S NARODNA SVIJEST Br. 9 Šumadija je izdala narodnu stvar“?! Onuj bedni Svetozar Pribičević, pošto ga je po- tjerala Šumadija, kamo je bio pošao da pokuša iz- bornu sreću, drznuo se je da napiše u svojoj »Reči« članak u kome kaže »da je Šumadija izdala narodnu stvar i kako su svi, koji su glasovali za Davidovićevu politiku, defetiste i izdajnici«. »Ko su izdajnici?« — pita na to beogr. »Demo- kratija«. Da li onih jedan milijon i trista hiljada birača, koji su svoj glas dali za politiku Narodnog Sporazuma, zakonitosti i reda u državi, za bratsku slogu, mir i gra- gjansku ravnopravnost? Je su li oni svi defetiste i izdajnici, koji su svojim kuglicama nadmašili sa preko irista-osamdeset hiljada broj glasača t. zv. Nacional- nog Bloka? Zar je gosp. Pribićević danas pravi nacio- nalista, istinski patriota, jedini pobornik narodnog je- dinstva? Zar je on pravi demokrata i zar je on jedini prijatelj ove naše zajedničke države, u kojoj su svi Hrvati i svi Slovenci i svi Srbi potpuno ravnopravni gragjani bez ikakvih ograničenja i bez izuzetka? Zar se današnji nacionalizam sastoji u nekulturnoj i nepametnoj mržnji na Hrvate ili u svijesnoj težnji svih patriota: da se ujedinjeni Jugosloveni uzdigau na visinu kulturnih velikih naroda i da u svojoj nacio- nalnoj državi žive sva plemena kao ravnopravni i slo- bodni gragjani u smislu moderne demokratije. Za takav nacionalizam nije g. S. Pribićević. Jer ima nacionalizma i nacionalizma. G. Pribićević zanosi se idejom nacio- nalizma, koja potiče ozgo, od monarha, od vojske, od vlada, od državne nauke, od sile i od borbe za prevlast. On ne predvigja ono šio smislom evolucije mora biti i ne osijeća ono, što već biva, on ne vidi što se oko njega stvara i, on se pomoću sile ozgo upinje da zadrži tok istorijskog napretka. U njega nema visokog osje- ćanja prave demokratije i potpune solidarnosti. On je u duši autokraia, koji vlada samo donde i živi dok je uz njega i monarh i vojska i sila. Njega će kao i sve njegove Trenkove pandure pregaziti vrijeme i deman- tovati sutrašnjica“. Pisma iz naroda. KOTOR. Zadušnice za i prof. Josipa Gelcičh. Na 4. februara o. g. blago se rastavljao sa ovom zemljom u dalekoj i danas tugjoj Gorici vrli profesor g. Josip Gelcich. Mlagjem naraštaju nije možda poznat taj skromni, inače vrlo učeni profesor, koji je cijeli svoj vijek do u oči same smrti sproveo uz knjigu. Njegovi pak učenici, kolege i prijatelji, koji su imali sreću, da ga intimnije upoznaju, koji su ga sbližega mogli promatrati i u tijesnijem prijateljskom dodiru s njim su bili, bolno su primili vijest njegove smrti, znajući, da je i opet nestalo lijepe i jake sile, koja je neumorno radeći oko prosvjete pokazala tugjem svi- jetu, — pokojnik je naime uopće sve publicirao u tal. i njemačkom jeziku — sjajnu i svijetlu prošlost oblju- bljene joj Dalmacije i rodnog mjesta Kotora. Poznato je, da je do same smrti radio kroz ovih zadnjih go- dina oko oveće povijesti Boke i Kotora, i regbi, da mu je rodno mjesto kroz cijeli život bilo glavna tačka umnog rada. Hoće li mu se za to grad Kotor odužiti vidjet ćemo u napred. Megjutim njegov intimni prija- telj O. Benvenuto Rode, starješina naših mjesnih fra- njevaca, saznav za tužnu vijest smrti blagopokojnika, na 17. februara održa u crkvi Sv. Klare svečane zaduš- nice. Tom prigodom bi izvedena teška ali vrlo divna mrtvačka misa — 9. Rathgeber -- od troglasnog mje- šovitog pjev. zbora Sv. Klare. I ovom se je prigodom vidila sjajna izvedba pjevanja crkovnog, što služi na čast i zborovogji i cijelom pjevačkom zboru. Vrlom