žalost zapao u tako raspoloženje“, da mi se je sve prekazivalo kao »tatprirodno“ i tajanstveno, pa i ono što ,u drugim prilikama ne bi nikomu palo na pamet da drži čudesnim“. Megjutim ni po jada, što mi onaj put nije zasjala u glavi ona zdrava misao, ali je uprav da se prede- vetiš, kad promisliš, do mi ta ista zdrava misao nije zasjala ni onda, kad je u kući kucalo i lupalo, pa se zaista čudim, kako se g. B. i tome ne čudi! Ta na- pokon, zar nije i ono mogla biti ,akustična“ ili, kako je Dr. Bazala zove, slašna halucinacija ? A _hogienje po podu, pucanje u dimnjaku, padanje i razbijanje staklenice i drugi, kako ih g. B. zove nakustični fe- nomeni“, zar i to sve ne bi mogla biti naprosto tvo- revina akustične halucinacije, koje žrtvom bili bi po- stali ne samo svi redom ukućani, već i susjedi koji su pridolazili: insomma, da bi se tu radilo di zna intera genia di gente allucinata, s kojom bi sada ,ekzaktna znanost“ g. profesura imala zadaću, da ,rasčisti račune“? Nego šalu na stranu, govorimo serio : Što vam se čini, onako uopće, o prikazama mrtvijeh?.. razumije se o prikazama pravijem, realnijem : jesu li one moguće ? Ja rekoh u onome svome izvještaju, da ako je moguće, da u jednoj kući onako kuca i lupa bez i- kakva ni vidljiva ni opipljiva uzroka, da je onda sve moguće, paito, da se kome od ukućana kakvi pravi i realni, a ne tek umišljeni iantomi prekažu. Sto se te prikaze ,ovjerovit“ ne dadu, to još nije nikakav raz- log, da se one sve bez razlike uzmu kao učinak fan- tazija, sugestije ili halucinacije, buduć da se radi o pojavama, koje same od sebe nastupaju i koje već po samoj svojoj prirodi izmiču kontroli. Da su pak ta- kove prikaze ne samo moguće, već da su u nebrojeno slučajeva faklično i nastupile, pa i znanstvenim po- kusima utvrgjene bile, — o tome se već ne može sumnjati. Glasoviti Dr. Charles Richeć, član francuske Aka- demije Znanosti i profesur fiziologije na med. fakul- tetu u Parizu, pišući u »Annales des Sciences Psy- chique (januar 1905) o klasičnom primjeru Katie King, što ga je proučavao engleski naučenjak Villiam Croo- kes, veli megju ostalim: ,Stalno, mi ovdje imamo je- dan fenomen izvanredan, čudesau, nevjerojatan ... Ipak, pa ma kako bilo čudnovato opstojanje jednog iantoma, ono nije apsurdno, niti stoji u kontradikciji sa stečenom znanosti“. Spomenuvši nekoje sasvim čudnovate pojave, što se ubrajaju u okultne, kaže: ,Znanost nije porekla ove činjenice, niti bi ih mogla poreći. Ja ne mogu da prihvatim ovaj prosti argumenat: nemoguće je, jer mi zdrav razum kaže da je nemoguće“. Zašto nemo- guće ? Ko je postavio granice onome što je moguće i onome što nije? Treba držati na umu, da sve teko- wine znanosti i industrije bile su držane, prije, kao memoguće .... Ne suvaćam dobro duševno stanje jed- nog skeptika (sumnjivca), koji bi rekao, da ne vjeruje u meteorite, dok ne vidi jednoga pasti preda se, u času i na mjestu unaprijed odregjenu. Jednako bi smi- ' ješan bio skepticizam onoga, koji ne bi vjerovao u opstojanje fantoma s jedinog razloga, što ga ne može oučas vidjeti pred sobom“. Navedoh ovo da se vidi, kako jedan od sadaš- njih najodličnijih predstavnika ekzaktne znanosti smatra realno opstojanje prikaza kao stvar već utvrgjenu, a ne tek ,problematičnu“, kako to