=

Sa

Postao ie kod nas popularizatorom t. z. tomističko-
skolastičke filozofije, koja brani i dokazuje sklad ra-
zuma i vjere, otkrivajući ljudskom duhu vječne istine.
Jednom riječju : bilo javno, bilo privatno, bio je pravi
sijač Kristove nauke, apostol i svećenik naroda svoga.
Svećenstvo i narod njegove biskupije uprav su se na-
tjecali, da mu iskažu svoju odanost i ljubav. A ko bi
ispisao sav ostali rad za preporod otadžbine u Hristu |

Zato je njegov gubitak nenadoknadiv ! Jer još su
dnevi tame i mraka nad našom domovinom, a on je
bio svijetlo, koje je tmine raspršavalo... Pijani su naši
dnevi alkoholom liberalizma i vjerskog drijemeža, a
on je jedini bio kadar, da ih posve rastrijezni.—

x x*

Otišao je!.. Otišao je iz pustare Egipta u Eden
sionskih dveri, gdje ga čeka kruna i poklon nebesni-
ka... Otišao je umoran, da otpočine u krilu praved-
nika i da pospješi žetvu na njivama Gospodnjim....
Odletio je preko Ilijinih oblaka na goru Tabor, da se
odazove glasu preteklih učenika, a našeg plača ne htje
poslušati... On-nepobjedivi bojovnik Hristov!.., —

Učitelju nezaboravni! Oče najdraži! Vogjo "ne-
nadomjestivi! Nad svježim grobom Tvojim bolno ječe
naricaljke tisuća Tvojih najvjernijih, koje Ti pitaše
melemom utjehe, nektarom slatkosti, manom meda...
A sada smo ostavljeni... Odabrani svečeniče suoga
roda! Isprosi od Gospoda, kojemu ti nevina duša
poletje, novoga Mojsiju, koji će Tvoje djelo da dovrši
i izvede nas iz pustinje... Dalek je Eden domovine
Jugoslavije, a vukovi vrebaju iza puta, koji do
njega dovodi. ...

Ti nam ode, ali mi Te u sebi nosimo, jer si duša
naše duše, Ti zvijezda vodilja našeg života... U
dnevima klonulostii očaja zapalit čemo Tvoju u nama.
zapretanu zublju, da sije posred tame i da grije
posred zime... —

Miljenče najmiliji: sladak Ti sanak Gospodnji !
p V.

 

Oko gradnje države.

Svi državljani naše države okrenuše svoje oči i
drže ih uprte u konstituantu. S toga koga god su-
sretneš stavlja ti pitanje: Što je nova iz Beograda,
jeli stigla kakva mova vijest? itd. Nije ni čudo,. jer
svi znamo, da nam konstituanta ima donijeti ili na-
rodnu sreću ili propast. To će nam pak odrediti za-
stupnici, koje je narod u zadnjim izborima birao.
Radi toga je i u konstituanti megju poslanicima vrlo
živo. Do sada su se skupili u razne veće ili manje
skupine, ali izgleda, da će se opet svi svrstati u dva
velixa tabora: cemtralistički i autonomistički, kako
pokazuju prvi počeci rada konstituante.

Centralizam u našoj državi hoće da proturaju
demokrati sa Pribićevićem na čelu. Oni ne pitaju za
volju većine Hrvata i Slovenaca, ne pitaju za prilike
i potrebe pojedinih pokrajina. Hrvatska, Slovenija, Bo-
sna, Dalmacija i sve druge pokrajine jednostavno bi
se ukinule i raskomadale, sva im se prava oduzela, iz
Beograda bi .se. zapovijedalo i upravljalo sa svima
kao i do sada, a svi bi drugi imali samo da slušaju.
Sami demokrati ne mogu da to izvedu, pa nastoje za
tu svoju centralizaciju dobiju zemljoradničku (u njoj
je i dalmatinska ,težačka“ I) stranku, pa onda radikale.
Ako to postignu, zar ne, da će mo lijepih dana proći!