pak pokojniku, koji kršćanski umrije, ko što je uvijek kršćanski živio, vječna slava i trajna uspomena! KORČULA. Izborne refleksije. Prošli su dani na- petosti, razdraženosti i puste brige za mnoge, koji su od prošlih izbora očekivali bitnih promjena i polagali su u njima velikih nada, a doživiše samo razočaranje, jer smo opet ondje, gdje smo i bili. Sada kada su se glave obladile, a živci primirili, nekoji će sigurno i nehotice promišljati na ona nezakonita, a u više slu- čajeva nemoralna i nepoštena sredstva, s kojima su : se služili u izbornoj agitaciji i pri samom izbornom činu, a da im sve to ipak nije donijelo željenog us- pjeha. I na našem otoku »državni elementi« nijesu bi- rali sredstva u izbornoj agitaciji, pak je bilo na pretek zastrašivanja, prijetnja, ucijenjivanje i pustih obećavanja a i raznih nezakonitosti. Pakt talijanaško-pašičevski. Za grad Korčulu vri- jedno je da se istakne, da je prijateljski pakt talijan- sko-jugoslavenski potpuno proveden u djelo, jer su vogje mjesnih talijanaša otvoreno agitirali za vladin blok, a. što je još interesantnije nekoji istaknuti orjunaši bratimili se s talijanašima i pratili ih na bi- ralište, Ovome se naravno ne može zamjeriti, jer je potpuno u duhu državotvorne politike!? I krv se lije. | dok smo se svemu mogli nadati, nijesmo zaista, da će se u našem inače mirnom kraju krv proliti. Ipak smo na žalost i to doživili u selu Račišću, gdje je bilo glasačko mjesto za Pupnat i Račišće. Kada su se naime Pupnaćani, koji su u većini glasovali za Radićevu stranku, spremali da se povrate kući, dočekali su ih Račišćani, koji su u većini za vladin blok, usted sela, pak navališe na njih goloruke sa toljagama te ih nemilo izlemaše, tako da su deve- torica bila ranjena u glavu. Najžalosnije je pak to, da žandarmi, koji su bili prisutni, nijesu se ni makli da barem zaštite napadnute, već su mirno promatrali ko da se sve to njih ne tiće. Moralni krivci ovog žalos- nog dogagiaja ljuto se varaju, ako misle, da će silom nešto polučiti. Naprotiv ovakvim načinom samo sve više raspiruju strasti i otvara veći jaz i mržnju. Izborni rezultat u Korčulanskoj općini bio je slijedeći: od 1617 upisanih birača, glasovalo je 1025, i to za prvu žaru 985, drugu 1, treću 1, četvrtu 7, petu 312, šestu 87, sedmu 32. Molitve. Kroz sedam nedjelja po starinskom obi- čaju počam od nedjelje šezdesetice drže se krasne molitve u crkvi »svih svetih« pred glavnim oltarom, na kojemu je'lijepi drveni kip Žalosne Gospe sa mr- tvim sinom (radnja 18. vijeka). Drži se da je ove mo- litve sastavio Korčulanski pjesnik Kanavelić, a veoma su dirljive. Ova pobožnost veoma je obijubljena i po: pularna megju gragjanstvom te je svaki put puna crkva vjernika. Dobra i utješljiva pojava, jer u atmo- sferi punoj mržnje i zlobe, potrebito je i korisno, da se često sjetimo onog časa: »Kada bude tilo umriti«. BOSANKA. 7 Stijepo Miloslavić, na daleko po- znati starac, nenadno je preminuo' od srčane kapi u ponedjeljak 23. Veljače. Još istog dana ćutio se dobro, kad mu odjednom iza objeda pozlilo. Nadošao liječ- nik i svećenik Male Braće te ga providio svetim sa- kramentima umirućih. Oko 7!