Poštarina plaćena u gotovu.

 

Br. 14.

"Nar

dna

DUBROVNIK, 7. _ aprila 1925.

God. VII.

vijest

 

De —

na je listu 5. Din. mjezečnći za inozemstvo 10 Din. mjesečno.

PLATIVO I UTUŽIVO U DUBROVNIKU.
Uredništvo i Uprava kod Dubr. Hrv. Tiskare.

&Ariž
Križ! Šlo je on nekad bio ?2.,, Dva drva una-
t! Znak proklet, prezren od svakoga, namijenjen
igorima, da im na smrti zauvjek uspomenu osra-
i i obeščasti .. .
Križ — pojam patnja — bio je nesnosan teret,
i je pritiskao čovjeka o zemlju ; činio mu prošlost
azumljivom, sadašnjost gorkom a budućnost bez-
NOM...
Nasta preokret...
Pa što je sada Križ ?2!.. l)va isla drva unakrst!
je.sada ures najčasnijih mjesta, predmel čašćenja,
bol počasti i odlikovanja...
Isti Križ — pojam patnja — laki je teret, koji
podiže i olakšava životne terete... prošlost pa
ajdalju čini shvatljivom, sadašnjost slatkom,
udućnost punu nada - ružičastom i požetjnom ...
Odakle sve to ?...: Od Velikog Petka!...
On, najsvetiji, najčišći, najmoćniji umro je ra-
et na Križu, pa odatle cijeli taj preokret!...
Križ je mogao da sebi asimiluje samo čovjeka,
ljega nikako !... Njegova je svetost i pravednost
veća nego sramota križa ; moč Njegova moćnija
o teret križa:..
On pretvara Svoj križ i Swojih sljedbenika u
ak pobjede i uskrsnuća... znak smrti u znak
a:
Taj preokret može da učini samo Bog!...
činio ... pa On i jest Bog!
Oria bez vjere to je absurd, ludost, sablazan | I.
sebi to je realna činjenica, pred kojom vjernik pada
koljena huRlščeji > s u

Zdravo ! Križu, naše ufanje !“

Kapitulacija HRSS.

or predsjednika HPS. g. Stjepana Barića, održan
, Il. na sastanku zagrebačkoga Kluba HPS.)
Gospodo, svi mi stojimo danas pod jednim teš-
dojmom : narodni zastupnici, koje je hrvatski narod
8. veljače, da se bore za hrvatska prava, sra-
o su prignuli šiju i nanijeli svim Hrvatima sra-
kakve ne pamti naša historija. Kao patuljci iz-
lju današnji , predstavnici“ hrvatstva prema onima,
u u početku 12. stoljeća pregovarali s Kolomanom,
za njih nije nikada od dragosti zakucalo hrvatsko
nego smo uvijek mislili na njih s najvećim bolom.
šnji bi dojam i osjećaj sramote bio još teži, kad
svi čilali stupce beogradskih novina, pa kad biste
i svu onu ironiju i -sav onaj cinizam, kojim one
ćuju servilne izjave hrvatskih kameleona.
Gospodo, mi pristaše Hrvatske Pučke Stranke
amo s muogih strana, koje su nas do danas pod
jem Radićeve demagogije gledale nepovjerljivo,
i priznanja, da je jedino naš put bio ispravan.
više je gorčine i bola u našoj duši, da bi se
dovoljštini mogli radovati. Ipak je potrebno da.
as istaknemo, što nas je vodilo, kad smo odre-
i program i taktiku naše stranke. :
[Već kao mladi ljudi bili smo obračunali s poli-
romianticizmom te smo. stali na bazu realne
e, I baš ta činjenice, uz veliku požrtvovnost
pokojnih i živih drugova, bila je uzrok, da je
ka javnost gledala u našem razvoju dolazak
nove generacije, Neki su nas pozdravljali, jer su
li, da u našem pokretu : imade: mnogo zdravlja
e, a drugi su nas odmah u početku napadali,
nas se bojali. Megju onima, koji su nas napa-
io je i g. Stjepan Radić, On je napao ma nas
vatskom saboru još u ono vrijeme, dok smo bili
ičari. 3
ama je poznato držanje naših ljudi prije rata
ijeme rata, dok još nijesmo bili osndvali Hrvat:
učku Stranku. Mi smo predvigjali budući razvoj
ke i hrvatske politike, pa nas zato svršetak svjet-
\rata nije zatekao nepripravne. Kad smo g. 1919.
ali Hrvatsku Pučku Stranku, dobro smo odvag-
vaku točku, koju smo uzeli u program. Nijesmo

 

On ga

 

 
  
 
 
 
  
   
   
   
  
   
  
  
   
 
 
  
 
 
 
 
   
   
    
  
 
   

 

Izlazi svakog Utornika.
Pojedini broj 1:50 Din.

btjeli da narod zavaravamo, nijesmo htjeli da robujemo
predrasudama prošlosti, nego smo pozvali hrvatski
narod u borbu za ceno, što je u hrvatskom interesu i
što se mudrom upotrebom hrvatske poliličke snage
moglo postići. Stali smo na stanovište parlamentarne
borbe te smo istaknuli program autonomističkog ure-
gjenja Jugoslavije i autonomističkog organizovanja
Hrvata, Srba i Slovenaca.

