id
a % -
Br. 43. DUBROVNIK 20. listopada 1920. God. II.
DE RL RE NN E os LM I Ni x) tei s g
e DA O : EIA DO Zatora INE IDEM
t
| Cijena je listu sa donašanjem u kuću ili poštom za mjesec dana K 7. Izlazi svake srijede Oglasi, zahvale i priopćena po posebnom cijeniku. — Odgovorni
gi Plativo i utuživo u Dubrovniku DEO A ito SAM U urednik N, Fantela. — Vlasništvo Odbora Narodne Svijesti. —
Uredništvo i Uprava kod Dubr, Hrvat. Tiskare. Pojedini broj 2 Kr. Tisak Dubrovačke Hrvatske Tiskare. — Rukopisi se ne vraćaju

 

  
  
  
  
  
   
   
   
   
  
  
 
  
  
   
 
 
  
  
   
  
   
  
   
  
  
  
  
  
  
  
  
  
   
  
  
   
   
 
   
  
  

Dneva 11. i 12. o. mj. dalmatinski je seljak ma-
nifestovao u Splitu pred cijelim. našim narodom svoju
|) probugjenu svijest i ponos — manifestovao je svoje
vlastito samoodregjenje u ovom kaosti ideja i pojmova,
u ovoj zbrci protivurječja i nedosljednosti javnog ži-
vota, kojim je okružen. Skupio je na sabor ponajbolje
svoje sinove, da se megjusobno dogovore i rasprave
o svom stanju, o svom položaju u sadašnjosti, a što
je još važnije, da stvore dobro promišljeni plan za bu-
duće svoje dane, što ih mora sam i u svojim potom-
cima proživjeti u ambijentu, koji ga opkoljuje.

I dalmatinski je težak ovih dana rezmišljao i na-
kon trijezna razmišljanja progovorio odlučnu riječ, te
\je poručio braći širom naše domovine: ,Braćo, zlo
mam je, jer smo razdvojeni i rastrojeni. Moramo «se
| okupiti, ujediniti, i tek onda moći ćemo odoliti svim
| nepogodama, koje nas biju: moramo se organizovati |
| Moramo provesti svestranu organizaciju našega naro-
da po svim staležima i to ne samo političku, i ako
su mas prilike na nju najprije prisilile, već još više
| prosvjetnu i gospodarsku l«

I Ovim prvim pučkim saborom dalmatinski je puk,
| a osobito seljak započeo novu fazu života, uputio se
| pravim putem k sretnijoj budućnosti.
i Sigurni smo, da će sve naše pristaše zanimati
tijek ovog prvog kod nas hrvatskog pučkog sabora,
'$ toga ćeme o njemu. podrobuije izvijestiti...
KK >

Prostrana je dvorana kino Karaman primila oda-
slanike Pučke Stanke iz čitave neokupirane Dalmacije
| i io u tolikom broju, da je bila popunjeua do zad-
\ujega mjesta. Ne samo to, već su mnogi morali sto-
eći proboraviti čitavo vrijeme ovog prvog pučkog
| zasijedanja. “
I Uz sveopću napetost i upravo pobožnu tišinu
oivara zasijedanje
i nar. post. Stanko Banić,
|koji u svom pozdravnom govoru daje izražaja zahval-
nosti na brojnom odazivu, i strahopočitanjem se sjeća
neumrlog vogje blagopok. Dra Janeza Kreka (burni:
Slava mu!) Pozdravlja sve prisutne, te predsjednika
Hrvatske Seljačke Demokracije g. Stjepana Barića (bur:
ni živio) i delegata Hrvatske Pučke Stranke u Herce-
govini: dra Vjekoslava Chramosta (oduševljeni živio).
Nije pak samo — reče — slovenski i hrvatski seljak
uz nas, već mogu bez ikakovog sustezanja ustvrditi,
\da se današnjem našem težačkom slaviju pored Slo-
\vanca i Hrvata veseli i težak Srbin. Ushitom punim
zadovoljstva otvara ovaj prvi težački sabor te za pred-
| sjednika predlaže seljaka Vujicu Antu, za . podpresi.

dra Vjekoslava Chramostu iz Mostara, g. Hančevića
z Lapada i g. Jureška Milanovića iz Sinja, a zapis-
ičare : dra fra Petra Grabića iz Makarske i g. Mili-
ića iz Gruža.
Uzimlje riječ izabrani

Predsjednik Vujica Ante.
Jezgrovitim pućkim govorom zahvaljuje se naj-
prije na iskazanom povjerenju. Dalje izražala radosti,
to može pozdraviti predstavnike cijele Dalmacije kao
\i one iz Bosne i Hercegovine te Hrvatske i Slavonije.
Svima nosi pozdrav iz mutne Neretve i ističe hvalu
| na pregnuću oko zajedničkog dobra. Veseli ga, da je
Tad Pučke Stranke smrtonosno djelovao na sve one,
| koji šu nas držali bestamnom rajom, a to su Bankiri
i gulikože. (Urnebesni pljesak i povici: tako je). Mi
kao Hrvati tražimo, da Dudemo jednakopravni (burno
obravanije). Danas smo došli da se otresemo jarma

ropstva, Nećemo dikada dopustiti, a niti će to naša
raća preko Drine, da nas nekoji cukaraši i bivši au-
janci, a sađa veliki Jugoslaveni (burno odobrava-
) razdvoje. Mi smo braća i kao takova ćemo ostati.

