d
:
|
di
4
|
Br. 54.
DUBROVNIK 29. prosinca 1920.
M Ma
God. u
Plativo i utuživo u Dubrovniku
Uredništvo i Uprava kod Dubr, Hrvat, Tiskare.
| Cijena Je listu sa donašanjem u kuću ili poštom za mjesec dana K 7. |
\Vidici Kosstituante.
Bilo je skoro općenito mišljenje, da će nakon
izbora konstituanie i u našoj unutarnjoj polilici doći
do nekog preokreta na bolje. Mislilo se je, da će doći
novi ljudi, nezaguljeni strančarstvom, koji će su malo
|| dobre volje naći neki temelj, na kojem će se moći
sazidati ustav naše države. Taj naš ustav morao bi biti
| takav, da dovede što više u sklad dvije ideje, kojima
su širi slojevi našega naroda još uvjek zadojeni. To
| je ideja velike Srbije i velike Hrvatske, Mnogi će mis-
|| liti, da ove ideje ne postoje u dušama onih dvanezest
| milijona našega naroda. No samo nojevi turaju glave
| u pijesak. Dosta je samo pogledati kako se je vodila
|| prošla izborna agitacija.' Plemenski šovinizam nijesu
| pobugjivali samo Čokorili i Tomići, nego i oni, koji
| se hoće da prikažu nosiocima Jugoslavenstva. »Srpsko
i Kelo« list,
koga uregiuje rogjeni Pribičevićev brat,
pisao je da bi po autonomijama imali Hrvati više prava
i samostalnosti, nego li su imali pod Madžarima. I
| kadgod se je radikalna stranka kušala, da približi
državopravnom shvaćanju Hrvata i Slovenaca, udarala
'|je »demokratska« štampa na njih, jer se združuju s
“| >neprijateljima srpstva«. Beogradskoj je »demokratskoj«
štampi uspjelo prikazati Pučku Stranku i Nar. Klub,
koji su u privremenom mar. predstvavništvu rapresen-
tirali Hrvate i Slovence prečanskim ekstremima i se-
paratistima. Izbori su megjutim iznijeli u velikom broju
na površinu one, koji zapravo sačinjavaju prečanske
| ekstreme, kao protutežu čokorilovštini. Radićevci su u
| Hrvatskoj iznijeli na izborima pobjedu. S tom činje-
nicom treba računati. Čokorilovski se centralizam i Ra-
dićeva konfederacija megjusobno isključuju i sada treba
tražiti sredinu, a to su autonomije. I bilo je opravda-
ne nade, da će do takvog riješenja i doći. Nacrt ustava,
što ga je svojedobno izradio ondašnji vogja radikala
Stojan Protić, uz neke korekture mogla je biti ta sre-
dina. Moglo se je računati, da će uvigjavnost g. Pro-
tića uplivati i ma ostale radikale, koji bi u konstitu-
anti sa 29 poslanika Pučke Stranke, 25 muslimana i
desetak narodnoklubaša sačinjavati aitonomistički dr-
žavotvorni centrum, kojem bi se morao pridružiti i
Radić, ako ne bi htio na sebe preuzeti odgovornost
za one posljedice, koje bi za Hrvate mogle biti kobne.
Čini se megjutim, da je u radikalnoj stranci došlo do
preokreta, osobito iza kako je iz Pariza došao Vesnrć,
| čiji smo mentalitet nedavno upoznali, kad je Bunjev-
|| cima (Hrvatima iz Bačke) rekao, da ako im nije pravo,
neka sele u Madžarsku. Još više se je taj preokret
radikala očitovao iza kako je vodstvo stranke od Pro-
|tića (preuzeo N. Pašić, Sve nastojanje ,demokrata“ ide
|| sada za tim, da radikale predobiju za čokorilovski
| centralizam, te tako u konstituanti skupa sastave srpski
| blok, koji Di predstavnike Hrvata i Slovenaca broj-
|čano nadglasao i nametnuo im za upravnike baš one
|ljude, koji su ova dva plemena u prošlim izborima
| najodlučnije osudila i iskazala im svoj prezir, a to su
|naši ,prečanski demokrati“. Ovi ljudi, većinom bivši
| zadrti, od Hrvata od uvijek prezirani madžaroni, koji su
se za starog režima uzdržali na površini pomoću Khue-
'nove izborne lrigonometrije i honvedskih bajuneta, hoće
da se sada pomoću čokorilovaca nametnu svom plemenu
kojega mrze i kojega se stide. Ovih je tipova izišloiu
prošlim izborima blizu desetak, skoro isključivo (osim
par iznimaka) izabrano srpskim glasovima (a. pr. Wil-
der u Bjelovarskoj, Lukinić u Ličkoj Županiji). Uspjelo
im! je i pod ,težačkim“ ili »kmetijskim“ -imenom za-
hvarati u “Sloveniji i Dalmaciji dio težaka neispunjivim
| obećanjima: i besavjesnom agitacijom, licemjerski uda-
(rajući po demokratima. No koga se jećanput prevari,
| drugi put ne će lako, osobito 'kad znamo, da se je
(n.pr. u (Sloveniji agitiralo: proti
i orošeć prodao Srbima. > 3
Vidici razvoja budućeg rada konstit ante“ nijesu.
