f ! ! i NARODNA SVIJEST Br. 6 Svečana večernja u zbornoj i stolnoj crkvi, kon- cerat muzike, rasvjeta grada, bacanje vatrometa, grli- čanje i ,Jutrenja sv. Vlaha“ sve je izvršeno tačno po programu uz brojno saučešće naroda. Dolazak seoskih barjaka i procesija. Na sv. Vlaha, Utorak, osvanuo veoma jak vjetar i studen. Preko Ri- jeke bura je tako dimila, da se nije moglo . prevažat lagjama s jedne strane na drugu. I tako iz Rijeke do- šao je samo jedan barjak, a iz Župe samo 3—4. Fe- stanjuli, sokolska i vojnička glazba i gradski barjaci išli su po običaju na priček i tako se skupilo svega oko 20 barjaka. Bilo je zabranjeno i pucanje iz trom- buna i pušaka, pak ovo, zlo vrijeme, a i političke predizborne neprilike uplivale su, da narod iz okolice nije došao u onom broju kako je drugih godina običavao. Stoga i onaj lijepi momenat doček barjaka na Pilama bio je veoma mršav. Radi jakog vjetra grad nije bio iskićen zastavama na standardima, već samo sagovima na prozorima. Nastalo je bilo pitanje, hoće li bili i procesija, koja se je ipak održala, a vodio ju je po- moćni biskup Msgr. Barbić noseći glavu sv. Vlaha. Osim barjaka procesiji sudjelovao i »Soko« sa glaz- bom i dvijema četama, vojnička glazba i jaki odio vojničke mornarice sa komandantom pom. vojne aka- demije g. Mladićem na čelu. Poslije procesije morna- rica je ispalila tri »salve«, dok su se barjaci klanjali u stoinoj crkvi. Igra tombole uza sav vjetar bila je dosta animi- rana. lspraćeni su barjaci sa muzikama uz slavljenje zvona i pucanje zračnih bomba. Uveče Večernja u sv. Vlahu i koncerat muzike, ali bacanje vatrometa nije moglo biti radi vjetra. To je odgogjeno za Ne- djelju 15. o. mj. kad se slavi sv. Vlaho na Gorici. Tad će biti dopušteno i pucanje iz trombuna i nadamo se da će biti življe i u boljem raspoloženju nego li na sami dan svečanosti. Dva nova sveučilišta u Italiji: Fašizam i Jugoslaveni. Naša vulkanička prekomorska saveznica ltalija uz velike talambase, svečanosti i govore, otvorila je polovinom prošloga prosinca dva nova sveučilišta: u Bari, u Južnoj Italiji i u Trstu. Značajno je, što je pri otvoru universe u Bari, prosvjetni ministar spomenuo, da je ta nova, toli žugjena universa bila osnovana (a Italija tih universa imade mnoštvo) da bude mostom izmegju Italije i Balkana; izmegju Talijana s jedne a Arbanasa i Slavena s druge strane; svjetionikom la- tinske kulture Balkancima i Slavenima; da će preko toga mosta njihove legije kao jednoć rimske, nama donašati luč latinske prosvjete, kulture, civilizacije; da će s vremenom doći i do utemeljenja jedne slavenske katedre. Jugoslaveni imadu svoja sveučilišna središta Zagreb, Ljubljanu i Beograd; upućeni su na cijelo ogromno djevičansko slavenstvo ; znadu za rimsko i mletačko robovanje; ne trebaju tugje — fašističke — ni kulture ni civilizacija: neka fašizam liječi sebe i prosvjećuje vlastiti narod, koji, u južnom poluotoku, broji do 70% analfabeia ! Čitamo u talij. novinama, da od 800 novo upi- sanih sveučilištaraca u Trstu, dobra polovica pripada okolišnim državama! Po talij megabomaniji i ta uni- versa mora da postane i nama ,središtem kulture — svjetionikom nad istokom — i da privuče Italiji ljubav bližnjih naroda“ | Nadamo se, da im se te smjele nade neće ipak ispuniti. Čast talijanskom jeziku; ali ne današ- njoj fašističkoj Italiji, koja postupa kao sa majgorim robljem sa našim sunarodnjacima u bijednoj Istri, sirot- noj Goričkoj i zapadnoj