S

NARODNA SVIJEST

Br. 9

 

 

Šumadija je izdala narodnu stvar“?!

Onuj bedni Svetozar Pribičević, pošto ga je po-
tjerala Šumadija, kamo je bio pošao da pokuša iz-
bornu sreću, drznuo se je da napiše u svojoj »Reči«
članak u kome kaže »da je Šumadija izdala narodnu
stvar i kako su svi, koji su glasovali za Davidovićevu
politiku, defetiste i izdajnici«.

»Ko su izdajnici?« — pita na to beogr. »Demo-
kratija«. Da li onih jedan milijon i trista hiljada birača,
koji su svoj glas dali za politiku Narodnog Sporazuma,
zakonitosti i reda u državi, za bratsku slogu, mir i gra-
gjansku ravnopravnost? Je su li oni svi defetiste i
izdajnici, koji su svojim kuglicama nadmašili sa preko
irista-osamdeset hiljada broj glasača t. zv. Nacional-
nog Bloka? Zar je gosp. Pribićević danas pravi nacio-
nalista, istinski patriota, jedini pobornik narodnog je-
dinstva? Zar je on pravi demokrata i zar je on jedini
prijatelj ove naše zajedničke države, u kojoj su svi
Hrvati i svi Slovenci i svi Srbi potpuno ravnopravni
gragjani bez ikakvih ograničenja i bez izuzetka?

Zar se današnji nacionalizam sastoji u nekulturnoj
i nepametnoj mržnji na Hrvate ili u svijesnoj težnji
svih patriota: da se ujedinjeni Jugosloveni uzdigau
na visinu kulturnih velikih naroda i da u svojoj nacio-
nalnoj državi žive sva plemena kao ravnopravni i slo-
bodni gragjani u smislu moderne demokratije. Za takav
nacionalizam nije g. S. Pribićević. Jer ima nacionalizma
i nacionalizma. G. Pribićević zanosi se idejom nacio-
nalizma, koja potiče ozgo, od monarha, od vojske, od
vlada, od državne nauke, od sile i od borbe za prevlast.
On ne predvigja ono šio smislom evolucije mora biti
i ne osijeća ono, što već biva, on ne vidi što se oko
njega stvara i, on se pomoću sile ozgo upinje da zadrži
tok istorijskog napretka. U njega nema visokog osje-
ćanja prave demokratije i potpune solidarnosti. On je
u duši autokraia, koji vlada samo donde i živi dok je
uz njega i monarh i vojska i sila. Njega će kao i sve
njegove Trenkove pandure pregaziti vrijeme i deman-
tovati sutrašnjica“.

 

Pisma iz naroda.

KOTOR. Zadušnice za i prof. Josipa Gelcičh.
Na 4. februara o. g. blago se rastavljao sa ovom
zemljom u dalekoj i danas tugjoj Gorici vrli profesor
g. Josip Gelcich. Mlagjem naraštaju nije možda poznat
taj skromni, inače vrlo učeni profesor, koji je cijeli
svoj vijek do u oči same smrti sproveo uz knjigu.
Njegovi pak učenici, kolege i prijatelji, koji su imali
sreću, da ga intimnije upoznaju, koji su ga sbližega
mogli promatrati i u tijesnijem prijateljskom dodiru s
njim su bili, bolno su primili vijest njegove smrti,
znajući, da je i opet nestalo lijepe i jake sile, koja je
neumorno radeći oko prosvjete pokazala tugjem svi-
jetu, — pokojnik je naime uopće sve publicirao u tal.
i njemačkom jeziku — sjajnu i svijetlu prošlost oblju-
bljene joj Dalmacije i rodnog mjesta Kotora. Poznato
je, da je do same smrti radio kroz ovih zadnjih go-
dina oko oveće povijesti Boke i Kotora, i regbi, da
mu je rodno mjesto kroz cijeli život bilo glavna tačka
umnog rada. Hoće li mu se za to grad Kotor odužiti
vidjet ćemo u napred. Megjutim njegov intimni prija-
telj O. Benvenuto Rode, starješina naših mjesnih fra-
njevaca, saznav za tužnu vijest smrti blagopokojnika,
na 17. februara održa u crkvi Sv. Klare svečane zaduš-
nice. Tom prigodom bi izvedena teška ali vrlo divna
mrtvačka misa — 9. Rathgeber -- od troglasnog mje-
šovitog pjev. zbora Sv. Klare. I ovom se je prigodom
vidila sjajna izvedba pjevanja crkovnog, što služi na
čast i zborovogji i cijelom pjevačkom zboru. Vrlom
pak pokojniku, koji kršćanski umrije, ko što je uvijek
kršćanski živio, vječna slava i trajna uspomena!