asni. No SI tijek dogogjaja ne beta,
S. di da ih fi
Izlazi svake srijede
Pojedini broj 2 Kr.
mnogo. Vođeći političari pokazuju doduše da znaju
zbrajati : radikali + demokrati + zemljoradnici — pre-
ko pola, ali se čini da ne znaju računati s raspolo-
ženjem maroda i plemenskom tankoćutnošću, koja kad
se povrijedi znade poprimiti ozbiljnije forme, nego li
je i sama radićevština, ako bi se kod masa pojedinog
plemena porodila svijest, da mu je drugo pleme nešto
silom narinulo. Opstanak je naše države danas osi-
guran. Niti gore nedaće ga nebi bile kadre uzdrmati.
No isto je tako jasno, da ni pojedino pleme ne će
trajno trpjepi takav ustav, koji mu onemogućuje raz-
voj kulturnih i gospodarskih sila. Najveća je pri tom
nesreća, da će se plemenske opreke mjesto niveliranja
zaoštrit i da će ustavne borbe, koje su u slučaju uve-
denja centralizacije meizbježive, gutati najjače sile
naroda.
Izgleda, da su se izabrani zastupnici Pučke Stranke
odlučili ma najodlučniju borbu proti centralizmu, te
da će upotrebiti sva raspoloživa im srestva, da Hrvati
i Slovenci budu u ovoj državi zadovoljni. ,Demokrat-
ske* novine poput subotičkog ,Naroda“ doduše pišu,
da se Hrvatima neda vladati, nego Khuenovim meto-
dama te, ca ih treba skršit. Ispravno shvaćanje jugo-
slavenstva, zar ne? Pučka Stranka ostajući vjerna na-
čelima svojih utemeljitelja, osobito dra Kreka, voditi
će odlučnu borbu, da naša država bude uistinu jugo-
slavenska. Ali njezino jugoslavenstvo nije jugoslaven-
stvo onih, koji poznaju samo ,Srbe svih triju vera“,
nego jugoslavenstvo Strossmayera, koje ne pozna onih
koji vladaju i one, s kojima treba vladati.
Oglasi, zahvale i priopćena po posebnom cijeniku.
urednik N. Fantela.
Tisak Dubrovačke Hrvatske Tiskare. —
Osviješćenje.
Nemile posljedice rata osjećaju se na svakom
koraku. Na ekonomskom polju: skupoća, glad, golo-
tinja, zarazne bolesti zauzimlju još uvijek maha. Ali
najzlokobnije posljedice pojavile su se na moralnom
polju. Tu je zavladala svakojaka razvratnost, u višim
i u nižim slojevima, i u velegradovima pak ćak i u
zabitnim selima. Val ovih novih razvratnih ideja nije
poštedio ni svetišta Gospodnjega. Nastalo je opusto-
šenje u manjim i višim sjemeništima, tim rasadnicima
budućih apostola i uopće kulturnih radnika. Pogdje-
koji svećenik otpao je od svoje crkve i vjere, pak ni
stroge redovnike uije mimošla ova kušnja. A nije to-
mu čuda! Vihor lomi grane, nosi čitava stabla, ali
vihor čisti gnjilo i slabo, a učvrsti ono, što je jako.
U katoličkoj crkvi bilo je od početka i Juda izdajica,
i Petara zatajalica, ali i raskajanih izgubljenih sinova
i velikih konvertita-obraćenika. Da li je katolička Cr-
kva pri tome na dobitku ili na gubitku, to je naj-
bolje izjavio jedan protestanski ugledni pastor: »Dok
mi protestanti — kliče on bolno — davamo kato-
ličkoj Crkvi svoje suho zlato (t, j. po izbor vjernike),
ona nama vraća svoje zargjalo željezo«. A potrebito
je, da dolaze smutnje na svijet, kako je to unaprifed
kazao i sam Isukrst, utemeljitelj katoličke Crkve, ali
jao onom po komu smutrnja dolazi!
Od ovakovih smutnja nije bila poštegjena ni
naša Jugoslavija. Dapače tu je odmetnicima dobro
došao plašt velikog tobože jugoslavenstva, da pokriju
svoju golotinju. Zar će onaj da bude vjeran domo-
vini, ko se je iznevjerio Bogu, Crkvi, Redu i Oltaru !?
Ko izbliza poznaje ove delije, čudom se čudi, 'kako
se tim ljudima može uopće davat neka važnost.
