Su. 2
ski uzgoj te praksa djece prvih doseljenika, pa već to
ide nekako tradicionalno a k ovome najviše je baš
djelovao i princip državljanstva.
Kada bismo sada opet postavili pitanje, koji je
priucip bolji i u pogledu narodnosti, trebalo bi od-
govoriti, da je ovakva praksa, kakva je u glavnom u
cijeloj Americi, za Argentinu ne samo dobra, nego i
spasonosna, jer da je Argentina u pogled stvaranja
narodnog osjećaja slijedila evropsku tradiciju, danas
bi bila slična bivšoj Austriji, jer i ako bi imala po
svom principu, devet miliona vlastitih državljana, opet
bi imala više potpuno različitih narodnosti, što bi je
naravno priječilo u njezinom razvitku, te ne bi mogla
napredovati kao što doista napreduje, jer eto imade
jedinstvenu argentinsku naciju.
Promatrajući ove činjenice, kako su amerikanske
države na laki način, uslijed svojih običaja, riješile
svoj nutarnji nacionalni problem, i nehotice mora nam
se nametnuti pitanje, a kako bi ga naša Jugoslavija
mogla riješili? — Kada uzmemo u obzir sve naše
prilike, našu dugoljetnu tradiciju te i poratnu našu
borbu u zajedničkoj domovini, moramo zaključiti, da
naše nutarnje pilanje jedino možemo riješiti jednim
poštenim, pravednim i jednakopravnim sporazumom
izmegju zajedničke braće, a svaka sila u tom pogledu
poduzeta, samo će nas više odalečiti i biće na štetu,
one idealne Jugoslavije, u koju ipak čvrsto vjerujemo
da jednom mora doći, ako se braća najprije bratski i
iskreno megjusobno sporazume. — Promislimo, koliko
bi danas već bili bliži tome idealu, da smo se cdmali
u početku našeg ujedinjenja bratski sporazumjeli i
postavili službeno ime našoj državi Jugoslavija !
Radikali i sloboda štampe.
U ovo doba, kad radikalska vlada predlaže skan-
dalozni zakon za uništenje štampe, vrijedno je pogle-
dati malo u prošlost, da se vidi, kamo su ovi ljudi
srozali radikalnu stranku.
»Samonprava« je počela izlaziti 8. januara 1881.
i u prvom broju objavila program radikalne stranke,
u kom je i ovo sadržano: ,Zahtjevi koji se imaju
ostvariti na ovoj ili idućoj zakonodavnoj skupštini, ili
svakako prije mijenjanja Ustava: 1. Potpuna sloboda
štampe. 2. Sloboda zbora i dogovora. 3, Sloboda
udruženja . ..“ a
God. 1883. izradio je glavni odbor. radikalne
stranke svoj nacrt ustava, a Nikola Pašić kao pred-
sjednik razaslao je s popratnim pismom taj nacrt or-
ganizacijama na mišljenje. U tom se nacrtu kaže:
,Član 20. Svakom gragjaninu srpskom ujamčava
se pravo da slobodno i javno iskaže svoje misli i
mišljenja bilo riječima na zboru, bilo pismeno putem
štampe ili u vidu likova. O štampi će se izdati naro-
čiti zakon prema ovim osnovama: Urednik može biti
svaki srpski gragjanin, koji uživa sva gragjanska i
politička prava. Novine se mogu koniiscirati, kad se u
njima narod izrično i formalno poziva na oružje. Izla-
zak novina, povremenih spisa i knjiga nikako se ne
može zabraniti. Za novine i povremene spise ne po-
stoje nikakve kaucije, ni takse, ni marke. Prenos po-
štom novina i srpskih knjiga štampanih u Srbiji slo-
menata, a kamo li juxla epistulam, koja se autentična
nema, i u kojoj, što je pisano bilo, i kako je pisauo
bilo, nitko ne može vidjeti. U najgorem slučaju, i ako
je bilo kakovo pismo O. Provincijala, to je moglo biti
konsultativne naravi radeći se o kakovoj disciplinarnoj
stvari, koja je zaštitivala O. Provincijala od izopćenja,
to jest ,poena excomunicationis.“ A ta bi disciplinarna
stvar mogla biti, što sam ja već kazao, da su se fratri
htjeli pačati u stvari parvulae Tudisi, koju su drugi
htieli na silu. pokalugjeriti, a ona nije htjela. Tudisi
nije bila ni sama ni jedina takova. Još nešto. G. Vu-
«etić premjestio je pitanje. Pitanje je bilo: da li
su fratri iz Malebraće bili raskalašeni zločinci, a to je
htio g. proi. dokazati i sa malom Tudisi, izmegju
drugih dokaza, koje sam ja u svojoj brošuri pobio.
