žalost zapao u tako raspoloženje“, da mi se je sve
prekazivalo kao »tatprirodno“ i tajanstveno, pa i ono
što ,u drugim prilikama ne bi nikomu palo na pamet
da drži čudesnim“.

Megjutim ni po jada, što mi onaj put nije zasjala
u glavi ona zdrava misao, ali je uprav da se prede-
vetiš, kad promisliš, do mi ta ista zdrava misao nije
zasjala ni onda, kad je u kući kucalo i lupalo, pa se
zaista čudim, kako se g. B. i tome ne čudi! Ta na-
pokon, zar nije i ono mogla biti ,akustična“ ili, kako
je Dr. Bazala zove, slašna halucinacija ? A _hogienje
po podu, pucanje u dimnjaku, padanje i razbijanje
staklenice i drugi, kako ih g. B. zove nakustični fe-
nomeni“, zar i to sve ne bi mogla biti naprosto tvo-
revina akustične halucinacije, koje žrtvom bili bi po-
stali ne samo svi redom ukućani, već i susjedi koji su
pridolazili: insomma, da bi se tu radilo di zna intera
genia di gente allucinata, s kojom bi sada ,ekzaktna
znanost“ g. profesura imala zadaću, da ,rasčisti račune“?

Nego šalu na stranu, govorimo serio : Što vam se
čini, onako uopće, o prikazama mrtvijeh?.. razumije se
o prikazama pravijem, realnijem : jesu li one moguće ?

Ja rekoh u onome svome izvještaju, da ako je
moguće, da u jednoj kući onako kuca i lupa bez i-

kakva ni vidljiva ni opipljiva uzroka, da je onda sve
moguće, paito, da se kome od ukućana kakvi pravi i
realni, a ne tek umišljeni iantomi prekažu. Sto se te
prikaze ,ovjerovit“ ne dadu, to još nije nikakav raz-
log, da se one sve bez razlike uzmu kao učinak fan-
tazija, sugestije ili halucinacije, buduć da se radi o
pojavama, koje same od sebe nastupaju i koje već po
samoj svojoj prirodi izmiču kontroli. Da su pak ta-
kove prikaze ne samo moguće, već da su u nebrojeno
slučajeva faklično i nastupile, pa i znanstvenim po-
kusima utvrgjene bile, — o tome se već ne može
sumnjati.

Glasoviti Dr. Charles Richeć, član francuske Aka-
demije Znanosti i profesur fiziologije na med. fakul-
tetu u Parizu, pišući u »Annales des Sciences Psy-
chique (januar 1905) o klasičnom primjeru Katie King,
što ga je proučavao engleski naučenjak Villiam Croo-
kes, veli megju ostalim: ,Stalno, mi ovdje imamo je-
dan fenomen izvanredan, čudesau, nevjerojatan ...
Ipak, pa ma kako bilo čudnovato opstojanje jednog
iantoma, ono nije apsurdno, niti stoji u kontradikciji
sa stečenom znanosti“.

Spomenuvši nekoje sasvim čudnovate pojave, što
se ubrajaju u okultne, kaže: ,Znanost nije porekla
ove činjenice, niti bi ih mogla poreći. Ja ne mogu da
prihvatim ovaj prosti argumenat: nemoguće je, jer
mi zdrav razum kaže da je nemoguće“. Zašto nemo-
guće ? Ko je postavio granice onome što je moguće
i onome što nije? Treba držati na umu, da sve teko-
wine znanosti i industrije bile su držane, prije, kao
memoguće .... Ne suvaćam dobro duševno stanje jed-
nog skeptika (sumnjivca), koji bi rekao, da ne vjeruje
u meteorite, dok ne vidi jednoga pasti preda se, u
času i na mjestu unaprijed odregjenu. Jednako bi smi-

' ješan bio skepticizam onoga, koji ne bi vjerovao u
opstojanje fantoma s jedinog razloga, što ga ne može
oučas vidjeti pred sobom“.

Navedoh ovo da se vidi, kako jedan od sadaš-
njih najodličnijih predstavnika ekzaktne znanosti smatra
realno opstojanje prikaza kao stvar već utvrgjenu, a
ne tek ,problematičnu“, kako to hoće g. profesur.