Kranjskoj; koja nam je podjar- mila Rijeku, Zadar, i Lastovo; koja hoće da joj mi uzdržavama Trst, Rijeku i Zadar; a megjutim ovaj nas neprestano vrijegja — po ustima raznih megalomena, u fašističkom listiću »Il littorio Dalmatico«. — U Italiji, megjutim, nema ustavnosti; parlamenat nije parlame- nat: Giolitti, Salandra i Orlando okrenuše legja vladi: vojska je manja i slabije oboružana od crnih košulja; fašizam hoće da zadobije amnestiju za sva zločinstva od 20. oktobra 1922. itd. — Mi Balkanci, budimo tri- jezni, uvigjavni, pravedni ii prava braća i doživjet ćemo bolju i trajniju sreću nego li je imade neželjeni pre- komorac. | Glas iz sjeverne Dalmacije. O, kako prijatno! usklikne svatko, tko pokuša Elsa-sa- pune u formi ilaše. Fellerovi Elsa-sapuni istinski su sapuni lepote elegantnoj Ženi i pravi sapuni zdravlja razboritom opreznome muš- karcu. Vanredno štedljivi, zato jeftini! Dobivaju se u pet vrsta (ljiljanov mliječni, glicerinski, boraksov, katranski i brijaći sapunj. Za pokušaj 5 komada za 52 dinara uz poslat novac unaprijed, a za 62 dinara, kad se naručuje uz pouzeće (povukom) od apote- kara Eugen V. Feller, u Stubici Donjoj Elsatrg 297. Hrvatska. Kritika ili hiperkritika ? (Odgovor g. prof. Bujasv) M) piše D. V. Medini. Na prigovor učinjen mu prošlog septembra s moje strane: zašto se nije pobrinuo da ispita svjedoke i progovori sa mnom, u slučaju da bi mu kakvih dalj- nih podataka i razjašnjenja trebalo, jednom kad je bio u stanju da to učini, a inače je iskazao, da ga pojave, o kojim je riječ, na osobiti način zanimaju — gospar profesur B., da taj svoj propust opravda, navodi kao razlog: nedostajanje i uopće nepouzdanost izjava svje- doka, na koje da ,može djelovati strah, očekivanje, mistična sensacija, uopće svaka uzrujanost, a k tome autosugestija i njom prouzročeno haluciniranje, te či- niti da oni ne samo ,nesvjestice i nehotice iskrive sa- držaj opažanja“, već da i podlegnu varci pamćenja“. I ovo je, očito, jedna kavadina g. profesura, kao kad se radilo da opravda, zašto iz početka nije htio da odgovara. Svjedoci doista, kao no ti ljudi, mogu podleći varkama i pogreškama, ali to još nije nikakav razlog, da se njihove izjave več unaprijed zabace kao nepouzdane, a ispitivanje njihovo uzme kao suvišno i nepotrebno ! Kad bi tako imalo biti, lijepo bi zaista prošle naše vlasti, osobito sudske, pri provogjenju istraga i ispitivanju i isporegjivanju svjedoka u svrhu da se otkrije i utvrdi istina u pogledu kojeg krivičnog djela! A kako se, pitam, na drugi način može i doći do ustanovljenja isiine, ako ne ispitivanjem svjedoka i registrovanjem njihovih izjava ? Ali kud ćete, kaže g. B., daja idem sada ,pro- nalaziti i ispitivati svjedoke o dogagiaju, što ga je g. D. V. M. doživio nazad dvadeset godina! Morao sam se zadovoljiti s podliscima g. D. V. M. On jedini do- lazi u obzir kao svjedok, a njegov bi se ondašnji opis dogagjaja mogao samo pokvariti, kad bi se sada od njega ponovno tražilo da svjedoči. Jer svačije pam- ćenje pokazuje dva loša svojsva: netrajno je i netačno. Neki se sadržaji s vremenom izgube, zaborave (amne- zija). dok se drugi nadoknagjuiu novima (paramnezija.) Da pak pokaže, kako ni ja nijesam ,izuzetak u toj općoj zakonitosti“, to jest da sam i ja mogao koješta zaboraviti a koješta ,nečim novim nadoknaditi“, navodi meke razlike, što bi se nalazile u nekim potankostima izmegju mog izvještaja od g. 1905 i onog mog prvog članka od prošlog mjeseca