Proti iomu pogubnom za naš narod centralizmu
ustala je prva Pučka Stranka i naglasila, da pravu
narodnu slobodu i napredak garantuju jedino što veće
autonomije svih pokrajina. Pozvala je odmah na su-
radnju sve one, koji su protiv ceutralizma, da svi
skupa sklope u konstituanti autonomistički blok. Il
uspjela je, te su se u tomu našli skupa do sada i
muslimani, zajedničari, bunjevački i bosanski težački
zastupnici. Ako pak u konstituantu dogju i radićevci,
onda će autonomistički blok biti osobito jak. Važnost
njegovu razumiju i radikali, koji su bolji političari od
demokrata, pa pomalo kao da već pristaju uz auto“
nomistički blok. Ako do kraja budu. uvigjavni i uvjere
se, da je sudbonosno nametnuti Hrvatima i Sloven-
cima ustav, i pristanu ma autonomistićko uregjenje
države, koje i jest najbolje, tada bi autonomisti imali
u konstituantu većinu, pa bi narod u svakoj pokrajini
dobio slobodu da sam sobom upravlja i sam nad so-
bom gospodari. :

Time bi zavladalo zadovoljstvo u našem narodu,

_ a to je najčvršći temelj za solidnu izgradnju i napre-

dak naše mlade države.

Prama tomu sudbina naše države stoji u rukama
radikala i radićevaca, I ovdje baš vidimo kako su
opasnu igru zaigrali radićevci, što još nijesu ušli u

:

NARODNA SVIJEST

konstituantu. I ako što prije ne pogju tamo, moglo bi
se dogoditi, da baš za to prevladaju centralisti, pa da i
se uvede takva državna uprava, koja će nas sputati i
moriti kao teška mora još jače možda nego dosad.
Takav bi centralizam u narodu urodio još većim ne-
zadovoljstvom, država bi bila sagragjena na labavom
temelju. Hoće li u ovakvom važnom momentu  pre-
vladati razum ili strast?! — Vidjet ćemo !

Dopisi.

 

S okupiranih otoka.
Odlanulo je cjelokupnom pučanstvu, kad se je
dočulo da Talijani moraju seliti. Već su bili postali
tako bahati i nesnosni, kako to mogu da budu samo
Talijani. Uvukli se lukavo i sa strahom »come alle-
ati«, da čuvaju naše more od njemačkih podmornica,
a poslije postali  naprasitiji od ikakvih tirana. Na
dolasku su vikali još »Viva la Jugoslavia«, a kasnije
su sipali najgore izraze proti Jugoslavenima. Kroz ove
dvije godine puno je pretrpio narod na našim otoci-
ma, ali najgore je prolazila naša inteligencija. Svi
činovnici Hrvati bili su gotovo .malo po malo odale-
čeni, a došli na upravu ureda i općina talijanaši. Na
braniku su ostali jedino učitelji i svećenici, Ovi
su morali najviše da pretrpe. Utješna je bila za sve-
ćenstve izjava Dr. Smodlake, da je sa zadovoljstvom
slušao Srbe izbjeglice, kako pričaju, da se u oku-
piranom području katoličko svećenstvo dobro. drži.
Ali drugo je pitanje, kako se je jugoslavenska vla-
«a u Splitu držala prema tim istim svećenicima.
Ta je vlada, kako je i pravedno bilo, učiteljima i o-
noj nekolicini činovnika : dostavljala i još uvijek do-
stavlja skuparinske doplatke i pripomoći putem seo-
skih blagajna ili obližnjih poreznih ureda. Ta je vlada
znala, da namjesti sve činovnike izbjeglice i to ne
samo one, koji su bili prisiljeni, da sele, već i one
koji su bez dovoljna razloga napustili svoje mjesto,
pak u Jugoslaviji dobili bolji namještaj i stekli tako
još i aurčolu mučeništva. Samo je svećenike pripus-
tila svojoj sudbini, te im kroz ove dvije godine nije
doznačila nikakova doplatka. Ovo je maćuhinsko po-
stupanje mnoge ozlovoljilo. Jedini trudbenici ne samo
u Jugoslaviji, već i u čitavoj Evropi, koji služe sa
predratnom piaćoin uz sadašnju skupoću, to su sve-
ćenici na okupiranoj zoni.. Pak nijesu imali ni vrijed-
nost predratne plaće, jer nebiljegovanim krunama vri-
jednost je spala za 20 do 30% prema jugosl. novcu.
Ovo su trpjeli me samo iz mjeseca do mjeseca oče-
kujuć pomoć, već je prošla i jedna i druga godina
a sve molbe, pospješnice, preporuke ostale bezuspje-
šne. Neki su svećenici istrošili ne samo sve svoje pri-
šlednje, već su morali da prodadu i svoju djedovinu
e da priživu. Nikako nije časno za dalm. vladu, da
je onako zapustila u najgoroj kušnji izvrgla one, koji
su ostali ma braniku dijeleći sudbinu sa pukom  svo-
jim, tješeći ga i bodreći u teškim prilikama. Hoće li
im se bar naknadno što priznati, kad otidu Talijani,
idemo da vidimo. x
Konavli.
Školske prostorije po svim gotovo mjestima Ko-
navala ne odgovaraju svojoj svrsi. Zgrađe su vlažne,
prostorije tijesne za onoliki broj djece, a da i ne go-
vorimo o stanovima za učenje. Glavni je uzrok tomu,
što su sve šk. prostorije iznajmljene zgrade, a nema
posebno sagragjene škole. Čudna stvar, da svako
selo stonjske općine ima segragjenu posebnu školsku
zgradu, baš u tu svrhu, pak zar da to ne može da
bude i u Konavlima? Po cikvi i po školi i po pute-'
vima prosugjuje se kultura i napredak jednog mjesta.
Na djelo dakle Konavljani !
EIN Majkovi. *
(Razjašnjenje). Moje pismo izašlo u izvanrednom
izdanju ,Narodne Svijesti“ dne 20.11 br. 40, bio sam
u hitnji pisao jednom svom prijatelju-sumišljeniku u
susjednoj župi, koji je u.sve upućen i poznaje osobe
i okolinu, te koji je mogao shvatiti i razumjeti smi-
sao moga pisma bez da mu pobliže tumačim i raz-
jašnjujem ; ali pošto je moje pismo izašlo tiskano u
novinama — što nije bila moja nakana — i pošto bi se
iz pisma tumačilo kao da naš učitelj g. I. Kraljević
spada u red onih pokvarenih učitelja, to istini na čast
hoću da razjasnim : da naš učitelj I. Kraljević ne
spada u red onih pokvarenih liberalnih učitelja. Ako
je pozivao ljude na skupštinu i ako je protivnog po-
litičkog uvješenja ali mislim, da za slalno, nije 12 žle
namjere, jer je inače če
da se je mogla ist