I kad smo se u konslituanti približili ostvarenju
tog cilja, jer nam je kako vam je poznato g. Protić
nudio kao bazu za pregovore svoj nacrt uslava izja-
vivši, da to nije. posljednja riječ, sporazum se nije
mogao provesti u glavnom zato, jer nam je za većinu
manjkalo oko 20 zastupnika, a g. Radić, koji ih je
imao 49, nije na sva naša: zaklinjatija i molbe htio da
se okani onoga puta, kojim je već tada bio pošao.

Da predobije narod, pošao je bio g. Radić pu-
tem demagogije. Nazivao je izdajicama sve one Hrvate,
koji su se borili u parlamentu. Obećavao je narodu
sve moguće i nemoguće stvari. Stvarao je jedan fan-
tastičan plan za drugim. Govorio je tako, kao da hr-
vatski narod treba samo nešto da zamisli, i čitav će
svijet to stvoriti.

Ovih dana odigrao se, kako vidite, završetak ove
nerealne borbe. Nemogući cilj i nerazumna taktička
sredstva dovedoše nas dotle, da ne samo što nismo
postigli ono, što smo mogli poslići, nego ovakav za-
vršetak izgleda u prvi mah, kao da je i cijeli hrvatski
narod doživio posljednji slom.

Treba danas da ispitamo uzroke, zašto se to i
kako se to zbilo. Samo onda, ako dobro uočimo te
uzroke, možemo uvigjeti, dade li se još što popraviti,
pa da borbu ponovno prih atimo s druge  taktič-
nije strate < SE ET :

Radićevci su s prezirom i omalovažavanjem pre-
lazili preko autonomija, oni su precjenjivali svoju
snagu, a podcjenjivali svoje protivnike. Autonomije su
bile za njih sitnice“ i ,mrvice“ a mi smo im bili
defetisti.

Oui su tražili hrvatsku seljačku, republiku, a kako
(osim jerihohskih trubalja) nijesu nalaziii sredstava za
ostvarenje toga svoga cilja kod kuće, započeli su da
traže uporišta i potpore izvan granica. Mi imamo pravo
da to istaknemo ovdje, jer je to priznavao i sam Stje-
pan Radić sa svojim potpisom u svojem glasilu. A da
to nijesu bile samo puste riječi, o tom su se mogli
uvjeriti i neki naši ljudi, koji zapremaju u Hrvatskoj
Pučkoj Stranci istaknuta funcionarska mjesta. Pred tim
ljudima davao je g. Radić i takve izjave, iz kojih se
moglo vidjeti, da je on imao mnogo drvkčije koncep-
cije, nego što bi danas htio priznati. Ja možda ne bih
toga ni spominjao u ovaj čas, da se nije dogodilo ne-
što neočekivano. Dogodilo se nešto, što još bolje do-
kazuje, kako je Radićeva politika osnovana ne samo
na prevrlljivosti, nego i na perfidiji i infamiji. Gledajte
gospodo čuda! Tat viče: Dršte tata! Mi smo se ra-
zišli s Radićem i radi toga, jer smo oduvijek smatrali,
da je hrvatsko-srpski spor naš unutrašnji problem, pa

su nas radi toga radićevski agitatori klevetali pred na-

rodom, da smo izdajice i da smo prodali Hrvate Srbi-
ma, premda je svatko mogao vidjeti, da se svom od-
lučnošću borimo u skupštini za hrvatska prava i da
ne prigibamo šije, a u današnjoj skupštini, u kojoj
sjedi većina izabrana silom i izigravanjem narodne
volje, u toj skupštini radićevci ne samo da nijesu od-
lučni onako, kako smo mi bili, nego još prignuvši
šiju denunciraju nas i kao rgjavi djačići, koji su po-
zvani na red radi svojih krivica, dižu prste i tužakaju
nas: Nismo mi pod ujecajem inozemstva, nijesmo mi
tražili u inozemstvu nikakvog oslona ; Hrvatska Pučka
Stranka stoji pod utjecajem inozemstva, a ne mi; mi
smo radi toga imali s njome velikih muka, dok je ni-
jesmo istisnuli iz naroda i time oitigailici od e

| naše države najveću opasnost.