Od svih škandala kod nas najveću je senzaciju
pobudio tako zvani »puč« u samostanu OO. Kapu-
cina na Rijeci. Četiri mlagja. rednvnika pobunila se;
izdali javno »Oprosno pismo«, da. Jzavedu, druge Te-
dovnike, napisali Javnu ispovijed«, da pred javnosti,
opravdaju svoj korak. Sve naše liberalne novine je.
dva to dočekale, udarile u. talambase proti Vjeri i.
Crkvi, a znoseći “ove deli-junake! 'To se zbilo otrag.
neko vr
, a sad jedan od tih redovnika, koji je.
me boravio. iu našem gradu, dava javnu
»izjavu«, pole “unosi pravo. svijetlo u taj »puč«. Ta.
— Od
-— Vlasništvo Odbora Narodne Svijesti.
Rukopisi se ne vraćaju
izjava puno govori sama od sebe bez ikakvog ko-
mentara. Naši liberalci, ti veliki ljubitelji istine, bo-
jimo se, e će biti toliko lealni, da je pretiskaju u
svojim novinama, jer se omi drže one: »Lažite, la-
žite, i opet lažite..... uvijek će nešto ostati, pa ma
koliko vam protivno dokazali«. No Crkva Isukrstova
»ai trionfi avvezza« slavi slavlje nad svim svojim pro-
tivnicima već punih dvadeset vijekova.
Izjava.
Fac me sicut unum de mercenariis tuis.«
Luc. 15—19.
Od onog nesretnoga časa, kad istupih iz Kapu-
cinskog Reda, pa sve do danas, ne imadoh mira u
duši svojoj. Poput okrutnoga krvnika savjest me pro-
gonila, spočitavajući mi danju i noću moje nedjelo,
kojim sablaznih ne samo ugledne gragjane grada Ri-
jeke i okolice, nego i diljem Jugoslavije, svako ka-
toličko srce.
Nanesoh golemu nepravdu Redu svome, osra-
motih njega i sebe. Ugled mu potkopal, a najvećma
ražalostih Bezgrješnu Kraljicu neba i zemlje, kojoj se
sagragjiva velebni hram na Rijeci.
Priznajem krivnju svoju i svojih drugova, da smo-
se kao mladi prenaglili, da nijesmo slušali starješina
svojih, nego obuzeti samoljubljem i ohološću tražismo
više sebe i svoje, nego li ono, što je Božje.
Tek ovom pokajničkom izjavom nalazim pokoj
i mir uzburkanoj duši mojoj. To je plod sv. duhovnih
vježba, koje obavih u sv. marijanskom zatišju cister-
citskoga samostana.
Priznajem: Sagriješio sam grozno, sablaznio sam
užasno ! Iz dna srca pokajničke, duše. osugjujem moj
čin, pretešku sablazan kao i sav nekorekini postupak
dosadašnji.
Pred cijelim svijetom opozivam: »Javnu našu
ispovjed«, koju tako nemilosrdno rasturismo u svijet.
Najsvečanije izjavljujem, da je sve ono, što se je po
protukatoličkim novinama pisalo i piše — upravo na
gjavolski način protiv Kapucina i pojedinih osoba, a
napose protiv O. Provincijala sadašnjeg kao i prijaš-
njeg obljubljenog i poznatog O. Bernardina svekoliko
ili izmišljeno ili pretjerano.
Molim Boga i sv. oca Franju oprost i smilovanje.
Molim moje starješine, kao i sve, koji se o mene
sablazniše, da mi skrušenom pokoruiku oproste.
Kao očiti znak skrušenog mi pokajanja i dobre
volje, da sablazan popravim slijedim primjer razmet-
nog sina.
Zablugjenoj braći kapucinskoga Reda, koji su me
slijedili u sablaznom činu dovikujem :
= »Sequimini me poenitentem — Slijedite me po-
kajnika.«
Marija Zvijezda, 15. prosinca 1920.
O. Filip Žiger, kapucin.
»Pater peccavi ...
Osiguranje radnika.
Demokratski ministar Kukovec sazvao je u Be-
ogradu anketu, na kojoj se raspravljalo o osiguranju
radnika. Vrijeme je: doista, da se i u nas počne bar
misliti na: sudbinu radnika i njegovih obitelji u slu-
čaju bolesti, radne nesposobnosti, neuposlenosti i
smrti. Megjutim po izjavama, koje su sa službene
strane pale na toj anketi, zaključujemo, da sadašnji
upravnici ministarstva za socijalnu politiku nemaju ni
jasnoga pogleda u radničko pitanje, ni dovoljno raz-
vijenog socijalnog osjećaja, a ni volje, da to pitanje
riješe u prilog ra iništva. Već sam sazivač ove ankete
ministar Kukovec pokazao je jasno svojim postupkom
u stanarinskom pitanju u Sloveniji, koliko su mu na
srcu radnički interesi. On u ostalom pripada krugo-
vima, čiji su interesi u _ diametralnoj oprijeci s intere- _
sima radništva. i
. Socijalnu. ustanovu. osiguranja treba u nas pro-
vesti_što prije i na što modernijem i prokušanijem
EUISESNEA