Sada je g. Vučetić izvrnuo pitanje: imala Tudisi nije
bila kandidatkinja, već kalugjerica. Odgovaram ja: bila
ona kalugjerica, ne bila, pitanje je: je li g. Vučetić
dokazao raskalašenost fratara Malebraće i njihove zlo-
čine tim, što je od njih bila Tudisi seducta et abducta
u smislu, kao što je razumio u prvomu svomu članku ?
To je samo bila volja, da se nešto piše. To su nate-
zanja, kao što su natezanja da se dokaže te je O.
Jegjupak bio straćen, jer je išao preko konala kao
mačka u samostan sv. Klare; da su -dubrovčani podig-
nuli monumenat svoje sramote na vratima od Pila.
Ako nam naš arhiv nema što boljega i pametnijega
da dade, bilo bi bolje da ga se zatvori. Ovaj sam
sud čuo i od drugih pametnih ljudi. vu T
NARODNA SVIJEST
bodan je i nikad se ne smije zakratiti. Nema niti smije
biti nikakve preventive cenzure. Štamparske krivice
sudi porota, a od djela štampom učinjenih kazne se
samo: lične grdnje i klevete, uvreda vladaoca i nje- /
govog doma, izrično i formalno pozivanje naroda na
oružje. Za spis ili članak odgovara samo .jedan pisac,
kad je poznat a u domašaju je vlasti; urednik kad se
ne zna pisac; izdavalac kad se ne zna ni pisac ni
urednik; štampar kad se ne zna ni pisac ni urednik
ni izdavalac, a gdje nema ni jednog od pobrojanih,
tu odgovara rasturivač.“
Pisma iz naroda.
VELALUKA. (Djeca za djecu. — Seoba u Brazil).
Na 95. o. mj. priredila su naša školska djeca oprosnu
zabavu u počast svojih drugova i drugarica, koji od-
laze u Brazil. Pod vještim vodstvom vlč. katehete MVu-
četića, g.gjice učiteljice Fabris i g. učitelja Padovan,
a uz pripomoć ostalih kolega i kolegica — malena su
školska djeca govorila, deklamovala, pjevala i pred-
stavljala takovim načinom, da je ova zabava na sve
prisutne učinila duboki dojam; a izvedeno je sve bilo
tako lijepo, da se sličnog užitka malo kada osjeli i na
priredbama odraslih. Osobita pohvala treba da bude
onima, koji su došli na ovu lijepu misao, te koji su
znali izabrat u ovu svrhu zgodne i poučne komade i
djecu onako lijepo izvježbali. Ganutljivi proslov mno-
gima je izvabio suze iz očiju. Naša zahvalnost neka
im je nagrada, a i poticaj na budući teški, ali eto
uspješni i korisni rad oko ovih naših milih mališa.
Ova je zabava vrijedna spomena i radi čega je
izvedena. Kako sva prilika izgleda, do malo dana
ostavlja Veluluku 50 obitelji — oko 800 duša. Sele
se u Brazil. Djeca djeci dala su na put najljepše upute
i želje. Nevini nevine mole, da ostanu svagdje vjerni
Bogu, domu i rodu. I-to će vrijedit, jer će se djeca
sigurno sjećat ovih lijepih dana svoga djetinstva. Po-
nijeti će sada sobom u daleki svijet nekoliko milih
utisaka. Ali je veliko pitanje, kako će se njihovi rodi-
telji i stariji od nas odijetit! Kakve će utiske oni po-
nijeti sa sobom ?