KORČULA. Izborne refleksije. Prošli su dani na-
petosti, razdraženosti i puste brige za mnoge, koji su
od prošlih izbora očekivali bitnih promjena i polagali
su u njima velikih nada, a doživiše samo razočaranje,
jer smo opet ondje, gdje smo i bili. Sada kada su se
glave obladile, a živci primirili, nekoji će sigurno
i nehotice promišljati na ona nezakonita, a u više slu-

čajeva nemoralna i nepoštena sredstva, s kojima su :

se služili u izbornoj agitaciji i pri samom izbornom
činu, a da im sve to ipak nije donijelo željenog us-
pjeha. I na našem otoku »državni elementi« nijesu bi-
rali sredstva u izbornoj agitaciji, pak je bilo na pretek
zastrašivanja, prijetnja, ucijenjivanje i pustih obećavanja
a i raznih nezakonitosti.

Pakt talijanaško-pašičevski. Za grad Korčulu vri-
jedno je da se istakne, da je prijateljski pakt talijan-
sko-jugoslavenski potpuno proveden u djelo, jer su
vogje mjesnih talijanaša otvoreno agitirali za vladin
blok, a. što je još interesantnije nekoji istaknuti

orjunaši bratimili se s talijanašima i pratili ih na bi-
ralište, Ovome se naravno ne može zamjeriti, jer je
potpuno u duhu državotvorne politike!?

I krv se lije. | dok smo se svemu mogli nadati,
nijesmo zaista, da će se u našem inače mirnom kraju
krv proliti. Ipak smo na žalost i to doživili u selu
Račišću, gdje je bilo glasačko mjesto za Pupnat i
Račišće. Kada su se naime Pupnaćani, koji su u većini
glasovali za Radićevu stranku, spremali da se povrate
kući, dočekali su ih Račišćani, koji su u većini za
vladin blok, usted sela, pak navališe na njih goloruke
sa toljagama te ih nemilo izlemaše, tako da su deve-
torica bila ranjena u glavu. Najžalosnije je pak to, da
žandarmi, koji su bili prisutni, nijesu se ni makli da
barem zaštite napadnute, već su mirno promatrali ko
da se sve to njih ne tiće. Moralni krivci ovog žalos-
nog dogagiaja ljuto se varaju, ako misle, da će silom
nešto polučiti. Naprotiv ovakvim načinom samo sve
više raspiruju strasti i otvara veći jaz i mržnju.

Izborni rezultat u Korčulanskoj općini bio je
slijedeći: od 1617 upisanih birača, glasovalo je 1025,
i to za prvu žaru 985, drugu 1, treću 1, četvrtu 7,
petu 312, šestu 87, sedmu 32.

Molitve. Kroz sedam nedjelja po starinskom obi-
čaju počam od nedjelje šezdesetice drže se krasne
molitve u crkvi »svih  svetih« pred glavnim oltarom,
na kojemu je'lijepi drveni kip Žalosne Gospe sa mr-
tvim sinom (radnja 18. vijeka). Drži se da je ove mo-
litve sastavio Korčulanski pjesnik Kanavelić, a veoma
su dirljive. Ova pobožnost veoma je obijubljena i po:
pularna megju gragjanstvom te je svaki put puna
crkva vjernika. Dobra i utješljiva pojava, jer u atmo-
sferi punoj mržnje i zlobe, potrebito je i korisno, da
se često sjetimo onog časa: »Kada bude tilo umriti«.

BOSANKA. 7 Stijepo Miloslavić, na daleko po-
znati starac, nenadno je preminuo' od srčane kapi u
ponedjeljak 23. Veljače. Još istog dana ćutio se dobro,
kad mu odjednom iza objeda pozlilo. Nadošao liječ-
nik i svećenik Male Braće te ga providio svetim sa-
kramentima umirućih. Oko 7!/a sati uvečer zaklopi
svoje trudne oči i ispusti plemenitu dušu u 83. god.
života, a kako je dobro izgledao, nitko mu ne bi bio
dao ni 70 godina. Pokojnik je svojim radom došao
do lijepog imutka, a sa svoje razboritosti bio je poznat
kao uzor- domaćin. Ali što ga je nadasve resilo, bio
je njegov otvoreni karakter od poštenjačine i priprav-
nost da svakome pomogne i svjčtom i tvorom. Sve
se ovo temeljilo na čvrstom kršćanskom uvjerenju i
životu. Ove krasne viline pribavile su mu ugled i po-
štovanje kod svakoga, s kojim je dolazio u doticaj;
u obitelji pak i selu uživao je čast i ugled starih bi-
blijskih patrijarha. Uspomena na nj ostat će dugo na
Bosanci pa i kod najmlagjih. Ganutljiv je bio prizor,
kad jedno dijete od 2/2 god., koje je dolazilo svaki
dan »kumu« u pohode, pa došlo i zadaji dan, te ne
shvaćajući dogagjaj nije se nikako htjelo udaljiti od
odra, jer da mu »kum« nije ništa kazao. — Na 25.
prije podne bio mu je lijep sprovod, na koji su došli
mnogobrojni prijatelji i štovatelji pokojnikovi iz grada
kao iz okolišnih mjesta. Svijetla uspomena na dragog
pokojnika bila putokazom života mlagjima, a njegovoj
plemenitoj duši nek svijetli svjetlost vječna!

