Str:

ke ka

nauk, a vlada. mjesto da radiupo zakonu, kojega je
sama izglasala, te da dade roditeljima, zadovoljštinu,
ona gazi zakon, globi roditelje i imenuje pravoslavnu
učiteljica kao učitelja katoličke ujere:— U Jakuševcu
kraj Zagreba. šalje vlast nekog učitelja, .koji je otpao
od katoličke vjere, a srami se i svoje nove tobožnje
starokatoličke“ vjere. Već kod prvog. nastupa teško
je sablaznio i. djecu i narod. Roditelji neće da im
otpadnik i vjerski izrod odgaja njihovu djecu; zato
traže od više školske oblasti, da im se kao katolicima
pošalje učitelj rimokatolik, kako to izrijekom propisuje
školski zakon. A školska oblast nameće im na silu
učitelja otpadnika; narod provagja štrajk, a obiast pri-
jeti župniku, globi roditelje. Megjutim štrajk traje duže
vremena, šalju se molbe i deputacije, školska pak vlast
jednostavno odgovara ne može se udovoljiti molbi
naroda — roditelja!“ — Na jednoj školi dogodi se,
da je učitelj revolverom tjerao, svećenika iz škole.
Ovakovih primjera mogli bi navesti još jedan pri-
ličan broj.

Ipak najjaču ofenzivu vode protivnici megju voj-
vogjanskim katolicima; s razloga jer su tamo katolici
najslabiji. U Vojvodini izgleda kao da je sila zamje-
nila pravo: zatvaraju se konfesionalne škole, tjeraju
se svećenici-vjeroučitelji iz škole, katolička se djeca
sile da prisustvuju pravoslavnim crkvenim obredima iid.

Kako vidimo prognoza je jasna: ide se za pot-
punom laicizacijom škole. Možemo biti uvjereni, da
sve gore navedene i sve ostale slučajeve vodi ta ideja.
Budu li protivnici osvojili školstvo, tad će oni biti
gospodari situacije u budućnosti, iza te pobjede oni bi
brzo i lako obračunali s katolicima, bar oni tako misle.

A da dokažemo najbolje, iko se skriva i tko
upravlja sa svim ovim protuvjerskim makinacijama,
dosta je da navedemo samo ovo: dau iza kako je
svršio godišnji sastanak jugosl. framasonskih loža u
Beogradu prošle godine, ministar Pribičević izdaje pro-
tustavnu i-protuvjersku obznanu, kojom se ukidaju
sve katoličke gjačke organizacije i Marijine kongre-
gacije, koje su u svim kulturnim državama svijeta do-
zvoljene, kao čisto religiozne ustanove; samo kod nas
im je našao g. Pribičević et comp. ljagu ,antidržav-
nosti“. I mi danas faktično stojimo pred praksom,
ironičnom do sramote, da je našim djacima dozvo-
ljeno, da stupe u bilo koje društvo pai najliberalnije,
ali im podnipošto nije dozvoljeno da stupe u vjerska
društva, ili kulturno-gimnastička društva, koja se te-
melje na vjerskim zasadama. Duboko je naše uvje-
renje: da se katolička djačka društva zabranjuju
samo zato, jer su katolička. Zar bi g. Pribičević htio
da se naša mladež ne odgaja katolički? On bi joj
tada htio oteti vjeru. 1 ovoj se zlokobnoj akciji g.
Pribičevića stavilo za cimer ,državotvornost“, dok
katolike koji hoće da im se djeca odgajaju u kato-
ličkoj vjeri, proglasuje se pantidržavnim“ i ,separatis-
tičkim“ i ,crnožutim“ itd.

Prema gore navedenom zaključujemo : Nastavna
politika stvara teren i izazivlje na kulturni boj.
Ovo treba dobro da zapamte katolici !

 

Istok protiv zapada.