maja, gdje je bilo govora o javnom predavanju istog g. Bo ,U prvom članku — piše gosp. B. — navodi, da je ,kroz dvije godine“ doživljavao megju drugim čudnovatim pojavama ,,štropot od razbijenih staklenica“, automatsko ,podizanje slika visećih na zidu“ i ,pu- canje u dimnjaku kao da je ko kuburom opalio“. Iz podlistaka pak se doznaje, da su pojave zapremale skoro polovinu označenog razdoblja, otprilike 13 mje- seci; da je samo jedanput čuo šum, kao da se raz- bila jedna staklenica, da je samo jedanput neko vidio da se maknula jedna slika... O pucanju pak u dim- njaku uopće nema spomena; ako ovo nije slučajno izostalo u preštampanim podliscima, onda je ovo jedna mova tvorevina. Osim toga poslije 20 godina izvjesti- telj drukčije sudi o prikazi, koju je bio vidio dječak : sada dopušta ono što je prije bio izrijekom zabacio t. j. da je to mogla biti halucinacija. Karakteristično je, kako nam ovom prigodom g. D. V. M. drugačije prikazuje neke potankosti nego li nazad 20 godina. Sada veli, se radilo o prikazi muškarca nkoji se približavao krevetu dječakovu, upirući u nj pogled, te isčezao“, dok naprotiv po pripovijedanju u podlisku, dječak nije ni vidio lica prikaze, koja je išla put vrata sobe i gledala na g. D. V. M., te dječak nije opazio, je li isčeznula, jer se od straha pokrio, kad mu se učinilo da prikaza hoće lice okrenuti k njemu“. I gosp. B., dok ovo iznosi, misli da je tobož našao neko opravdanje, zašto nije smatrao potrebnim da progovori sa onim, o kome kaže da ,jedini dolazi u obzir kao svjedok“. On to kaže, premda nije istina, to što kaže, buduć da za istinitost jednog dobrog di- jela fenomena jamče drugi svjedoci, na koje se izvjes- titelj u svom izvještaju pozivlje, a koji su ne manje vjerodostojni nego što je on sam. Ali je trebalo naći nekakvu zakučicu, da se opravda ono što se opravdati ne da. Jer ako uistinu postoje izvjesna nesuglasja u nekim potankostima, kako su spomenute u članku i kako su navedene u izvješću, to je samo mogao biti jedan razlog više, da gosp. B. uznastoji dobiti od mene usmeno razjašnjenje, pa mu onda ne bi bilo trebalo tražiti i nalaziti u onom mom prvom članku kojekakvih ,novih tvorevina“ i ,krupnog iskrivlji- vanja istine“. Jer, napokon, o čemu se radi i na što se svode te nesuglasice ? — O pojavi pucanja u dimnjaku rekao sam već prije kako stvar stoji ; nije to nikakva ,nova / tvorevina“, već je to naknadni spomen jednog istin- skog fenomena, koji mi je bio izbjegao, da ga u iz- vještaju spomenem. — Glede na trajanje fenomena, ' iz izvještaja od g. 1905. razabire se, da su oni tra-! jali: od svetkovine Presv. Trojstva (koja pada obično! u prvu polovinu juna) g. 1903. do svrhe septembra| 1904. kad sam prešao bio u Konavle, to jest za! kakvih 16 mjeseca (a ne 13 kako kaže g. B.), zahva.| tivši po pril. 7 mjeseca od jedne, a punih 9 od druge! godine. Sad, jer sam ja u dotičnom članku, spomi- njući dogagjaj onako ma brzu ruku, rekao da sam doživljavao kroz dvije godine u jednoj kući najčud. novatije dogogjaje“, g. profesur našao je u tome mojul amueziju“, dok bi njegova izvrsna ,mnezija“ sasto jala u tome, što je znao 16 mjeseci reducirati na 13 ! — Poznata je nadalje stilistička forma, da se često u pripovijedanju, pri nabrajanju stvari ili dogagiaja, mjesto singulara upotrijebi plural, kao na pr., kad se pri sumarnom opisu kakve svečanosti, reče: Bilo jd kićenja, rasvjete, pucanja, gavora, pjesama prigod: nica i t. d. premda faktično