\

 

 

|
|
:

Prvi sabor Hrvatske Pučke Stranke u Dalmaciji.

“plaštem rodoljublja, dok
sinovi milijuna (urnebe-

Oni su se danas sakrili.
nijesu sinovi rodoljuba, vel
sni pljesak). Izvezli su hranu i sve moguće, a bes-
pravna je raja danas bez ruha (odobravanje). Neću
duljiti — reče — jer nas/čeka preobilan posao, već
vam svima zahvaljujem estitam, ako Bog da na
budućoj i posvemašnoj pobjedi. Pozvani smo da &-
nergično istupimo u borbi; koja mora 28. studenoga
cukarašima zakretijti vratom (burno i dugotrajno odo-
ravanje). ; !
Iza toga dr. Lozovina predlaže da se otpošalju
pozdravni brzojavi Nj. Vis. regentu, dru. Trumbiću,
predsjedniku Jugoslavenskog kluba d,ru Korošcu te
biskupu d.ru Mahniću. Burnim pljeskom prihvaćaju
prisutni ovaj prijedlog, a iza toga predsjednik podje-
ljuje riječ nar. posl. $

: Stanku "Baniću.

Govornik se dotiće vanjskog političkog razvoja
u ove zadnje tri godine. Spominje kako su snažne
riječi velikog muža onkraj oceana o samoodregjenju
i slobodi naroda odjeknule čitavim svijetom, oborivši
kraljevske krune i promijenivši lice zemlie, Žalihože
ove riječi nijesu stupile u djela baš ondje, gdje se je
najviše ćutila potreba. Ostali su gotovo svi,narodi
nezadovoljni. I. dobar dio našega naroda čami pod
tugjim jarmom (tako je). Neprijatelj nam — i u kući
zapovijeda. Naš -je+ narodi radi: toga nezadovoljan i
ogorčen. Nadajmo se, da će doći dan, kada će se sva

 
 
 
   

 

| braća istog jezika naći pod istim krovom u zagrljaju

(odobravanje). Pravda će učiniti svoje. (Pljesak).

Što se unutarnjeg položaja tiče vlada sveopće
nezadovoljstvo. Nezadovoljstvo je u Hrvatskoj, neza-
dovoljstvo je u Sloveniji a nezadovoljstvo je i u Sr-
biji. Ne bojim se ovo da kažem, tvrdim pak i nagla-
sujem da to nezadovoljstvo ne izvire iz toga što smo
skupa. Mi svi vruće hoćemo da budemo skupa (burno
odobravanje). Mi to hoćemo da to i ktvlju zapečatimo
kao što su to i Srbi jednako kao i Hrvati i Slovenci
skom na granicama Koruške i Albanije učinili. Ho-
čemo da budemo jednakopravni narod u jedinstvenoj
državi. Ali baš zato jer nam se još nije dala prilika
udariti sigurne temelje državi, kakove narod hoće, mi
smo nezadovoljni. Uzrok nezadovoljstvu jesu oni ljudi,
koji su bez ovlaštenja doveli državu u današnje stanje.
(Pijesak i odobravanje).

Osvrće se na osnutak i rad vanstranačke uprave
Nar. Organizacije za Dalmaciju, koja nije htjela ni na
jednoj sjednici da raspravi u svoje vrijeme zaključak
hrvatskog sabora o pripojenju Dalmacije Hrvatskoj.
Kritizira samovoljnu akciju dra. Smodlake i drugova,
koji su skupa sa Pribićevićem zaveli centralizam
u našoj državi. i

Daljni uzrok današnjih zala je bankrokacija i
birokratizam, U narodno su predstavništvo ušle: veći-
nom predratne stranke, bankokrati iz Srbije, te ban-
kokrati iz Hrvatske i Slavonije, i oni, koje je uzdržavao
madžarsko-austrijski režim. Ovi ljudi, zaslijepljeni ka-
pitalom, ne mogu voditi narodnu politiku, već su se
latili izvozničarske politike, ja su mnogi učinili milijune,
a možda i miljarde i to u prvom redu demokrati,
Nastojalo se je popraviti našu valutu žitaricom, ali su
je zapriječili demokrati samo da obogate svoje prija-
telje izvozničare. Isto su učinili i s agrarnim pitanjem,
varajući narod, da će mu dati ono, što ne mogu.
Agrarno pitanje nije pri nijednoj ministarskoj krizi i-
gralo bitnu ulogu. Kada su se demokrati i radikali u
drugim stvarima sporazumili, lako su prebrodili agrarno
pitanje. Kada se mijesu mogli sporazumiti, onda su
novinsivom  rastrubili, da \je uzrok  nesporazumku
agrarao pitanje. Kad su pred 3 mjeseca dobili vlast,
da se obogate slobodnom trgovinom pristali su na to,

da se posjednicima mora platiti odšteta pa da se ćak
i begovima plati. Mi ćemo se protiv takove po-
litike do kraja boriti.