 

O književnom radu i kulturnom značenju
HENRYKA SIENKIEWICZA.

Drugi je dio trilogije roman ,Potop“ u 6 sve-
zaka, a njegov je predmet upad Šveda u Poljsku pod
Karlom Gustavom, pa opsijedanje i obrana Čenstohove
i gubitak Litve za sedam godina. Ali ,Potop“ zaostaje
za ,Ognjem i mačem“, jer on nije epopeja, nego lijepa
historička pripovijest, kroz koju se od početka do kraja
provija ljubav junaka Kmićica i otmene plemkinje
Olenjke. Kmićic je nasilnik i otimač, na čiju je glavu
raspisana ucjena; on žarko ljubi Olenjku, ali ova od
njega zahtijeva, da se ostavi razbojničkoga života.
Jednom ga potjera goni, a on se sakriva kod Olenjke.
Ona ga obrani, ali kad potjere nestade, tjera ga od
sebe. Razjaren radi toga,. navaljuje na njezin dom i
otimlje je. U to provaljuju Švedi i osvajaju Veliku
Poljsku. Da bi bez krvi mogli da osvoje i Litvu, nude
kraljevsku krunu litavskomu hetmanu, ako im je uruči.
Kmićic pristaje uz hetmana i izdaje svoju domovinu.
Njegova je izdaja otkrivena i on je osugjen na smrt,
od koje ga spašava Zagloba. Podli izdajica litavski
hetman odaje svoje opake namjere u nekomu pismu,
koje dolazi u ruke Kmićicu. Sada i Kmićic vidi, kakav
je njegov gospodar, te se kaje od svojega nedjela i
hoće da pošteno i samoprijegorno služi svojoj domo-

vini. Ali mu niko ne vjeruje, pa tako se on ušulja -

pod lažnim imenom ,Babinicz“ megju branitelje Čen-
stohove i bori se kao lav za narodnu stvar. On je
doista najviše doprinio, da Čenstohova nije pala u
ruke Švedima. Kmićic, teško ranjen, priznaje kralju,
ko je. Sastaje se s Olenjkom, nu ona mu još ne
oprašta. Tek kad se u crkvi čita manifest kraljev, ko-
jim se previšnjim priznanjem hvali njegovo junaštvo
i glavna obrana velikog svetišta Majke Božje (Čensto-

prva dva dijela trilogije, osobito u prvomu. Povjesni

hova je naime još i danas poljački Lourdes), Oleni
se miri sa Kmićicom i udaje se za nj. — Sve što
u ,Potopu“ historičkoga izneseno, prikazano je \
jerno i istinito, a s puno čuvstva i života. Osobito
dojimlje lik kralja Jana Kazimira i hetmana izdaji
Radziwila; izmišljene su ličnosti tačno stvorene pran
onomu vremenu; opisi ratova i bitaka odišu više ep
som, nego romanom; radnja je neobično živa i zar
mljiva, a cijelo je djelo vještački sastavljeno.
Treći je dio trilogije »Pan Wolodyjovski« u
sveska s epilogom. Ovdje je povijest sasvim sporedni
a ljubavne su zgode glavna nit; protivno, nego |

