= Sa Postao ie kod nas popularizatorom t. z. tomističko- skolastičke filozofije, koja brani i dokazuje sklad ra- zuma i vjere, otkrivajući ljudskom duhu vječne istine. Jednom riječju : bilo javno, bilo privatno, bio je pravi sijač Kristove nauke, apostol i svećenik naroda svoga. Svećenstvo i narod njegove biskupije uprav su se na- tjecali, da mu iskažu svoju odanost i ljubav. A ko bi ispisao sav ostali rad za preporod otadžbine u Hristu | Zato je njegov gubitak nenadoknadiv ! Jer još su dnevi tame i mraka nad našom domovinom, a on je bio svijetlo, koje je tmine raspršavalo... Pijani su naši dnevi alkoholom liberalizma i vjerskog drijemeža, a on je jedini bio kadar, da ih posve rastrijezni.— x x* Otišao je!.. Otišao je iz pustare Egipta u Eden sionskih dveri, gdje ga čeka kruna i poklon nebesni- ka... Otišao je umoran, da otpočine u krilu praved- nika i da pospješi žetvu na njivama Gospodnjim.... Odletio je preko Ilijinih oblaka na goru Tabor, da se odazove glasu preteklih učenika, a našeg plača ne htje poslušati... On-nepobjedivi bojovnik Hristov!.., — Učitelju nezaboravni! Oče najdraži! Vogjo "ne- nadomjestivi! Nad svježim grobom Tvojim bolno ječe naricaljke tisuća Tvojih najvjernijih, koje Ti pitaše melemom utjehe, nektarom slatkosti, manom meda... A sada smo ostavljeni... Odabrani svečeniče suoga roda! Isprosi od Gospoda, kojemu ti nevina duša poletje, novoga Mojsiju, koji će Tvoje djelo da dovrši i izvede nas iz pustinje... Dalek je Eden domovine Jugoslavije, a vukovi vrebaju iza puta, koji do njega dovodi. ... Ti nam ode, ali mi Te u sebi nosimo, jer si duša naše duše, Ti zvijezda vodilja našeg života... U dnevima klonulostii očaja zapalit čemo Tvoju u nama. zapretanu zublju, da sije posred tame i da grije posred zime... — Miljenče najmiliji: sladak Ti sanak Gospodnji ! p V. Oko gradnje države. Svi državljani naše države okrenuše svoje oči i drže ih uprte u konstituantu. S toga koga god su- sretneš stavlja ti pitanje: Što je nova iz Beograda, jeli stigla kakva mova vijest? itd. Nije ni čudo,. jer svi znamo, da nam konstituanta ima donijeti ili na- rodnu sreću ili propast. To će nam pak odrediti za- stupnici, koje je narod u zadnjim izborima birao. Radi toga je i u konstituanti megju poslanicima vrlo živo. Do sada su se skupili u razne veće ili manje skupine, ali izgleda, da će se opet svi svrstati u dva velixa tabora: cemtralistički i autonomistički, kako pokazuju prvi počeci rada konstituante. Centralizam u našoj državi hoće da proturaju demokrati sa Pribićevićem na čelu. Oni ne pitaju za volju većine Hrvata i Slovenaca, ne pitaju za prilike i potrebe pojedinih pokrajina. Hrvatska, Slovenija, Bo- sna, Dalmacija i sve druge pokrajine jednostavno bi se ukinule i raskomadale, sva im se prava oduzela, iz Beograda bi .se. zapovijedalo i upravljalo sa svima kao i do sada, a svi bi drugi imali samo da slušaju. Sami demokrati ne mogu da to izvedu, pa nastoje za tu svoju centralizaciju dobiju zemljoradničku (u njoj je i dalmatinska ,težačka“ I) stranku, pa onda radikale. Ako to postignu, zar ne, da će mo lijepih dana proći! Proti iomu pogubnom za naš narod centralizmu ustala je prva Pučka Stranka i naglasila, da pravu narodnu slobodu i napredak garantuju jedino što veće autonomije svih pokrajina. Pozvala je odmah na su- radnju sve one, koji su protiv ceutralizma, da svi skupa sklope u konstituanti autonomistički blok. Il uspjela je, te