Englesko i amerikansko javno mišljenje uzbugje-
no je radi rusko - japanskog ugovora. Značenje ovog
ugovora opisuje se u najtamnijim bojama za Evropu.
Približava se sukob dvaju najvećih kontinenata : Ame-
rike i Azije. Ovaj sukob djelovaće na udes cijelog svi-
jeta. Evropsko gospodarstvo bilo je prije rata orijentirano
na neiscrpivu žitnicu evropske i azijske Rusije. Pomanj-
kanje ruskog tržišta djelovalo je dezolantno na odnose
u Evropi. Rusija nastoji i danas da ugrozi svjetski po-
ložaj Engleske i da time izvrši odsudan uticaj na
evropsku politiku. Ugovor s Japanom, to je bio naj-
savršeniji šahovski potez moskovske diplomacije. Ja-
pan ne može bez saveznika braniti svoje vitalne in-
terese i Rusija je njegov najprirodniji saveznik protiv
istog neprijatelja. Tako je došlo do sklapanja rusko-
japanskog ngovora, koji na strahoviti način dokazuje
kako je učvršćena moć crvene internacionale na dale-
kom Istoku. Nađalje ovaj ugovor znači i to, da se Ja-
pan odriče saradnje s Engleskom i Amerikom. Japan
će sada vojnički izgraditi ovaj savez, da bi stvorio
protutežu englesko-amerikanskom savezu. Rusko ja-
pansko zbliženje upravljeno je protiv Evrope i ovaj će
dogagjaj morati utjecati na temeljitu promjenu antan-
tine politike prema Njemačkoj.

Cijela kolonijalna politika usko je vezana s do-
gagjajima na dalekom Istoku. Politika engleškog mi-
mistra vanjskih poslova Chamberlaina doživila je bro-
dolom, jer je sporazum s Japanom jedan najveći od
mnogobrojnih uspjeha ruske politike. Prva posljedica
već se je pokazala: Dan iza potpisa ovog ugovora,

NARODNA SVIJEST

otputovao. je japanski poslanik. iz Bukarešta u. Tokio
i sa žaljenjem izjavio da ne može potpisati besarab-
skog protokola. "naa a i .

, Ovim je ugovorom osobito, ugrožena Engleska,
jer dalekovidni sovjetski diplomate uvjerili suse, da
njihova akcija u Evropi neće uspjeti, dok ne skrše u-
ticaj Engleske. 1 kada to nisu postigli direktnom akci-
jom u Evropi, oni su je započeli indirektno preko
Azije ni najmanje ne krijući svoje ciljeve. Sovjeti su
razvili ogromnu propagandu: u Kini. Još je samo pi-
tanje, koliko će dugo potrajati, kad će osvanuti pred-
straže crvene armije na vratima Indije. Jer izgubili li
Eogleska Indiju, izgubila je njezina industrija najveće
tržište i jeftine indijske sirovine, što bi upropastilo
engleske finansije i englesko svjetsko gospodstvo.

sto

 

Vjera i škola.

Sv. Otac Papa Pijo XI. nedavno je rekao pri
pripravi za proglašenje blaženom časne Lucije Filipini,
utemeljiteljice. pobožnih učiteljica, ove znamenite riječi :
,Školsko pitanje postaje sve io više životnim pitanjem
za cijelo društvo. Prijatelji i neprijatelji nastoje nada
sve da se domognu škole, Laicizam hoće da odaleči
Boga iz škole, u školi ne smije se govoriti o Bogu
ni o svemu, što se odnosi na Boga, a inače se govori
o stvarima, koje nemaju nikakva značenja. Ovim mu-
kom o Bogu ima se uvući u dušu neznanje i indife-
rentizam za biće, o kojemu se jedinome nikad ne govori.

Radi se o tomu, da se školom u duh T-terce. to-
likih duša, što se otvaraju na život, vsade prve klice
dobra, a kad se ove jednom usade, one će, i ako če-
stokrat kasno, ali uvijek izniknuti. Nije dostatna pouka,
potrebit je uzgoj, poznavanje i vježbanje kršćanskih
kreposti, što ih uči Isukrst i Njegova Crkva. U tome
sastoji početak one svetosti, na koju su svi pozvani
obzirom na vlastiti spas i dobrobit društva, što odavle
počinju. Pravo je imao onaj, koji reče, da je škola ili
hram, u kome Bog ima svoje prijestolje i oltar, ili
špilja opačine, iz koje izlaze sutrašnji zločinci, da
unesu nered i prevrat u ljudsko društvo.

