Poštarina plaćena u gotovu. Br. 14. "Nar dna DUBROVNIK, 7. _ aprila 1925. God. VII. vijest De — na je listu 5. Din. mjezečnći za inozemstvo 10 Din. mjesečno. PLATIVO I UTUŽIVO U DUBROVNIKU. Uredništvo i Uprava kod Dubr. Hrv. Tiskare. &Ariž Križ! Šlo je on nekad bio ?2.,, Dva drva una- t! Znak proklet, prezren od svakoga, namijenjen igorima, da im na smrti zauvjek uspomenu osra- i i obeščasti .. . Križ — pojam patnja — bio je nesnosan teret, i je pritiskao čovjeka o zemlju ; činio mu prošlost azumljivom, sadašnjost gorkom a budućnost bez- NOM... Nasta preokret... Pa što je sada Križ ?2!.. l)va isla drva unakrst! je.sada ures najčasnijih mjesta, predmel čašćenja, bol počasti i odlikovanja... Isti Križ — pojam patnja — laki je teret, koji podiže i olakšava životne terete... prošlost pa ajdalju čini shvatljivom, sadašnjost slatkom, udućnost punu nada - ružičastom i požetjnom ... Odakle sve to ?...: Od Velikog Petka!... On, najsvetiji, najčišći, najmoćniji umro je ra- et na Križu, pa odatle cijeli taj preokret!... Križ je mogao da sebi asimiluje samo čovjeka, ljega nikako !... Njegova je svetost i pravednost veća nego sramota križa ; moč Njegova moćnija o teret križa:.. On pretvara Svoj križ i Swojih sljedbenika u ak pobjede i uskrsnuća... znak smrti u znak a: Taj preokret može da učini samo Bog!... činio ... pa On i jest Bog! Oria bez vjere to je absurd, ludost, sablazan | I. sebi to je realna činjenica, pred kojom vjernik pada koljena huRlščeji > s u Zdravo ! Križu, naše ufanje !“ Kapitulacija HRSS. or predsjednika HPS. g. Stjepana Barića, održan , Il. na sastanku zagrebačkoga Kluba HPS.) Gospodo, svi mi stojimo danas pod jednim teš- dojmom : narodni zastupnici, koje je hrvatski narod 8. veljače, da se bore za hrvatska prava, sra- o su prignuli šiju i nanijeli svim Hrvatima sra- kakve ne pamti naša historija. Kao patuljci iz- lju današnji , predstavnici“ hrvatstva prema onima, u u početku 12. stoljeća pregovarali s Kolomanom, za njih nije nikada od dragosti zakucalo hrvatsko nego smo uvijek mislili na njih s najvećim bolom. šnji bi dojam i osjećaj sramote bio još teži, kad svi čilali stupce beogradskih novina, pa kad biste i svu onu ironiju i -sav onaj cinizam, kojim one ćuju servilne izjave hrvatskih kameleona. Gospodo, mi pristaše Hrvatske Pučke Stranke amo s muogih strana, koje su nas do danas pod jem Radićeve demagogije gledale nepovjerljivo, i priznanja, da je jedino naš put bio ispravan. više je gorčine i bola u našoj duši, da bi se dovoljštini mogli radovati. Ipak je potrebno da. as istaknemo, što nas je vodilo, kad smo odre- i program i taktiku naše stranke. : [Već kao mladi ljudi bili smo obračunali s poli- romianticizmom te smo. stali na bazu realne e, I baš ta činjenice, uz veliku požrtvovnost pokojnih i živih drugova, bila je uzrok, da je ka javnost gledala u našem razvoju dolazak nove generacije, Neki su nas pozdravljali, jer su li, da u našem pokretu : imade: mnogo zdravlja e, a drugi su nas odmah u početku napadali, nas se bojali. Megju onima, koji su nas napa- io je i g. Stjepan Radić, On je napao ma nas vatskom saboru još u ono vrijeme, dok smo bili ičari. 3 ama je poznato držanje naših ljudi prije rata ijeme rata, dok još nijesmo bili osndvali Hrvat: učku Stranku. Mi smo predvigjali budući razvoj ke i hrvatske politike, pa nas zato svršetak svjet- \rata nije zatekao nepripravne. Kad smo g. 1919. ali Hrvatsku Pučku Stranku, dobro smo odvag- vaku točku, koju smo uzeli u program. Nijesmo On ga Izlazi svakog Utornika. Pojedini broj 1:50 Din. btjeli da narod zavaravamo, nijesmo htjeli da robujemo predrasudama prošlosti, nego smo pozvali hrvatski narod u borbu za ceno, što je u hrvatskom interesu i što se mudrom upotrebom hrvatske poliličke snage moglo postići. Stali smo na stanovište parlamentarne borbe te smo istaknuli program autonomističkog ure- gjenja Jugoslavije i