Str: ke ka nauk, a vlada. mjesto da radiupo zakonu, kojega je sama izglasala, te da dade roditeljima, zadovoljštinu, ona gazi zakon, globi roditelje i imenuje pravoslavnu učiteljica kao učitelja katoličke ujere:— U Jakuševcu kraj Zagreba. šalje vlast nekog učitelja, .koji je otpao od katoličke vjere, a srami se i svoje nove tobožnje starokatoličke“ vjere. Već kod prvog. nastupa teško je sablaznio i. djecu i narod. Roditelji neće da im otpadnik i vjerski izrod odgaja njihovu djecu; zato traže od više školske oblasti, da im se kao katolicima pošalje učitelj rimokatolik, kako to izrijekom propisuje školski zakon. A školska oblast nameće im na silu učitelja otpadnika; narod provagja štrajk, a obiast pri- jeti župniku, globi roditelje. Megjutim štrajk traje duže vremena, šalju se molbe i deputacije, školska pak vlast jednostavno odgovara ne može se udovoljiti molbi naroda — roditelja!“ — Na jednoj školi dogodi se, da je učitelj revolverom tjerao, svećenika iz škole. Ovakovih primjera mogli bi navesti još jedan pri- ličan broj. Ipak najjaču ofenzivu vode protivnici megju voj- vogjanskim katolicima; s razloga jer su tamo katolici najslabiji. U Vojvodini izgleda kao da je sila zamje- nila pravo: zatvaraju se konfesionalne škole, tjeraju se svećenici-vjeroučitelji iz škole, katolička se djeca sile da prisustvuju pravoslavnim crkvenim obredima iid. Kako vidimo prognoza je jasna: ide se za pot- punom laicizacijom škole. Možemo biti uvjereni, da sve gore navedene i sve ostale slučajeve vodi ta ideja. Budu li protivnici osvojili školstvo, tad će oni biti gospodari situacije u budućnosti, iza te pobjede oni bi brzo i lako obračunali s katolicima, bar oni tako misle. A da dokažemo najbolje, iko se skriva i tko upravlja sa svim ovim protuvjerskim makinacijama, dosta je da navedemo samo ovo: dau iza kako je svršio godišnji sastanak jugosl. framasonskih loža u Beogradu prošle godine, ministar Pribičević izdaje pro- tustavnu i-protuvjersku obznanu, kojom se ukidaju sve katoličke gjačke organizacije i Marijine kongre- gacije, koje su u svim kulturnim državama svijeta do- zvoljene, kao čisto religiozne ustanove; samo kod nas im je našao g. Pribičević et comp. ljagu ,antidržav- nosti“. I mi danas faktično stojimo pred praksom, ironičnom do sramote, da je našim djacima dozvo- ljeno, da stupe u bilo koje društvo pai najliberalnije, ali im podnipošto nije dozvoljeno da stupe u vjerska društva, ili kulturno-gimnastička društva, koja se te- melje na vjerskim zasadama. Duboko je naše uvje- renje: da se katolička djačka društva zabranjuju samo zato, jer su katolička. Zar bi g. Pribičević htio da se naša mladež ne odgaja katolički? On bi joj tada htio oteti vjeru. 1 ovoj se zlokobnoj akciji g. Pribičevića stavilo za cimer ,državotvornost“, dok katolike koji hoće da im se djeca odgajaju u kato- ličkoj vjeri, proglasuje se pantidržavnim“ i ,separatis- tičkim“ i ,crnožutim“ itd. Prema gore navedenom zaključujemo : Nastavna politika stvara teren i izazivlje na kulturni boj. Ovo treba dobro da zapamte katolici ! Istok protiv zapada. Englesko i amerikansko javno mišljenje uzbugje- no je radi rusko - japanskog ugovora. Značenje ovog ugovora opisuje se u najtamnijim bojama za Evropu. Približava se sukob dvaju najvećih kontinenata : Ame- rike i Azije. Ovaj sukob djelovaće na udes cijelog svi- jeta. Evropsko gospodarstvo bilo je prije rata orijentirano na neiscrpivu žitnicu evropske i