hoće g. profesur. Ima ih pak koji tvrde (a da li je g. B. jedan od takovih, ja ne znam, to će znati on 1), da sve uopće prikaze, ako nijesu prijevare, a to su prave pravcate halucinacije, jer, kažu, nema ni jednoga dobro utvr- gjena slučaja prikaze vigjene u isto doba od dvije osobe. Da to nije tako, dokazuju razni slučajevi, u ko- jima je jednu te istu prikazu vidjelo i više osoba. Ja ću ovdje da navedem samo jedan takav značajan slučaj, sasvim vjerodostojan, koji se nalazi registrovan u zbirci objelodanjenoj od Rikarda Owen-a, člana američkog Kongresa, pisca raznih učenih djela, o kojoj zbirci veli engleški učenjak Rusel Wallace, da je jedna od najpouzdanijih. Sir John Sherbroke i general Georg Wynyard, god. 1795. bijahu jedan kapetan, a drugi poručnik 33.e posadne Regimente u Sydney, na otoku Ka -Bretton (Nova Škotska). i Na 15. oktobra, oko 9 sati ujutro, dok su pili kavu u Wynyardovoj dvorani, Sherbroke, izdignuvši slučajno oči, ugleda jednog blijedog mladića, gdje stoji. ispravno pred vratima, što su vodila u jedan prohod. Pokaže ga svome drugu i obojica ga vidješe prijeći preko dvorane i ući u bližnju spavaću sobu. Wynyard, problijedivši kao mrtvac, pograbi prijatelja za ruku i uzvikne: ,O Bože! moj brat!“ Sherbroke, sumnjajući da ne bude kakva prijevara, pretraži odmah mjesto, ali me nagje nikoga ni u sobi ni okolo kuće. U taj rEEEEE NARODNA SVIJEST čas stigne poručnik Gore, pomože ga u traženju, te mu učini da zabilježi nadnevak. Svi oačekivahu sa stra- hom pisma iz Engleške, gdje se je nalazio brat Wy- nyardov. Pismo stigne na ruke kapetana Sceherbroke, u kome ga se molilo, da saopći prijatelju smrt nje- gova brata Johna, koja se bješe dogodila tačno u dan i sat, u koji oba olicira zapaziše onu prikazu. God. 1823. potpukovnik Gore saopći dogagjaj gosp. Harvey, glavnom adjutantu vojske u Kanadi. K tome izjavi, da koju godinu kasnije g. Sherbroke, koji Johna Wyn- yarda za živa ne bješe nigda poznao, pripoznao je u Engleškoj jednog drugog brata pokojnikova, koji je sličio onoj prikazi u Kanadi. Poslije je Owen dobio ponovnu potvrdu tačnosti ovih potankosti od kapetana Henrika Scott-a, kome general Anderigon bieše rekao, da mu je Sherbroke, malo vremena prije smrti, pri- povidio dogagjaj gotovo na isti način. Jedan ovakav slučaj, gdje istu prikazu vide dvije osobe, jednoj od kojih nije bilo poznato obličje mrt- voga, podaje najbolji dokaz, da se ovdje ne radi o kakvim privigjenjima, već o pravim, realnim pojavama. nabavu ljekova Gradske lje- (Nastavlja se.) lie VIS notrebno karne u Zagrebu jer se Tali dobivaju uz originalnu cijenu u ljekarni u Gružu. plaćati skupu poštarinu za Seoba naroda — Očajan glas sa otoka Korčule — Poznato je, kako tešku ekonomsko-gospodarsku krizu proživljuje naš otok, a iseljivanje je neminovna posljedica nevoljnog stanja amošnjeg pučanstva. Kroz zadnja dva mjeseca iseljivanje je umanjeno radi odre- daba, koje su Eugleske vlasti izdale u pogledu ogra- ničenja useljenja u Australiju i Novu Zelandu, a da nije toga, bilo bi iselilo sve, što je još na snazi. Kroz samu god. 1924. iselilo je iz Korčulanskog sreza preko 500 osoba. I ako ovo iseljivanje u masama nije dobra' ni zdrava pojava sa gledišta narodnog-gospodarskog, ipak nije tako porazno obzirom da ovakovi