut će Jugoslaviji, kad mlagji ljudi
| novih vidika uzmu kormilo Jugoslavije u svoje ruke.
| Njih ne će voditi lični ili strančarski interesi, no —
| salus Jugoslavije — bit će prvi i zadnji cilj. Demo-
| krati ili iz prkosa ili iz ličnih motiva i interesa mnoga
| su zla donijeli našoj državi otkada ona postoji. Pa i
| sada bezobzirno razbijaju koncetracionu vladu, da bi
joj bilo kako uspjelo zagospodovati s narodom. No
narod je sit tih sličnih ispada. On hoće mira, reda,
| rada i potpunog državničkog razumijevanja. I pokazat
će on to u izborima, koje uzalud zatežu !

 

Sudbonosni potez.

209. pisaše: »Svešteničko udruženje. 2. ov. m. pro-
slavilo je Svešteničko udruženje tridesetgodišnjicu
voga postojanja i rada. Naš list smatra za prijatnu
dužnost pridružiti se ovim zaslužnim trudbenicima i
pozdraviti ovu skromnu proslavu.
Svešteničko je udruženje tokom ovih trideset
godina bilo u našoj zemlji znatan činilac, koji je
nogo doprineo, da se naslegjene stare vrline srpskog

 

Cijena je listu sa donašanjem u kuću ili poštom za mjesec dana K 7.

3Samouprava« Beograd 4 Septembra 1919. br..

 

Izlazi svake srijede
Pojedini broj 2 Kr.

 

pravoslavnog sveštenstva očuvaju, razviju i umnože.
Ovaj naraštaj sveštenika Kraljevine Srbije bio je u
miru elemenat svestranoga narodnoga i državnoga
napretka. (pocrt. Ur.) Tamo se mogu videti lepi tra-
govi na polju verskom, moralnom, prosvetnom, na-
cionalnom i privrednom. (pocrt. Ur.) Pa i na sa-
mom političkom polju sveštenici su imali uglednih
predstavnika.

A u ovom slavnom ratovanju oni su s retkim
izuzecima pokazali i osobitu čvrstinu i vernost svo-
joj dužnosti i narodu, zapečatioši ih mučeništvom,
kojoj nema, u toj meri, primera ni u samoj našoj
onako krvavoj istoriji, marodnoj i crkvenoj. Tom
čvrstinom i mučeništvom posvedočili su, da su sveš-
teniku u Srbiji ideali njegovog uzvišenog poziva —
svetinja, kojoj on bez kolebanja žrtvuje sebe i sve
svoje. (pocrt. Ur.)

Ove godine strašnih iskušenja stekle su pred-
stavnicima pravoslavnoga sveštenstva u Srbiji pravo
da na njih oslobogjena i ujedinjena otadžbina gleda
s punim poverenjem, pa zato mi i želimo Udruženju
da u novim stećnijim prilikama nastavi s istim i još
većim uspehom svoju službu oltaru i naroda«.

Sve do riječi možemo kazati o cjelokupriom sve-
ćenstvu jugoslavenskom. A ipak »Vesmik« Beograd
28 Juna 1920. br. 20, donoseći odgovor Ministra vera
glavnom odboru Svešteničkog Udruženja, koje je 16.
VI. t. g. izjavio želje i molbe sveštenstva, piše: »Tom
prilikom g. Ministar je napomenuo, da su prilike, pod
kojima će se pitanje o svešteničkom stanju -rešavati

prilično teške. Njegovo rešenje zavisi od ishoda rada.

ustavoivorne skupštine na kojoj će se pretresati naj-
bitniji osnovi državnog uregjenja, pa i pitanje o od-
nosu države i crkve. Od ovoga, odnosa će zavisiti
i mogućnost ili nemogućnost rešenja pitanja o pre-
uregjenju svešteničkog stanja. Ne treba gubiti iz vida
nove i prilično jake struje (pcecri. Ur.), koje mogu
doprineti i odvajanju crkve-i države. Posledice ovoga
bi bila uvogjenje gragjanskog braka, oduzimanje
manastirskih imanja i t. d.«

Isporedite povijest svećenstva jugoslavenskog
s odgovorom ministra demokrata. Ovako se odgovara

svećenstvu kad moli kao stalež, koji je svojim umom. :

radom i novcem podiglo prosvjetu i slobodu našega
naroda; svećenstvu, koje je bilo predstraža narodne
slobode od najstarije dobe pa do danas; svećenstvu,
koje je u danima ropstva bilo jedina svijetlost naroda,
kad ga je svak ostavio, a kad ga inteligencija nije ni
poznavala; svećenstvu, bez koga danas ne bi imali
po svoj prilici Jugoslavije, da se nije svim srcem i
svom voljom Daš ono zauzelo za ujedinjenje i jugo-
goslovensku politiku ; svećenstvu, koje je, i u sluča-
jevima kad su se mnogi ,narodni“ ljudi znali pripi-
tomiti u zagrljaju rimske vučice, ostalo ma braniku
narodne svijesti premda gladno, ne dobivši od narodne
vlade niti jedan dinar ; svećenstvu, kojemu isti ministar
preporuča (26. V. o. g. br. 140 Por.) ,da do prigode
upućuje svoje vjernike na savjesno vršenje državljan-
skih dužnosti uopće, a napose vojno-obranbene kao
jedne od prvih...“ A zašto? Zato što ,nove struje“
hoće da unište našu državu, naš narod! Zato uzeše
na nišan katoličko i pravoslavno svećenstvo — uopće
kršćanstvo. Ovo pak stoji, radi i — ne uzmiče !
Jedan umnik reče — da je narod mnogo širi i
dublji pojam od države, a da je. u njemu najdublja
stvar njegova religija. I naš je narod zaista religiozan
i sve one moralne snage, koje je naš narod u pro-
šlosti pokazao, crpao je iz kršćanstva, a ne iz čovještva!
I katolik i pravoslavni vjeruje, ljubi svoje obređe i
svoju crkovnu disciplinu, Mi želimo, hoćemo da se te
svetinje me diraju. Mi ne želimo, da crkva upravlja
državom, Hoćemo samo da crkva u državi uživa pravu
i potpunu slobodu, a ne ćemo da se država pretvori
u školu ateizma — jer od toga šteta narodu, koji
mora biti nad državom. Samo letimični pogled po

