f
!
!
i

 

 

 

 

 

NARODNA SVIJEST

 

Br. 6

 

 

Svečana večernja u zbornoj i stolnoj crkvi, kon-
cerat muzike, rasvjeta grada, bacanje vatrometa, grli-
čanje i ,Jutrenja sv. Vlaha“ sve je izvršeno tačno po
programu uz brojno saučešće naroda.

Dolazak seoskih barjaka i procesija. Na sv. Vlaha,
Utorak, osvanuo veoma jak vjetar i studen. Preko Ri-
jeke bura je tako dimila, da se nije moglo . prevažat
lagjama s jedne strane na drugu. I tako iz Rijeke do-
šao je samo jedan barjak, a iz Župe samo 3—4. Fe-
stanjuli, sokolska i vojnička glazba i gradski barjaci
išli su po običaju na priček i tako se skupilo svega
oko 20 barjaka. Bilo je zabranjeno i pucanje iz trom-
buna i pušaka, pak ovo, zlo vrijeme, a i političke
predizborne neprilike uplivale su, da narod iz okolice
nije došao u onom broju kako je drugih godina običavao.
Stoga i onaj lijepi momenat doček barjaka na Pilama
bio je veoma mršav. Radi jakog vjetra grad nije bio
iskićen zastavama na standardima, već samo sagovima
na prozorima. Nastalo je bilo pitanje, hoće li bili i
procesija, koja se je ipak održala, a vodio ju je po-
moćni biskup Msgr. Barbić noseći glavu sv. Vlaha.
Osim barjaka procesiji sudjelovao i »Soko« sa glaz-
bom i dvijema četama, vojnička glazba i jaki odio
vojničke mornarice sa komandantom pom. vojne aka-
demije g. Mladićem na čelu. Poslije procesije morna-
rica je ispalila tri »salve«, dok su se barjaci klanjali
u stoinoj crkvi.

Igra tombole uza sav vjetar bila je dosta animi-
rana. lspraćeni su barjaci sa muzikama uz slavljenje
zvona i pucanje zračnih bomba. Uveče Večernja u
sv. Vlahu i koncerat muzike, ali bacanje vatrometa
nije moglo biti radi vjetra. To je odgogjeno za Ne-
djelju 15. o. mj. kad se slavi sv. Vlaho na Gorici.
Tad će biti dopušteno i pucanje iz trombuna i nadamo
se da će biti življe i u boljem raspoloženju nego li
na sami dan svečanosti.

 

Dva nova sveučilišta u Italiji:

Fašizam i Jugoslaveni.

Naša vulkanička prekomorska saveznica ltalija
uz velike talambase, svečanosti i govore, otvorila je
polovinom prošloga prosinca dva nova sveučilišta: u
Bari, u Južnoj Italiji i u Trstu. Značajno je, što je pri
otvoru universe u Bari, prosvjetni ministar spomenuo,
da je ta nova, toli žugjena universa bila osnovana (a
Italija tih universa imade mnoštvo) da bude mostom
izmegju Italije i Balkana; izmegju Talijana s jedne a
Arbanasa i Slavena s druge strane; svjetionikom la-
tinske kulture Balkancima i Slavenima; da će preko
toga mosta njihove legije kao jednoć rimske, nama
donašati luč latinske prosvjete, kulture, civilizacije; da
će s vremenom doći i do utemeljenja jedne slavenske
katedre. Jugoslaveni imadu svoja sveučilišna središta
Zagreb, Ljubljanu i Beograd; upućeni su na cijelo
ogromno djevičansko slavenstvo ; znadu za rimsko i
mletačko robovanje; ne trebaju tugje — fašističke —
ni kulture ni civilizacija: neka fašizam liječi sebe i
prosvjećuje vlastiti narod, koji, u južnom poluotoku,
broji do 70% analfabeia !