Žalostan je to dogogjaj, da se iz ove prostrane
zemlje, sele čitave obitelji u tugii, nepoznati, daleki
svijet. | to su sve naše jake radne sile! Zar nije bilo
w našoj državi parče zemlje; da se naseli sa 200 300
obitelji iz Blata i Veleluke ? Oni ovdje nijesu mogli
živiti, jer su kroz ovih desetak zadnjih godina iskusili
sve nevolje ljudske, a najviše glada i golotinje. Mnogo
ih je, a zemlje malo. Ta barem u našoj državi ima
zemlje. — Što će bili od ovih naših Brazili-
janaca? Oni su bili ovdje prosvjetljenijim težacima, a
svakako majradiniji. Brazil se snjima neće obogatit,
ali se mi osiromašujemo i slabimo, jer nam se s njima
krv iz srca otimlje.
Ove, koji su se spremili i putuju, ne smije se
zaustavit, jer su gotovi da idu. Maogi su sve svoje
prodali i razdali za isprave i najpotrebitije stvari. Da
ih se još zadrži, bili bi nesreća i sebi i drugima. Ali
barem da bi ovaj njihov odlazak poučio one, koji se
imaju brinut za narodno dobro; pa da se već jednom
počnu brinut i pogledaju nesebično na ovaj zapušteni,
upropašćeni, izgladnjeli i oslabljeni kraj.
Nek svako dobro i sreća prati ove što odlaze;
ali barem za druge naše nevoljnike neka se nagje rada
i življenja u Jugoslaviji, koji ovdje ne mogu da žive.
Ko može, čovječja mu je dužnost da spasi ove naše
ljude i sebi i domovini, a ne da gube: jedno i drugo.
Jedan od prisutnih.
KORČULA. Prva Mjenjačnica. U gradu Korčuli
kao centrumu kotara, osjećala se je potreba jedne Mje-
njačnice, pak je i tomu udovoljeno, jer je gosp. Ivo
P. Tedeschi dobio potrebitu koncesiju i ovih dana
otvorio prvu Mjenjačaicu u korčulanskom kotaru:
Za Parišku izložbu izradili su naši vrijedni ka-
menari nekoliko uzoraka bijelog kamena sa poznatih
Vrničkih kamenoloma, te su ih preko mjesne zanatske
škole otpremili u Pariz. Slični uzorci bili su izloženi
u Parizu i 1900 g., te su dobili diplomu zlatne medalje.
Za Jadransku izložbu u Spljetu čine se pripre-
me, jer će Korčula sudjelovati u većem stilu sa svojim
3
zanatskim i poljoprivrednim produktima. Brodogradn;
će biti zastupana modelima i raznim tipovima g
tovih brodica, a tako isto i kamenarstvo sa razni
kamenarskim izradbama. Veseli nas, da će na ov
domaćoj izložbi Korčula bili dostojno zastupana,
smo uvjereni, da će izloženi predmeti polučiti uspjeli
Zadružna štedionica držala je dana 22. prošlo
mjeseca svoju godišnju skupštinu. Iz prikazanog
lanca vidi se, kako je ovaj mladi zavod u same
godine lijepo napredovao, le je za god. 1924. mog
dati svojim članovima 14% dividende na posl. udje!
