Stu postipali zvijerski sa svladanim narodima; navodi i to, što je ropstvo legitimirano bilo i kod kulturnih naroda. Pa zaglavljuje g. pisac: Zar su sva ta poko- ljenja radila protiv zakona, što im je bio u duši njihovoj ? Odgovaram : 1. Fakat, u koliko fakat, ne dokazuje moralnost objektivnu pa niti subjektivnu (u pojimanju onoga, koji je taj fakat izvršio). a Ne dokazuje objektivno, jer isti fakat u različitim prilikama počinjen, poprima speciličnu moralnu raz- liku; ubistvo na pr. počinjeno pri obrani svoga života i ubistvo počinjeno namjerom, da se drugoga okrade, dva su fakta specilično različna. Ne dokazuje ni subjektivno, jer u tomu slučaju ne bi nitko nikada mogao priznati, da je počinio što nije smio počiniti, niti biti svijestan, da je zlo počinio, ali se tomu iskustvo suprostavlja. Rimski je pjesnik pjevao: Video meliora proboque, deteriora sequor“, vidim što je dobro, ipak, se laćam onoga, štu je zlo. Ovo nije pjesnikovo maštanje, već odraz ljudske savi- jesti, koja govori tajinstvenim glasom : ovo si morao učiniti, al ipak si protivno radio. Pozivati se stoga na neke nemoralne činjenice, pa tim htjeti dokazati nji- hovu moralnost, nije logično. 9, Svijet je bio vavijek šaroliki zapletaj dobra i zla, kao što u staro doba, tako i u moderno i najmo- dernije doba rascvata tako zvane kulture, i svih mogućih moralnih filozofskih sistema. Uz nevinost išla je zloba, uz pravdu nepravda, uz istinu laž, uz mržnju ljubav, uz iskrenost dvoličnost. Ako vidimo na cimskim pri- jestoljima Kaligule, Nerone, nalazimo i Tita, ako u Mesalini nalazimo kulminaciju ženske razuzdanosti, u Oktaviji imademo uzor-ženu. Ovakovih suprotnih slika susretamo kroz dugi lanac vijekova, kroz koje je prohujilo čovječanstvo od najstarijeg doba, sve do Bugarskoj, gdje pakleni strojevi bacaju u zrak ogromnu zgradu, pokopavaju, osim ne- poćudnih lica, i veliki broj nedužne čeljadi, koja druge već da se je tu slučajno našla. Uz ove grozote čujemo bolne uzdisaje, koji žale, da čovjek pod dojmom nižih strasti tako nisko pada i zadnjih dogogjaja u krivnje nije imala, izravnjuje sebe sa zvijeri. Ovo su slike, koje nam moralnim. 3. Okrutnosti prama svladanih naroda u staro doba ne dokazuju da su bile smatrane legalnim i mo- kao što to ne dokazuju ona zvjerska djela, što su se počinila pa se i sada čine u najmodernije naše doba, sred kulturne Europe, pod utjecajem evan- gjelske ljubavi i najotanjenije pravne znanosti. Ja fakta ne napominjem niti države, žumnalistika je puna i pre- puna toga, ne treba da napominjem neugodne stvari. To dokazuje, da čovjek može poživinčiti pod dojmom jake strasti, potisnuti u pozadinu svoju savjest, koja — slegnu li se strasti — opet će se pojaviti, te će poviknuti: Toga nijesi smio učiniti“. To ne dokazuje, da u duši čovjek ne nosi zakon moralni, već to znači da čovjek može raditi i protiv toga zakona, jer nije determiniran ni od mnaravnoga moralnog zakona niti od javnoga mišljenja, kao što ću ja dokazati na dru- ralnim, gomu mjestu. 4. Okrutnosti prama svladanim narodima, kao što i ropstvo ne dokazuje, da čovjek ne nosi. u duši svojoj moralni zakon, bar prve principe. To dokazuje To se pako kakav lijek proti zubobolji. Rekli smo, da zubobolju pro ječiti dosljednom i redovitom njegom zubi, kažu prepletaj morala i nemorala u svako doba, kažu nam, da moral koraca paralelno uz nemoral, a te činjenice obaraju tvrdnju, da je u neko doba bilo moralno, što je kasnije kod istoga naroda ili drugih naroda bilo smatrano ne- Zubobolja spada medju najgore boli, tički (što priječi trulež) QOdol. Neka nas nit Stikašupljinai razjedenih zuba. OPĆI lijek: proti zubobolji. 