str. 2: NARODNA SVIJEST mc Br. 3 stvenim, što u drugim prilikama ne bi bilo nikomu palo na pamet da drži čudesnim, Tako je n.pr. neke večeri vidio dječak, da je nešto izletjelo iz kuće, te je pas na to lajao; po čemu može i to da bude o- kultan fenomen ? Vrlo je zanimljivo u tom pogledu i ovo: Dječak, koji je bio u velikom strahu, vidio je jednom prikazu, Izvjestitelju je uz dječakovo pripovi- jedanje došla zdrava pomisao, da se tu možda radi o kakvoj halacinaciji; dokazati, da je u tom slučaju isključena ta mogućnost, naprosto se ne da. Ali je gospodinu D.V. M. ipak uspjelo sebe uvjeriti, da ne smije posumnjati u realnost prikaza, a to ovakim raz- laganjem: ,Ako bi vigjenje dječakovo mogao kogod pripisati eksaltovanoj mašti njegovoj, to zanago lupanje i kucanje nije nikakvo privigjenje, nego stvar realna, objektivna. Ako je pak to moguće, onda je sve mo- guće, te ne nalazim dostatna razloga, da vjerujem u jedno, a odbacim drugo“. Bez obzira na brkanje mo- gućnosti s realnosti, ovo znači: ako je priznao faktič- nost lupanja, jer se o tom uvjerio, onda treba da prizna i sve drugo, što nije ovjerovljeno! I zbilja, kad je kasnije mlagji brat izvjestiteljev jednom vidio ili mu se pričinilo, da se pokrenula slika, više se ni ne jav- lja pomisao, da bi to mogla biti halucinacija. — S ta- kovim načinom ,proučavanja“ i zaključivanja ne mogu se nikako složiti“. Trebalo je sve ovo u cjelini navesti, da bolje ot- skoči metod, kojim se služi g. B. u svojoj kritici. Izvjestitelj, kaže on, nije ,od onog časa“ trebao više ni tražiti prirodnog uzroka onim fenomenima, jer je problem već ispočetka (u njegovoj glavi) bio riješen. Da ovo, megijutim, nije istina, pokazuje se već iz iz- vjestiteljevih riječi, koje odmah nakon malo dolaze : »Razbijah glavu sve da dokučim, ne bi li se na koji naravski način stvar mogla protumačiti, ali sve moguće kombinacije ne mogoše se održati pred ne- odoljivom snagom činjeniče“. Jesi ! ja razbijah glavu, da dokučim ... Pored sve učinjene konstatacije, ja ipak, po onom, ljudskoj pri- rodi prirogjenom nagnuću, kojim ona teži da sve shvati i sve razumije, pa i ono što se razumjeti ne da, ja ,razbijah glavu, da dokučim“,.. I ne samo onda u početku, kad su se pojave žestinom svog nastupa naj- više razmišljanju nametale, već i poslije, kad su se one u izvjesnim vremenskim razmacima na različit na- čin ponavljale, mogu reći, da nijedne nije bilo, koju bih ja bio tako naprečac kao natprirodnu uzeo, a da prije nijesam nastojao, da joj prirodno tumačenje na- gjem. Dapače moram ovdje ito da naglasim, da uopće u svemu svojemu dosadašnjem životu, kad god se je radilo o traženju i pronalaženju uzroka kakvom kuć- nom štropotu, ako je taj faktično iz prirodnih uzroka potjecao, ja sam ga pronašao; pa je nevjerovatno, da ga i u ovome slučaju ne bih bio našao, kad bi se on uistinu u običnom prirodnom zbivanju mogao bio naći. U mojemu izvještaju od g. 1905. navedeno je više čudnovatih fenomena, koji su od vremena do vremena neočekivano nastupali, pošto su bili za dva mjeseca sasvijem prestali. Od svih onih fenomena n- zeo je g. B., kako se iz gornjeg navoda može vidjeti, samo dva ili tri, prelazeći potpunim mukom preko ostalih, kao da ih nebi ni bilo! One pak, koje je uzeo da ih podvrgne kritici svoje ,ekzaktne“ znanosti, pre- kazao je opet onako ,po svoju“. ,Neke večeri, piše, vidio je dječak, da je nešto izletjelo iz kuće, te je pas na to lajao“, pa, bez druge, pita: ,Po čemu može i io da bude okultan fenomen ?