autonomističkog organizovanja Hrvata, Srba i Slovenaca. I kad smo se u konslituanti približili ostvarenju tog cilja, jer nam je kako vam je poznato g. Protić nudio kao bazu za pregovore svoj nacrt uslava izja- vivši, da to nije. posljednja riječ, sporazum se nije mogao provesti u glavnom zato, jer nam je za većinu manjkalo oko 20 zastupnika, a g. Radić, koji ih je imao 49, nije na sva naša: zaklinjatija i molbe htio da se okani onoga puta, kojim je već tada bio pošao. Da predobije narod, pošao je bio g. Radić pu- tem demagogije. Nazivao je izdajicama sve one Hrvate, koji su se borili u parlamentu. Obećavao je narodu sve moguće i nemoguće stvari. Stvarao je jedan fan- tastičan plan za drugim. Govorio je tako, kao da hr- vatski narod treba samo nešto da zamisli, i čitav će svijet to stvoriti. Ovih dana odigrao se, kako vidite, završetak ove nerealne borbe. Nemogući cilj i nerazumna taktička sredstva dovedoše nas dotle, da ne samo što nismo postigli ono, što smo mogli poslići, nego ovakav za- vršetak izgleda u prvi mah, kao da je i cijeli hrvatski narod doživio posljednji slom. Treba danas da ispitamo uzroke, zašto se to i kako se to zbilo. Samo onda, ako dobro uočimo te uzroke, možemo uvigjeti, dade li se još što popraviti, pa da borbu ponovno prih atimo s druge taktič- nije strate < SE ET : Radićevci su s prezirom i omalovažavanjem pre- lazili preko autonomija, oni su precjenjivali svoju snagu, a podcjenjivali svoje protivnike. Autonomije su bile za njih sitnice“ i ,mrvice“ a mi smo im bili defetisti. Oui su tražili hrvatsku seljačku, republiku, a kako (osim jerihohskih trubalja) nijesu nalaziii sredstava za ostvarenje toga svoga cilja kod kuće, započeli su da traže uporišta i potpore izvan granica. Mi imamo pravo da to istaknemo ovdje, jer je to priznavao i sam Stje- pan Radić sa svojim potpisom u svojem glasilu. A da to nijesu bile samo puste riječi, o tom su se mogli uvjeriti i neki naši ljudi, koji zapremaju u Hrvatskoj Pučkoj Stranci istaknuta funcionarska mjesta. Pred tim ljudima davao je g. Radić i takve izjave, iz kojih se moglo vidjeti, da je on imao mnogo drvkčije koncep- cije, nego što bi danas htio priznati. Ja možda ne bih toga ni spominjao u ovaj čas, da se nije dogodilo ne- što neočekivano. Dogodilo se nešto, što još bolje do- kazuje, kako je Radićeva politika osnovana ne samo na prevrlljivosti, nego i na perfidiji i infamiji. Gledajte gospodo čuda! Tat viče: Dršte tata! Mi smo se ra- zišli s Radićem i radi toga, jer smo oduvijek smatrali, da je hrvatsko-srpski spor naš unutrašnji problem, pa su nas radi toga radićevski agitatori klevetali pred na- rodom, da smo izdajice i da smo prodali Hrvate Srbi- ma, premda je svatko mogao vidjeti, da se svom od- lučnošću borimo u skupštini za hrvatska prava i da ne prigibamo šije, a u današnjoj skupštini, u kojoj sjedi većina izabrana silom i izigravanjem narodne volje, u toj skupštini radićevci ne samo da nijesu od- lučni onako, kako smo mi bili, nego još prignuvši šiju denunciraju nas i kao rgjavi djačići, koji su po- zvani na red radi svojih krivica, dižu prste i tužakaju nas: Nismo mi pod ujecajem inozemstva, nijesmo mi tražili u inozemstvu nikakvog oslona ; Hrvatska Pučka Stranka stoji pod utjecajem inozemstva, a ne mi; mi smo radi toga imali s njome velikih muka, dok je ni- jesmo istisnuli iz naroda i time oitigailici od e | naše države najveću opasnost. Gospodo, ovo je vrhunac drskosti. i servilnosti Radićevci ističu ovo, da se umile sadašnjim vlastodr- šcima. Htjeli bi da iskrive povijest, htjeli bi da zaba- > šure sve ono, radi čega smo mi snjima vodili borbu, pa se grade kao da su čuvali suverenost države pro- Oglasi, zahvale i priopćena po posebnom cijeniku. — urednik A. FI&, — Tisak Dubrovačke Hrvatske Tiskare, — Rukopisi se ne vraćaju. — Odgovorni Vlasništvo Odbora ,Narodne Svijesti“, — tiv nas, Grade se, kao da su čuvali