azijske Rusije. Pomanj- kanje ruskog tržišta djelovalo je dezolantno na odnose u Evropi. Rusija nastoji i danas da ugrozi svjetski po- ložaj Engleske i da time izvrši odsudan uticaj na evropsku politiku. Ugovor s Japanom, to je bio naj- savršeniji šahovski potez moskovske diplomacije. Ja- pan ne može bez saveznika braniti svoje vitalne in- terese i Rusija je njegov najprirodniji saveznik protiv istog neprijatelja. Tako je došlo do sklapanja rusko- japanskog ngovora, koji na strahoviti način dokazuje kako je učvršćena moć crvene internacionale na dale- kom Istoku. Nađalje ovaj ugovor znači i to, da se Ja- pan odriče saradnje s Engleskom i Amerikom. Japan će sada vojnički izgraditi ovaj savez, da bi stvorio protutežu englesko-amerikanskom savezu. Rusko ja- pansko zbliženje upravljeno je protiv Evrope i ovaj će dogagjaj morati utjecati na temeljitu promjenu antan- tine politike prema Njemačkoj. Cijela kolonijalna politika usko je vezana s do- gagjajima na dalekom Istoku. Politika engleškog mi- mistra vanjskih poslova Chamberlaina doživila je bro- dolom, jer je sporazum s Japanom jedan najveći od mnogobrojnih uspjeha ruske politike. Prva posljedica već se je pokazala: Dan iza potpisa ovog ugovora, NARODNA SVIJEST otputovao. je japanski poslanik. iz Bukarešta u. Tokio i sa žaljenjem izjavio da ne može potpisati besarab- skog protokola. "naa a i . , Ovim je ugovorom osobito, ugrožena Engleska, jer dalekovidni sovjetski diplomate uvjerili suse, da njihova akcija u Evropi neće uspjeti, dok ne skrše u- ticaj Engleske. 1 kada to nisu postigli direktnom akci- jom u Evropi, oni su je započeli indirektno preko Azije ni najmanje ne krijući svoje ciljeve. Sovjeti su razvili ogromnu propagandu: u Kini. Još je samo pi- tanje, koliko će dugo potrajati, kad će osvanuti pred- straže crvene armije na vratima Indije. Jer izgubili li Eogleska Indiju, izgubila je njezina industrija najveće tržište i jeftine indijske sirovine, što bi upropastilo engleske finansije i englesko svjetsko gospodstvo. sto Vjera i škola. Sv. Otac Papa Pijo XI. nedavno je rekao pri pripravi za proglašenje blaženom časne Lucije Filipini, utemeljiteljice. pobožnih učiteljica, ove znamenite riječi : ,Školsko pitanje postaje sve io više životnim pitanjem za cijelo društvo. Prijatelji i neprijatelji nastoje nada sve da se domognu škole, Laicizam hoće da odaleči Boga iz škole, u školi ne smije se govoriti o Bogu ni o svemu, što se odnosi na Boga, a inače se govori o stvarima, koje nemaju nikakva značenja. Ovim mu- kom o Bogu ima se uvući u dušu neznanje i indife- rentizam za biće, o kojemu se jedinome nikad ne govori. Radi se o tomu, da se školom u duh T-terce. to- likih duša, što se otvaraju na život, vsade prve klice dobra, a kad se ove jednom usade, one će, i ako če- stokrat kasno, ali uvijek izniknuti. Nije dostatna pouka, potrebit je uzgoj, poznavanje i vježbanje kršćanskih kreposti, što ih uči Isukrst i Njegova Crkva. U tome sastoji početak one svetosti, na koju su svi pozvani obzirom na vlastiti spas i dobrobit društva, što odavle počinju. Pravo je imao onaj, koji reče, da je škola ili hram, u kome Bog ima svoje prijestolje i oltar, ili špilja opačine, iz koje izlaze sutrašnji zločinci, da unesu nered i prevrat u ljudsko društvo. Crkva je uvijek naviještala ovaj nauk. Već prije nego li nastadoše stotine i tisuće malih i velikih reli- gioznih društava, koja se posvećuju prvom uzgoju mladeži, imali