Oglasi, zahvale i priopćena po posebnom cijeniku. —
8 urednik N. Fantela. — Vlasništvo Odbora

Odgovorni
Narodne Svijesti. —

Tisak Dubrovačke Hrvatske Tiskare. — Rukopisi se ne vraćaju.

savremenom svijetu uvjerava nas, kako slabe i pro-
padaju države, gdje se vjera zapostavlja i progoni.
Koja je cijena danas negdašnjoj velikoj Francuskoj ?
Kamo brodi Italija ? Što se dogodi od Rusije? i t, d,
Zar da i naša mlada država pogje njihovom stazom ? !
Mi želimo da naša država poštujući svačiju vjerois-
povijest i slobodu savjesti shvati, da moralni p:iticip,
na čemu se mora naša država oslanjati jest onaj ka-
toličke i pravoslavne crkve — kršćanski princip —
snošljivosti, bratske ljubavi i socijalne pravednosti.
A to smeta novoj struji |

Naš je pučki pokret u prvom redu kršćanski, pa
u našim redovima ima mjesta i katoliku i pravoslav-

nomu. |Pa dok mi izrazujemo svoje poštovanje glavaru

katoličke crkve, rimskom Papi, na isti način pošiujemo
i posebne svetinje pravoslavne crkve. Uvjereni smo,
da jedni i drugi moramo zajednički raditi za obnovu
čovječanstva i za učvršćivanje našeg narodnog jedinstva.
A to baš danas, kad je pogažen svaki osjećaj altrui-
zm, kada vlada najogavniji egoizam. Danas kad nema
ni trunka pravednosti i kad jedan drugoga ruši i uni-
štava bez ikakvog milosrgja. Živimo još u revoluciji
— itGu velikoj socijalnoj revoluciji. U revoluciji,
vogjenoj materijalističkim osjećajima, koja imajuć pred
očima tvrdnju, da je na ovoj zemlji početak i konac
ljudskoga života, zahvaća sve to većom snagom. Ovoj
revoluciji mi moramo suprotstaviti — ako se tako
može nazvati — drugu revoluciju — kršćansku —
onu bratske ljubavi. Na komunizam, koji niječe Boga,
mi moramo _ odvratiti sa kišćanskim komunizmom !
Jedino iako možemo, da spasimo maš narod i našu
državu od'ovog vala, od ovog ogromnog talasa, koji
može lako, da i nas zalivati i rasparči.

Svećenici katolički i pravoslavni, kojima naša
država ima zahvaliti svoj opstanak — ujedinite se!
Kršćanska i katolčka inteligencijo, koja naglasuješ
svoja kršćanska načela i odgoj, istupi otvoreno ! Na-
rode kršćanski organizžuj se na načelima plemenske
ravnopravnosti, vjerske slobode i stališke pravednosti.
Spas bolesnom društvu, pa i našoj državi, može da
donese jedino kršćanski solidarizam | Hronos.

 

Jugoslavija i italija.

Tek par kilometara jadranskog mora dijeli nas
jedne od druge — a ipak krvni smo neprijatelji. Su-
sjedi sno — a zavagjeni smo, ltalija zublju razdora
baci, koju za dugo neće pogasit? sve bučno jadran-
sko more. Oga povadi ubojiti nož i barbarskom si-
lom juriša na goloruki hrvatski i slovenski naš na-
rod. Ona bombam i ognjem uništava trude naše, pro-
ljeva krv krvi naše; ruši ognjišta naša. Hrvat na ro-
gjenoj grudi postade tugjincem, prognanikom. Na o-
vaj barbarizam gnjevom planu čitava Jugoslavija. Na-
rod oduška dade zgaženom svojem ponosu, listovi
ratoborno istupiše, zastubnici iz okupiranih krajeva
vapiju pomoć. No, ona ne dolazi, Hrvatski i sloven-
ski narod u okupiranom području ostavljen je samo-
mu sebi. Ostavljen je, da bodež mahnitih ardila nad.
njim gospoduje; oatavljen je da svojim očima gleda,
kako požar uništava baštinu njegovu, ostavljen je, da
se duši u krvi i suzama. I to sve bez nade u ikakvu
pomoć.

Ovo li su hvalospjevi Antantine slobode! Ovo
li je era samoodregjenja naroda!! Europa pljuva
sama sebI u lice. Sjajnih li Francuza i Engleza-bra-
nioca malenih naroda !! Giupi plod glupih obećanja!

Dr. Vesnić u svojem odgovoru na interpelacije
zastupnika, još zove Talijane »savezničkim marodom«.
Ah puste li ironije, dok Ardit vadi bodež da prolije
hrvatsku krv ! Ne znamo, jeli to takt europske diplo-
macije ili. što drugo — no svakako «znamo, da su
muke našeg naroda slične onim Golgotskog mučenika.

Govore, da sada radi diplomacija. Govore, da se
pripravlja u europskim jezicima knjiga o tim mukama
jadnog narođa. No koji će od svega toga biti rezultati ?