Crkva je uvijek naviještala ovaj nauk. Već prije
nego li nastadoše stotine i tisuće malih i velikih reli-
gioznih društava, koja se posvećuju prvom uzgoju
mladeži, imali su svoje škole biškupi i kaptoli. Nije li
sama Crkva velika učiteljica ? Nije li njezin ponajljepši
naslov, da je učiteljica vjere i istine? Nijesu li Apo-
stoli, na kojima počiva Grkva, najprije bili poslani kao
učitelji istine? Nije li božanski Otkupitelj, na komu
počivaju Apostoli i crkva kao na svome čvrstom te
melju, božanski Učitelj, koji se zove doduše dobrim
pastirom, ali nikad nije govorio tako svečano, kao
onda, kad reče: ,Vi zovete mene Gospodinom i Uči-
teljem, i dobro govorite, jer i jesam“. Ne samo sve-
ćenici, nego i svjetovni učitelji i učiteljice vrše pravi
apostolat i učiteljsku službu samoga božanskog Otku-
pitelja, ako siju u srce djece dragocjeno sjeme“.

Zlatne riječi, koje treba da svaki pravi kršćanin
usadi u srce, da mu budu poticalo u boju proti navali
onih, koji prijete, da će istjerati Boga i iz naših škola,
t. j. iz srca našega naroda! Ovo bi ipak imali držati
pred očima navlastito oni, kojima je povjeren uzgoj
naše mladeži, promišljejući da će davati strogi razlog
Bogu, jer oni uzgajaju ili čestite, duševne ljude ili
zločince !

 

Pisma iz naroda.

Brusje na HVARU. (Nova zvona i njihov bla-
goslov). Daleko sjajnije no obično svanulo nam je
ljetos Jurjevo naše, dan Patrona, naše župne crkve, jer
nas tog dara počastiše željkovani gosti, a mi ih po-
zdravismo ko mile božje glasnike.

Već nekoliko dama prije, zavladalo je u narodu
živo raspoloženje poput pripreme na pir, kad nam
stigla u Hvar nova 3 zvona naručena kod glasovite
ljevaonice Colbachini u Padovi preko zastupstva za
Jugoslaviju Dubr. Hrv. Tiskare u Dubrovniku. Kolika
li je pak žurba i natjecanje nastalo, kad su zvona
iskićena cvijećem i barjacima na kolima prevezena bila!
A kako li se tek doček sjajan razvio uz barjake, pu-
škaranje i posipanje cvijeća, uz neobičnu razdraganost
i suze radosnice, uz skup: sitne djece, koja su sa bar-
jačićima ili jahala ma vukućim mazgama ili stala na
zvonima, oko njih ili u njima! Nešto slično/Isusovu
ulazu u Jeruzalim. i i

Nije se tomu čuditi. Valja naime znati da je narod
za ova zvona, za te božje glasnike, uza svu bijedu,
u kojoj se nalazi, natjecanjem od gladnih usta otkidao
u doprinosima novca i buhača te je u njih, može se
reći, krv svoju salio; zato mu toliko mila. I sama
inicijativa potekla je iz naroda,na pobudu g. Ante

Be. 19
at SUN

Zoranića sa gg. Prosperom Hure.i Antunom Miličićem
Maleškom, a živim zauzimanjem “gg. Luke Hure i Frane
Zaninovića moglo se je doseći do 744 kg. težine (ve-
liko zvono teži 422 kg., srednje 200.kg.,a malo 122 kg).
Ugogiena su finom harmoničnom kombinacijom. Jedno
od tih kupio j& sam g. Ante Hraste, naš domorodac
u Splitu (koji čak u skromnosti nije htio, da se za
njegovo ime znade), srednje su dobavila četiri druga
dobrostojeća domorodca naime gg. Petar Hančević u
Splitu, Juraj Miličić-Grgurić ovdje, Mate Visković u
Zagrebu i Frane Zaninović ovdje, a treće, najveće žvono
nabavio je puk, što je sve na zvonima zabilježeno re-
lievnim.slovima, -Posoećeno je najveće zvono: Gospi
Karmelskoj, te nosi njezinu sliku sa zazivom ; ,U tvoje
ruke, mila Gospe“, drugo je sv. Jurja s njegovom sli-
kom i zazivom : ,Odvjetuj se za nas, sv. Odvjetniče“,
treće je posvećeno SS. Ivanu i Pavlu MM. s njihovim
slikama i sa zazivom: ,Molite za nas, SS. Ivane i
Pavle“.

Vrijedno je navesti, da zvona s protivne strane
nose najvažnije i značajne historičke datume, koji su
u savezu s vremenom i nabavom zvona. Na pučkom
zvonu napis: 1925. — U poratuoj i gospodarskoj bi-
jedi — prigodom svete godine — i 1000 godišnjice
krunidbe Tomislava la hrv. kralja — pobožnost sons]

 

ljublje i sloga bruškoga puka — dobavi ovo zvono
— mjesto zvona silom uzeta (na srednjem zvouu stoji:
u topove salivena, — za svjetskoga rata.