Čitamo u talij. novinama, da od 800 novo upi-
sanih sveučilištaraca u Trstu, dobra polovica pripada
okolišnim državama! Po talij megabomaniji i ta uni-
versa mora da postane i nama ,središtem kulture —
svjetionikom nad istokom — i da privuče Italiji ljubav
bližnjih naroda“ | Nadamo se, da im se te smjele nade
neće ipak ispuniti. Čast talijanskom jeziku; ali ne današ-
njoj fašističkoj Italiji, koja postupa kao sa majgorim
robljem sa našim sunarodnjacima u bijednoj Istri, sirot-
noj Goričkoj i zapadnoj Kranjskoj; koja nam je podjar-
mila Rijeku, Zadar, i Lastovo; koja hoće da joj mi

uzdržavama Trst, Rijeku i Zadar; a megjutim ovaj nas
neprestano vrijegja — po ustima raznih megalomena,
u fašističkom listiću »Il littorio Dalmatico«. — U Italiji,
megjutim, nema ustavnosti; parlamenat nije parlame-
nat: Giolitti, Salandra i Orlando okrenuše legja vladi:
vojska je manja i slabije oboružana od crnih košulja;
fašizam hoće da zadobije amnestiju za sva zločinstva
od 20. oktobra 1922. itd. — Mi Balkanci, budimo tri-
jezni, uvigjavni, pravedni ii prava braća i doživjet ćemo
bolju i trajniju sreću nego li je imade neželjeni pre-
komorac. | Glas iz sjeverne Dalmacije.

O, kako prijatno! usklikne svatko, tko pokuša Elsa-sa-
pune u formi ilaše. Fellerovi Elsa-sapuni istinski su sapuni lepote
elegantnoj Ženi i pravi sapuni zdravlja razboritom opreznome muš-
karcu.  Vanredno štedljivi, zato jeftini! Dobivaju se u pet vrsta
(ljiljanov mliječni, glicerinski, boraksov, katranski i brijaći sapunj.
Za pokušaj 5 komada za 52 dinara uz poslat novac unaprijed, a
za 62 dinara, kad se naručuje uz pouzeće (povukom) od apote-
kara Eugen V. Feller, u Stubici Donjoj Elsatrg 297. Hrvatska.

Kritika ili hiperkritika ?

(Odgovor g. prof. Bujasv)
M) piše D. V. Medini.

Na prigovor učinjen mu prošlog septembra s moje
strane: zašto se nije pobrinuo da ispita svjedoke i
progovori sa mnom, u slučaju da bi mu kakvih dalj-
nih podataka i razjašnjenja trebalo, jednom kad je bio
u stanju da to učini, a inače je iskazao, da ga pojave,
o kojim je riječ, na osobiti način zanimaju — gospar
profesur B., da taj svoj propust opravda, navodi kao
razlog: nedostajanje i uopće nepouzdanost izjava svje-
doka, na koje da ,može djelovati strah, očekivanje,
mistična sensacija, uopće svaka uzrujanost, a k tome
autosugestija i njom prouzročeno haluciniranje, te či-
niti da oni ne samo ,nesvjestice i nehotice iskrive sa-
držaj opažanja“, već da i  podlegnu varci pamćenja“.

I ovo je, očito, jedna kavadina g. profesura, kao
kad se radilo da opravda, zašto iz početka nije htio
da odgovara. Svjedoci doista, kao no ti ljudi, mogu
podleći varkama i pogreškama, ali to još nije nikakav
razlog, da se njihove izjave več unaprijed zabace kao
nepouzdane, a ispitivanje njihovo uzme kao suvišno
i nepotrebno ! Kad bi tako imalo biti, lijepo bi zaista
prošle naše vlasti, osobito sudske, pri provogjenju
istraga i ispitivanju i isporegjivanju svjedoka u svrhu
da se otkrije i utvrdi istina u pogledu kojeg krivičnog
djela! A kako se, pitam, na drugi način može i doći
do ustanovljenja isiine, ako ne ispitivanjem svjedoka i
registrovanjem njihovih izjava ?

Ali kud ćete, kaže g. B., daja idem sada ,pro-
nalaziti i ispitivati svjedoke o dogagiaju, što ga je g.
D. V. M. doživio nazad dvadeset godina! Morao sam
se zadovoljiti s podliscima g. D. V. M. On jedini do-
lazi u obzir kao svjedok, a njegov bi se ondašnji
opis dogagjaja mogao samo pokvariti, kad bi se sada
od njega ponovno tražilo da svjedoči. Jer svačije pam-
ćenje pokazuje dva loša svojsva: netrajno je i netačno.
Neki se sadržaji s vremenom izgube, zaborave (amne-
zija). dok se drugi nadoknagjuiu novima (paramnezija.)