“ Odgovaram : Onako, kako je gospar profesur htio da stvar prekaže, naravski da ne može; ali stvar stoji drugačije, ako se, stojeći na. izvještaju, uoče prilike i način, na koji se je ona pojava dogodila. Dječak, kaže izvještaj, stirašeći se ostati u kući, sta- jaše u dvorištu, čekajući na povratak službenice (koja je bila pošla nešto za poslom u susjestvo). Bilo se je već umračilo i dječak doleti k meni u ured, vas pre- plašen, jer da je vidio, kako je nešto izletjelo iz kuć- nih vrata, te se izgubilo u bližnjem vrtu, i kazivaše mi prstom mjesto govoreći: ,vidite, vidite kako kučak laje na ono“, Brže skočih na prozor i zbilja vidjeh, kako je pseto nasrnulo lajati na mjesto kazivano od dječaka, ali stvar sama, .na koju bi pseto moglo onako lajati, nije se mogla ni naći ni vidjeli“, Ovaj u izvješću ovako opisani dogagjaj dobija svoj osobiti značaj time, što ne stoji osamljen, već je u tijesnoj svezi s drugim dogagjajima, što su se u kući odigrali onog istog dana ujutro i popodne. Ujutro se je, naime, za cijela dva sata čulo kucanje na du- _varu, što je dijelio moju sobu od pokrajne, prenoseći se, što bi okom trenuo s jednog duvara na drugi u rečenim gornjim dvjema sobama, dok nije prešlo u prizemna pomješća. Za objeda je prestalo, da domalo započne iznova na duvaru one iste gornje sobe. Malo zalim dječak je vidio onu. prikazu (fantom), kako je to u izvještaju potanko upisano, a okolo četiri sata službenica i dvije učiteljice začuše opet trokratno ku- canje na vratima od spreme, uprav kao da je čeljade zakucalo, koji se pojav ponovio i pod večer na vra- tima spreme i kuhinje. I onda dolazi drugo dječakovo vigjenje: vidio je da je nešto izletjelo iz vrata od kuće i izgubilo se u bližnjem vitu. Od svega je pak naj- značajnije to, da s tim dječakovim vigjenjem, feno- meni u kući sasvim prestaju, i, kako je to u izvješću rečeno, za cijela dva mjeseca nije se u kući ništa čulo, A sada, iz svih tih tako wegju sobom vezanih pojava, što se ima zaključiti ? Prije svega, što se tiče prikaza, koje je dječak vidio, sve prilike potkrepljuju mišljenje, da se ne radi o dvjema zasebnim prikazama (fantomima), već o dvokratnom vigjenju jednog te istog fanioma, sa samom tom razlikom, da ga je oko dječakovo drugi put moglo slabije razabrati nego prvi, valjda zbog bržine, kojom je ono ,nešto“ iz kuće iz- letjelo. (Ovdje imam primjetiti, da je u izvještaju u- potrebljena riječ ,izletjeti“ u smislu: ,svom brzinom izaći“, kao što se to u nas, obično reče o čovjeku izletio je iz kuće ili na ulicu“ premda čovjek nema krila da leti“). Bivšu službenicu htjedoh baš ovih dana navlaš priupitati, da li se spominje, da se je dječak onom prilikom na koji način izrazio o obliku prikaze po drugi put vigjene. Ona reče da je dječak spome- nuo ,ešto bijelo“, što da je vidio iz kuće izletjet. Svakako, ono što je dječak vidio, mora da bude bilo nešto sasvim neobično, kad se je on onako prestrašio; a da nije bila nikakva halucinacija, pokazuje nasrtaj psela, na koji nasrtaj htio je sam dječak mene navlaš upozoriti, kao u potvrdu realnosti onog svog vigjenja. Stoga, pa ma šta rekao g. B., ja cijenim da imam temeljita razloga držati, da se ne samo ono prvo, već i drugo dječakovo vigjenje ima ubrojiti megiu okultne pojave, i to tako, da se uprav u onim vigjenima mora tražiti ključ za tumačenje uzroka svijem uopće čudno- vatijem pojavama, kojim je dotična kuća bila pozori- štem. Držim, naime, da se je u onim fantomima ili pod njihovim vidom, krio izvjesni natprirodni ,agens“, iliti duli, koji je proizvagiao sve one raznovrsne štro- pote i zvukove, koji se na prirodni način nijesu. ni- kako dali protumačiti. Upadna okolnost, da su feno- mani sasvim prestali, - netom je, prema dječakovu vi- gjenju, onaj ,agens“ u vidu fantoma iz kuće privre- meno izašao, još me više u tome uvjerenju učvršćuje; | dok, s druge strane, sam taj nagli i za dva mjeseca produženi prestanak pojava jasno govori protiv supo- zicije, da su štropoti mogli potjecati od miševa ili koje druge životinje; jer, kako je to već u mojem onom iz- vješću naglašeno bilo: ,Ako su miševi ili što slična bili prije u kući, kako je to, dase nijesu i prije čuli? Ako su se pak baš onda pojavili, kako je to, da su odjednom iščezli ?