Br. bi
Poštarina plaćena «u gotovu.
Narod
DUBROVNIK, 28. aprila 1925. :
God. M
na Svijest
Cijena je listu 5. Din. mjesečno; za inozemstvo 10 Din. mjesečno,
PLATIVO I UTUŽIVO U DUBROVNIKU.
Uredništvo i Uprava kod Dubr. Hrv, Tiskare.
Izlazi svako Utornika. Oglasi, zahvale i priopćena po posebnom cijeniku. — Odgovorni
s g 3 urednik A. FIč. — Vlasništvo Odbora »Narodne Svijesti“, —
Pojedini broj 1:50 Din. Tisak Dubrovačke Hrvatske Tiskare, — Rukopisi se ne vraćaju, —
'Eniskopat na braniku kat. svetinja.
U ,Katoličkom Listu“ od 16. travnja izašao je
\izvještaj o konferercijama, koje je 15. i 16. travnja
odižao u Zagrebu izvršni odbor katoličkog episkopata.
Izvještaj je po svojoj formi veoma umjeren, ali iz njega
saznaje naša javnost stvari, koje moraju zabrinuti sva-
koga ketolika u našoj državi, Naša vlada zauzela jeu
\nekim crkveno-političkim i kulturnim pitanjima stano-
ište, koje je protivno raspoloženju naroda i pravima
atoličke Crkve. Na četiri sjednice, kojima su prisu-
\stvovali preuzv. g. dr. Ante Bauer kao predsjedatelj i
\presv. gg. biskupi dr. A, B. Jeglić, fra Jozo Garić,
Ante Akšamović i Lajčo Bogdanović kao članovi izvr-
šnog odbora i izvjestitelji, raspravljena.su mnoga spor-
ma pitanja izmegju sadašnje naše vlade i predstavnika
crkvenih oblasti,
i Iz izvještaja saznajemo, da se provode i dalje
(progoni katoličkih svećenika rimskog i istočnog obreda,
to bez zuanja nadležnih crkvenih poglavara. Napose
su istaknuti slučajevi u Kričkama, u Banjoj Luci, Som-
Doru i Palanki.
: Episkopat je protiv toga protestirao u predstavci,
koja je odaslana ministarstvu vjera i ministarstvu unu-
trašnjih djela.
Ministarstvu vjera odaslana je i druga predstavka,
kojoj se protestira protiv olimanja crkvenih zgrada
samoslanskih kuća, što su ih počinile sreske i župa-
inijske vlasti u nekim krajevima.
Na trećoj sjednici raspravljena je naredba mini-
arstva prosvjete od 2. siječnja 1995. O.-N. br. 507.;
se sve kulturne, piosvjetne i humane ustanove sta-
aju pod nadzor školstih nadzornika, te bi se morale
dreći katoličkoga i ni cionelnoga cbilježja te dosada-
ega svoga naslova. Konferencija je zaključila, da se
osvjedna predstavka odašalie ma ministarski savjet i
ministarstvo vjera protiv ovakoga izazova naših kato-
ličkih vjernika.. Naredba ministarstva je protuustavnia,
na navješćuje otvoreni kulturni boj i time izazovom
ućuje državljane u dobroj dispoziciji prema državi,
Obzirom ma novinske vijesti, da će u narednom
Sjedanju narodne skupštine biti donesen zakon za
larodne osnovne škole uzela je u raspravu predstavka,
oju je dne 20. kolovoza 1924. biskupska konferencija
plenarnih sjednica odaslala ministarstvu prosvjete u
Ograd, Zaključeno je, da se već sada ima upozoriti
lolička javnost na važnost toga zakona. Episkopat
živa svećenstvo i narod da od svih poslanika, koje
u narodnu skupštinu izabrali, traže, da porade svom
lergijom, da, se katoličko gledište u zakonu respe-
je i da se posebnim čankom zajamči Crkvi pravo
tske nastave. Napose se imadu u zakonu o osnov-
školama provesti ova četiri temeljna načela :
1. Savezno sa naredbom u čl. 16. ustava imade
konom zajamčiti obavezna vjerska nastava.
