ao
$
š
“
1
SE
NARODNA SVIJEST
Br. 39
Sijači kukolja.
V. — Zelene su naše livade! Plodovite su naše
njive! Bogata su brda i doline naše! A mi se još
sveudilj začugjeno pitamo: kako je moguće, da naša
tako krasna i rodna zemlja ne donosi željna ploda,
da u njoj nema rose općeg mira i zadovoljstva? Oda-
kle ta oskudica? — Fali nam radnika! — reći ćete.
Jest, fali nam radnika, jer ako ćemo više imati, mo-
ramo više producirati. Ali ne mora zato naša zemlja
da bude nesretna, jer eto ulogu fizičkih radnika pre-
uzeše prvi orači i sijači na intelektualno moralnom
polju, široko zacrtanim potezima epohalnog »obnov-
nog« napretka i blagostanja naše domovine. To su
vam t. z. »nadrijugoslaveni«, koji sve u šesnaest sta-
doše da krče neizorane ledine duševne Jugoslavije i
da siju po njima — kukolj! Sijači kukolja megju
pšenicom, a prozvaše se »preporoditelji« i Bog ti ga
zna, šta nijesu već oni! Pred njima su svi drugi
adangube«, »reakcioneri«, »preživljeli mračnjaci«, ko-
jima treba potkresati rogove i otpremiti ih u zatišje.
Velikani bez takmaca s patentiranim rodoljubljem
na dlanu!
A sada počujte, kako ti ponajrevniji Jugoslaveni
praktički »usrećuju« svoj narod!
U bogatom domu našem sirotinja pita krišku
hljeba, da založi i glad utaži, a ovi gose otimlju joj
ga, da napune svoje žedne kese... E, ali to zahti-
jevaju »državne potrebe !« — Bit će da je ovo patri-
otski?! — Popadoše zemlju našu skakavci egipatski,
prilijepiše se uz nju pijavice krvoločne, da odiru i
rastaču... — Valjda je ovo čovječji?! — Dadoše
novac svoj na kamate bezdušnici, napiše se znoja
sirotinjeg rasipnici, proliše suze udovičie silnici...
Bit će možda ovo kršćanski?l
Okrabuljeni farizeji, zakukuljeni vucibatine, huš-
kači revolte, sijači kukolja: dosta je! Dosta je, ma-
hnici, sudbonosnog lutkanja s našim nesretnim od vas
zlorabljenim narodom, za čiju slobodu ne samo da
ni kapi krvi ne proliste, već mu tu istu slobodu svo-
jom bezglavom upravom zatirete, a njega gonite u
nemir i očaj!
Jaki ste u rušenju . s naporom i i. znojem \podi-.
gnute zgrade Jugoslavije ; jaki ste u blaćenju pravih
i jedinih njenih graditelja; u gaženju svetih nam od
pradjedova u zavještaj ostavljenih ideala vjere i doma.
Vi, — >napredni«, »obnovaški«, »preporodilački« Ju-
goslaveni: budite ponosni — u tomu ste jakil.. —
No kada je ruke na posao, da se ovaj naš još pot-
puno ne dogragjeni dom uredi i poljepša, onda bje-
žite, sinje kukavice |
Ali primiču se dani, teški po vas dani — obra-
čuna i osude! Jer mlazovi krvi, znoja i suza proli-
venih, slit će se u rijeku golemu, da.vas podavi po-
sred gozba vaših! — Bježite ispred gnjeva naroda,
koji je toliko velikodušan, da vas još trpi u svojoj
sredini! No čaša će brzo da se prelije, i onda ćete
krvopije, svi do jednoga popadati s' mekanih stolica,
na kojima sada rado sjedite i kočite se vi - gromovnici »sa
visoka«... I progovorit će zatomljena duša narodna,
otposlat će u zbornice sinove iz svojih seljačkih re-
dova, da počupaju korov sa pšeničišta i uzore njive
neuzorane ....
Sijači kukolja: bojte se narodnog obračuna !
Dopisi.
: Velaluka, 10 rujna.