/a sati uvečer zaklopi svoje trudne oči i ispusti plemenitu dušu u 83. god. života, a kako je dobro izgledao, nitko mu ne bi bio dao ni 70 godina. Pokojnik je svojim radom došao do lijepog imutka, a sa svoje razboritosti bio je poznat kao uzor- domaćin. Ali što ga je nadasve resilo, bio je njegov otvoreni karakter od poštenjačine i priprav- nost da svakome pomogne i svjčtom i tvorom. Sve se ovo temeljilo na čvrstom kršćanskom uvjerenju i životu. Ove krasne viline pribavile su mu ugled i po- štovanje kod svakoga, s kojim je dolazio u doticaj; u obitelji pak i selu uživao je čast i ugled starih bi- blijskih patrijarha. Uspomena na nj ostat će dugo na Bosanci pa i kod najmlagjih. Ganutljiv je bio prizor, kad jedno dijete od 2/2 god., koje je dolazilo svaki dan »kumu« u pohode, pa došlo i zadaji dan, te ne shvaćajući dogagjaj nije se nikako htjelo udaljiti od odra, jer da mu »kum« nije ništa kazao. — Na 25. prije podne bio mu je lijep sprovod, na koji su došli mnogobrojni prijatelji i štovatelji pokojnikovi iz grada kao iz okolišnih mjesta. Svijetla uspomena na dragog pokojnika bila putokazom života mlagjima, a njegovoj plemenitoj duši nek svijetli svjetlost vječna! O književnom radu i kulturnom značenju HENRYKA SIENKIEWICZA. Drugi je dio trilogije roman ,Potop“ u 6 sve- zaka, a njegov je predmet upad Šveda u Poljsku pod Karlom Gustavom, pa opsijedanje i obrana Čenstohove i gubitak Litve za sedam godina. Ali ,Potop“ zaostaje za ,Ognjem i mačem“, jer on nije epopeja, nego lijepa historička pripovijest, kroz koju se od početka do kraja provija ljubav junaka Kmićica i otmene plemkinje Olenjke. Kmićic je nasilnik i otimač, na čiju je glavu raspisana ucjena; on žarko ljubi Olenjku, ali ova od njega zahtijeva, da se ostavi razbojničkoga života. Jednom ga potjera goni, a on se sakriva kod Olenjke. Ona ga obrani, ali kad potjere nestade, tjera ga od sebe. Razjaren radi toga,. navaljuje na njezin dom i otimlje je. U to provaljuju Švedi i osvajaju Veliku Poljsku. Da bi bez krvi mogli da osvoje i Litvu, nude kraljevsku krunu litavskomu hetmanu, ako im je uruči. Kmićic pristaje uz hetmana i izdaje svoju domovinu. Njegova je izdaja otkrivena i on je osugjen na smrt, od koje ga spašava Zagloba. Podli izdajica litavski hetman odaje svoje opake namjere u nekomu pismu, koje dolazi u ruke Kmićicu. Sada i Kmićic vidi, kakav je njegov gospodar, te se kaje od svojega nedjela i hoće da pošteno i samoprijegorno služi svojoj domo- vini. Ali mu niko ne vjeruje, pa tako se on ušulja - pod lažnim imenom ,Babinicz“ megju branitelje Čen- stohove i bori se kao lav za narodnu stvar. On je doista najviše doprinio, da Čenstohova nije pala u ruke Švedima. Kmićic, teško ranjen, priznaje kralju, ko je. Sastaje se s Olenjkom, nu ona mu još ne oprašta. Tek kad se u crkvi čita manifest kraljev, ko- jim se previšnjim priznanjem hvali njegovo junaštvo i glavna obrana velikog svetišta Majke Božje (Čensto- prva dva dijela trilogije, osobito u prvomu. Povjesni hova je naime još i danas poljački Lourdes), Oleni se miri sa Kmićicom i udaje se za nj. — Sve što u ,Potopu“ historičkoga izneseno, prikazano je \ jerno i istinito, a s puno čuvstva i života. Osobito dojimlje lik kralja Jana Kazimira i hetmana izdaji Radziwila; izmišljene su ličnosti tačno stvorene pran onomu vremenu; opisi ratova i bitaka odišu više ep som, nego romanom; radnja je neobično živa i zar mljiva, a cijelo je djelo vještački sastavljeno. Treći je dio trilogije »Pan Wolodyjovski« u sveska s epilogom. Ovdje je povijest sasvim sporedni a ljubavne su zgode glavna nit; protivno, nego | su dogogjaji ovdje samo kraljev izbor u Varšavi, ručenje Kamienjca Turcima i u epilogu slavna hoći ska bitka. U prvomu je dijelu ovoga romana Wolod jowski zaručena za Anu Brzobohatu, koja nenad umire, Wolodyjowski očajava i ide u samostan, iz \ jega ga izvodi Zagloba. Sirota djevojka Barbara D: hojowska, koja ima muškaračku narav, zaljubi se Wolodyjowskoga i