Poštarina plaćena u gotovu.
Br. 10.
DUBROVNIK, 10. marta 1925.
God. VII.
"Narodna
vijest
jena je listu 5. Din. mjesečno; za inozemstvo 10 Din.
PLATIVO I UTUŽIVO U DUBROVNIKU.
Uredništvo i Uprava kod Dubr. Hrv. Tiskare.
mjesečno.
Izlazi svakog Utornika.
Pojedini broj 1:50 Din.
Oglasi, zahvale i priopćena po posebnom cijeniku. —
urednik
Tisak Dubrovačke Hrvatske Tiskare.
Odgovorni
Vlasništvo Odbora ,Narodne Svijesti“, —
— Rukopisi se ne vraćaju. —
A, FI& —
lovi školski zakon i naša gimnazija.'
Lanjske godine bijaše inicijativom ugledne ličnosti
eći broj gragjana upravio ministarstvu molbu, da bi
našoj gimnaziji povratio njezin stari humanistički
rakter, Tu je molbu prijašnja školska vlast uvažila
naredila, da se učenje starih klasika uspostavi u
jašnjem opsegu. Ali, na žalost, veselje gragjanstva
e naredbe potraja malo, jer je pred malo vremena
linistarstvo, prema namjeravanoj reformi srednjoškol-
nastave u cijeloj kraljevini, nared lo, da se i u
oj gimnaziji već sada odmah preinači nastavna
Inova počevši sa prva dva razreda, te odmah ukine
ka u latinskom i talijanskom jeziku. Ova se je pro-
jena dojmila najneugodnije i najbolnije našeg gra-
nstva, osobito naobražene puolike, koja se svim
vom boji, da će sada niveau naobrazbe naše mla-
i spasti malo po malo na vrlo niske grane. Očito
da naukovna školska uprava ide za tim, da suži
O više obuku u klasičnim jezicima i humanističnim
dmetima. Čudnovato, da dok se u drugim, i to ve-
m državama, promišlja kako će se srednja nastava
staviti što više na :klasičnoj podlozi, kao najzgod-
bj i najjačoj protuteži materijalističnom pravcu mo-
nog umnog pokreta, u nas se regbi, ide protivnim
;cem. Silni razvitak realnih i empiričnih znanosti
ltijeva, dakako, da ga se dostojno uvaži i pri odre-
anju učevnog gradiva u sadašnjim školama, tim više
od gojenja tih nauka i njihove primjene ovisi
ho i ekonomski napredak i narodno blagostanje, ali
ne smiju pri tome zanemariti ona sredstva nao-
be, koja ne smjeraju direktno na zahtjeve praktič-
& života, već služe idealnijim svrhama, oplemenjivanju
stava !
og, sk ija e 'nauke ove zadnje vrsti, ne. smiju
iemariti ni zapostaviti, ato je, što su duševne sklo-
ti kod pojedinih individua vrlo različite. Dok jedni
azuju osobit interes za empirične znanosti ili za
ematične kombinacije, drugi su skloniji idealnijim
kama, i u ovim najbolje uspijevaju. Sreća ljudske
dnice zahtijeva, da se razviju što bolje umni darovi
nih i drugih, e da podupirući se i popunjajući jedni
e uzmognu u što većoj mjeri udovoljiti i praktič-
NU i idealnim potrebama ljudskog društva. Jedno-
* Primamo iz kompetentnih krugova našeg gragjanstva.
ima i drugi“ zbog 1
strano pogodovanje jednih je dakle nepravedno, a
ktomu se protivi samim psihološkim zakonima i druš-
tvenim potrebama, te mora da utiče. nepovoljno i na
zdrav razvitak društvenog stanja. A ipak razvoj naših
školskih prilika pokazuje tu tendenciju, jer dok se
stvaraju i umnažaju škole za sva razna praktična zvanja,
evo se ukida upravo onaj tip naučnog zavoda, koji
pruža mladeži najshodniju pripravu za one nauke,
kojima je predmetom sam duh čovječji i giegovo ispo-
ljavanje u literaturi, umjetnosti i pojavima društvenog
života, te je potrebita baš onim staležima, koji su u
prvom redu pozvani da budu na čelu socijalnog i dr-
žavnog života, i da se brinu za intelektualne potrebe
društva. Ovoj potrebi je do sada odgovarala najbolje
— iako ne baš u potpunoj mjeri — naša klasična
gimnazija svojom obukom u filozofskoj propajdeutici,
kao osnovi svakog znanstvenog ispitivanja, i klasičnim
jezicima i literaturama, kao bogatim izvorima moderne
kulture, naročito sadašnjeg društvenog i državnog ure-
gjenja. A sada ukidanjem ovakove obuke, kakva će
biti naobrazba naših budućih profesora, pravnika, sve-
ćenika, liječnika, u jednu riječ svih onih, koji: žele i
moraju zbog potreba svojega zvanja da upoznaju po-
bliže i temeliitije izvore i uvjete sadašnje kulture, e
da uzmognu uspješno primjeniti u svojem djelokrugu
njezine stečevine, a po mogućnosti i prinositi štogod
njezinu napretku ? Na ovo bi morali dobro promisliti
oni faktori, koji upravljaju sudbinom naših škola, te
ne bi smjeli izvoditi bitne promjene u njihovu ustroj-
stvu, a da nijesu prije svestrano i temeljito proučili
realne toliko sveopće društvene i kulturne prilike, koliko
prilike i potrebe pojedinih krajeva i mjesta. U tom
pogledu mislimo, da osobit obzir zaslužuje naš grad,
njegove sla v +, nošlosti;js koja je sva
puna klasičnih uspomena a i uski spoj ena sa. njegova-
njem humanističkih nauka. S toga i kad bi se sve
druge gimnazije imale preobraziti u smislu nove nastavne
osnove, moralo bi se ipak dubrovačkoj gimnaziji iz
obzira prema njezinoj prošlosti i prema tolikim njezi-
nim dičnim sinovima, koji su u njoj stekli svoju nao-
brazbu, obezbijediti na koji način njezin drevni huma-
nistički karakter, i tako udovoljiti željama ne samo
Dubrovčana, već i mnogih stanovnika ostale Dalma-
cije koji još uvijek smatraju naš grad svojim glavnim
kulturnim središtem.