 

 

  
 
 

ništa proti braći težacima.
payit e zi i TURA
+ Zakasnilo za prošli broj.
( ;

 

 

š

i
Br. 53
vrijeme u istinu pokaže da je težačka — jer su to
naša braća, u kojih su isto tako žuljave ruke kao iu
nas i zajednički su nam interesi, nego proti libaralnim-
demokratskim-gospodskim vogjama iste, koji su mu-
čali na sve nepravde i zulume, koje nam je demokrat-
ska vlada učinila, dok je »Pučka Stranka« u svojim
novinama najodlučnije ustajala proti takovim neprav-
dama vladea na obranu težaka i siromaha i pozivala
vogje »Tež, Saveza« da i oni podignu svoj glas —
ali uzalud; koji su vjerovali ili bolje hipnotizirali te-
žake da vjeruju lukavim i lažnim demokratskim obe-
ćanjima za riješenje agrarne reforme i t. d.; koji su
hćeli navesti težake (sama dva mjeseca prije izbora)
da glasuju za demokratsku a kad su vidjeli, da većina
težaka to nebi učinila — onda su mudro okrenuli
kabanicu; koji su uputili težake da priregjuju slave /
demokratskom ministru za agrarnu reformu (valjda zato, |
što nas je oslobodio kmetskog jarma !) što bi da je
pravice i iskrenosti bili ih uputili da mu kliknu : , dolje“ 1

Mislim, da će doći dau ipak jednom, pak da će
se tožaci otresti posve svojih demokratskih-liberalnih
(protukršćanskih) vogja, te da će se naći težaci »Puč.
Str.« i »Tež. Str.« u jednom kolu, da zajednički: po- |
rade za svoju dobrobit. Bože daj da bude što prije!

Miho Popovič težak.

Pridvorje.
Mi smo baš u gornjoj strani ravnih Konavala,
rekao bih, skoro u svemu zapušteni: puteva nemamo,
škola slabo, cd pošte smo i brzojava daleko a listo- |
noša, što nam mora nosit poštu iz Grude iri put 1
mično, više ga puta i ne vidimo za više sedmica. Mi
bismo samo to želili znati, da li mu plaća tako re- i
dovito dolazi, pa da nas radi toga tako omalovažuje, |
jer se dalje nemože podnosit ovakve nerede.
Ove nam je godine polje skoro sve poplavilo. |
Ni starci se ne spominju da je u manje vremena do- '
šlo toliko vode. Sreća Božja da je svijet za lijepih
dana otišao dosta naprijed s radnjama, inače naopako. /
Konavljanin.