'Odol jest sredstvo za svakodnevnu njegu i čišćenje zuba. a DOES. : e ; E. uzrokuju šuplji pokvareni zubi i da se to kvarenje može sj NARODNA SVIJEST da on radi protiv tih zakona. A može raditi pogrešu- jući u dalajim zaključcima iz moralnih principa, koji traže mirno, hladno razmatranje, jaču inteligenciju. Čovjek nije nepogrješiv, može pogriješiti i teorijskim istraživanjima, premda imade u sebi zakone mišljenju, može pogriješiti i u praktičnim, premda imade u sebi principe moralne. Filozoi grčki Aristotel kušao je da ropstvo znan- stveno legitimira. Dokazi, što ih on navodi, ovi su: 1. Ljudi nijesu svi jednaki ni u fizičnim ni u dušev- nim svojstvima; stoga jedan drugomu valja da bade: tjelesno i duševno slabiji drugomu, koji podregjen : je tjelesno i duševno jači. 2. Gdje su različite jedinice udružene u jednoj skupini, te sve smijeraju postignuću jednoga cilja (kao što je društvo), tu valja da bude neka subordinacija. Odatle zaglavljuje, da je ropstvo prama prirodnom moralnom zakonu. — Ako.se rop- stvo shvati, kao stanje, u kojemu čovjek gubi čitavu svoju sopstvenu slobodu, zaglavak ne teče iz pre- misa, jer je preširok, premda su premise Aristoteline ispravne. Tu je pogreška u zaključivanju. Premisa Ari- stotelina je ova: ,Nejednakost svojstva u čovjeku hoće da bude slabiji jačemu podčinjen, a to stoga, da ga jači duševno i fizično podigne, vodi. To traži moralni red, to je moralni princip. Ovomu principu nema se što da prigovori. Al ipak krivi izvadak iz ovoga prin- cipa mora se zabaciti, jer se sukoblja sa drugim mo- ralnim principom, a to je: čovjek kao inteligentno i volitivno biće ravan je drugomu čovjeku, stoga i ako je inferioran“ u mečemu drugomu, on ipak ne gubi sva prava svoje sopstvene neodvisnosti i nije niti može da bude drugomu puki mrtvi ,itstramentam“. Ja sam oštro istaknuo, da' prvi principi morala poznati su svakoj normalno razviloj inteligenciji, jer su plod umne elaboracije, ali, u daljnim izvadcima i primjenama tih principa na pojedine konkretne sluča- jeve, da se može i pogriješiti, i protivni zaglavci izvesti. Glasovito je bilo na pr. pitanje, koje nastalo bilo izmegju dvaju osnovatelja filozofskih škola Pitanje je bilo, da li sudac, komu je kao privatnoj osobi poznata nevinost tuženoga, al ipak iz depozicije svjedoka utvr- gjeno je da je kriv, smije se poslužiti svojim privatnim znanjem, te ga riješiti optužbe. Jedan tvrdio afirmativno, a drugi negativno. To je bio Sv. Toma osuovatelj tomizma, i Sv. Bonaventura. Ova se dvojica nijesu slagala. Dali ćemo stoga reći, da što je jednomu bio moral, drugomu bio nemoral ? Okrutnosti su svladanim narodima mogle biti krivi zaglavci iz principa moralnih, kojim i mi sada me možemo ništa da prigovorimo. To se i danas do- gagja premda, prema mišljenju pozitivista, biološka evolucija dotjerala je moral do visokog stepena. Stoga ispravno nije reći: zar su sva ta poko- ljenja radila protiv zakona, koji im je u duši bio ? 5. Okrutnosti prama svladanim narodima ne do- kazuju, da čovjek ne pozna moralni zakon, stoga samo što obrnuto radi. Jer on može i svijesno protiv toga zakona raditi. Već su odavna ljudi opazili u sebi neki dualizam. Ja sam napomenuo na drugom mjestu rim- skoga pjesnika, a to nije njegovo osamljeno mišljenje. To je problem, koji je svraćao osobitu pažnju dubokih mislilaca. Taj je problem : čovjek vidi, što je ispravno, razum mu kaže, što ne smije počiniti. Razum mu go- vori jedno, a niže strasti turaju ga protivnoj strani. Odakle ovaj dualizam u čovjeku ? Da li ga je stvorio odgoj, konvencionalizam, običaji uvedeni prama pri- likama mjesta, vremena i t, d.? Da su ga stvorili obi- čaji, koji su šaroliki prema šarolikosti prilika vremena jela u ustima i zubnim šupljinama trunu, a to je ujedno i prvi povod, da se zubi počnu kvari Jasno je, da trulež treba spriječiti u ustima, ako hoćemo da sačuvamo zube, da se ne kva postizava tako, ako se priučimo da upotrebljavamo za ispiranje usta antisd ko krivo ne razumije. Mi ne preporučamo nikak ali se od nje može svatko sačuvati, ako zube drži čistei redu. U najviše slučajeva uzrok je zubobolji šupalj zub. Zubi se kvare poradi toga što ostal a razumnim načinom i mora spriječiti. mjesta, traži se, zašto je stvorio te moralne princip koji su zajednički svim narodima, bili oni kulturni ili nekulturni (a o tomu ćemo dalje govoriti)? Ako ga je stvorio odgo, običaj, konvencijonalizam, koji nema nad sobom neki viši kriterij, za što čovjek, kada hoće da sebe biani da zlo nije učinio ili da je dobro učinio, f motivira to razlozima, koji imadu svoj korijen u raci- onalnom čovječjemu dijelu, a ne pozivlje sč na običaj ; ili ako se i pozove na običaj, on mora dokazati mo- ralnost toga običaja ? Ako moralnost običaja mora da dokaže, tim je očito, da moralnosi i nemoralnost ot čaja rasugjuje se prama nekomu drugomu višemu k teriju. A _ taj viši kriterij stoji nad odgojem, nad običajima, nad konvencionalizmom ; a taj kriterion ne može da drugi bude već racionalni dio u čovjeku. Dualizam se u čovjeku ne dade poreći; a taj dualizam kaže mogućnost, a svakidašnje iskustvo kažel nam činjenice, da čovjek počini zlo, premda znade if osjeća u savijesti svojoj, da to nije smio učiniti, : Fakta dakle okrutnosti, u koliko su fakta, ne do kazuju nepoznavanja moralnih principa. 