2. Cilj škole se imade označiti tako, da utvrgjuje
igijska i s njima usko vezana moralna načela za život,
3. Da je vjerska nastava u svim školama podvr-
ena vlasti i nadzoru Crkve.
, 4. Da se katoličkoj Crkvi zajamči pravo nesme-
O osnivati konfesijske škole,
U daljnjim raspravama su pretresene još neke
Hlistavke svećenstva.
(Na koncu sjednice otpremljen je ministarstvu
p.brzojav za hilno uregjenje makar i provizorno
Biničkih beriva u siromašnim krajevima u smislu
letavke biskupskih konferencija od 20. augusta 1924.
tVidjet ćemo, hoće li zastupnici, koje je izabrao
fftski narod u prešlim izborima, poduzeti kakvu
fij, da se katolicima i katoličkoj Crkvi priznadu
kopata, dat će mam poriovni dokaz, da ne mare za
katoličkoga pučanstva i da se slažu s iramasu-
a iz Pribićevićeve stranke, koji bi htjeli da odozgo
oću vlasti narivavuju nercdu svoje kulturkempier-
nazore. i
Seoba naroda u Brazil.
(Naše posebno izvješće iz Veleluke)
Na 21. o. mj. doplovio je u mašn luku parobrod
»Zaton“ Dubr. Par. Plov.,, da odvede u Split Velelu-
čane i Blaćane, koji sele od nevolje u tugji svijet, u
daleki Brazil. Takove žalosti, takova plača, takovih
oštrih komentara na vladu nije u Velojluci i u Blatu
još nikada bilo, kod onog žalosnog ponedjelnika, kad
su preostali Velelučani i Blaćani ispratili svoje drage
sumješćane, koji otidoše u daleki svijet za vazda. Oni
su časovi bili grozni da ti se upravo srce i sada sti-
ska kad promisliš na sve što se vidilo i ćutilo. Čitavu
Nedjelju i Ponedjelnik ujutro hodili su djeca od crkve
do škole, od kuće do kuće da se oproste. Bilo je tu
dirljivih prizora. — Iza dolaska parobroda došlo je
jedno tridesetak obitelji iz Blata, a dopralilo ih je
skoro oko 2000 čeljadi. Dolazili su vozeći se na ko-
lima, mazgama, tovarčićima i gonili ono svoje sirotinje
i po dvoje-troje male dječice. Ima i Blaćana i Velelu-
čana, koji su otišli i baš ništa svoga nijesu ovdje
ostavili već su sve prodali da mogu dobiti karte za
Brazil. Neki su otišli skoro bez novčića; a samo neki
su odnijeli malo Dinara za najnužnije potrebe. Oko
10 sati počeli su se ukrcavat Blaćani po obiteljima u
parobrod a oko 11 Lučani. Velelučana je pošlo 43
obitelji sa 49 članova — ukupno 249 duša: 125 mu-
ških i 124 ženske, megju njima 52 djece ispod 5 go-
dina, a 3 starija od 50 godina. — Na obali je bilo
sakupljeno 5—6000 duša iz Veleluke i Blata. Opisati
prizore rastanka nije moguće, to je bilo tako dirljivo
i strašno | Takovih prizora ne vidi se pri nijednoj smrti,
pri nikakvom pa ni najžalosnijem sprovodu. Sviranje
muzike nešto je ubijalo oro općenito plakanje i na-
ricanje. I tako nije ostalo ni najtvrgje srce, a da nijesi
vidio na svačigovom oku suzu. Žalost i groza obu-
hvatila je svih i dostigla svoj vrhunac, kad se je di-
gao most i parobrod počeo kretati. Mahanje i vika
bilo je sve dok se parobrod nije izgubio s vida.