Da pak pokaže, kako ni ja nijesam ,izuzetak u toj
općoj zakonitosti“, to jest da sam i ja mogao koješta
zaboraviti a koješta ,nečim novim nadoknaditi“, navodi
meke razlike, što bi se nalazile u nekim potankostima
izmegju mog izvještaja od g. 1905 i onog mog prvog
članka od prošlog mjeseca maja, gdje je bilo govora
o javnom predavanju istog g. Bo

,U prvom članku — piše gosp. B. — navodi,
da je ,kroz dvije godine“ doživljavao megju drugim
čudnovatim pojavama ,,štropot od razbijenih staklenica“,
automatsko ,podizanje slika visećih na zidu“ i ,pu-
canje u dimnjaku kao da je ko kuburom opalio“. Iz
podlistaka pak se doznaje, da su pojave zapremale
skoro polovinu označenog razdoblja, otprilike 13 mje-
seci; da je samo jedanput čuo šum, kao da se raz-
bila jedna staklenica, da je samo jedanput neko vidio
da se maknula jedna slika... O pucanju pak u dim-
njaku uopće nema spomena; ako ovo nije slučajno
izostalo u preštampanim podliscima, onda je ovo jedna
mova tvorevina. Osim toga poslije 20 godina izvjesti-
telj drukčije sudi o prikazi, koju je bio vidio dječak :
sada dopušta ono što je prije bio izrijekom zabacio
t. j. da je to mogla biti halucinacija. Karakteristično
je, kako nam ovom prigodom g. D. V. M. drugačije
prikazuje neke potankosti nego li nazad 20 godina. Sada
veli, se radilo o prikazi muškarca nkoji se približavao
krevetu dječakovu, upirući u nj pogled, te isčezao“,
dok naprotiv po pripovijedanju u podlisku, dječak nije
ni vidio lica prikaze, koja je išla put vrata sobe i
gledala na g. D. V. M., te dječak nije opazio, je li
isčeznula, jer se od straha pokrio, kad mu se učinilo
da prikaza hoće lice okrenuti k njemu“.

I gosp. B., dok ovo iznosi, misli da je tobož
našao neko opravdanje, zašto nije smatrao potrebnim
da progovori sa onim, o kome kaže da ,jedini dolazi
u obzir kao svjedok“. On to kaže, premda nije istina,
to što kaže, buduć da za istinitost jednog dobrog di-
jela fenomena jamče drugi svjedoci, na koje se izvjes-
titelj u svom izvještaju pozivlje, a koji su ne manje
vjerodostojni nego što je on sam. Ali je trebalo naći
nekakvu zakučicu, da se opravda ono što se opravdati
ne da. Jer ako uistinu postoje izvjesna nesuglasja u

nekim potankostima, kako su spomenute u članku i

kako su navedene u izvješću, to je samo mogao biti
jedan razlog više, da gosp. B. uznastoji dobiti od
mene usmeno razjašnjenje, pa mu onda ne bi bilo
trebalo tražiti i nalaziti u onom mom prvom članku
kojekakvih ,novih tvorevina“ i  ,krupnog  iskrivlji-
vanja istine“.

Jer, napokon, o čemu se radi i na što se svode
te nesuglasice ? — O pojavi pucanja u dimnjaku rekao
sam već prije kako stvar stoji ; nije to nikakva ,nova