su dogogjaji ovdje samo kraljev izbor u Varšavi,
ručenje Kamienjca Turcima i u epilogu slavna hoći
ska bitka. U prvomu je dijelu ovoga romana Wolod
jowski zaručena za Anu Brzobohatu, koja nenad
umire, Wolodyjowski očajava i ide u samostan, iz \
jega ga izvodi Zagloba. Sirota djevojka Barbara D:
hojowska, koja ima muškaračku narav, zaljubi se
Wolodyjowskoga i udaje se za nj. Drugi dio roma
posve je nezavisan od prvoga; zajednička su lica
oba dijela samo Wolodyjovski i žena mu Barbi
koja prati svojega muža u rat proti Turcima. Oprez
muž odregjuje odio Tatara i tomu odjelu stavlja
čelo mladoga litavskoga Tatra Mellechowicza, da bi
nad ličnom sigurnosti Barbare. Sada ovaj Mellechowi
čovjek podmukao, strastven, ohol, lukav i opak, f
staje glavnim junakom romana. On s? zaljubi u B
baru i hoće da je prisvoji; ali ga ona udari kundak
megju oči i izbije mu jedno oko, te pobjegne od ;
pasnika. Opisati sva krvoločtva, koja je ovaj razboj
izvršio u ime osvete, to umije sam Sienkiewicz; dr
ne bi uspio. Nuiovoj nemani dolazi kraj. Brat ml:
od njega u ropstvo odvedene djevojke Eve hvata
i ubija ga u najgroznijim mukama. Roman bi ov
mogao da bude gotov; nu pisac hoće još da izn
historičku sliku predaje Kamienjca Turcima, koja doi
nije poljačka slava, ali mu služi da istakne domoljut
junaštvo Wolodijowskoga, čiji oproštaj od žene
Barbare prije odlučne bitke ili predaje može da s
svojoj uzvišenoj ljepoti prispodobi s veličanstve:
oproštajem Hektora od Andromahe u VI. pjeva
»Ilijade«. Slijedi zadnji pokušaj provale i smrt. Vije
mu žena Barbara svečano pokapa njegovo tijelo
Stanislawowu. Ovdje bi opet sve moglo da bude ;
tovo; ali je auktor valjda cijenio, da nije lijep «
žalostan svršetak supružne vijernosti i sramotna |
Kamienjca Turcima kao zaglavak. Slijedi dakle epi
u kojem se veliča sjajna pobjeda Sobjeskoga nad 1
cima kod Chozima, što se je dogodilo jednu god
dana kasnije. —  Nepristran kritičar treba da pri:
da Sienkiewiczeva trilogija ima svoj decrescendo,
očito drugi dio zaostaje za prvim, a treći za ol
pregjašnjim; nu treba uzeti u obzir, da je oval
kritika moguća samo u prispodobi. Svaki dio za:
uzet majstorsko je djelo; pa činjenica, što jedno:
mašuje drugo, ne dokazuje, da ono, što zaostaje
boljim od sebe, nije i te kako dobro i lijepo. Svaki
bi bilo milo — da se poslužim težačkom prisp:
bom — posjedovati 100 milijuna ; ali to ne znači,
bi ikomu bilo mrsko posjedovati samo 80 ili 60 milij
A sada, da se jednim općim pogledom osvrn
na cjelokupno djelo trilogije. U sudbonosnoj dr
polovini XVII. vijeka, od 1648. do 1683., Poljska s
bila, da tako rečemo, pretvorila u orijaški kaleidos!
gdje su se burni dogogjaji poput svijetlih i tar
slika mijenjali bijesnom i vratolomnom brzinom.
zadina su ovih tragičnih promjena porazi i tri
ukrajinski, a pred njom se, poput klasja na sil
vjetru, giblje uzburkana masa poljačkoga naroda.
jedinci ove goleme mase, to su mali poljački pl:
ili seljaci sa svim svojim manama i vrlinama,
brane svoje lične sitne interese, te se svagjaju i g
a pri tome se očajno bore za domovinu. Visoko p
stvo i feudalni gospodari u vječnoj megjusobnoj sv
a u zajednici i slozi u ugnjetavanju slabijih od :
otrovani su tugjinstvom, čije su loše strane popri
ali ne dobre; oni vode narod svijesno u propa
grozno dugotrajno krvoproliće i nadčovječnu pe
koja je pročistila poljačku narodnu dušu, kao što |
oluja čisti i rashlagjuje zagušljivu i žarku atmos
A ove je tako oprječne i silovite provale diverge!
težnja i djelovanja, ovaj cijeli labirint nedoglednih :
i smjerova, ovaj konglomerat zapletenih situacija
mršenih čvorova veliki um slavnog Sienkiewicz
natkriljivom vještinom, oštrim okom i sigurnim
laženjem sveo u razmjeren i skladan kalup jedins!
arhitektonske radnje, koja je ne samo Poljacima,
i cijelomu kulturnomu svijetu, ne za odregjeno
novito vrijeme, nego za nedogledne vjekove os
književni biser njegove klasične trilogije. (Sli