su se u tomu našli skupa do sada i muslimani, zajedničari, bunjevački i bosanski težački zastupnici. Ako pak u konstituantu dogju i radićevci, onda će autonomistički blok biti osobito jak. Važnost njegovu razumiju i radikali, koji su bolji političari od demokrata, pa pomalo kao da već pristaju uz auto“ nomistički blok. Ako do kraja budu. uvigjavni i uvjere se, da je sudbonosno nametnuti Hrvatima i Sloven- cima ustav, i pristanu ma autonomistićko uregjenje države, koje i jest najbolje, tada bi autonomisti imali u konstituantu većinu, pa bi narod u svakoj pokrajini dobio slobodu da sam sobom upravlja i sam nad so- bom gospodari. : Time bi zavladalo zadovoljstvo u našem narodu, _ a to je najčvršći temelj za solidnu izgradnju i napre- dak naše mlade države. Prama tomu sudbina naše države stoji u rukama radikala i radićevaca, I ovdje baš vidimo kako su opasnu igru zaigrali radićevci, što još nijesu ušli u : NARODNA SVIJEST konstituantu. I ako što prije ne pogju tamo, moglo bi se dogoditi, da baš za to prevladaju centralisti, pa da i se uvede takva državna uprava, koja će nas sputati i moriti kao teška mora još jače možda nego dosad. Takav bi centralizam u narodu urodio još većim ne- zadovoljstvom, država bi bila sagragjena na labavom temelju. Hoće li u ovakvom važnom momentu pre- vladati razum ili strast?! — Vidjet ćemo ! Dopisi. S okupiranih otoka. Odlanulo je cjelokupnom pučanstvu, kad se je dočulo da Talijani moraju seliti. Već su bili postali tako bahati i nesnosni, kako to mogu da budu samo Talijani. Uvukli se lukavo i sa strahom »come alle- ati«, da čuvaju naše more od njemačkih podmornica, a poslije postali naprasitiji od ikakvih tirana. Na dolasku su vikali još »Viva la Jugoslavia«, a kasnije su sipali najgore izraze proti Jugoslavenima. Kroz ove dvije godine puno je pretrpio narod na našim otoci- ma, ali najgore je prolazila naša inteligencija. Svi činovnici Hrvati bili su gotovo .malo po malo odale- čeni, a došli na upravu ureda i općina talijanaši. Na braniku su ostali jedino učitelji i svećenici, Ovi su morali najviše da pretrpe. Utješna je bila za sve- ćenstve izjava Dr. Smodlake, da je sa zadovoljstvom slušao Srbe izbjeglice, kako pričaju, da se u oku- piranom području katoličko svećenstvo dobro. drži. Ali drugo je pitanje, kako se je jugoslavenska vla- «a u Splitu držala prema tim istim svećenicima. Ta je vlada, kako je i pravedno bilo, učiteljima i o- noj nekolicini činovnika : dostavljala i još uvijek do- stavlja skuparinske doplatke i pripomoći putem seo- skih blagajna ili obližnjih poreznih ureda. Ta je vlada znala, da namjesti sve činovnike izbjeglice i to ne samo one, koji su bili prisiljeni, da sele, već i one koji su bez dovoljna razloga napustili svoje mjesto, pak u Jugoslaviji dobili bolji namještaj i stekli tako još i aurčolu mučeništva. Samo je svećenike pripus- tila svojoj sudbini, te im kroz ove dvije godine nije doznačila nikakova doplatka. Ovo je maćuhinsko po- stupanje mnoge ozlovoljilo. Jedini trudbenici ne samo u Jugoslaviji, već i u čitavoj Evropi, koji služe sa predratnom piaćoin uz sadašnju skupoću, to su sve- ćenici na okupiranoj zoni.. Pak nijesu imali ni vrijed- nost predratne plaće, jer nebiljegovanim krunama vri- jednost je spala za 20 do 30% prema jugosl. novcu. Ovo su trpjeli me samo iz mjeseca do mjeseca oče- kujuć pomoć, već je prošla i jedna i druga godina a sve molbe, pospješnice, preporuke