(Dolazak guvernatura Milla), Ovih dana posje-
tio nas je u službenom poslu »Sua Eccellenza« E.
. Millo, guvernatur okupirane Dalmacije, Bio je običaj
kod nas, da se je odlične goste sjajno dočekivalo :
varoš bi bila iskićena zastavama, sagovima i z/
lom, zvona bi slavila, glazba svirala, mužari gru
mnoštvo naroda izišlo bi u susret svijetlom gostu.
vom nametniku dogodilo se sve drukčije. Kad se
pročulo za njegov dolažak sav narod velelučki, mlado:
i staro, kao po dogovoru zatvorili se u svoje kuće ili
otišli u baštine. Vrata i prozori sviju kuća na obali
zatvoriše se, kao da je u svačijoj kući osvanuo mr-
tvac. Prostrana velelučka obala običajno vrvi ljudima,
ali tog dana ni žive duše nije bilo na njoj vidjeti o-
sim čete talijanskih vojnika u paradi, pa nekoliko ka-
Po ijera i općinskog gerenta sa ženom, koja je Millu
la kitu cvijeća. Millo je došao sa torpedinijerom,
a a slijedio ga je pun zastava jacht »Dalmat«. Ostao je
meugodno iznenagjen, kad je pogledao ovako veliku
varoš a bez žive duše osim talijanske posade. »Questi
Vallegrandesi o sono tutti morti o sono fanatici Ju-
goslavi«. (»Ovi Velelučani ili su svi mrtvi ili su fa-
pr
natični Jugoslaveni«) izrazio se je Millo općinskom
gerentu, koji je blijed stajao pred njim ne znajuć što
da odgovori. Kad su župniku, vrlom rodoljubu dru
Bačiću, poručili, da »S ua Eccellenza« želi posjetiti cr-
kvu, ovaj je po sakristanu dao otvoriti crkvu, a sam
nije se hotio prikazati. Tek na naročiti poziv uz prijetnju
sile došao je i župnik u crkvu, gdje ga je Millo pre-
korio riječima: »Cosi mon' si ricevono gli ospiti«
(»ovako se ne orimaju gosti«.) A koga je zvao u goste?
Ako je gospar Millo želio parada i sjajnog dočeka
mogao je otići u koje kalabreško ili drugo tal. mjesto, a
ne u Veluluku, koja je čisto jugoslavenska varoš i u
kojoj, hvala Bogu, nema ni jednoga, koji bi talijanski
osjećao. O tom se je eto i on na svoje oči uvjerio.
Evala svijesnim Veleluč inima !
Blato, 11 rujna.
iroš prošlih dana po-
sjetio: guvernatur Mill : popodne kočijom iz
Veleluke. Nažalost našlo. "nekoliko izroda, koji ga
pričekaše i pozdraviše. Boli nas u duši, što su i ne-
koliko sitne školske djece priveli njemu u susret i
cvijećem ga obasuli. Za ovu je zgodu općinski gerent
Feliči dao podignuti tri slavoluka a na plokati veliku
spomen-ploču s natpisom : »A voi, o Blacciani, il fe-
lice ricordo del fausto evenimento sia inizio della nuova
vita e prosperita.« (»Vama, o Blaćani, uspomena sret-
nog dogogjaja, bila početak novog života i napretka l«)
Uza sve pozive talijanskih vlasti mjesno svećenstvo
sa čestitim plebanom Don P. Franulovićem, nije ni-
pošto htjelo sudjelovati dočeku. Samo je župnik crkvu
pokazao i to kad su ga pod prijetnjom tamo pozvali.
Ogromni dio blatskog pučanstva žali, što su neki za-
slijepljenici osramotili čisto jugoslavenski osjećaj ove
varoši. Bog im pamet prosvijetlio !
Iz Općine Zaton*
Na ,ispravak“ se g. Castrapelli, objelodanjen u
br. 36 ,Narodne Svijesti“, nebi trebali ni osvrnuti, jer
nam. neozbiljuost tog sastavka daje naslućivati, da je
valjda po naredbi napisan. Ipak smo nakon uvida u
spise Mjesne Državne Zaštite, dobrohotnošću tajnika
iste, odlučili u kratko se na taj ,ispravak“ osvrnuti.
