Poštarina plaćena u gotovu. ;
: Br. 16. DUBROVNIK, 21. aprila 1925.
Narodna
God. VI.
vijest
lema ! je listu 5. Din. e za inozemstvo 10 Din.
PLATIVO I UTUŽIVO U DUBROVNIKU,
Uredništvo i Uprava kod Dubr. Hrv. Tiskare.
Pitanje Dubrov. Pomorske Akademije.
i Govori se po gradu, da je komisija u Beogradu,
koja se bavi reduciranjem sred. škola, zaključila neka
se ukine Dubrovačka Pomorska Akademija.
Ne bi to bilo, na žalost, prvi put, što je naša
nautika bila zatvorena. To se je već dogodilo 1860,
kad je u svakom razredu bilo samo po 2 do 3 učenika,
pak je školska vlast, ne nalazeći nikakva omjera iz-
megiju troška i pohagjanja zavoda, odlučila, da se škola
dokine. Ali u onoj se prilici vidjelo, kako je ona već
onda bila prirasla srcu dubrovčana. Općina i dubrov,
Trgovačka komora upraviše vladaru molbenice, da im
se nautička škola opet otvori i zbilja u novembru 1862
počeše na novo redovita: predavanja, koja nijesu više
bila prekinuta do dana današnjega.
i Jasno je svakome bilo, da ako je igdje trebalo
qtvoriti i uzdržavati naut, zavod, to je svakako trebalo
u Dubrovniku, a ovo što je vrijedilo u prošlosti, vri-
jedi i u sadašnjosti. Govoriti o slavnoj prošlosti našega
ada na moru, o njegovim tradicijama i bogatstvu,
značilo bi bacati kapljice u more. Glavni izvor svemu
obilju bio je uvijek trgovina osnovana na trgovačkoj
mornarici, pak je zato Dubrovnik imao pravo na nau-
ičku školu.
= Ali mjerodavni faktori kažu, da je stanje naše
igovačke mornarice sada tako slabo, da su za nju 3
pom. akademije suvišne, pak da bi bilo dosta i jedna.
Stavimo da je momentano stanje naše trgovačke mor-
rice takovo, da su možda 3 akademije zbilja suvišne,
je sigurno da je ovo stanje samo privremeno !
Eto kroz najzadnje dcba stvorila se je nova »Jugo-
lavenska Američka. Plovidba« sa 3 velika broda i
500 B. T. koja će sada nabaviti četvrti parobrod, te
nastojanje vrlih naših amerikanskih rodoljuba i du-
ovačkih stručnjaka još dalje povećati svoje brodovlje.
Naša je Dubr. Parobr. Plovidba u razmaku od malo
lana stavila u promet luksusni ,Kumanovo“ i veliki
ederiko Glavić“ pak neumorno dalje radi o nabavi
vih brodova i proširenju svojih trgovačkih pruga
ma bližemu Istoku, gdje su stari Dubrovčani bili
om takmaci moćne Venecije. Uz takav napredak
it će već u 5 godina opet nestašica pomorskih oli-
lta, kako je već bilo prije rata, a ovim bi se činom
elo srušiti uzornu našu pom. akademiju, koja je
oj mornarici dala divnu četu najvrijednijih pom.
petana ! Hoćemo li je onda za 2-3 godine morati
et stvarati i uspostaviti prekinute niti, kako se je to
loralo učiniti pred 63 godine > Teška bi to bila zadaća,
a bi svakako progutala velike svote novaca !
_ Ali pretpostavimo, da bi se zbilja pa iz ma kakvih
izloga morala žrtvovati jedna od triju naših pom.
voda ; je li onda pravedno da to bude baš dubro-
jički ? Ne znamo ! Mjerodavnim faktorima sigurno je
Znata činjenica, da nijedan evropski grad nema re-
vno prama broju stanovnika, toliko tonaže na moru,
lako naš mali Dubrovnik. Da uzmemo samo 2 najveća,
isto dubrovačka društva, biva »Atlanska Plovidba Ivo
jačić« i »Dubrovačka Parobrod. Plovidba« koja imadu
ko 75.000 B. T. t. j. po prilici polovicu cjelokupne
še tonaže. Tu su već 20 brodova oceanske plovidbe,
ji su prvi razvili jugoslav. trobojnicu po svim ocea-
na. Ni Bakar, ni Kotor, pak ni svi drugi naši po-
rski gradovi skupa ne mogu se niti s daleka omje-
akovim brodovljem duge plovidbe, a ipak bi
10 baš Dubrovnik žrtvovati nautičko svoje uzgojilište !
brovčani, koji su mladoj našoj državi spasili mor-
icu i tim izgled na internacijonalni razvitak, morali
naprijeda: postaviti na vlastitim brodovima tugje
ire, tugje komandante | Dubrovčani bi radili i ris-
li svojim kapitalima da apsolventi drugih pom.
mija nagju tim široko polje obilate zarade, dok
oni svoju djecu morali slati u druge njima manje
rebne škole. Ne, to je nesmisao, to je nemoguće |
Čujemo, da su se na ovu vijest uzbunili svi mje-
ni faktori u gradu, kojima je na srcu napredak
nam Dubrovnika, pak da bi se do potrebe po-
koraci i kod nosioca krune. Nu mi smo čvrsto
mjesečno.