Ima ih pak koji tvrde (a da li je g. B. jedan od
takovih, ja ne znam, to će znati on 1), da sve uopće

prikaze, ako nijesu prijevare, a to su prave pravcate
halucinacije, jer, kažu, nema ni jednoga dobro utvr-
gjena slučaja prikaze vigjene u isto doba od dvije osobe.

Da to nije tako, dokazuju razni slučajevi, u ko-
jima je jednu te istu prikazu vidjelo i više osoba.
Ja ću ovdje da navedem samo jedan takav značajan
slučaj, sasvim vjerodostojan, koji se nalazi registrovan
u zbirci objelodanjenoj od Rikarda Owen-a, člana
američkog Kongresa, pisca raznih učenih djela, o kojoj
zbirci veli engleški učenjak Rusel Wallace, da je jedna
od najpouzdanijih.

Sir John Sherbroke i general Georg Wynyard, god.
1795. bijahu jedan kapetan, a drugi poručnik 33.e

posadne Regimente u Sydney, na otoku Ka -Bretton
(Nova Škotska). i

Na 15. oktobra, oko 9 sati ujutro, dok su pili
kavu u Wynyardovoj dvorani, Sherbroke, izdignuvši

slučajno oči, ugleda jednog blijedog mladića, gdje stoji.

ispravno pred vratima, što su vodila u jedan prohod.
Pokaže ga svome drugu i obojica ga vidješe prijeći
preko dvorane i ući u bližnju spavaću sobu. Wynyard,
problijedivši kao mrtvac, pograbi prijatelja za ruku i
uzvikne: ,O Bože! moj brat!“ Sherbroke, sumnjajući
da ne bude kakva prijevara, pretraži odmah mjesto,
ali me nagje nikoga ni u sobi ni okolo kuće. U taj

   

rEEEEE

 

NARODNA SVIJEST

čas stigne poručnik Gore, pomože ga u traženju, te
mu učini da zabilježi nadnevak. Svi oačekivahu sa stra-
hom pisma iz Engleške, gdje se je nalazio brat Wy-
nyardov. Pismo stigne na ruke kapetana Sceherbroke,
u kome ga se molilo, da saopći prijatelju smrt nje-
gova brata Johna, koja se bješe dogodila tačno u dan
i sat, u koji oba olicira zapaziše onu prikazu. God.
1823. potpukovnik Gore saopći dogagjaj gosp. Harvey,
glavnom adjutantu vojske u Kanadi. K tome izjavi,
da koju godinu kasnije g. Sherbroke, koji Johna Wyn-
yarda za živa ne bješe nigda poznao, pripoznao je u
Engleškoj jednog drugog brata pokojnikova, koji je
sličio onoj prikazi u Kanadi. Poslije je Owen dobio
ponovnu potvrdu tačnosti ovih potankosti od kapetana
Henrika Scott-a, kome general Anderigon bieše rekao,
da mu je Sherbroke, malo vremena prije smrti, pri-
povidio dogagjaj gotovo na isti način.

Jedan ovakav slučaj, gdje istu prikazu vide dvije
osobe, jednoj od kojih nije bilo poznato obličje mrt-
voga, podaje najbolji dokaz, da se ovdje ne radi o
kakvim privigjenjima, već o pravim, realnim pojavama.

nabavu ljekova Gradske lje-

(Nastavlja se.)
lie VIS notrebno karne u Zagrebu jer se Tali

dobivaju uz originalnu cijenu u ljekarni u Gružu.

 

plaćati skupu poštarinu za

 