KOTOR. Bokeljska mornarica i njihova pos
Bokeljska Mornarica je oduvijek svraćala na se pažn,
svojom starinom i svojim osebujnim životom. To /
društvo kroz tisuću i više godina sačuvalo svoj zaseb|
individualitet i tim pružilo dovoljno dokaza svoje m
ralne snage. S pravom se dakle Boka s njom pono
U svakom govoru o žilavosti i vrlinama Bokelji
duše važio je kao neoborivi dokaz jedan jedini termi
Bokeljska Mornarica. — Megjutim sad odjednom pu;
glas, da se na štetu individualiteta tog društva ho
da pravi neke kompromise. Predligalo se naime,
se Mornarica stopi sa srpskom gardom u neko poseb
zajedničko društvo. Koji su razlozi tom predlagati
kao i to, ko je glavni začetnik toga, teško je najedanj
ustvrditi, Svakako bi se reklo, da niti sižu prilično,
daleko, Mi ćemo se zasada ograničiti samo na to
iznesemo par momenata iz života samoga društi
koji bi mogli da malo osvijetle ovo piranje. —
keljska Mornarica je organizovana kao društvo sai
* daćom, da čuva historijske i kulturne tradicije Boi
Razumije se, kad je govor o kulturnim tradicija:
Bokelja, da vjerski momenat mora biti osobito istakn
Ta još i danas je poslovična vjera starih Boke
I zbilja društvo je vidno isticalo svoj vjerski karak
iako nije bilo religijozno u strogom smislu. Ipak
vjersko obilježje nije nikada davalo društvu ekskluzi
= karakter. I ove godine na Tripunjdan vidjeli smo |
nog uglednog gragjanina pravoslavne vjere, |
aktivno učestvuje u Mornarici, Radi tog poštivanja bral
sloge Mornarica je svratila na se pažnju i najv
krugova, te je prošle godine dobila odlikovanje i
lenu državnu zastavu na dar od Nj. Vel. Kralja.
slava, koja je prigodom toga bila improvizirana, |
vila se je :u pravu manifestaciju Monarhiji i država
jedinstvu, u kojoj su jednako sudjelovali katolici
i pravoslavni, Srbi kao i Hrvati. Sasvim je dakle
umjestan predlog, da bi Mornaricu trebalo sa nal
nalnog stanovišta korigirali.
Što se pak tiče vjerskog karaktera društva,
je mnogo delikatnija. Već smo prije spomenuli;
društvo nije strogo religijozno, ali nastupi. Mori
uvijek su bili skopčani s crkvenim. svečanostimi
kojima je Mornarica sudjelovala ne simo kao dri
već i kao skup vjernikd. To je baš bila osobita o
Mornarice.
Pitamo se mi sada, ko može prisiliti katoli
mornara odnosno pravoslavnog gardistu, da učes
u obredima, za koje on nema razumijevanja iu
jima apsolutno ne može učestvovati kao vjernik;
čovjek, ma bio neznam kako širokogruđan, ne 1
biti u isti mah katolik i pravoslavni. Zar ne pi
opasnost, da bi društvo popuštajući jednoj i d
strani izgubilo svoj vjerski karakter, tu staru
odliku ?
Članovi društva predvigjajući sve ovo na $
sjednici od 25. tek. mj. zabacili su odlučno taj:
log. Kažu, da je palo i nekoliko vrlo energično:
ziranih. govora, koji“se uostalom tiču nekih stani
osoba unutar samoga društva.
Drži se, da će stvar biti tim i završena. |
nije stalno. Moglo bi još da bude prilike, da
ovu stvar lome koplja. Zato smo smatrali sho
da obavijestimo o tom i javnost izvan Boke, koja
da se zainteresira sudbinom ove naše tisućgo
institucije. e
Dje niše poredno eto:
dobivaju uz originalnu cijenu u ljekarni u _G!
Ze DNA RES ENA NSO
HRVATSKA PUČKA ŠTEDIONICA r. z. s. 0. j.
t
Obavlja svakovrsne bankovne poslove,
U DUBROVNIKU
prima uloške na štednju i daje zajmo
članovima u tek. računu, a ostalim na hipoteku, zlatne predmete, životne police il
ZASTUPSTVO OSIGURAVAJUĆE ZADRUGE PROVIDNOST. dO
IAA a AE ION IV ERA NEE