Izlazi svakog Utornika.
Pojedini broj 1:50 Din.
uvjereni, da gospodin Ministar Prosvjete neće nikako
pristati na odluku komisije, koja bi odluka značila
nezasluženu kaznu privrednom Dubrovniku, koji je
poduzetnim svojim duhom odavna prednjačio svim
našim pomorskim gradovima.
U redove!
Gosp. Pavle Radić u poniznom spjevu ,Pomiluj
nas Nikola“, u beogradskoj skupštini, rekao je da je
njegova stranka imala uvijek ,psihološke metode“,
kojima je sticala povjerenje masa.
Iz usta sinovca ,Velikog“ Stjepana, koji je izri-
čito naglasio da govori u ime svoje, svoga strica i
njegove stranke, pala je tako podla riječ, koja je
otkrila svu duševnu golotinju tih ljudi i očito pokazala,
što je za njih narod. Demoni brvatstva uživali su u
toj izjavi, kojom je hrvatski narod osramoćen od svog
vlastitog ,Vogje“. Kao Hrvate oblijeva nas crvenilo
stida nad tom sramotom, svijesni da je i nehotice
pala na velik dio Hrvata, koji su naivnim pouzdanjem
omogučili da ih takovi ljudi zastupaju. Ova besavjes-
nost, cinizam, štetnost i kukavičluk ,mirotvorčeva“
vodstva zicali se iz njihovih izjava. Svaki Hrvat, pri-
padao on neznam kojoj kulturnoj ili socijalnoj grupi,
postao bi odgovornim pred historijom, kad ne bi na-
rod upozorio na te ,Mesije“, koji pokušavaju licitirati
do skrajnih granica, napuštajući nesamo svoje štetne
gluposti, već i prava hrvatstva, da spase svoje kože,
pripravljajući kao opravdanje pred narodom nove
«psihološke, metode“.
Hrv. Pučka Stranka stoji danas na udaru P. P.
i njenih prijatelja R. Nije daleko čas, kad će HPS.
kao ,separatistička“ stranka morati odbijati navale onih
novih vidovdanskih državotvoraca, dosadašnjih ,hrv.
predstavnika“, koji su ih do danas nazivali ,lješina-
rima“ hrvatstva, a sutra će jugoslavenstva, sve za to,
što nijesmo prignuli kičme i išli za njima upotreblju-
jući, kao zajedničari ,psihološke metode“. Pripravimo
se stoga, pristaše, i bistrimo pojmove!
U jednome članku pred izbore naglasili smo,
da će budučnost razbistriti razlike izmegju HPS. i
HRSS. Mi smo istafnuli, da u redovima HRSS. ima
mnogo Hrvata, koji su idejni pristaše HPS. a misle
da im hrvatska dužnost nalaže da idu s Radićem.
Danas pozivamo te Hrvvate da otvore oči i otvaraju
ih drugima: Radić je izdao svoje izbornike !
Vrijeme je ozbiljno: Ne smije se više nikada
dozvoliti da Hrvate zastupaju oni, .koji neznadu što je
savjesnost, odgovornost i dosljednost. Nesmije se više
dozvoliti da psihološkim metodama“ opijaju narod
oni, za koje je on masa, s kojom se smiju praviti eks-
perimenti sve dotle, dok ne postanu škodljivi onome,
koji ih pravi.
Narod je u teškom duševnom raspoloženju :
ojagjen, ostavljen i razočaran. Hrv. narod izgubio je
danas povjerenje u vodstvo i u političko poštenje.
Pred apatijom, na koju računaju centralisti, pred apa-
tijom za svoja prava, koja ne smiju postati predmetom
licitacije za spašavanje demagoških tribuna, može ga
spasiti samo vjera u poštenje, u svoju snagu, u jakost
pravde, koja mora bazirati na izrazu duše hrv. na-
roda — kršćanskoj Etici. Poradimo stoga za stranku,
koja ne priznaje ,psiholoških metoda“ za sticanje masa,
već ističe Ideju, za koju je trpila najogavnije uvrede,
a nije ju ostavila; za stranku, koja ne pozna ,božan-
stvo narod“ ni njegovo uosobljenje u Vogji, već na-
cijonalni i socijalni organizam potreban života i napretka
i odgovorne i dosljedne i junačke zastupnike. Poradimo
za nju, jer je ona borac onog svjetovnog nazora, koji
je jedini kadar da narod degradiran na masu, podigne
onamo kamo spada i kao nacijonalno i socijalno i
kulturno-svijesno biće.
Ne preuzimljemo_ psihološke metode“, ni , miro-
tvornost“, ni ,čovj. republiku“, ni konfederacije, ni
intervencije, ni tamburice... i t. d. Ostajemo na svome
programu, kome nemamo ništa oduzeti niti išta nado-
dati. Ostajemo na programu, koji nam je. diktovala
Ideja, proinee iz katoličkog shvatanja Etike i duž-
Oglasi, zahvale i priopćena po posebnom cijeniku. —
urednik A. Fič.