 

Iz Jugoslavije.

Pogreb Y biskupa Dra Mahnića uZagrebu.

 

(Na odru). U kapelici nadbisk. dvora bijahu iz-
ioženi smrtni ostaci, gdje se je mnoštvo svijeta, što-
vatelja i učenika pokojnikovih opraštalo od : velikog
mislioca i narodnog mučenika. Jug. narodno gjaštvo
držalo je počasnu stražu. Naš sugragjanin umjetnik
Marko Rašica snimio je lik pokojnikov na odru.

Sva katolička društva i organizacije izdali su
osmrtnice ili položili ma odar vijence. M

Jadranski je zbor u Zagrebu izdao spomen-slovo o “
velikom pokojniku ističući, »da je on u našoj nacijonal-
noj borbi protiv talijanskog imperijalizma bio najbolji
naš tumač i najpoštovaniji mučenik.« \

(Sprovod). U subotu u jutro preneseni su smrtni.
ostaci u katedralu i položeni na iskićeni katafalak. U
9 sati napunila se je crkva naroda. Prišustvovale su.
sve glavne ličnosti, a regenta je zastupao g. general
Tucaković. Odslužiše svečane mise zadužnice nadbis-
kup Dr. Bauer na čelu ostalih 8 biskupa, koji su do-.
šlina pogreb: Dr. Jegtić ljubljanski; Dr. Napotnik ma-
riborski; Dr. Karlin bivši tršćanski; Dr. Šarić sarajevski;
Ant. Akšamović djakovački; Dr. Njazadi križevački;
Dr. Lang posv. biskup u zamjeni dubrovačkog i Dr.
Premuš. Žalobno slovo izrekao je Dr. Šarić. Iza zaduš-
nica otpjevali su opijela svi nazočni biskupi. Zatim“
se je uputila povorka iz katedrale put župne crkve sv.
Ivana. Najprije su išli Orlovi sa zastavama, za.
njima sve srednje škole redom 'kao na Tjelovo, pa
korporativno svjetovna i vjerska, muška i ženska druš: /
tva, onda klerici, svećenici, kanonici i biskupi, zatim
nebrojeni vijenci, vogja sprovoda Dr. Jeglić uz asis-/
tenciju biskupa dr. Akšamovića i dr. Karlina, pa kola .
sa smrtnim ostacima, uz njih Orlovi i dva Domagojca
u gali kao počasna 'straža, za kolima rodbina i krčki.
kaptol, a onda civilne i vojne oblasti, konsuli i narodni
poslanici, onda izbjeglice,  prestavnici društava i ;
ostali narod. : : Hi

Prije polaska pred katedralom izrekao je opro-
sni govor u ime jug. kat. gjačke lige. Nikola Kolarek
Domagojac. Ganutim glasom prikazao je što je kat
gjaštvo izgubilo sa Mahnićem. Osobito je bio dirlji
prizor, kad se je govornik u ime cijelog kat. gjaštv
zavjetovao, da će uvijek ići stazama velikog pokojnik
Muški zbor otpjevao je nadgrobnicu: ,Oh težak li je
rastaiak. ..“, a zatim se je veličanstvena povorka
uputila do 'Mirogoja. i je

"'Nad otvorenom rakom oprostiše se ganutljivim go
vorima Stanko Banić u ime hrvatskog "naroda,
Josip Srebrnić u ime Slovenaca, sveučilištarac Vidov
\ ime slovenačkog gjaštva, svećenik Milovčić u i
krčke biskupije. : : O

Na Mirogoju sahranjeni su ostaci velikana-bisku
u grobnici prvostolnog kaptola. 7

| (Svečana komemoracija). U Negjelju pak na
sati prirediše Zavrečetia katolička. družina u piše

'orani glazbenog zavoda u spomen velikog bisku
Mea tomenolaciju: Govorili di Dr. sti Sh Ba
prof. Dr. Ljubomir Maraković, urednik: šSlovei
Franc Terseglav, Ivo Protulipac cand, iur Domag
dok je muški Zbor otpjevao tužaljke. i
Vječna slava velikom Mahniću!

 

   
 
  
 
 
 
     
   
  
    
 
  
   
 
    
 

 

 

 

 

s