3. Ne odgovara istini, da sukobima izmegju ljudi uzrok leži u tomu, što ljudi nijesu suglasni u pif tanju moralnih principa. Gosp. pisac da dokaže relativnost morala navod da ljudi nijesu suglasni izmegju sebe o onomu, je pravo, što li je ne pravo. Navodi i konkretan pri mjer, i to baš ubojicu Daskalova, kojega su neki sucf proglasili krivim, drugi ga pak riješili. i Ovi razlozi ne odgovaraju istini. — Ako je tkogod oteo drugomu kakvu stvar, nastaje sukob, spor. Alf; taj spor nije u tomu: da li se smije oteti tugja stvari ili ne smije; već spor bude s sjedne strane : nij : ti oteo; a s druge oteo si mi; ili: to tvoja stvar ni; bila, već moja; a s druge slrane: to je u istinu big moja stvar. Spor nije naslao 0 moralnim principim već je nastao o primjenivanja pojedinim konkretni: činjenicama, koje su mogle uistinu biti, a mogle su ne biti, mogle biti zaokružene takovim prilikama (cif cumstantiae) koje su izuzimale tu činjenicu, da U joj se mogao primjeniti moralni zakon: ne ukradi. Ako se jedan ne drži uvjeta u sklapanju ugo: vora sa drugim, nastaje sukob. Taj spor nije u tomu da li se moraju vršiti uvjeti, označeni u ugovoru ; li se mora održati zadata riječ ili ne; već je spori tomu: taj umjet ili nije jasno označen, ili: ja sat se držao uvjeta, ili: ja taj uvjet u sklapanju ugi) vora tako nijesam razumio, već ovako. Spor nijel nesudaranju (sudaranje nije udaranje, udar, udara weć znači: consensus, das Ubereinstimmen, consenii ment, kao što i podudaranji i e) u pitanju principa mi rala, već u primjeni principa nekim činjenicama. Primjer ubojice Daskalova i njegovih sudaca d dokazuje, što se hoće da dokaže. Sadci su i jedni drugi sporazmni bili, da je ubistvo nemoralno djeli nije bilo tu nesuglasja u moralu, već ako je nastil nesuglasje u osudi, mogle su biti neke prilike, kojei pratile i ublaživale to ubistvo, a te prilike bile znate nekim sucima, a drugim nepoznate; a mogla biti i strančarska strast, koja je izrekla osudu ili riff šila krivca osude protiv uvjerenja i savjesti islih sf daca. — Gosp. pisac kaže: da ga suci presudili 4 je kriv, a drugi da nije kriv i imali isti čin sa ni sve istim motivima. Ako je bio isti čin sa posve isti motivima pred očima sudaca, pa jedni rekli da, druj ne; a pošto i jedni i drugi suci bili su suglasni 4 je umorstvo zločin, tu se više ne bi radilo o mo nim principima, već o zakonima mišljenja (logični zakonima) te bi valjalo kazati, da su logični zakli kod jednih sudaca bili jedni a kod drugih drugi. Od vle bi slijedio apsurd (ako su kod jednih jedni, a drugih drugi zakoni logike), da se ne bi moglo 1 bieći nikakovoj arbitraži, jer nijedna arbitraža ne! bila vrijedna da izreče objektivni sud; slijedio bid surd, da dosadanji su ibeni postupci bili su samo | bjektivne emocije, impresije ; slijedio bi absurd, dal ljudi megijusobno postali nerazumljivi, a u rasugjiva izmegju poštena i nepoštena, prava i neprava md bi samo rasuditi oštre pangje, jaki zubi, kao štoili :zvjeradi. (Slijedi). Za 1 x Važno jest, da se zubi njeg il dne&no i to doista antiseptičkom tekućinom. Veoma raširena njega zubnim praškom ili pastom nije dovoljna, jer1 prašak niti pasta ne prodiru do najopasnijih mjesta truleži (stražnja strana kutnjaka i prostor medju zubi 1 Odol je u tu svrhu najpouzdanije antiseptično sredstvo. Odol čisti usta i zube od svih tvari, koje trunu i kvl zube. Tko redovito jutrom, o podne i na večer rabi za ispiranje usta Odol, taj ih je za uvijek 1 čuvao od svih tvari, koje u njima trunu i tako kvare zube. Preporučamo svojski i mirne savjesti | kome tko hoće, da sačuva i održi svoja usta i zube zdravima, da se privikne uvijek i redovito rabi 7