Seoba naroda
— Očajan glas sa otoka Korčule —

Poznato je, kako tešku ekonomsko-gospodarsku
krizu proživljuje naš otok, a iseljivanje je neminovna
posljedica nevoljnog stanja amošnjeg pučanstva. Kroz
zadnja dva mjeseca iseljivanje je umanjeno radi odre-
daba, koje su Eugleske vlasti izdale u pogledu ogra-
ničenja useljenja u Australiju i Novu Zelandu, a da
nije toga, bilo bi iselilo sve, što je još na snazi. Kroz
samu god. 1924. iselilo je iz Korčulanskog sreza preko
500 osoba. I ako ovo iseljivanje u masama nije dobra'
ni zdrava pojava sa gledišta narodnog-gospodarskog,
ipak nije tako porazno obzirom da ovakovi iseljenici
većinom se povraćaju svojim kućama, a megjutim šilju
kući svoje prištednje. Ali sada se pojavilo drugo veoma
ozbiljno pitanje, koje mora da zabrine svakoga, a to
je faktična seoba cijelih obitelji, koje će biti posve
izgubljene za domovinu. Iz općine Blato i Velaluka
sprema se naime za seobu u Brazil. oko 200 obitelji
sa preko 1000 osoba. Većina od ovih već su prodali
sve svoje imanje i samo očekuju poziv, da na trošak
Brazilijanske vlade otputuju kao bijedno robije k ne-
poznatom cilju, a valjda u otvoren grob, obzirom na
slabe zdravstvene prilike u onom kraju. Ovo je tako
ozbiljno i važno pitanje, da bi moralo da potakne, na
razmišljanje sve vodeće faktore. Ta iadi se ovdje o
čistoj depopulaciji jednog kraja, kao i o tužnoj sud-
bini našega naroda. Fakat je, da se na ovaj očajni
korak ljudi nijesu odlučili iz obijesti, dali od teške
nevolje. Sada neka nam kažu oni, što barataju sa sud-
binom narodnom, što su uradili da ublaže ovu nevo-
lju ? Zašto se nije našlo načina, da se narodu pruži
zarade, da može barem da se prehrani? Nije se na
žalost ništa učinilo, da se nesretnom narodu pomogne

i da ga se podigne, a mnogo se učinilo, da ga se\/

zaludi i obmami varavim obećanjima kao i da ga se
demorališe nemoralnim i nepoštenim idejama. Tako je
narod natjeran u očaj, koji ga eto goni iz rogjene
grude. Neka dobro upamte naši državnici i političari,
da za sve ovo nose veliku odgovornost pred Bogom,
narodom i pred povješću. Corcyrensis.

Kad bismo mogli lično
s Vama govoriti

mogli bismo razjasniti Vam, koliko je loše, ako
niste oprezni pri izboru sapuna, i koliko sapuni
često znadu da budu štetni! Želite li stručnjački
prokušan sapun ljepote i zdravlja, tad poku-
šajte jednu od 5 vrsta Fellerovih sapuna u
formi flaše, Elsa-saplun od ljiljanova mlijeka,
Elsa-glicerinski, Elsa-boraksov, Elsa-katranov, El-
sa-sapun za brijanje. Svaki od ovih sapuna zako-
nom zaštićene marke ugodna je mirisa, vanredne
štedljivosti, pjeni odlično, osvježuje i drži kožu
zdravu i lijepu ! Ovi sapuni najbolji su i najjef-
tiniji što se od sapuna može da traži!
Za pokušaj 5 komada Elsa-sapuna u formi ilaše za-
jedno sa pakovanjem i poštarinom 52 Din. ali samo,
ako se novac pošalje unaprijed. Uz pouzeće (povuku)
stoji poštarina 10 Din. više. Narudžbe adresirati ovako :
EUGEN V. FELLER, apotekar u Stubici Donjoj
Elsatrg 297. Hrvatska.

 

Vjerna slika
današnje. političke situacije.

»Slobodan Narod«, što izlazi u Beogradu, u broju
od 18. o. mj.na uvodnom mjestu izmegju ostaloga piše :
,Nigda ni jedan režim u našoj otadžbini nije u javni
život unio više mržnje, partijske isključivosti i zla svake
vrste, no što je učinio sadanji režim, koji će u istoriji
našeg političkog života ostati zabilježen kao najreak-
cionarnija i potpuno antinarodna vladavina.

Nigda se sa vrha državne uprave, za ljubav par-
tijskih ciljeva nije javno davao signal za krvavo obra-
čunavanje izmegju političkih protivnika i za uništava-
nje čitavog jednog dijela našeg naroda kao što se to
danas javno propovijeda. Pa ne samo to. Nigda se
do danas nije tako javno i otvoreno ispoljavalo par-
tizanstvo i dijeljenje i stvaranje položaja partijskim
pristalicama pa ma bili najgori kao što se danas čini.
Malo je kad takogje bilo bezdušnijeg i surovijeg go-
njenja političkih protivnika, javne partijske trgovine
i kupovanja ljudi za novac i položaj kao što se to
danas vrši.