. Prije. svega je čud
(Doček Milla)W
tvrdnja, da nije bilo moguće.
dozvoliti M. D. Z., da e sjednicu za proslavu ,Dje-
čjeg Dana“ u opć. dvorani i to tobože s motivacijom,
da je tu smješten :Opć. Ured i arhiv. Zar su članovi
M. D. Z. lopovi? Uz to o. je i g. Castrapelli bio pozvan
na sjednicu, kao Opć. u ip ravitelj; a ujedno i kao po-
vjerenik M. D. Z. za čine ; a isto i g. opć. tajnik
F. Obrster, kao povjerenik za Orašac. To je tim čud-
nije, ako se ustanovi, a vlastoručno riješenje. g.
Castrapelli glasi \doslovn i "Nemoguće udovoljiti radi
osobitih prilika“. U tu dYoranu je strankama megju-
tim slobodan pristup | u privatnim poslovima
u svako vrijeme. e i
Druga tvrdnja tog i bože ,ispravka“ g, Castra-
pellia, da nije zahtjevao izručenje svih spisa M. D. Z.
takogjer je neispravna, jer njegov nalog glasi doslovno:
»Svi spisi starije Vlasti i ove općine, što se odnose
na Drž. Mjesnu Zaštitu Djece, te odnosni broj službe-
nih novina kralj. SHS., nalaze se kod Tog Ureda.
Neka se bezodvlačno dostave potpisanome, ako bi o-
pet služili Tom Uredu moći će uzeti prepis od njih.
Radi se o spisima, koji pripadaju opć, Uredu“. Na
ovaj mu je nalog bilo odgovoreno, da svi spisi, koji
se odnose ).Z pad u i pripadaju Uredu M. D. Z.
Tvrd G lia o njegovom nastojanju,
da onaj a povjerenje u Jugoslaviju teo
trudu, da u o ra i sporazuma,
: ora, ne stoji.
narod, koji ga je na
izviždao stekne povjere-
imenovani opć. Odbor
aestrapellia i njima prepusti
nika, kao opć. upravitelja.
est. Sastav opć. Odbora
g. Castrapelli, jer je opć.
ako morao biti sastavljen,
ojim je Castrapelli ime-
obećao, ako bi Castrapelli
bila većina od P. S.,
uroda, da će on sam
_ Trstenomu nije čisto
žom je i sam g. Castra-
natoj je skupštini u a-
ežaka i ako je sin težaka;
vano kao ustuk političkog
“Lako je pisati ispravke i pred svaku našu tvrdi] i
nju staviti jednostavno : nije istina. Tako su i pred
našu tvrdnju, da sumu neki iz drugih odlomaka, kojim
je preporučivao pomenuto demokratsko društvo, kad:
su saznali program demokratske stranke i njezin kul-
turni program, rekli mu da nemaju vjere u poštenje
ljudi takvih načela, on jednostavno, pozivajući se na.
$S 19 z. 0. p. t. postavlja tvrdnju : nije istina. a
Gornji citati njegovih odredaba dokazuju kako je
lako pisati ovakve i slične ,ispravke“, a samovoljnei
ničim ne obrazložene ,odredbe“ ispričati sa jedno.
stavnim : nije bilo moguće.
Iz Jugoslavije. |
Trlumfalno Regentovo putovanje u Sarajevo.
Regentov put od Zemuna do Doboja bio je pravi tri.
umf, Dvorski je vlak za tako reći, prolazio kroz špali;
naroda. Na cijelom putu do Bos. Broda dočekivalo j
dvorski: vlak hiljade oduševljenog općinstva. U 14. 30
prešao je dvorski vlak sa regentom na bosansko ze-
mljište. U Bos. Brodu pozdravio je regenta komandant"
druge armije general Hadžić, a nepregledna je masa
pučanstva priredila regentu burne ovacije, na i
se je regent zahvalio. Predsjednik općine Polušek
pozdravio je regenta, na čemu se je ovaj zahvalio. Na
stanici Derventa bilo je nekoliko hiljada težaka i gra-
gjana sa predsjednikom općine Abdulahefeadić. Pjeva-
čka su društva otpjevala sve tri himne, a narod je klicao.