Dr. Korošec o situaciji.
Dopisniku beogradske »Politike« dao je Dr, Korošec
ovu izjavu: ,Siimacija još uvijek nije razjašnjena. Mi
imamo dokaze, da bez nezakonitosti i nasilja, mi bi-
smo imali većinu. Zbog toga mi nemožemo priznati
legalnost sadašnjoj parlamentarnoj većini, koja i uprkos
nasilja nije dobila većinu glasova.
Ne može se kazati da se opozicija uvijek tuži
na nasilja i nepravilnosti, To sad nijesu obične tužbe,
nego velike, ozbiljne tužbe poduprte dokazima.
Narod se izjasnio za sporazum svuda, i tamo gdje
je malo poslanika izabranih za sporazum, kao u Ma-
kedoniji i Vojvodini, a u drugim pokrajinama dobili
smo većinu. Tako i u Bosni. Narod se izjasnio da se
produži rad na sporazumu. Broj mandata je falsifiko-
van, a narodna volja nije falsifikovana. Dali se može
i smije protiv naroda raditi ?
Sa stranikama koje su vršile nasilja,
kolaborirati, pošto bi'se dokazalo da se daje razreš-
nica njihovom nasilnom radu za vrijeme izbora. Si-
tuacija je sad ova: narod je govorio za sporazum.
Sad imamo (ri faktora, koji izvagjaju narodnu volju.
To je parlamentarna većina, parlameutarna manjina i
Kralj. Megju ovim faktorima mora se naći iziaz iz sa-
dašnje pa rHamentarne situacije koja je, opet to kažem,
falsifikovana jer ne odgovara volji naroda.
Po mome mišljenju izlaz iz ovoga su samo:
nova vlada, novi izbori“.
ne može se
Katolička crkva i naša država.
,Balkanova*“ lucida intervalla.
poznat na daleko i široko
o Beogradski »Balkan«, 1 :
kuniite napada fa kotoličku crkvu ši katoličanstvo _
na sve moguće, a samo njemu sopstvene načine, piše
u jednom od zadnjih svojih brojeva o katoličkoj crkvi
kao čuvarici morala ovo:
»Može se o katoličkoj crkvi misliti i pisati šta se
hoće, ali ostaje činjenica, da je oua jedna velika. mo-
ralna sila. Ova moralna sila može da bude samo ko-
risna našoj državi, ako bude mudro iskorišćivana (!)
i obazrivo kontrolisana (!) U ovo strašno doba pada
morala i vere i raspadanja svih veza dobra u narodu
i u društvu, vera i moral, čuvari od crkve, ioliko su
nam nužni. Onomad su pravoslavni veroučitelji po na-
uOadlističko ludilo."
Napisao Dr. Ivan Petković.
Knjižica od 49 stranica napisana je u duhu da-
njeg materijalizma. ,Čovjek“ — kaže auktor —
danas ništa manje zver nego li je pre bio“ (str. 3).
zam i masohizam to je evolucija čovjeka zvijeri,
e jednom realistički opisao Zola u svojim romani-
(Flomme bčt). Aulitor ne navagja nigdje Dra Freuda,
tesora na bečkoj universi, ali regbi slijedi njegovu
u, o kojoj danas dosta piše ne samo njemačka
irancuska i talijanska štampa.
(Po hipermaterijalističkoj tvrdnji Dra Freuda uzrok,
v cijelog telesnog i duševnog razvitka u čovjeka
ibido ; čovjek je lutka u rukama libidinu. Sva
u čovjeka proizlaze, kako ta škola kaže, od
eksualizma;; a ta je potsvijesna pojava uzrokom
u čovjeku.
čovjeku ima nešto aktivna i mešto pasivna.