U duši svakog poštenog čovjeka mora se javiti
duboki bol i revolt protivu nepravde i nevaljalstva,
koje se danas potpuno neiskriveno vrši i postaje naj-
moćnije sredstvo onih koji upravljaju... Danas se
plaća bogato iz državne kase svako političko izdajstvo
svako denunciranje, svako pomaganje vlasnicima da!
upropaste političkog protivnika. Isto tako, odozgo iz
vrhova, ne samo što se tolerira no se i podstrekava
na zločin i prema pojedincima i prema narodu. Iz:
vjesni polic. čin. postali su pravi uzurpalori i neki
vrsta kabadahija, nešto gore no iz vremena neprija
teljske okupacije. Oni nesmetano, po ugledu na svoga
šefa, vrše najbrutalnija nasilja: nasiću na političku
slobodu gragjana, zabranjuju i rasturaju političke zbo
rove opozicije, hapse i zlostavljaju, organizuju "rulje
pustahija i apućuju na izazivanje nereda, na pove
kacije na polit. zborovinia i nasrtaje na život politički
protivnika. Uopšte danas. nema sredstva, pa ma on
bilo najcrnje i najreakcionarnije, koje današnji vlasnici
nijesu gotovi da bezobzirno upotrebe samo da bi n
izborima izigrali volju naroda i sebi osigurali vlast
omogućili u punoj mjeri produženje današnjeg režima
U ovoj prilici ispoljili su se mnogi slabi karakteri
muoge pokvarene duše, koje bi u redovnim prilikam
ostale neprimjećene i zaklonjene maskom, koju su u
prilikama na sebe navukli. U ovim trenucima, kad s
bogato plaća i nagragjuje svaka podlostii nevaljalstva
u mnogim mračnim dušama probudili su se dubok
skriveni instinkti poroka i nitkovskih nagona i mnog
od takvih zaprepastili su okolinu svojim nevalialstvod
i pokvarenošću“.

 

Propast Hrvata je centralizam,
samo su hrvat. žare protucentr
lističke! Stoga Hrvati, bacajti
kuglice samo u hrvatske žare

 

Pisma iz naroda.

KONAVLI. Na »Dubrovnikove« prijetnje i uvred
Radikalska novina, što se zove »Dubrovnik« u bro
2, uverava, da je na berjaku njegove stranke ispisa
,mir i red“. Kakav je taj njegov mir i red, vidi se
jednog člančića u istome broju, u kojem prijeti
navlima pohodom potomaka Luke Vukalovića i tim
kako se nama čini — požiže osvetu i zla čuvstva, k
nipošto nijesu u skladu s mirom i redom. Da tko
bi pomislio da bez temelja ovo utvrdismo, evo tač
»Dubrovnikovih« riječi : Čuvajte se samo, da za
nog jeduog uvrijegjenog Hercegovca ne zaplače s
tinu vas (t. j. Konavljana), ako se potomci Luke \
'kalovića spuste s brda u Konavle ravne“.

Čudimo se, da ovako ,neopaženo i nekažnjeli
može da piše jedna novina i još novina stranke, k
se zalaže da u Konavlima dobije pristaša ! Nije mu ni
bilo dosta, nego nas je grdno oklevetao, da neka
stoka“. prijeti, da će paliti kuće onomu ko glasi
za radikale. Ovo je velika i teška uvreda za Kon
ljane, koji su poznati i sa svoje pitomosti i proni
vosti. Nijedan Konavljanin ne može se ubrojiti u
ku; nijedan ne prijeti paležem. To se može odno
na koga drugoga. Za one pak nama dobro - poz
i od svakoga poštena prezrene, koji svoje seljan
susjede lažno ocrnjuju ovakovim krivim izvješći
imamo drugo, kulturno. oružje, a to je prezir, a
paljenje. Nekoliko Konavljana za svijeh

STARIGRAD. Ekonomske prilike u Staromgr:
i drugovdje veoma su slabe. Vino bijelo je skoro /

 

   
   
  
 
 
  

,