Tisak Dubrovačke Hrvatske Tiskare. — Rukopisi se ne vraćaju, —
Odgovorni
— Vlasništvo Odbora ,,Narodne Svijesti“. —
nosli i svestrani studij naroda, kao socijalnog i naci-
jonalnog bića.
Hrv. Pučka Stranka, kojoj je vrijeme i za opor-
tuniste opravdalo istinu i potrebu svih dijelova njenog
programa i danas izlazi pred Hrvate, zadojene duhom
katolicizma s pozivom: Stisnimo redove! U boj za
ono, čime se ne smije licitirati :
Za Jugoslaviju, koja će omogučiti i hrvatstvu nacijo-
nalni i kulturni razvitak, osigurati suverenost narodu,
slobodu vjeroispovijestima i socijalnu pravdu.
U redove!
O potrebi općinskih izbora.
Pronevjerenje novca u sarajevskoj Gradskoj Šte-
dionici i rasprava, koja se na ondješnjem okružnom
sudu vodi protiv doiičnih pronevjeritelja, dala je oprav-
danog povoda sarajevskom »MNarođu«, da ponovno
piše na uvodnom mjestu o potrebi općinskih izbora.
»,Mi smo — veli — nebrojeno puta od oslobo-
gjenja do sada naglasili potrebu općinskih izbora.
Naša razlaganja i vapaji gragjana u tome pogledu ni-
jesu našli odziva na mjerodavnom mjestu: šest i po
godina poslije oslobogjenja neprestano se u Bosni i
Hercegovini upravlja općinama preko komesara, i ako
za to ne samo nema nikakve potrebe, nego je još ta
vrsta upravljanja počela da ragja plodovima, koji iza-
zivaju zgražanja gragjana“.
Rečena Štedionica, nastala pod komesarijatom,
nije osnovana da od nje imaju koristi gragjani, nego
da posluži pojedinim njenim činovnicima i od vlašti
postavljenim savjetnicima za ličnu korist. U toku ras-
prave izjavilo se je, da je jedan od tih savjetnika stalno
unaprijed obavještavao, kad će biti prijegled kase, a
za drugog je rečeno, da je za njega digao jednom pri-
likom 2500 dinara. Za to su se ljudi i otimali, ko će
doći u upravu Štedionice! Zbog toga su za cio nered,
koji je nastao, odgovorni ne samo nevaljali ljudi, koji
su novac pronevjerili, nego je odgovoran i cio sistem
upravljanja općinama preko komesarijata. , Trebaju nam
— završuje list — općinski izbori, da na upravi gra-
dova Bosne i Hercegovine vidimo Zegalne i gragjanstvu
odgovorne predstavnike“ !
Ista se potreba nameće i za Dalmaciju ..... ali
vlast u četiri oka pred Srbima brani komesarijate, što
je tobože za Srbe ovako bolje, jer da nijesu ni u jed-
nom gradu u većini. ,Mi tvrdimo, kaže na to rečeni
srpski list »Narod«, da nema poštena Srbina u Sara-
jevu, koji želi ovakovo stanje i koji ne želi izbore“.
Kulturne vijesti.
Proslava godišnjice nicejskog sabora. Neke
naše novine donose, da su Ministarstvo vjera i patri-
jaršija obavješteni, da je papa Pije XI. u jednom pismu
upućenom šefu kongregacije za istočne crkve, istakao
potrebu da katolička crkva ove godine proslavi 1600-
godišnjicu prvog vaseljenskog sabora u Niceji. Na ovu
proslavu bili bi pozvani i predstavnici srodnih crkava,
te se smatra da bi ova manifestacija bila kao jedna
vrsta približenja zapadne i istočne crkve.
Admiral-svećenik. Francuski admiral Malcor, koji
je za mnogo godina zapovijedao važnom pomorskom
stanicom u Biserti, zaregjen je početkom o. mj. od
kartaškog biskupa za svećenika skupa sa jednim osa-
kaćenim bivšim časnikom, koji je do sada bio odvjet-
nik u Nancy. Ovom ganutljivom obredu prisustvao je
lijepi broj viših pomorskih časnika-drugova novo re-
gjenog svećenika. Admiral Malcor bio je ujedno vlasnik
velikih dobara u Tunisiji, koja je sada poklonio crkvi.
Stogodišnjica željeznice. Ljetos će biti 100 go-
dina otkako je bila sagragjena u Europi prva željeznica
s parnom lokomotivom. To je željeznička pruga od
Stoktona do Darlingtona u sjevernoj Engleskoj. Ispo-
četka je služila samo za prevoz tovarne robe. Osobni
je promet počeo istom 3 godine kasnije.
Iz njemačke žurnalistike. U Njemačkoi izlazi
3152 novina; od ovih najviše u Pruskoj (1772) i u
Bavarskoj (413), a najmanje u Hamburgu (22) i u
Anhaltu (21.)