(0) kršćanska nauka obično naznačuje riječima : kre-
I aktivne kao rad u dobru, djela kršćanske ljubavi,
posti pasivne kao ustrpljenje, svakovrsno trpljenje
ržanje muka bilo telesnih, bilo moralnih, što su
iskazali osobito. kršćanski mučenici i drugi veli-
koji su svoj život žrtvovali za ljubav Isusovu,
bav i slobodu svoje otadžbine. Sva ova djela,
I ona protivna, što su po sebi zločesta, svemu je
£ poriv seksualizam.
&ko se radi o aktivnim djelima, osobito o nagonu
a da drugima zadade bol, napose gdje se radi
i i mrevarenju, to dohodi IS imenom sadizma;
i vaj osvrt na ovu brošuricu već odavna čeka, ali radi
na gradiva; tek danas mogao je da izide, Op. Ur.
uživanje pak u boli u trpljenju, dakako seksualno, to
se nazivlje masohizam.
Sadizam zove se po auktoru Sade, a masohizam
po pjesniku Mazoch, koji su glavno o tom pisali. Do
ovakvih zaključaka mogu doći samo oni spisatelji,
koji motre u čovjeka samo njegove abnormalnosti,
koji vide u cijelom radu čovjeka samo abnormalnost
i perverznost, to su skrajnji pesimiste.
Pitanje je ovo dosta zamašno i treba Dr
čovjeka sa svih strana u tijelu i u duši.
Istina je, čovjek u svom tijelu ima mnogo toga
što je slično živinama, stoga se i nazivlje razumna
živina animal rationale. Nema jedino seksualno na-
gauće; čovjek ima i drugih poriva, koja, ako nijesu
sregjena, mogu ga dovesti do propasti. U čovjeku se
probugjuju razne strasti, koje same po sebi nijesu zlo,
no mogu, ako nijesu sregjene i ukroćene, da prouzro-
kuju teških i zlih posljedica. Kršćanska nauka spomi-
nje tri glavna poriva ili nagnuća, koja: obično uplivaju
na čovjeka. To su: oholast, požuda očiju ili škrtost,
treće požuda puli. Isukrst nam je ostavio sredstva,
kako da ta nagnuća sredimo i ukrotimo, tako isto i
druge strasti, koje se u nama probugjuju. Isusova je
nauka živa i svježa, slična navrtu plemenite loze, koja
se ucijepi u divlju lozu, da: ju oplemeni i oplodi.
Čovjek po svojoj naravi, iza istočnog grijeha, sklon je
na zlo, u njemu se probugjuju zla nagnuća, zli porivi,
koji, ako nijesu obuzdani, vode ga do zadnjih pos-
ljedica, od kojih je jedan i sadizam, koji ne potječe
samo od seksualnosti, no i od drugih 1 Er
strasti u čovjeka.
Naš auktor bi učinio dobro, da svestrano prouči
čovjeka, onda bi bolje dostigo svoj cilj o kome go-
= mano zvanje umešao dozu okrutnosti“.
vori na strani 9. Nije dosta anatomičnim nožem seci-
rati tijelo, treba i proučiti dušu. Zadnji je cilj u liječ-
nika terapeutika.
Knjižica se bavi specijalno i spominje: 1) svećen-
stvo, 2) štampu, 3) sudbene dvorane, 4) škole, 5) le-
karstvo, 6) militarizam, 7) policijske organe. Najgore
prolazi svećenstvo i lekarstvo, Po riječima auktora!
regbi da su svi barem donekle sadisti. ,Redko je da-
nas naći lekara“, kaže auktor, ,koji ne bi u svoje hu-
O svećenicima
govori uopće o svima, niti razlikuje stališ od pojedi-
naca, koje u knjižici spominje. Napose spominje ,ne-
tolerantnost katoličke vojujuće crkve“.
Osvrnut ću se samo u kratko ma neke činjenice,
koje regbi da pripisuje samo katoličkom svećenstvu i
katoličkoj crkvi. Svaki svijestan i pametan čovjek,
komu je pred očima samo istina, treba da razluči sta-
liš i društvo o kojemu govori, od posebnih osoba, koje
stališu pripadaju, napose kad te osobe rade po svom
ćeifu i proti duhu stališa ili društva kome spadaju.
Gosp. doktor ne drži se tog primitivnog načela, siplje
na cijelo svećenstvo i na kat. crkvu sve ono što je
zla uradio koji posebni svećenik, ili koja sekta od
crkve odijeljena. Ovakvi nepravedni napadaj bi bio
uprav sadističko djelo.
Na strani 10 govori o Sao koji se ,nazi-
vaju odaslanicima božjim i njegovom ženicom, čak da
se za vreme nekih obreda indentilikuju sa Bogom“.
Navagja pak riječi proi. Gjorgjevića, koji se izrugava
toj božanskoj moći svećenstva. Po riječima profesora
kod svećenika je sve varavo, kao.isto i kod kralja.
Najprvo dakle niječe svaku auktoritet od Boga, šta
tvrde i današnji boljševici.