su svoje škole biškupi i kaptoli. Nije li sama Crkva velika učiteljica ? Nije li njezin ponajljepši naslov, da je učiteljica vjere i istine? Nijesu li Apo- stoli, na kojima počiva Grkva, najprije bili poslani kao učitelji istine? Nije li božanski Otkupitelj, na komu počivaju Apostoli i crkva kao na svome čvrstom te melju, božanski Učitelj, koji se zove doduše dobrim pastirom, ali nikad nije govorio tako svečano, kao onda, kad reče: ,Vi zovete mene Gospodinom i Uči- teljem, i dobro govorite, jer i jesam“. Ne samo sve- ćenici, nego i svjetovni učitelji i učiteljice vrše pravi apostolat i učiteljsku službu samoga božanskog Otku- pitelja, ako siju u srce djece dragocjeno sjeme“. Zlatne riječi, koje treba da svaki pravi kršćanin usadi u srce, da mu budu poticalo u boju proti navali onih, koji prijete, da će istjerati Boga i iz naših škola, t. j. iz srca našega naroda! Ovo bi ipak imali držati pred očima navlastito oni, kojima je povjeren uzgoj naše mladeži, promišljejući da će davati strogi razlog Bogu, jer oni uzgajaju ili čestite, duševne ljude ili zločince ! Pisma iz naroda. Brusje na HVARU. (Nova zvona i njihov bla- goslov). Daleko sjajnije no obično svanulo nam je ljetos Jurjevo naše, dan Patrona, naše župne crkve, jer nas tog dara počastiše željkovani gosti, a mi ih po- zdravismo ko mile božje glasnike. Već nekoliko dama prije, zavladalo je u narodu živo raspoloženje poput pripreme na pir, kad nam stigla u Hvar nova 3 zvona naručena kod glasovite ljevaonice Colbachini u Padovi preko zastupstva za Jugoslaviju Dubr. Hrv. Tiskare u Dubrovniku. Kolika li je pak žurba i natjecanje nastalo, kad su zvona iskićena cvijećem i barjacima na kolima prevezena bila! A kako li se tek doček sjajan razvio uz barjake, pu- škaranje i posipanje cvijeća, uz neobičnu razdraganost i suze radosnice, uz skup: sitne djece, koja su sa bar- jačićima ili jahala ma vukućim mazgama ili stala na zvonima, oko njih ili u njima! Nešto slično/Isusovu ulazu u Jeruzalim. i i Nije se tomu čuditi. Valja naime znati da je narod za ova zvona, za te božje glasnike, uza svu bijedu, u kojoj se nalazi, natjecanjem od gladnih usta otkidao u doprinosima novca i buhača te je u njih, može se reći, krv svoju salio; zato mu toliko mila. I sama inicijativa potekla je iz naroda,na pobudu g. Ante Be. 19 at SUN Zoranića sa gg. Prosperom Hure.i Antunom Miličićem Maleškom, a živim zauzimanjem “gg. Luke Hure i Frane Zaninovića moglo se je doseći do 744 kg. težine (ve- liko zvono teži 422 kg., srednje 200.kg.,a malo 122 kg). Ugogiena su finom harmoničnom kombinacijom. Jedno od tih kupio j& sam g. Ante Hraste, naš domorodac u Splitu (koji čak u skromnosti nije htio, da se za njegovo ime znade), srednje su dobavila četiri druga dobrostojeća domorodca naime gg. Petar Hančević u Splitu, Juraj Miličić-Grgurić ovdje, Mate Visković u Zagrebu i Frane Zaninović ovdje, a treće, najveće žvono nabavio je puk, što je sve na zvonima zabilježeno re- lievnim.slovima, -Posoećeno je najveće zvono: Gospi Karmelskoj, te nosi njezinu sliku sa zazivom ; ,U tvoje ruke, mila Gospe“, drugo je sv. Jurja s njegovom sli- kom i zazivom : ,Odvjetuj se za nas, sv. Odvjetniče“, treće je posvećeno SS. Ivanu i Pavlu MM. s njihovim slikama i sa zazivom: ,Molite za nas, SS. Ivane i Pavle“. Vrijedno je navesti, da zvona s protivne strane nose najvažnije i značajne historičke datume, koji su u savezu s vremenom i nabavom zvona. Na pučkom zvonu