nije bio nego samo jedan govor, samo jedna pjesma prigodnica ; ili kad se reče: Nema više u Dubrovniku Antuna Ludijeh, Mara Vjerenijeh .... premda Antun Ludi nije, bio neg jedan, i samo jedna Mare Vjerena. Sad, jer sam se ja u onom prvom članku tim načinom govore poslu: žio, nemajući ni na kraj pameti ni da što pretjeravam ni da što iskrivljujem — gospar profesur hoće ipak da nagje u meni nekakvu »paramneziju“ — pa neki ga! — Što pak kaže, da po pripovijedanju u podlisku dječak nije ni vidio lica prikaze“, to nije istina Dječak je mogao vidjeti, pa je stalno i vidio lice pri kaze, onda kad se je ona, prema izvještaju, vukla of vrata stuba do na vrata moje spavaće sobe, jer st postelja na kojoj je dječak u onaj čas ležao, nalazil: u istoj vidnoj liniji s vratima stuba i onim moje sobe — Napokon, što tvrdi da sam ja u onom prvom članki poslije 20 godina ,dopustio ono što sam prije bi izrijekom zabacio t. j. da je ono dječakovo vigjeni mogla biti halucinacija“ — ni to nije istina, tojesi nije istina, da se iz onih mojih riječi u izvješću : ,Ak je (ono i onako) lupanje moguće, onda je sve mć guće; pa ne nalazim dostatna razloga, da vjerujem / jedno a odbacim drugo“, može izvesti, da sam ja ti! riječima zabacio mogučnost halucinacije. Ja ne rekoh kao što priznajem jedno, tako priznajem i drugo već rekoh: vjerujem u jedno, a ze odbacam drug; Iz realnosti jedne pojave, zaključujem na mogućnos da i ona druga pojava bude realna, a to rekoh smji rajući na one, koji poriču već samu mogućuost 4 fantomi mogu biti realni. U konkretnom slučaju, moj je uvjerenje da su prikaze, koje je dječak vidio, bi roalne; ali protiv onoga koji tvrdi, da nije isključen mogućnost halucinacije, ja doista ne mogu dokaza! da je ta mogućnost isključena. Megjutim, valja im: na umu, da nije sve laž i umišljanje, što se matem: tičkom formulom ne može dokazati ! (Nastavlja s: Pisma iz naroda. Iz okolice NINA. Razno iz Sreza koncem j nuara o. g. Ponajprije eto nam jedne tužne: Nir općina 14.000 stanovnika ; 17 mjesta ostade bez lije nika! Velevrijedni g. Vladimir Snegovoj brat rus d bio namještenje u Smokoviću općine Zemunik. Opći mora da što ranije zadobije vrsnog liječnika, inače u zdravstvenom pogledu kao u ekonomskom pog tovo moramo ponovno da robujemo otugjenom i o tom nam Zadru. — Čujemo, da se nastavlja probi njem ceste Nina-Poljica-Smoković-Zemunik, ali ral vim koracima, tako da neznamo kad će naš, jedr cvatući, kraljevski Nin, biti kopneno (o moru io je noć cvatućoj staroj luci suparnici Zadra ne govori : spojen sa Zemunikom, Biogradom, Benkovcon cijelom državom. —, Dočim čuli smo, da brojno s Sukošan, Biogradske općine i sreza, krasno polože pri prostranoj zlatnoj luci, žurno i majstorski prol staro-novu cestu do Zemunika, tako da Benkov Zemunik-Sukošan-Biograd, kroz najkraće doba, bi spojeni krasnim kolnim i automobilskim putem. I radišnom i pitomom Sukošanu, kao i drevno: središnjem Ninu, htjelo bi se što skorije uregj dotičnih luka: kao i gizdavom i prometnom Prek: budućem otočkom takmacu i tripolitanskom Za: Ai sve to važnijem Preku, osim nove Crkve i put hoće se i pristojan i dostatan veliki gat, uz lij obalu. — Nadali smo se s novim ljetom promjeni bolje parobrodarskih pruga naše Jadranske suša paroplovidbe — Govorilo se i o sniženju pretjer: cijena, o dvostrukim prugama, napose za otoke i pose za primorje, e da naš narod ne bi više robe tugjinskom, jeftinom parobrodskom' talijanskom dru I