Dirljiv je momenat bio, kada je regentu predan barjak
iz ustanka popa Jovice Ilića iz god. 1834., koji se ji
kao starina čuvao u kući Trifkovića u Prnjavoru. Naj
oduševljenije pozdravljen je regent na stanici Kotorsk
ispred Doboja. Nepregledna masa težaka dočekala j
regenta, koji je izašao iz voza megju narod, gdje se.
je dulje vremena razgovarao sa starcima i staricama,_
koji su od radosti plakali, Regent se je u razgovoru.
informirao za njihov položaj. U 19. 15 prispio je vlak.
u Doboj, gdje ga je pričekalo mnoštvo naroda iz Do-
boja, Tješinja, Gračana, a naročito iz Tuzle. Kad je.
vlak stao, zaorili su urnebesni poklici iz tisuću grla.
Pjevačka su društva otpjevala sve tri himne. Iza toga:
je predsjednik općine pozdravio regenta, koji je ostao.
na polju puna tri četvrta sata informirajući se za opće
prilike odnosnih srezova. U 20 sati servirana je večera:
u dvorskom vlaku. Poslije večere regent se je razgo
varao sa svojom pratnjom, a onda otišao na počinak
O pričeku u Sarajevu nijesu ioš stigle vijesti.
Govor Dra Trumbića u nar. predstavništvu,
Na siednici nar. predstavništva u debati o senžermen
skom mirovnom ugovoru uzeo je riječ ministar ino-
stranih djela dr. Ante Trumbić, te naglasio tešku si
tuaciju naše delegacije na mirovnoj konferenciji, je
dok su druge svršile posao, naša ima da se pozaba!
sa još mnogo važnih točaka. O senžermenskom mir
rekao je da su o ovom ugovoru . učinjene neke z;
mjerke. Najjaču kritiku o ovom ugovoru učinio j
sam Clemenceau, koji ga je stvorio. On je u francus-:
kom parlamentu rekao, da konferencija mira nije bila
pripravna na postignute rezultate rata i da je s ovim
ugovorom učinila, što je morala. Rezultati konferen
mira ne zadovoljavaju nikoga, naročito nas. Na kon:
ferenciji bilo je oko 20 saveznika, pa se je moralo ra-
čunati s time, da ne će svi pristati na naše želje. Naj-
veći rezultat senžermenskog mira jest uništenje austro-
ugarske monarhije. Naša država postigla je velike u
pjehe u pitanju razdiobe trgovačkih brodova; te dobij
svega oko 172.000 tona: U pitanju epajićh
prava ostalaljnetakuuta. Prelazeći nu jadrans (
rekao je, da je to postalo evropsko pitanje. Ima nad
da će Italija nastaviti direktnim pregovorima, za ko
kod talijanske vlade vlada raspoloženje. Na koncu s
osvrnuo na neke nezavisne dogagjaje riječima: Pr
klamacija, neki ugovori, neka riječka država jest
štetni akt bez: vrijednosti. Uz veliko odobravanje sku
štine završio je svoj prvi govor u nar. predstavništv
Samoprijegor svećenstva u okupiranom pod
ručju. Prijatelj nam šalje izvadak iz pisma jednoj
svećenika u okupiranom području; redci ilustruju sia
nje našeg svećenstva tamo, pa ga rado iznosimo;
»Najteže mi je pak to, da nas isti naši zapušta
Svi naši službenici amo primaju platu od Jugoslaviji
samo svećenstvo ne i ako smo bili pozvani od talij:
ske uprave, da učinimo molbe, pak da će nam se
plaćati koliko kruna, toliko lira - no mi nijesmo htjeli
Ali naša gospoda na vladi rek bi -da više vole vr
nego popa, a siguran sam, da će opet najviše na
apelirati, ako bi posao sa talijanima iša lao slabo.“
Ne treba jkomenlsra jer je sbragi suviše žalos |!