Ne može se propustiti, uza opće natjecanje i po-
žritvovnost, a da se ne spomene imena onih, koji su
najviše doprinijeli za pučko zvono a to su u prvom
redu Luka Hure, pa Mate Miličić trgovac u Brnu, Ani
ud. Jeličić, braća Stjepan i Ante Hančević, Jakov Mi-[
ličić pk. Jurja, Petar Visković, Milivoj Miličić, Stjepan
Hraste Braškić, Ante Hraste Braškić, Juraj Hraste pk
Miha, Petar Miličić pk. Ivana, Petar Marušić, Pela
Hure Hruste, župnik i dr.

Mnogo je brige, truda i vremena za nabavu, pre
voz, namještaj i svečanost uložio uz župnika naročiti
izabran odbor, u kojemu su bili gg. Luka Miličić, Stje!
pan Hančević, Luka Hure, Ante Miličić Maleško, Cvijeti
ko Miličić Barko, Juraj Hraste, Ivan Hraste Marinoij
Milivoj Miličić i Ante Zoranić, pri čemu im je desnom
rukom bio zidarski majstor Stjepan Jeličić. i

= Velike žrtve blio skupne bilo pojedinačke ispl:
tile su se lijepim postepenim uspjehom, koji je imat
svoj vrhunac u svečanosti blagoslova na samo Jurjevi
prije velike mise.

Pred mnoštvom domaćega i stranoga naroda s
okićene armađure, koja je za smještenje zvona privre
meno priregjena, otvorio je svečanost domaći župnij
i domorodac Don Juraj Dulčić svečanim govorom, |
kojemu je istaknuo svrhu i važnost zvona, izložio li
storijat ovih novih, pohvalio vjeru i požrtvovnost naroć
te čestitao njemu i sebi videć u ovom činu sloge koj
je u božje ime učinjen, ne samo uspjeh, nego i temč
nova i složna rada za u buduće. — Nakon toga diči
naš domorodac preč. novi kanonik Don Stjepan
ličić, koji je imao zvona blagosloviti, sjajnim govoro
opisuje čar našega Jurjeva u prirodi i svečanim od
čajima osobito u našim ,ditenjacima“ (starodrevni
vatrama od smilja), čemu podavaju osobitu milinu noi
zvona nakon žalosnih ratnih uspomena, muklosti
šine“. Modernim filozofima od par romana i novi
to već nije moderno, pa bi htjeli da nije ni kulturi
,Lažu vam“, odgovara prečasni, jer je sa zvonima“
lebna kršćanska kultura došla, a gdje zamuknu zvol
znak je tu, da je zavladala podivljalost. U zvonif
svoga zavičaja čita vjeru, uhvanje, ljubav. Raduje
svojim sumještanima te za gradnju zvonika poli
1000 dinara. |

Nakon toga je isti preč. obavio blagoslov uzi
stencu domaćega župnika i M. P. O. Pavla Miličil
iranjev. definitora i gvardjana u Hvaru te u prisusl|
M. P. O. Zaninovića, dominikanca u Starom gradi
vič. gg. župnika iz Grablja i Selaca: Bojanića i 4
vitea. Prvom zvonu, što ga zavičaju poklonio g. M
Hraste bio on isti kumom, ali jer zapriječen zamije
ga u kumstvu M. P. O Miličić. Srednjem zvonu !
movahu četvorica, koja su ga i kupila samo je oi
tnog g. P. Hančevića zamijenio stariji brat Stjepar
g. M. Viskovića, otac P. Visković. Kumovima za
liko pučko zvono, u počast našim rodoljubnim Ai
rikancima osobito u Argentini, bila su imenovana |
torica kao prestavnici svih ostalih a to su g. sije
Jeličić pk. Ivana, koga je zastupao stariji brat
onda g. Stjepan Miličić pk. Josipa, kojeg je zat
nivao. Bratanić Josip, zatim g. Vicko Hure, zastil
od brata Luke, po tom g, Prosper Pandol, zamijeti
od svaka Stjepana Miličića, napokon g. Stjepan Je
Vickov, kojemu je zamjenikom bio tast M. Mili

Grgurić. : : i