Došao je čas i hvala Bogu, da je blizu dan obra-
čuna, kojemu punom vierom idemo u susret. Uvjeren
sam, da pred nama stoji novo doba, u kojem će, kako
čitav narod hoće, seljak postati gospodinom u našoj
državi. Ne ćemo prevlasti jednodg plemena nad drugim.

Tugje poštuj i svojim se diči. Pošiuj slovenstvo i srp- >

stvo, a diči se svojim hrvatstvom i jugoslavenstvom :
poštuj pravoslavnu i muhamedovsku vjeru, a diči se
svojom katoličkom. Hoćemo macionalnu, kulturnu
gospodarsku slobodu.

Završuje čvrstom vjerom, da će dalmatinski seljak
pod hrvatskim i jugoslavenskim barjakom i geslom
Bog i Hrvati, a sada Bog i Jugoslaveni, postati gos-
podar u ovoj državi, kojoj će on udariti temelje. Živila
Jugoslavija! Živili Hrvati, Srbi i Slovenci. (Nastaju
urnebesni povici odobravanja, te dugotrajni pljesak
i poklici živio). :

Iza toga dobija riječ

proi. Ivo Juras

koji referira o agrarnoj reformi. 1 poslije ovog svjet-
skog rata, kao i poslije svih velikih ratova, traže svoje
riješenje mnoga + mnoga socijalna pitanja, a megju
njima pitanje oporezavanja ratnih dobitaka i pitanje
agrarne reforme U prostranoj i velikoj Jugoslaviji o-
bilato je zemlje za svakoga, pa je moguće svakoga
zemljoradnika dovoljno opskrbiti zemljom.

U provogjenju agrarne reforme jedno je od glavnih
posala dokinuće kmetstva, što je uaš prijestolonaslje-
dnik u svojem manifestu obećao riječima, da će se
zemlja »podijeliti megju siromašne zemljoradnike uz
pravičnu naknadu dosadašnjim vlasnicima«. Dok je
regentov manifest jasan i prejasan, kako će se riješiti
kolonatsko pitanje, slijedile su razne naredbe, upute,
odiuke sa strane raznih vlasti, koje su ovo pitanje
silno zaplele, pa mjesto da se ono čestito riješi na bazi
socijalne pravde i interesa težačkih, ono se sve više
zapliće, Pučka stranka stoji na stanovištu, da se ovo
pitanje mora čim prije riješiti u smislu da siromašni
zemljoradnik dogje do zemljišta potrebnog za uzdrža-
vanje njegovo i njegove porodice uz pripomoć države
za pravednu odštetu dosadašnjem vlasniku. Ona je stran-
ka reda i poretka, pa stoga traži, da se ovo otvoreno
pitanje riješi zakonitim putem. (Odobravanje.) Zatim
su pročitane rezolucije, koje su jednoglasno prihvaćene.

Iza toga predsjednik podjeljuje riječ

Dru Mazzi,
koji kratkim govorom pozdravlja današnje prisutnike
i želi uspjeh Pučkoj stranci.
Predsjednik na to podijeljuje riječ
ira Vjekoslavu Jurenoviću,

koji govori o našim odnošajima prema mujeri. Crta
potanko, što sve liberalci hoće da poduzmu, kako da
nam ubiju vjeru otaca. Hoće da izbace Krista iz škole,
ureda i svagdje. Traže rastavu crkve od države, kao.
što hoće da ponište i sv. sakramenat ženidbe, Viču :
nijesmo protiv vjere, a kad tamo rade na svakom
koraku protiv iste. Znadu se oni i vješto pretvarati, pa
kada im to dobro stoji znadu i u crkvu zaći, "Hoće
da nas poživinče, da nas mogu voditi kao marvu na
pazar, ali im to ne će uspjeti, a da ne će najboljeje
jamstvo ovaj današnji hrvatski pučki sabor. Liberalei
viču da smo mi za vjerski boj u našoj domovini! To
nije istina. Mi hoćemo bratstvo i savez sa našom
braćom pravoslavne i muhamedanske vjere, a s njima
ćemo zajedno u boj protiv materijalnog liberalizma.
Svoj govor završuje poklikom : U boj za Boga i domovi-
nu i Bog će nas pomoći. (Burni pljesak i odobravanje).

1
R
i
\
E