Kad se promisli što su ovi ljudi propatili ove
zadnje 3-4 godine, čovjek im se ne čudi što idu; ali
promislit kako su se ovi ljudi junački držali za wvri-
jeme talijanske okupacije, znati da se je nebrojeno
puta tražila u vlade pomoć za ovaj narod, imat na
pameti da se je u našoj prostranoj zeml;i moglo naći
mjesta, a ne da ih ovako gubimo; gledat gdje se tu-
giinci na stotine hiljada šepire po našoj državi a da
naši sele u tugji nepoznati svijet i sve što je sa tim
spojeno, ovo je što čovjeka silno peče i boli i što je
naprosto neshvatljivo...
»Vječni grad“ u svetoj godini.
- Rim ,vječni grad“ pruža ovih dana neobičuu živu
sliku. Na stotine hiljada stranaca posjetilo je ovih
uskrsnih blagdana Rim ,i skoro svaki hodočasnik i
izletnik najprije ide na trg crkve sv. Petra. Crkva sv.
Petra i residencija Pape privlačive su tačke svakog
stianca. Tek tada budi se kod niih interes za Colo-
seum, via Appia, Forum Romanum, kraljevu palaču,
spomenik slobode i za — Mussolinia, Rim i danas
ima karakter sredovječne vlasti dviju mačeva, Crkva
sv. Petra, Lateranska bazilika, Sikstinska kapela i Papa
reprezentanii su vječnog grada.
Nije tako teško viditi Papu keko se misli. Zatraži
se dozvola u vatikanskoj kancelariji za kolektivnu au-
dijenciju i nju se odmah dobije. Tri puta sedmično
daje Papa audijencije u masama po 100—150 osoba.
Stoga svaki dolazi na red, ko se zadrži 10—14 dana
u Rimu, U audijenciju se ide u podne. Treba neko
vrijeme čekati, a to rado čini svaki, jer dobija vre
imena da razgleda krasne vatikanske parkove i muzeje,
Ali nervoza se ipak osjeća kod svih, jer svi žele ipak
da vide Papu. Deći u Rim a ne vidili Papu, znači ne
biti u Rimu. To osobito vrijedi za hodočasnike.
7“ Jedan oficir švajcarske gatde najavljuje dolazak
sv. Oca. Audijencija prolazi bez ikakve usiljenosti,
Niti u hodu, niti _u gestama, a još manje u govoru,
Papa Pio XI. neće da istakne značenje svoje službe.
Bez većih ceremonija dolazi, pozdravlja i daje svima
naokolo ruku na poljubac, blagosivlje i za 5 minuta
sve je svršeno. Kratko je vrijeme prošlo, ali uspomena na
ovaj jednostavni ali svečani momenat oslaje neizbrisiva.
Mnogi dolaze iz znatiželje, iz senzacije, iz« želje
da drugima o svemu mogu da pričaju, ali za hiljađe
znači zavjet, ispunjenje najvruće želje: Biti kod vla-
dara od 800 milijona duša, primiti od njega blagoslov
i poljubiti mu ruku, to je za njih nešto što ih zanaša,
Mnogo teže je prisustvovati velikim funkcijama, u
kojima uzima učešća i Papa. Ove Svete Godine to se
zbiva 5 puta. Tada na nosilima dovode Papu u crkvu
sv. Petra, stavlja mitru na glavu i ide pod baidakin
kod velikog oltara. Poslije funkcije slijedi procesija
kroz sve ogromne prostorije velikog hrama i masa
oduševljeno pozdravlja svoga poglavicu. U crkvi bude
kod tih prigoda do stotinu tisuća duša.
Pisma iz naroda.