ostale bezuspje- šne. Neki su svećenici istrošili ne samo sve svoje pri- šlednje, već su morali da prodadu i svoju djedovinu e da priživu. Nikako nije časno za dalm. vladu, da je onako zapustila u najgoroj kušnji izvrgla one, koji su ostali ma braniku dijeleći sudbinu sa pukom svo- jim, tješeći ga i bodreći u teškim prilikama. Hoće li im se bar naknadno što priznati, kad otidu Talijani, idemo da vidimo. x Konavli. Školske prostorije po svim gotovo mjestima Ko- navala ne odgovaraju svojoj svrsi. Zgrađe su vlažne, prostorije tijesne za onoliki broj djece, a da i ne go- vorimo o stanovima za učenje. Glavni je uzrok tomu, što su sve šk. prostorije iznajmljene zgrade, a nema posebno sagragjene škole. Čudna stvar, da svako selo stonjske općine ima segragjenu posebnu školsku zgradu, baš u tu svrhu, pak zar da to ne može da bude i u Konavlima? Po cikvi i po školi i po pute-' vima prosugjuje se kultura i napredak jednog mjesta. Na djelo dakle Konavljani ! EIN Majkovi. * (Razjašnjenje). Moje pismo izašlo u izvanrednom izdanju ,Narodne Svijesti“ dne 20.11 br. 40, bio sam u hitnji pisao jednom svom prijatelju-sumišljeniku u susjednoj župi, koji je u.sve upućen i poznaje osobe i okolinu, te koji je mogao shvatiti i razumjeti smi- sao moga pisma bez da mu pobliže tumačim i raz- jašnjujem ; ali pošto je moje pismo izašlo tiskano u novinama — što nije bila moja nakana — i pošto bi se iz pisma tumačilo kao da naš učitelj g. I. Kraljević spada u red onih pokvarenih učitelja, to istini na čast hoću da razjasnim : da naš učitelj I. Kraljević ne spada u red onih pokvarenih liberalnih učitelja. Ako je pozivao ljude na skupštinu i ako je protivnog po- litičkog uvješenja ali mislim, da za slalno, nije 12 žle namjere, jer je inače če da se je mogla ist ništa proti braći težacima. payit e zi i TURA + Zakasnilo za prošli broj. ( ; š i Br. 53 vrijeme u istinu pokaže da je težačka — jer su to naša braća, u kojih su isto tako žuljave ruke kao iu nas i zajednički su nam interesi, nego proti libaralnim- demokratskim-gospodskim vogjama iste, koji su mu- čali na sve nepravde i zulume, koje nam je demokrat- ska vlada učinila, dok je »Pučka Stranka« u svojim novinama najodlučnije ustajala proti takovim neprav- dama vladea na obranu težaka i siromaha i pozivala vogje »Tež, Saveza« da i oni podignu svoj glas — ali uzalud; koji su vjerovali ili bolje hipnotizirali te- žake da vjeruju lukavim i lažnim demokratskim obe- ćanjima za riješenje agrarne reforme i t. d.; koji su hćeli navesti težake (sama dva mjeseca prije izbora) da glasuju za demokratsku a kad su vidjeli, da većina težaka to nebi učinila — onda su mudro okrenuli kabanicu; koji su uputili težake da priregjuju slave / demokratskom ministru za agrarnu reformu (valjda zato, | što nas je oslobodio kmetskog jarma !) što bi da je pravice i iskrenosti bili ih uputili da mu kliknu : , dolje“ 1 Mislim, da će doći dau ipak jednom, pak da će se tožaci otresti posve svojih demokratskih-liberalnih (protukršćanskih) vogja, te da će se naći težaci »Puč. Str.« i »Tež. Str.