Gospodo, ovo je vrhunac drskosti. i servilnosti
Radićevci ističu ovo, da se umile sadašnjim vlastodr-
šcima. Htjeli bi da iskrive povijest, htjeli bi da zaba-

> šure sve ono, radi čega smo mi snjima vodili borbu,

pa se grade kao da su čuvali suverenost države pro-

Oglasi, zahvale i priopćena po posebnom cijeniku. —
urednik A. FI&, —
Tisak Dubrovačke Hrvatske Tiskare, — Rukopisi se ne vraćaju. —

Odgovorni
Vlasništvo Odbora ,Narodne Svijesti“, —

tiv nas, Grade se, kao da su čuvali hrvatski narod od
nekakvog klerikalnog iniluiranja ili ,influencije“. —
Ističu, kako su vodili tešku borbu s Hrvatskom Puč-
kom Strankom i kako su imali velikih poteškoća s nama.
(Glas iz publike: imat će ih još i većih), ali ne radi
toga, što bi Hrvatska Pučka Stranka bila ,influirana“
izvana. Mi znamo, da naša stranka nije klerikalna, a
to isto znade i g, Radić. Nemamo mi nikakvih poli-
tičkih obveza ni paktova s inozemstvom, o svim na-
šim stvarima odlučuju samo naši domaći stranački
forumi. I kad g. Radić tvrdi protivno; onda on — meni
je žao, ali za grub čin moram upotrijebiti i grubu ri-
ječ — onda on infamno laže.

Napadajući nas očešao se g, Pavle Radić i o hr-
vatsko svećenstvo i biskupe. Žalimo što hrvatski za-
stupnici blate cijeli jedan stalež. G. Pavle Radić pri-
znaje, da i češko i slovačko i belgijsko i slovenačko
svećenstvo može biti rodoljubivo, ali našemu hrvat-
skomu svećenstvu on to poriče. A baš su hrvatski
svećenici dokazali i u prošlosti i u sadašnjosti, da
imadu srca'za hrvatsku stvar i da se u javnom živoiu
ne daju ,influirati“ ni od koga izvana, pa zato ihi u
političkom životu moramo priznati ravnopravnim gra-
gjanima kao i sve ostale' Hrvate. Razumijemo, zašto
g. Pavle Radić napada biskupe. Hrvatski biskupi ni-
jesu pristali na povjesni falzifikat njegova strica, koji
ne bi htio priznati, da je naša samostalna hrvatska država
bila prije hiljadu godina kraljevina. Radi biskupske
okružnice o proslavi Tomislavljeve tisućgodišnjice re-
kao je g. Stjepan Radić u Krašiću o našim biskupima :
»Samo se meni čini, da bi najveću pokoru morali vr-
šiti baš ti biskupi, koji su hrvatsko seljaštvo izdali
batinašima ; koji su izdali i zatajili i našu domovinu
Hrvaisku i naš hrvatski narod; koji su priziiali cen-
tralizam, koji briše Hrvatsku i Hrvate kao narod, po-
korili se centralizmu i svim beogradskim vlastodršcima
i još su vas savjetovali, pa i silili, da i vi to činite“,
Danas je optužba Stjepanova nećaka Pavla posve ra-
zličita. U parlamentu, gdje većina naziva katoličke za-
stupnika papinim slugama, optužuje g. Pavle Radić
biskupe indirektno da krnje suverenitet naše države
i da su radićevci radi toga morali ustati protiv niih!

(Svršit će se).

 

Kulturne vijesti.

Izgubljene stvari. Sv. Antuna zazivaju naročito
da se zadobiju izgubljene stvari. Naše je vrijeme iz-
gubilo mnogo, mnogo toga. Nestalo nam je vjerske
topline i bezazlenosti prijašnjih vremena, a s njima i“
njihove ćudorednosti i pobožnosti, Tako smo izgubili
i mir i počinak u javnom i privatnom životu ; u trgo-
vini i saobraćaju vjernost i vjeru, u svim našim ured-
bama čvrstu podlogu. Ali uzalud traži današnje poko-
ljenje izlaz iz toga labirinta. Njemu bi trebalo nečega
poput sv. Antuna, koji bi ga doveo natrag staroj vjeri
i staroj ljubavi. Ne treba da se ponovi srednji vijek,
nego onaj duh, koji ga je prožimao, duh istine i lju-
bavi, (Predgovor u sv. Ant, Pad. izdanje ,Alvernske
Biblioteke“).

»U mojoj je vjeri bolje živjeti a u tvojej u-
mrijeti“, odgovorio je na času smrti reformator Me-
lacnhton, pomoćnik Martina Lutera, starici majci svojoj,
koja ga.je tada zapitala: Kaži mi sada pravo, sine,
koja je vjera bolja: moja stara katolička ili tvoja
.nova protenstanska ?

80-godišnjica Conrada Rčntigena. Dne 27. pr. m
navršilo se 80 godina, što se je rodio čuveni njemački
fizičar Vilim Konrad Rčntgen. Kako je poznato, on je
stekao za čovječanstvo neumrle zasluge otkrivši X-zrake,
koje su po njemu kasnije dobile ime Rontgenovih
zraka. Veliko značenje toga otkrića leži na medicinsko-
dijagnostičkom području, jer nam one omogućuju pro-
zitnost ljudskog tijela.

Dječačko sjemenište u Pragu. U januaru

svečano je otvoreno u Pragu novosagragjeno sjeme-

nište, Sama zgrada zapala je preko 6 milijuna čehosl.
kruna. Sjemenište s gimnazijom sagragjeno je za 250

"svećeničkih kandidata. OVE će Epika 0.0.

Isusovci. Š i