udaje se za nj. Drugi dio roma posve je nezavisan od prvoga; zajednička su lica oba dijela samo Wolodyjovski i žena mu Barbi koja prati svojega muža u rat proti Turcima. Oprez muž odregjuje odio Tatara i tomu odjelu stavlja čelo mladoga litavskoga Tatra Mellechowicza, da bi nad ličnom sigurnosti Barbare. Sada ovaj Mellechowi čovjek podmukao, strastven, ohol, lukav i opak, f staje glavnim junakom romana. On s? zaljubi u B baru i hoće da je prisvoji; ali ga ona udari kundak megju oči i izbije mu jedno oko, te pobjegne od ; pasnika. Opisati sva krvoločtva, koja je ovaj razboj izvršio u ime osvete, to umije sam Sienkiewicz; dr ne bi uspio. Nuiovoj nemani dolazi kraj. Brat ml: od njega u ropstvo odvedene djevojke Eve hvata i ubija ga u najgroznijim mukama. Roman bi ov mogao da bude gotov; nu pisac hoće još da izn historičku sliku predaje Kamienjca Turcima, koja doi nije poljačka slava, ali mu služi da istakne domoljut junaštvo Wolodijowskoga, čiji oproštaj od žene Barbare prije odlučne bitke ili predaje može da s svojoj uzvišenoj ljepoti prispodobi s veličanstve: oproštajem Hektora od Andromahe u VI. pjeva »Ilijade«. Slijedi zadnji pokušaj provale i smrt. Vije mu žena Barbara svečano pokapa njegovo tijelo Stanislawowu. Ovdje bi opet sve moglo da bude ; tovo; ali je auktor valjda cijenio, da nije lijep « žalostan svršetak supružne vijernosti i sramotna | Kamienjca Turcima kao zaglavak. Slijedi dakle epi u kojem se veliča sjajna pobjeda Sobjeskoga nad 1 cima kod Chozima, što se je dogodilo jednu god dana kasnije. — Nepristran kritičar treba da pri: da Sienkiewiczeva trilogija ima svoj decrescendo, očito drugi dio zaostaje za prvim, a treći za ol pregjašnjim; nu treba uzeti u obzir, da je oval kritika moguća samo u prispodobi. Svaki dio za: uzet majstorsko je djelo; pa činjenica, što jedno: mašuje drugo, ne dokazuje, da ono, što zaostaje boljim od sebe, nije i te kako dobro i lijepo. Svaki bi bilo milo — da se poslužim težačkom prisp: bom — posjedovati 100 milijuna ; ali to ne znači, bi ikomu bilo mrsko posjedovati samo 80 ili 60 milij A sada, da se jednim općim pogledom osvrn na cjelokupno djelo trilogije. U sudbonosnoj dr polovini XVII. vijeka, od 1648. do 1683., Poljska s bila, da tako rečemo, pretvorila u orijaški kaleidos! gdje su se burni dogogjaji poput svijetlih i tar slika mijenjali bijesnom i vratolomnom brzinom. zadina su ovih tragičnih promjena porazi i tri ukrajinski, a pred njom se, poput klasja na sil vjetru, giblje uzburkana masa poljačkoga naroda. jedinci ove goleme mase, to su mali poljački pl: ili seljaci sa svim svojim manama i vrlinama, brane svoje lične sitne interese, te se svagjaju i g a pri tome se očajno bore za domovinu. Visoko p stvo i feudalni gospodari u vječnoj megjusobnoj sv a u zajednici i slozi u ugnjetavanju slabijih od : otrovani su tugjinstvom, čije su loše strane popri ali ne dobre; oni vode narod svijesno u propa grozno dugotrajno krvoproliće i nadčovječnu pe koja je pročistila poljačku narodnu dušu, kao što | oluja čisti i rashlagjuje zagušljivu i žarku atmos A ove je tako oprječne i silovite provale diverge! težnja i djelovanja, ovaj cijeli labirint nedoglednih : i smjerova, ovaj konglomerat zapletenih situacija mršenih čvorova veliki um slavnog Sienkiewicz natkriljivom vještinom, oštrim okom i sigurnim laženjem sveo u razmjeren i skladan kalup jedins! arhitektonske radnje, koja je ne samo Poljacima, i cijelomu kulturnomu svijetu, ne za odregjeno novito vrijeme, nego za nedogledne vjekove os književni biser njegove klasične trilogije. (Sli