iseljenici većinom se povraćaju svojim kućama, a megjutim šilju kući svoje prištednje. Ali sada se pojavilo drugo veoma ozbiljno pitanje, koje mora da zabrine svakoga, a to je faktična seoba cijelih obitelji, koje će biti posve izgubljene za domovinu. Iz općine Blato i Velaluka sprema se naime za seobu u Brazil. oko 200 obitelji sa preko 1000 osoba. Većina od ovih već su prodali sve svoje imanje i samo očekuju poziv, da na trošak Brazilijanske vlade otputuju kao bijedno robije k ne- poznatom cilju, a valjda u otvoren grob, obzirom na slabe zdravstvene prilike u onom kraju. Ovo je tako ozbiljno i važno pitanje, da bi moralo da potakne, na razmišljanje sve vodeće faktore. Ta iadi se ovdje o čistoj depopulaciji jednog kraja, kao i o tužnoj sud- bini našega naroda. Fakat je, da se na ovaj očajni korak ljudi nijesu odlučili iz obijesti, dali od teške nevolje. Sada neka nam kažu oni, što barataju sa sud- binom narodnom, što su uradili da ublaže ovu nevo- lju ? Zašto se nije našlo načina, da se narodu pruži zarade, da može barem da se prehrani? Nije se na žalost ništa učinilo, da se nesretnom narodu pomogne i da ga se podigne, a mnogo se učinilo, da ga se\/ zaludi i obmami varavim obećanjima kao i da ga se demorališe nemoralnim i nepoštenim idejama. Tako je narod natjeran u očaj, koji ga eto goni iz rogjene grude. Neka dobro upamte naši državnici i političari, da za sve ovo nose veliku odgovornost pred Bogom, narodom i pred povješću. Corcyrensis. Kad bismo mogli lično s Vama govoriti mogli bismo razjasniti Vam, koliko je loše, ako niste oprezni pri izboru sapuna, i koliko sapuni često znadu da budu štetni! Želite li stručnjački prokušan sapun ljepote i zdravlja, tad poku- šajte jednu od 5 vrsta Fellerovih sapuna u formi flaše, Elsa-saplun od ljiljanova mlijeka, Elsa-glicerinski, Elsa-boraksov, Elsa-katranov, El- sa-sapun za brijanje. Svaki od ovih sapuna zako- nom zaštićene marke ugodna je mirisa, vanredne štedljivosti, pjeni odlično, osvježuje i drži kožu zdravu i lijepu ! Ovi sapuni najbolji su i najjef- tiniji što se od sapuna može da traži! Za pokušaj 5 komada Elsa-sapuna u formi ilaše za- jedno sa pakovanjem i poštarinom 52 Din. ali samo, ako se novac pošalje unaprijed. Uz pouzeće (povuku) stoji poštarina 10 Din. više. Narudžbe adresirati ovako : EUGEN V. FELLER, apotekar u Stubici Donjoj Elsatrg 297. Hrvatska. Vjerna slika današnje. političke situacije. »Slobodan Narod«, što izlazi u Beogradu, u broju od 18. o. mj.na uvodnom mjestu izmegju ostaloga piše : ,Nigda ni jedan režim u našoj otadžbini nije u javni život unio više mržnje, partijske isključivosti i zla svake vrste, no što je učinio sadanji režim, koji će u istoriji našeg političkog života ostati zabilježen kao najreak- cionarnija i potpuno antinarodna vladavina. Nigda se sa vrha državne uprave, za ljubav par- tijskih ciljeva nije javno davao signal za krvavo obra- čunavanje izmegju političkih protivnika i za uništava- nje čitavog jednog dijela našeg naroda kao što se to danas javno propovijeda. Pa ne samo to. Nigda se do danas nije tako javno i otvoreno ispoljavalo par- tizanstvo i dijeljenje i stvaranje položaja partijskim pristalicama pa ma bili najgori kao što se danas čini. Malo je kad takogje bilo bezdušnijeg i surovijeg