KORĆULA. Uhvaćeni kriomčari. Na sam Uskrs
pred podne parobrodić financijske kontrole ,Vuk Man-
dušić“ dovukao je u našu luku jednu brodicu zapli-
jenjenu mekojim kiiomčarima iz Veleluke, koju su
zatekli sa prokriomčarenom robom iz Lastova i to:
700 kg. soli, 100 kg. šećera, 212 kutija žigica, 100
komada cigareta i 205 knjižica cigaret papira. Ako su
kriomčari kupili (na Lastovu robu na pola cijene, a
reflektiraju na 25% dobitka, mogli su dobiti na glavu
tek po 100 Dinara. Zar to nije nerazumno od njih da
se po zlu vremenu, životnoj pogibli, pa eto i ekonom-
skoj propasti izlažu skoro za nikakav dobitak ? Kri-
omčarenje se mora osuditi i niko ne smije da ih
brani; ali bi se moglo pitali zašto to ovi ljudi čine,
Na veliko ne rade, već kako je poznato većinom ih
nevolja i glad tjera na ovaj nedični i pogibeljni posao,
Nestašića soli. Naši su ribari na sto muka radi
soli. U mašoj državi ne mogu skoro da je nabave,
s Lastova ne smiju — pa kad bi se možda mogli
nešto pomoći ove godine s ribanjem, eto fali soli, te
moraju davati fabrikama sardina ribu po što po io,
ili je u inore bacili, — Zar je ovo razumna politika,
zar se ovako pomaže narod? Zar to ne znači bacat
narod u pravu nevolju, očaj i nezadovoljstvo ?
+ Nikola Verzotti umro je 23. ovog mjeseca u du-
bokoj starosti od 84 godine. Na ovom dobrom starcu
ispunila se ona stara talijanska izreka .,chi serve co-
mun, serve nessun“, jer pošto je preko 30 godina
vršio općinsku službu vijerno i pošleno, morao je pod
stare dane gladovati, jer je uživao meliku mirovinu
od 188— Din. godišnje — bez ikakovih dodataka.
Radi svoga poštenja i dobrote bio je opće ljub-
ljen, pak se tu očitovalo i prigodoim sprovoda. Počivao
u miru !
OREBIĆI. Posveta zvona. Dne 17. 4. stigla su
tri nova zvona za župnu crkvu matici »Pomoćnicu
kršćansku“. Zvona su bila dočekana od velikog broja
naroda i svečano odvedena do crkve, gdje su postav-
ljena na pripravljeno mjesto za posvetu. U nedjelju
19. 4. u 2/2h doplovio je sa »Sušakom« presvij. naš
biskup Dr. Josip Marčelić, da obavi posvetu. Presvi-
jeli je bio dočekan od velikog mnoštva naroda, i sve-
čano otpraćen do crkve. Poslije kratkog odmora obavio
je posvetu zvona, koja su bila podignuta pred crkvom
na veoma ukusnim spravama, okićenim zelenilom i
cvijećem. Zvonima su kuinovali gospoda : Krstelj Baldo,
sud. savj., kap. Bogić Grgo općinski presjednik, kap.
Livak Božo, Fišković ml. Kristo, Popović Astun, Vido-
vić Petar, (zamjenik Jurković Marka u Americi), te
gospogje: Tugnizza Flora rogi. Orebich, Karmela Su-
ličić, kao zamjenica svoje imajke Marije V. Alešić te
Frana Kriletić, kćerka pom. kap. Nikole Vetkarić.
Poslije posvete presvijetli je održao u crkvi propovijed,
a iza toga slijedio je blagoslov sa Presvetim. Kod po-
“svete i pri podizanju zvona na zvonik bio je nazočan
g. Antun Cukrov sa svojim pomoćnikom Josipom
Krespi. Zvona su naime uabavljena kod njegove tvor-
nice u Splitu, a svakoga je zadivila i njihova. izradba
i njihov milozvuk, te bez ikakvog laskanja možemo
čestitati g. Cukrovu na ovakovom uspjehu. — &. B.
S