/

tvorevina“, već je to naknadni spomen jednog istin-
skog fenomena, koji mi je bio izbjegao, da ga u iz-
vještaju spomenem. — Glede na trajanje fenomena, '
iz izvještaja od g. 1905. razabire se, da su oni tra-!
jali: od svetkovine Presv. Trojstva (koja pada obično!
u prvu polovinu juna) g. 1903. do svrhe septembra|
1904. kad sam prešao bio u Konavle, to jest za!
kakvih 16 mjeseca (a ne 13 kako kaže g. B.), zahva.|
tivši po pril. 7 mjeseca od jedne, a punih 9 od druge!
godine. Sad, jer sam ja u dotičnom članku, spomi-
njući dogagjaj onako ma brzu ruku, rekao da sam
doživljavao kroz dvije godine u jednoj kući najčud.
novatije dogogjaje“, g. profesur našao je u tome mojul
amueziju“, dok bi njegova izvrsna ,mnezija“ sasto
jala u tome, što je znao 16 mjeseci reducirati na 13 !
— Poznata je nadalje stilistička forma, da se često u
pripovijedanju, pri  nabrajanju stvari ili dogagiaja,
mjesto singulara upotrijebi plural, kao na pr., kad se
pri sumarnom opisu kakve svečanosti, reče: Bilo jd
kićenja, rasvjete, pucanja, gavora, pjesama prigod:
nica i t. d. premda faktično nije bio nego samo
jedan govor, samo jedna pjesma prigodnica ; ili kad
se reče: Nema više u Dubrovniku Antuna Ludijeh,
Mara Vjerenijeh .... premda Antun Ludi nije, bio neg
jedan, i samo jedna Mare Vjerena. Sad, jer sam se
ja u onom prvom članku tim načinom govore poslu:
žio, nemajući ni na kraj pameti ni da što pretjeravam
ni da što iskrivljujem — gospar profesur hoće ipak
da nagje u meni nekakvu »paramneziju“ — pa neki
ga! — Što pak kaže, da po pripovijedanju u podlisku
dječak nije ni vidio lica prikaze“, to nije istina
Dječak je mogao vidjeti, pa je stalno i vidio lice pri
kaze, onda kad se je ona, prema izvještaju, vukla of
vrata stuba do na vrata moje spavaće sobe, jer st
postelja na kojoj je dječak u onaj čas ležao, nalazil:
u istoj vidnoj liniji s vratima stuba i onim moje sobe
— Napokon, što tvrdi da sam ja u onom prvom članki
poslije 20 godina ,dopustio ono što sam prije bi
izrijekom zabacio t. j. da je ono dječakovo vigjeni
mogla biti halucinacija“ — ni to nije istina,  tojesi
nije istina, da se iz onih mojih riječi u izvješću : ,Ak
je (ono i onako) lupanje moguće, onda je sve mć
guće; pa ne nalazim dostatna razloga, da vjerujem /
jedno a odbacim drugo“, može izvesti, da sam ja ti!
riječima zabacio mogučnost halucinacije. Ja ne rekoh
kao što priznajem jedno, tako priznajem i drugo
već rekoh: vjerujem u jedno, a ze odbacam drug;
Iz realnosti jedne pojave, zaključujem na mogućnos
da i ona druga pojava bude realna, a to rekoh smji
rajući na one, koji poriču već samu mogućuost 4
fantomi mogu biti realni. U konkretnom slučaju, moj
je uvjerenje da su prikaze, koje je dječak vidio, bi
roalne; ali protiv onoga koji tvrdi, da nije isključen
mogućnost halucinacije, ja doista ne mogu dokaza!
da je ta mogućnost isključena. Megjutim, valja im:
na umu, da nije sve laž i umišljanje, što se matem:
tičkom formulom ne može dokazati ! (Nastavlja s:

 

Pisma iz naroda.

Iz okolice NINA. Razno iz Sreza koncem j
nuara o. g. Ponajprije eto nam jedne tužne: Nir
općina 14.000 stanovnika ; 17 mjesta ostade bez lije
nika! Velevrijedni g. Vladimir Snegovoj brat rus d
bio namještenje u Smokoviću općine Zemunik. Opći
mora da što ranije zadobije vrsnog liječnika, inače
u zdravstvenom pogledu kao u ekonomskom pog
tovo moramo ponovno da robujemo otugjenom i o
tom nam Zadru. — Čujemo, da se nastavlja probi
njem ceste Nina-Poljica-Smoković-Zemunik, ali ral
vim koracima, tako da neznamo kad će naš, jedr
cvatući, kraljevski Nin, biti kopneno (o moru io je
noć cvatućoj staroj luci suparnici Zadra ne govori :
spojen sa Zemunikom, Biogradom,  Benkovcon
cijelom državom. —, Dočim čuli smo, da brojno s
Sukošan, Biogradske općine i sreza, krasno polože
pri prostranoj zlatnoj luci, žurno i majstorski prol
staro-novu cestu do Zemunika, tako da Benkov
Zemunik-Sukošan-Biograd, kroz najkraće doba, bi
spojeni krasnim kolnim i automobilskim putem.
I radišnom i pitomom Sukošanu, kao i drevno:
središnjem Ninu, htjelo bi se što skorije uregj
dotičnih luka: kao i gizdavom i prometnom Prek:
budućem otočkom takmacu i tripolitanskom Za:
Ai sve to važnijem Preku, osim nove Crkve i put
hoće se i pristojan i dostatan veliki gat, uz lij
obalu. — Nadali smo se s novim ljetom promjeni
bolje parobrodarskih pruga naše Jadranske suša
paroplovidbe — Govorilo se i o sniženju pretjer:
cijena, o dvostrukim prugama, napose za otoke i
pose za primorje, e da naš narod ne bi više robe
tugjinskom, jeftinom parobrodskom' talijanskom dru

I