“ Sve ovo, pa još i više toga, navlaš pojavu ho- danja po podu, a da nikoga ne vidiš, g. profesur ni u kakav obzir ne uzimlje. Njemu je dosta, kad može reći, da je i meni, prigodom onog prvog dječakova vigjenja, došla bila pomisao, da se tu možda radi o kakvoj halucinaciji. Jest, meni je doista u prvi mah ta pomisao došla, ali što iz toga ? To samo potvrgjuje ono što već prije rekoh, da sam ja pri nastupu poje- dinih neobičnih pojava bio toliko oprezan, te ih nije- sam hiio odmah, tako ,na laku ruku“, kao natprirodne smatrati, dok se nijesam o protivnom uvjerio. — Ali o tome, kao i o još nekim tvrdnjama g. profesura, bit će govora drugi put! (Nastavlja se) Pisma iz naroda. MOKOŠICA (Rijeka dubrovačka). Posveta no- gih zvona. U nedjelju 28. prosinca došao nam je Pre- svijetli biskup Barbić, u pratnji sa preč. kanonikom Dun. Ivom Božić, bivšim našim župnikom, da blago- slovi tri nova zvona, dobavljena od tvornice Colbachini u Padovi za našu crkvu Maticu Sv. Spasitelja. — Presvijetli je bio svečano dočekan od mnoštva naroda, te poslije blagoslova upravi sakupljenom narodu par riječi kao pastir svome stadu. Oduševljenje u narodu je bilo osobito, jer eto opet dobijamo zvona, milo- glasnike i navjestitelje svečanosti i glasnike, koji po- zivlju vjernike u hram Božji i na molitvu, Ovaj dan će ostati duboko usagjen u našim srcima, kad je mladi Biskup uz podvorbu dvaju svećenika mješćana O. Gjilda Uskokovića i mp. Dn. Stijepa Kusijanovića i župnika te dvaju susjeda svećenika i u prisustvu mno- gobrojnog naroda iz cijele župe pa i okolišnog obavio veličanstveni obred pri blagoslovu zvona. TRPANJ. Novi općinski upravitelj. Dosadašnji općinski upraviteij g. Ivo Jurišić snimljen je sa svoje časli, a došao je novi upravitelj g. Niko Sabioncello. | Nadamo se, da će se sa gosparom Nikom povratiti / na našoj općini vremena pok. Dr, Ferri, kad se nije / nitko natjecao za općinske časti, nego oni, koji bi moljeni došli, radili bi iz prave i čiste ljubavi prama mjestu i općini. Ono su bila ona blažena vremena, kad nitko nije dolazio na općinu, da preko nje, ako može drugoga upropašćuje, kad nitko nije držao u svojoj glavi, da je općina i njezina vlast, vlastnost koje porodice, kad nitko nije cijenio, da je općina moć za lične osvete i sredstvo za svrgnuće drugoga sa namještena položaja; nego kad je svak bio uvjeren i osvjedočen, da je općina čista, poštena i nepristrana majka svijeh općinara. Ufamo se, da će gospar Niko povratiti stari mir i ljubav izmegju Trpuja i odlomaka, i da će svi složno radili na procvat cjelokupne općine, / koja je i ako malena, negda bila uzor u svakom po: | gledu mnogim općinama u Dalmaciji. Želimo mu svaku sreću i dobar uspjeh, te Bože daj, da jednom i nje- gova slika bude resiti općinsku dvoranu, kako ju sada resi slika pok. doktora Stijepa Ferri. KORČULA. Pitanje nasipa novih obaia i oči- šćenja naših kamenoloma. Do brzo će započeti oveće radnje za proširenje naših obala u Splitu i Gružu. Tu se nameće i pitanje nasipa. Materijal će se tražiti, ko- pati, brati možda i plaćati. A na Vrniku kraj Korčule ima čitavih brda toga materila, što otpada