« u jednom kolu, da zajednički: po- | rade za svoju dobrobit. Bože daj da bude što prije! Miho Popovič težak. Pridvorje. Mi smo baš u gornjoj strani ravnih Konavala, rekao bih, skoro u svemu zapušteni: puteva nemamo, škola slabo, cd pošte smo i brzojava daleko a listo- | noša, što nam mora nosit poštu iz Grude iri put 1 mično, više ga puta i ne vidimo za više sedmica. Mi bismo samo to želili znati, da li mu plaća tako re- i dovito dolazi, pa da nas radi toga tako omalovažuje, | jer se dalje nemože podnosit ovakve nerede. Ove nam je godine polje skoro sve poplavilo. | Ni starci se ne spominju da je u manje vremena do- ' šlo toliko vode. Sreća Božja da je svijet za lijepih dana otišao dosta naprijed s radnjama, inače naopako. / Konavljanin. Iz Jugoslavije. Pogreb Y biskupa Dra Mahnića uZagrebu. (Na odru). U kapelici nadbisk. dvora bijahu iz- ioženi smrtni ostaci, gdje se je mnoštvo svijeta, što- vatelja i učenika pokojnikovih opraštalo od : velikog mislioca i narodnog mučenika. Jug. narodno gjaštvo držalo je počasnu stražu. Naš sugragjanin umjetnik Marko Rašica snimio je lik pokojnikov na odru. Sva katolička društva i organizacije izdali su osmrtnice ili položili ma odar vijence. M Jadranski je zbor u Zagrebu izdao spomen-slovo o “ velikom pokojniku ističući, »da je on u našoj nacijonal- noj borbi protiv talijanskog imperijalizma bio najbolji naš tumač i najpoštovaniji mučenik.« \ (Sprovod). U subotu u jutro preneseni su smrtni. ostaci u katedralu i položeni na iskićeni katafalak. U 9 sati napunila se je crkva naroda. Prišustvovale su. sve glavne ličnosti, a regenta je zastupao g. general Tucaković. Odslužiše svečane mise zadužnice nadbis- kup Dr. Bauer na čelu ostalih 8 biskupa, koji su do-. šlina pogreb: Dr. Jegtić ljubljanski; Dr. Napotnik ma- riborski; Dr. Karlin bivši tršćanski; Dr. Šarić sarajevski; Ant. Akšamović djakovački; Dr. Njazadi križevački; Dr. Lang posv. biskup u zamjeni dubrovačkog i Dr. Premuš. Žalobno slovo izrekao je Dr. Šarić. Iza zaduš- nica otpjevali su opijela svi nazočni biskupi. Zatim“ se je uputila povorka iz katedrale put župne crkve sv. Ivana. Najprije su išli Orlovi sa zastavama, za. njima sve srednje škole redom 'kao na Tjelovo, pa korporativno svjetovna i vjerska, muška i ženska druš: / tva, onda klerici, svećenici, kanonici i biskupi, zatim nebrojeni vijenci, vogja sprovoda Dr. Jeglić uz asis-/ tenciju biskupa dr. Akšamovića i dr. Karlina, pa kola . sa smrtnim ostacima, uz njih Orlovi i dva Domagojca u gali kao počasna 'straža, za kolima rodbina i krčki. kaptol, a onda civilne i vojne oblasti, konsuli i narodni poslanici, onda izbjeglice, prestavnici društava i ; ostali narod. : : Hi Prije polaska pred katedralom izrekao je opro- sni govor u ime jug. kat. gjačke lige. Nikola Kolarek Domagojac. Ganutim glasom prikazao je što je kat gjaštvo izgubilo sa Mahnićem. Osobito je bio dirlji prizor, kad se je govornik u ime cijelog kat. gjaštv zavjetovao, da će uvijek ići stazama velikog pokojnik Muški zbor otpjevao je nadgrobnicu: ,Oh težak li je rastaiak. ..“, a zatim se je veličanstvena povorka uputila do 'Mirogoja. i je "'Nad otvorenom rakom oprostiše se ganutljivim go vorima Stanko Banić u ime hrvatskog "naroda, Josip Srebrnić u ime Slovenaca, sveučilištarac Vidov \ ime slovenačkog gjaštva, svećenik Milovčić u i krčke biskupije. : : O Na Mirogoju sahranjeni su ostaci velikana-bisku u grobnici prvostolnog kaptola. 7 | (Svečana komemoracija). U Negjelju pak na sati prirediše Zavrečetia katolička. družina u piše 'orani glazbenog zavoda u spomen velikog bisku Mea tomenolaciju: Govorili di Dr. sti Sh Ba prof. Dr. Ljubomir Maraković, urednik: šSlovei Franc Terseglav, Ivo Protulipac cand, iur Domag dok je muški Zbor otpjevao tužaljke. i Vječna slava velikom Mahniću! s