hrvatski narod od nekakvog klerikalnog iniluiranja ili ,influencije“. — Ističu, kako su vodili tešku borbu s Hrvatskom Puč- kom Strankom i kako su imali velikih poteškoća s nama. (Glas iz publike: imat će ih još i većih), ali ne radi toga, što bi Hrvatska Pučka Stranka bila ,influirana“ izvana. Mi znamo, da naša stranka nije klerikalna, a to isto znade i g, Radić. Nemamo mi nikakvih poli- tičkih obveza ni paktova s inozemstvom, o svim na- šim stvarima odlučuju samo naši domaći stranački forumi. I kad g. Radić tvrdi protivno; onda on — meni je žao, ali za grub čin moram upotrijebiti i grubu ri- ječ — onda on infamno laže. Napadajući nas očešao se g, Pavle Radić i o hr- vatsko svećenstvo i biskupe. Žalimo što hrvatski za- stupnici blate cijeli jedan stalež. G. Pavle Radić pri- znaje, da i češko i slovačko i belgijsko i slovenačko svećenstvo može biti rodoljubivo, ali našemu hrvat- skomu svećenstvu on to poriče. A baš su hrvatski svećenici dokazali i u prošlosti i u sadašnjosti, da imadu srca'za hrvatsku stvar i da se u javnom živoiu ne daju ,influirati“ ni od koga izvana, pa zato ihi u političkom životu moramo priznati ravnopravnim gra- gjanima kao i sve ostale' Hrvate. Razumijemo, zašto g. Pavle Radić napada biskupe. Hrvatski biskupi ni- jesu pristali na povjesni falzifikat njegova strica, koji ne bi htio priznati, da je naša samostalna hrvatska država bila prije hiljadu godina kraljevina. Radi biskupske okružnice o proslavi Tomislavljeve tisućgodišnjice re- kao je g. Stjepan Radić u Krašiću o našim biskupima : »Samo se meni čini, da bi najveću pokoru morali vr- šiti baš ti biskupi, koji su hrvatsko seljaštvo izdali batinašima ; koji su izdali i zatajili i našu domovinu Hrvaisku i naš hrvatski narod; koji su priziiali cen- tralizam, koji briše Hrvatsku i Hrvate kao narod, po- korili se centralizmu i svim beogradskim vlastodršcima i još su vas savjetovali, pa i silili, da i vi to činite“, Danas je optužba Stjepanova nećaka Pavla posve ra- zličita. U parlamentu, gdje većina naziva katoličke za- stupnika papinim slugama, optužuje g. Pavle Radić biskupe indirektno da krnje suverenitet naše države i da su radićevci radi toga morali ustati protiv niih! (Svršit će se). Kulturne vijesti. Izgubljene stvari. Sv. Antuna zazivaju naročito da se zadobiju izgubljene stvari. Naše je vrijeme iz- gubilo mnogo, mnogo toga. Nestalo nam je vjerske topline i bezazlenosti prijašnjih vremena, a s njima i“ njihove ćudorednosti i pobožnosti, Tako smo izgubili i mir i počinak u javnom i privatnom životu ; u trgo- vini i saobraćaju vjernost i vjeru, u svim našim ured- bama čvrstu podlogu. Ali uzalud traži današnje poko- ljenje izlaz iz toga labirinta. Njemu bi trebalo nečega poput sv. Antuna, koji bi ga doveo natrag staroj vjeri i staroj ljubavi. Ne treba da se ponovi srednji vijek, nego onaj duh, koji ga je prožimao, duh istine i lju- bavi, (Predgovor u sv. Ant, Pad. izdanje ,Alvernske Biblioteke“). »U mojoj je vjeri bolje živjeti a u tvojej u- mrijeti“, odgovorio je na času smrti reformator Me- lacnhton, pomoćnik Martina Lutera, starici majci svojoj, koja ga.je tada zapitala: Kaži mi sada pravo, sine, koja je vjera bolja: moja stara katolička ili tvoja .nova protenstanska ? 80-godišnjica Conrada Rčntigena. Dne 27. pr. m navršilo se 80 godina, što se je rodio čuveni njemački fizičar Vilim Konrad Rčntgen. Kako je poznato, on je stekao za čovječanstvo neumrle zasluge otkrivši X-zrake, koje su po njemu kasnije dobile ime Rontgenovih zraka. Veliko značenje toga otkrića leži na medicinsko- dijagnostičkom području, jer nam one omogućuju pro- zitnost ljudskog tijela. Dječačko sjemenište u Pragu. U januaru svečano je otvoreno u Pragu novosagragjeno sjeme- nište, Sama zgrada zapala je preko 6 milijuna čehosl. kruna. Sjemenište s gimnazijom sagragjeno je za 250 "svećeničkih kandidata. OVE će Epika 0.0. Isusovci. Š i