od kame- noloma već od toliko hiljada godina. Taj je materijal zatrpao mnoge inače dobre kamenolome. Da do bije- log kamena dogje vlasnik kamenoloma treba da sav taj materijal prebacuje, što zapada toliko, da se u sadanjoj kameno-obrtnoj krizi ne može o tom ni da promisli. Kad bi se taj materijal upotrebio za nasip novih obala, eto jedne velike olakšice našoj kamenar- skoj industriji. Ali već čujemo naše poduzetnike : mi bi rado taj materijal uzeli, ali je Korčula daleko od Splita i od Gruža, pak je skup prenos, tako da nam se bolje isplati kopati i plaćati materijal za nasip, nego li ga prevoziti sa Vrnika. To može da bude i / istina. Ali tu bi imali posredovati i naša obrtničko- / trgovačka komora i pomorska vlada pak i naša ratna mornarica. Zar se ne bi za ovu akciju moglo dati i maona i remorkera državnih, e da se podigne jedna toli važna industrija i to baš sada kad naše kamenar- / stvo preživlljuje krizu, kakovu još ue pamti, da se naime starodrevni kamenolomi, taj izvor / zarade tolikim mjestima otoka Korčule, sada od jed- | nom redom zatvaraju. Nadamo se da će ovaj glas naći odaziva kod pozvanih faktora inače zloi naopako | po naše kamenarstvo. Cimenat i beton prave konku- renciju a zatrpani kamenolomi traže velike sume novca | da se do kamena dogje. — Corcyrensis. KOTOR. Kako i koliko se psuje. Po mnogim našim gradovima uvela se je naredba o zabrani psosti. “ Da je to čin vrlo pohvalan, suvišno je govoriti, jer | pitomost nekoga mjesta označuje u prvome redu ci- | vilizacija njegovih žitelja. Nijedna grdna i gadna riječ / a napose psovka ne spada u terminologiju uljudbe. Pa stoga može čovjek da bude skoz vjerski indiferen- tan i, ako hoćete, pravi ateista, ali ako je uljudan, on neće izustiti gadne psovke. Nego dok se po mnogim gradovima nastoji da taj žig skrajnje neuljudnosti i brutalnosti utamani i uništi, to se u našem drevnom gradu za takav pothvat nilko i ne miče. Kako i ko- liko se psuje, dosta je proći po gradu, pa ćeš čuti | toga u obilju. Često se dogagja, da baš na trgu sv. | Tripuna djeca zadirkuju kojeg pijanicu, a ovaj strašno psuje. Reći će se: ,E, pa to je pijanica !“ Nu ako je | i pijanica, zar ne bi bilo načina da ga se ušutka? Ali nažalost ue psuju samo Boga, pijani nego i ne pijani. Na ovaj bič božji pripravlja se raspuštena dje- čurlija, kojoj je za vježbanje gravitacijonom tačkom uprav trg sv. Tripuna. Više čistoče. Crkva sv. Tripuna je vrlo lijepa mo- numentalna gragjevina, pa stranci, kada stupe na ,Pje- mont“ Lovćena dohrle u grupama, da se nagledaju i dive tom izrazitom djelu skulpture, I dok oni, proma- trući unutrašnjost hrama i bogati relikvijarij, oživljuju spoznaju o visokoj etici i estetici, čim izagju da obi- gju crkvu iz vana — što nalaze? Nailaze na jedno vrlo izgnušeno mjesto. To gnusno mjesto ostaje taman ispod jedne gusto napisane ploče i — tko hoće da je pročita treba da stane na nečist. Tko to sve radi? Mnogi odrasli, a napose mnoštvo besramne djece, koja po tome trgu radi što god hoće. Je li ovo dolično i hoće li se kogod barem radi dostojanstva hrama zau- zeti, da nestane to gaušenje te da se la raspojasana i divlja rulja djece sa toga mjesta protjera. — Megiju- tim, katolici grada Kotora, vi dični i vjerni sinovi lo- vorom ovjenčanih pregja, čije geslo »Fides et honor« vama i danas kao sunce sja, ne dozvolite da se tako nesmetano grdi i psuje Presveto Ime Boga, jer to ne samo što duboko vrijegja vjerski osjećaj, nego je ta grdesija uvijek i afirmacija jedne velike dekadanse, Stoga, ljubite li grad svoj, diku i ponos svoj, učinite ono, što čini u pogledu psosti Split i Dubrovnik. =