go- njenja političkih protivnika, javne partijske trgovine i kupovanja ljudi za novac i položaj kao što se to danas vrši. U duši svakog poštenog čovjeka mora se javiti duboki bol i revolt protivu nepravde i nevaljalstva, koje se danas potpuno neiskriveno vrši i postaje naj- moćnije sredstvo onih koji upravljaju... Danas se plaća bogato iz državne kase svako političko izdajstvo svako denunciranje, svako pomaganje vlasnicima da! upropaste političkog protivnika. Isto tako, odozgo iz vrhova, ne samo što se tolerira no se i podstrekava na zločin i prema pojedincima i prema narodu. Iz: vjesni polic. čin. postali su pravi uzurpalori i neki vrsta kabadahija, nešto gore no iz vremena neprija teljske okupacije. Oni nesmetano, po ugledu na svoga šefa, vrše najbrutalnija nasilja: nasiću na političku slobodu gragjana, zabranjuju i rasturaju političke zbo rove opozicije, hapse i zlostavljaju, organizuju "rulje pustahija i apućuju na izazivanje nereda, na pove kacije na polit. zborovinia i nasrtaje na život politički protivnika. Uopšte danas. nema sredstva, pa ma on bilo najcrnje i najreakcionarnije, koje današnji vlasnici nijesu gotovi da bezobzirno upotrebe samo da bi n izborima izigrali volju naroda i sebi osigurali vlast omogućili u punoj mjeri produženje današnjeg režima U ovoj prilici ispoljili su se mnogi slabi karakteri muoge pokvarene duše, koje bi u redovnim prilikam ostale neprimjećene i zaklonjene maskom, koju su u prilikama na sebe navukli. U ovim trenucima, kad s bogato plaća i nagragjuje svaka podlostii nevaljalstva u mnogim mračnim dušama probudili su se dubok skriveni instinkti poroka i nitkovskih nagona i mnog od takvih zaprepastili su okolinu svojim nevalialstvod i pokvarenošću“. Propast Hrvata je centralizam, samo su hrvat. žare protucentr lističke! Stoga Hrvati, bacajti kuglice samo u hrvatske žare Pisma iz naroda. KONAVLI. Na »Dubrovnikove« prijetnje i uvred Radikalska novina, što se zove »Dubrovnik« u bro 2, uverava, da je na berjaku njegove stranke ispisa ,mir i red“. Kakav je taj njegov mir i red, vidi se jednog člančića u istome broju, u kojem prijeti navlima pohodom potomaka Luke Vukalovića i tim kako se nama čini — požiže osvetu i zla čuvstva, k nipošto nijesu u skladu s mirom i redom. Da tko bi pomislio da bez temelja ovo utvrdismo, evo tač »Dubrovnikovih« riječi : Čuvajte se samo, da za nog jeduog uvrijegjenog Hercegovca ne zaplače s tinu vas (t. j. Konavljana), ako se potomci Luke \ 'kalovića spuste s brda u Konavle ravne“. Čudimo se, da ovako ,neopaženo i nekažnjeli može da piše jedna novina i još novina stranke, k se zalaže da u Konavlima dobije pristaša ! Nije mu ni bilo dosta, nego nas je grdno oklevetao, da neka stoka“. prijeti, da će paliti kuće onomu ko glasi za radikale. Ovo je velika i teška uvreda za Kon ljane, koji su poznati i sa svoje pitomosti i proni vosti. Nijedan Konavljanin ne može se ubrojiti u ku; nijedan ne prijeti paležem. To se može odno na koga drugoga. Za one pak nama dobro - poz i od svakoga poštena prezrene, koji svoje seljan susjede lažno ocrnjuju ovakovim krivim izvješći imamo drugo, kulturno. oružje, a to je prezir, a paljenje. Nekoliko Konavljana za svijeh STARIGRAD. Ekonomske prilike u Staromgr: i drugovdje veoma su slabe. Vino bijelo je skoro / ,