napis: 1925. — U poratuoj i gospodarskoj bi- jedi — prigodom svete godine — i 1000 godišnjice krunidbe Tomislava la hrv. kralja — pobožnost sons] ljublje i sloga bruškoga puka — dobavi ovo zvono — mjesto zvona silom uzeta (na srednjem zvouu stoji: u topove salivena, — za svjetskoga rata. Ne može se propustiti, uza opće natjecanje i po- žritvovnost, a da se ne spomene imena onih, koji su najviše doprinijeli za pučko zvono a to su u prvom redu Luka Hure, pa Mate Miličić trgovac u Brnu, Ani ud. Jeličić, braća Stjepan i Ante Hančević, Jakov Mi-[ ličić pk. Jurja, Petar Visković, Milivoj Miličić, Stjepan Hraste Braškić, Ante Hraste Braškić, Juraj Hraste pk Miha, Petar Miličić pk. Ivana, Petar Marušić, Pela Hure Hruste, župnik i dr. Mnogo je brige, truda i vremena za nabavu, pre voz, namještaj i svečanost uložio uz župnika naročiti izabran odbor, u kojemu su bili gg. Luka Miličić, Stje! pan Hančević, Luka Hure, Ante Miličić Maleško, Cvijeti ko Miličić Barko, Juraj Hraste, Ivan Hraste Marinoij Milivoj Miličić i Ante Zoranić, pri čemu im je desnom rukom bio zidarski majstor Stjepan Jeličić. i = Velike žrtve blio skupne bilo pojedinačke ispl: tile su se lijepim postepenim uspjehom, koji je imat svoj vrhunac u svečanosti blagoslova na samo Jurjevi prije velike mise. Pred mnoštvom domaćega i stranoga naroda s okićene armađure, koja je za smještenje zvona privre meno priregjena, otvorio je svečanost domaći župnij i domorodac Don Juraj Dulčić svečanim govorom, | kojemu je istaknuo svrhu i važnost zvona, izložio li storijat ovih novih, pohvalio vjeru i požrtvovnost naroć te čestitao njemu i sebi videć u ovom činu sloge koj je u božje ime učinjen, ne samo uspjeh, nego i temč nova i složna rada za u buduće. — Nakon toga diči naš domorodac preč. novi kanonik Don Stjepan ličić, koji je imao zvona blagosloviti, sjajnim govoro opisuje čar našega Jurjeva u prirodi i svečanim od čajima osobito u našim ,ditenjacima“ (starodrevni vatrama od smilja), čemu podavaju osobitu milinu noi zvona nakon žalosnih ratnih uspomena, muklosti šine“. Modernim filozofima od par romana i novi to već nije moderno, pa bi htjeli da nije ni kulturi ,Lažu vam“, odgovara prečasni, jer je sa zvonima“ lebna kršćanska kultura došla, a gdje zamuknu zvol znak je tu, da je zavladala podivljalost. U zvonif svoga zavičaja čita vjeru, uhvanje, ljubav. Raduje svojim sumještanima te za gradnju zvonika poli 1000 dinara. | Nakon toga je isti preč. obavio blagoslov uzi stencu domaćega župnika i M. P. O. Pavla Miličil iranjev. definitora i gvardjana u Hvaru te u prisusl| M. P. O. Zaninovića, dominikanca u Starom gradi vič. gg. župnika iz Grablja i Selaca: Bojanića i 4 vitea. Prvom zvonu, što ga zavičaju poklonio g. M Hraste bio on isti kumom, ali jer zapriječen zamije ga u kumstvu M. P. O Miličić. Srednjem zvonu ! movahu četvorica, koja su ga i kupila samo je oi tnog g. P. Hančevića zamijenio stariji brat Stjepar g. M. Viskovića, otac P. Visković. Kumovima za liko pučko zvono, u počast našim rodoljubnim Ai rikancima osobito u Argentini, bila su imenovana | torica kao prestavnici svih ostalih a to su g. sije Jeličić pk. Ivana, koga je zastupao stariji brat onda g. Stjepan Miličić pk. Josipa, kojeg je zat nivao. Bratanić Josip, zatim g. Vicko Hure, zastil od brata Luke, po tom g, Prosper Pandol, zamijeti od svaka Stjepana Miličića, napokon g. Stjepan Je Vickov, kojemu je zamjenikom bio tast M. Mili Grgurić. : : i